Zeničanka Šejla Sarajlić ima 17 godina, a manekenstvom se bavi od svoje 12-te godine. Ova mlada manekenka od djetinjstva gaji ljubav prema modelingu.
“To je bila moja želja još od malih nogu. Gledala sam izbore na TV i maštala o tome.Voljela sam pozirati i šetati kao na pisti”, kaže Šejla Sarajlić, koja pohađa Drugu gimnaziju u Zenici.
Nedavno je izabrana za drugu pratilju Fotomodela Bosne i Hercegovine za 2020. godinu.
“To je bilo moje najbolje takmičenje do sada i kao jedna od prvoplasiranih za nagradu sam dobila putovanje u Italiju. Nikada se nisam osjećala kao tada na pisti. Kada sam izašla na scenu, srce je kucalo kao nikada. Nisam znala da ću ići dalje, a trenutak kada sam bila prozvana je kao nestvaran”, govori mlada manekenka koja najveću podršku ima od porodice.
Otkrila je i šta je to potrebno za uspjeh na modnoj pisti.
“Postati top model je moguće, ali prije svega moramo znati šta želimo. Treba dovoljno truda i rada. Ljudi misle da menekenke samo trebaju hodati po pisti i da to nije ništa zahtjevno, no to je nešto mnogo više i teže”, ističe naša sagovornica te smatra da se modeling u Bosni i Hercegovini ne cijeni dovoljno i da se treba više ulagati.
Zanosna Zeničanka je protiv estetskih operacija.
“Svaka žena je lijepa na svoj način i to treba znati. Manekenkama posebno ne trebaju estetske operacije, jer one treba da izgledaju prirodno lijepe a ne vjestačke”, mišljenja je mlada manekenka koja dodaje da su ishrana i redovan trening tajna njene vitke linije.
Svojim atraktivnim izgledom mami uzdahe mnogih muškaraca.
“Drago mi je kada vidim lijepe komentare, zahvaljujem se svima koji me podržavaju i daju lijepe komplimente. Prije svega kod momaka me osvaja ono što je u duši, a tek onda fizički izgled”, govori lijepa Zeničanka.
Njena neostvarana želja je neki svjetski izbor.
“Nadam se da će mi se ukazati prilika i da ću se ostvariti kao inostrani model. Ipak, trenutno mi je obrazovanje na prvom mjestu pa tek onda modeling”, zaključuje Šejla Sarajlić.
Kruševljanka Nađa Kljajić 2018. godine izabrana je za Miss turizma Srbije, a sada se priprema za takmičenje Miss Polo svijeta.
“Počastvovana sam jer sam odabrana da prvi put predstavljam svoju državu. Takmičenje je fokusirano na promociju obrazovanja kroz ljepotu i sport. Održava se na Baliju, u Indoneziji. Jako sam uzbuđena jer ću se družiti s konjima na ergelama. Polo igra, ne može se zamisliti bez ovih životinja. To takmičenje vidim kao jedan novi i uzbudljiv period u mom životu”, kaže Nađa Kljajić koja završava Fakultet za projektni i inovacioni menadžment u Beogradu i kojoj je obrazovanje na prvom mjestu.
Titula Miss turizma iz 2018. znatno je utjecala na njenu dalju karijeru.
“Taj period mi je pomogao da razvijem komunikacione vještine, javni nastup i odnos prema medijima. Upoznala sam mnogo divnih i kvalitetnih ljudi koji su me naučili mnogo čemu. Predstavljati svoju zemlju u svijetu je velika odgovornost ujedno i privilegija”, govori zgodna manekenka.
Foto: Dragan Milošević
Misli da su na Balkanu i dalje prisutne predrasude da lijepa djevojka ne može biti uspješna
“Iz mog iskustva, ljudi cijene baš to kod mene. Jako sam ambiciozna osoba, znam šta želim i trudim se da sve što postignem, bude zbog mojiih zasluga. Želim biti primjer djevojčicama da ne obraćaju pažnju na predsrasude i da uporno rade na ostvarenju svojih snova”, riječi su naše sagovornice.
Foto: Dragan Milošević
Nađa voli prirodnu ljepotu.
“Protiv estetskih zahvata nemam ništa protiv, ali uz uslov da bude umjereno i svedeno. Mladim djevojkama bih poručila da rade na svojoj energiji da budu unikatne. Ono što jednu djevojku čini kompletnom jesu karakter, energija i osmijeh”, smatra ova ljepotica.
Foto: Dragan Milošević
Zgodna Kruševljanka okušala se i kao TV voditeljica.
“Osjećaj je sjajan. Oduvijek sam sebe vidjela ispred kamera i sasvim prirodno se osjećam u studiju. Na televiziji se osjećam kao kod kuće. Kamera mi je oduvijek pružala dosta inspiracije. Uskoro će gledaoci imati prilike da me vide ispred malih ekrana kao voditeljicu vremenske prognoze”, otkriva Nađa Kljajić.
Ne krije da je veliki fan Crvene zvezde.
“Moj kraći angažman kao lice Youtube kanala Zvezda Kids me još više uvjerio u nevjerovatnu ljubav i strast koju navijači imaju prema klubu. Na početku mi je bilo teško prebaciti se iz modnog svijeta u sportski. Kao predstavnik svoje zemlje znam kakav je osjecaj igračima, kada imaju takvu vrstu podrške”, kaže mlada Kruševljanka.
Svojim zanosnim izgledom mami uzdahe mnogih muškaraca.
“Moje srce nije teško osvojiti, ali ne kažem ni da nije lako. Privlače me prave vrijednosti, maniri i posebna energija kod muškarca. Volim uporne i sposobne muškarce pored kojih mogu da se osjećam kao dama. Svaka djevojka voli da se osjeća posebnom i jedinstvenom u društvu jačeg pola”, riječi su jedne od najljepših djevojka iz Srbije.
Govorila nam je i o svojim planovima za budućnost.
“Neostvarena želja mi je da se oprobam u svijetu filma. Talentirana sam za glumu i oduvijk me je privlačio film. Želim nastaviti učiti i upijati savjete od iskusnijih kolega u svijetu televizije”, zaključuje Nađa Kljajić.
Mlada hrvatska teniserka Mariana Dražić višestruka je prvakinja te zemlje. Ova 25-godišnja djevojka iz Makarske ljubav prema bijelom sportu gaji još od djetinjtva.
“Moja sestra Antonija koja je sada WTA i ATP sutkinja je trenirala tenis, ali više rekreativno tako sam usput krenula i ja. Ipak, za sve je zaslužan ili kriv djed koji me doveo na prvi sat tenisa i od osme godine do danas ljubav ne prestaje”, kaže Mariana Dražić.
Nezadovoljna statusom HTS-a i frustrirana ponovnim nepozivanjem za predstojeći Fed kup meč u Talinu, Dražićeva je sve bliže donošenju odluke nastupanja za drugu Fed kup reprezentaciju u regionu.
“Imam dvije ponude, ali još konačno ništa nije rješeno. Uskoro se nadam da bi moglo biti realizirano. Službeno nisam dobila ponudu iz BIH, ali bih poziv sigurno prihvatila”, jasna je mlada hrvatska teniserka.
“Prošlu nedjelju sam baš sletila s turnira iz Turske na Butmir, ali nisam imala vremena malo uživati po gradu tako da se nadam da ću uskoro pred odlazak na naredne turnire doći malo na duži period jer u Sarajevu imam tetu, a i dosta prijatelja”, riječi su naše sagovornice.
Otrkila nam je i svoje teniske uzore.
“Volim gledati Rogera Federera, također sam voljela gledati Caroline Wozniacki prije nego je nedavno otišla u penziju, ali moj uzor iz djetinjstva je bila Kim Clijsters, koja se evo nedavno na WTA Dubaiu vratila aktivnom igranju i baš mi je drago. Neostvarena želja mi je zaigrati protiv nje. Nadam se u skoroj budućnosti da će se i to desiti s obzirom da se vratila na teniske terene”, govori mlada teniserka.
Svojim zanosnim izgledom Mariana mami uzdahe mnogih muškaraca.
“Svakoj curi gode pažnja i komplimenti. Meni je trenutno karijera najvažnija i na to se koncentriram. Već duže vremena nisam u vezi, ali ako se ljubav desi može se sve uskladiti. Ljudi teško praštaju ljepotu i uspješnost. Samo se čeka neka greška da bi se pričalo negativno, ali naravno ima ljudi koji i podržavaju”, kaže lijepa teniserka.
Ispričala nam je i jednu zanimljivu anegdotu.
“Uvijek mi nekako osmijeh izmami situacija na turniru u Bolu. Naime, jedan igrač svaki je dan dolazio do moje mame i pitao da li dopušta da me zaprosi i tako svaki dan iznova u krug usprkos odbijanju”, uz smijeh govori Mariana Dražić, koja želi što više napredovati na WTA listi i krenuti na turnire većeg nagradnog fonda.
Ostaju sami u porodilištu, godinama niko za njih ne pita. Kad treba stavljati obloge za temperaturu, to radi neka teta kojoj je zanimanje da brine o djeci. Prvi dan u školu opet vode tete koje su taj dan u smjeni i tako čitavog života. Brinu neke divne žene i djevojke koje su odlučile da svoj život posvete djeci što su nekim spletom okolnosti završila u domovima bez roditeljskog staranja.
Ponekad razmišljam, da li oni imaju marku za užinu u školi? Ko ih grli i bodri kada su najbolji? Kome čestitaju praznike? Vjerujem divnom osoblju svih domova u našoj zemlji.
Po rođenju ostavljeni su sami, a onda kada napune 18 godina opet ostaju sami i na ulici po sistemu u kome žive.
U razgovoru sa direktorom Doma za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli sam saznala da oni imaju odličnu saradnju sa NVO sektorom u ovome gradu. Upravo u prostorije NVO organizacije smještaju djecu koja nemaju gdje. Sistemski nisu u mogućnosti uraditi mnogo, ali koliko mogu privatnim konekcijama učine sve za dobrobit djece.
Ahmed Sabitović je devetnaestogodišnjak koji je od početka svog života u domu za djecu bez roditelja. Moja koleginica Almedina prije par sati objavljuje fotografiju u čijem opisu je pisalo da Ahmed za 15 dana mora napustiti ustanovu, ali nema gdje i kome!
Devetnaest godina i život na ulici! Da li neko od vas može zamisliti? Zamišljam, šta bih ja u tim godinama negdje na pločniku?
Ahmed je trenutno u Tuzli, govori Italijanski i engleski jezik. Potreban mu je posao i dom. Ovome ostavljenom devetnaestogodišnjaku je potrebno sve.
Znam da hoćete, pomoći ćete ovog dječaka i on će za 15 dana izaći u topli dom neke porodice, ali šta je sa svim ostalih koji trebaju izaći?
Gdje odlaze djeca nakon boravka u domovima bez roditeljskog staranja, ako nema neka dobra organizacija koja će ih prihvatiti.
Dok pišem ovaj tekst, mnogo divnih ljudi se javlja pitajući za kontakt divnog dječaka Ahmeda. Hvala vam što ste dobri, hvala što šaljete svoje ponude. Nekako bih da vas sve zagrlim najjače jer ste ono najvažnije, LJUDI.
Zajedno sa svojim kolegama, želim govoriti o problemima djece bez roditeljskog staranja. Potrebno je zakonsko rješenje za ovu djecu.
Ahmed Sabitović je tekstilni tehničar, ako imate neku ponudu za posao, pišite nam. Javite nam se putem mejlova anisa@dobarportal.net I redakcija@dobarportal.net
Najtraženija novosadska klupska pjevačica Ljubica Vasić, poslije višegodišnjeg uveseljavanja Novosađana i okoline, izdala je svoj prvi singl “Laku noć”.
Ovo je ozbiljan korak naprijed u životu ove atraktivne crnke s obzirom na to da je dosad pjevala tuđe pjesme na različitim veseljima. Pjesmu potpisuje frontmen jednog od najtraženijih bendova iz Srbije za različite proslave, “Talasna dužina”, Bojan Tubić.
“Svjesna sam šta se danas sluša, ali željela sam da ostanem svoja. Pjesma “Laku noć” više vuče na neki pop rok, nego na folk što ne znači da neću eksperimentisati. Bitno mi je da se dogodila neka nova energija i klubovi pa sad uz Novi Sad sve češće radim u Beogradu i okolini”, rekla je Ljubica.
Njenu pjesmu i spot možete pogledati klikom ovdje.
Ljudi nerijetko imaju zanimljive, ali i veoma isprepletene situacije kroz koje prolaze. Priča koju smo pronašli na fejsbuku je veoma dirljiva, poučna. Društvene mreže imaju koliko zanimljive, toliko i dubokoumne tekstove. Jednu takvu objavu pročitajte u nastavku, prenosimo ga bez korekcija. Tekst objavljen 2017. godine na Facebook profilu ovog studenta, nakon dugogodišnje “borbe” kroz život. On je Slavimir i ovo je njegova priča.
Danas sam završio fakultet. Akademiju primenjenih umetnosti u Beogradu upisao sam 1987. godine. Ceo jedan život, tačno 30 godina kasnije, polaganjem poslednjeg ispita iz Psihologije, na kome sam dobio 10, uspeo sam napokon da ga završim.
U istoriju ulazim kao, najverovatnije, jedini koji je prvo dobio Nagradu za životno delo, a tek zatim diplomirao iz te iste oblasti. Međutim, ova životna priča nije nimalo jednostavna da bi se opisala u par reči. Naime, moji roditelji, Ljiljana i Momčilo, dobili su me veoma mladi, sa tek dvadesetak godina. Mama je prethodno upisala ekonomiju, tata geologiju. Oboje su fakulete napustili kada sam se ja rodio. Ćale je počeo da radi na benziskoj pumpi, a keva kao sekretarica u opštinskoj konferenciji omladine.
Ćale je pokušao iz dva puta da završi građevinski fakultet koji je vanredno upisao u Subotici, ali mu to nije pošlo za rukom.
Moj ćale je poseban slučaj. Kada je imao 14 godina, njegov otac, Slavimir, po kome sam ja dobio ime, teško se razboleo i mesecima polako umirao prikovan za postelju. U tom periodu moj ćale je završavao osmi razred i sanjao o upisu u Srednju arhitektonsku školu. Otišao je na prijemni. Kada se vratio kući, umirućem ocu mogao je samo da kaže da nije primljen, da je prvi ispod crte.
Ta trauma ga nije napustila do današnjeg dana kada ima 70 godina. Međutim, kada sam se ja upisivao na Akademiju, ćale je insistirao da ide sa mnom i bude tu, ispred, sve vreme. Kada je došao dan da se objave rezultati, nije mi dao da priđem ni blizu oglasne table.
Sve čega se sećam su njegove ruke i glava koje se iz gomile skačući približavaju uz gromoglasno: “Stojanoviću, primljen si!!!” Ja težine tih njegovih reči i značaja te situacije za njega nisam bio nimalo svestan, jer mi je priču o njegovoj Srednjoj arhitektonskoj ispričao tek pretprošle godine na godišnjicu mamine smrti.
Ona nikada nije završila fakultet, moj ćale takođe, a ni moj mlađi brat Neša.
Studirao sam uredno i predano četiri godine, a kada je trebalo kompletirati tu četvrtu godinu, počele su eskalacije sukoba u Bosni, a ja sam zahvaljujući činjenici da imam ujaka u Geteborgu, otišao tamo i upisao se bez problema na čuvenu HDK – Visoku školu za dizajn kod profesora HC Eriksona. Međutim, posle par meseci studiranja, uvedene su sankcije protiv Jugoslavije, a meni su, na žalost onemogućene dalje studije. Razočaranje u tom trenutku ne moram ni da vam objašnjavam.
Ceo sistem po kome sam se godinama veoma uspešno penjao, srušio se kao da je od čačkalica. Moje rešenje je bilo da budem što uspešniji u poslu, koji sam, zahvaljujući upornosti i ogromnom trudu uspeo da dobijem u agenciji Saatchi & Saatchi u Beogradu. Stotine nagrada koje sam od tada dobio bile su moja podsvesna kamuflaža nezavršenih formalnih studija. 2003. godine, dok sam živeo u Sloveniji, upisao sam se na Univerzitet umetnosti u Ljubljani, u pokušaju da završim studije. Dobio sam indeks, ali nisam otišao ni na jedno predavanje. Tada sam tek osnovao svoju firmu i posao me kompletno obuzeo. Po povratku sam se upisao ponovo na Akademiju u Beogradu, 2008., tada je moja Olja bila trudna sa Nađom.
Mislio sam da, kad je već buduća mama završila fakultet, nije baš ok da budući tata nije. Međutim, moja mama Ljiljana se razbolela i umrla dve nedelje pre nego što nam se Nađa rodila.
Facebook printscreen, Slavimir Stojanović
Nije bilo šanse da se sastavim i dovršim fakultet. Upisao sam ga ponovo 2012. kada sam mislio da sam dovoljno jak da mogu. Nisam bio. Ali, kada je moja ćerka završila prvi razred i kada sam video njenu knjižicu u kojoj ju je učiteljica izrazito pohvalila, nisam mogao više da budem ćale od te i takve Nađe ako ne dovršim svoj san o Akademiji, jer tata, ili bilo ko, ne treba da odustaje od svojih snova.
Upisao sam se ponovo, smogao snage da dam svih preostalih deset ispita, koje sam položio sa skoro svim desetkama. Ozbiljno sam se potrudio, nije bilo nimalo šale u svemu tome…učio sam, pisao seminarske, preslišavao se u svom studiju naglas, sam…studenti sa kojima sam zajedno polagao ispite gledali su me u čudu, ne verujuči da onaj isti dizajner sa televizije nervozno steže indeks isto kao i oni.
Ovo iskustvo mi je definitivno promenilo viđenje samog sebe, produbilo postojeća i otvorilo potpuno nova područija svesti i sposobnosti.
Ljudi, pobedio sam samog sebe, zbog sebe. Ćale, završili smo fakultet!
Istinski muzički spektakl desio se sinoć u prepunoj sarajevskoj dvorani Skenderija gdje su nastup održali čuveni Gipsy Kingsi.
Nakon Zagreba i Beograda, i sarajevska publika imala je priliku uživati u koncertu kakav se samo onim svjetskim može pripisati. Malo ko je mogao ostati ravnodušan na taktove kojima su kraljevi romske rapsodija sinoć počastili fanove u Sarajevu kojih je bilo mnogo.
Gipsy Kings oduševili publiku u Sarajevu / FOTO:Elma Nikšić/dobarportalGipsy Kings oduševili publiku u Sarajevu / FOTO:Elma Nikšić/dobarportal
Publika je s oduševljenjem plesala uz njihove hitove “Bamboleo”, “Un amor”, “Trista pena”, “Amor mio”, “Baila, Baila” i mnoge druge. Koncertu su, među ostalim, prisustvovali Amar Osim, Ismir Jusko sa suprugom, Nermin Muzur i mnoge druge poznate ličnosti.
Članovi benda u znak zahvalnosti publici bacali su i majice s natpisom “Gipsy Kings”.
Gipsy Kings oduševili publiku u Sarajevu / FOTO:Elma Nikšić/dobarportal
Ova popularna francuska grupa, čiji su članovi španskog porijekla, koji u svojoj muzici kombinuju tradicionalni flamenko, pop i druge muzičke oblike poput katalonske rumbe, priuštila je Sarajevu istinsku muzičku poslasticu o kojoj će se, sasvim sigurno, još dugo pričati.
Gipsy Kings oduševili publiku u Sarajevu / FOTO:Elma Nikšić/dobarportal
Domaći proizvođač kafe Franck organizovao je danas zanimljivo predavanje o porijeklu i kvaliteti kafe uz radionicu „coffee cuppinga“. Riječ je o globalno prihvaćenoj i primjenjivanoj metodi procjene i evaluacije kafe, koja se u industriji kafe koristi kod kontrole kvalitete i razvoja novih proizvoda, pa tako i u Franckovim pogonima u Bosni i Hercegovini.
Na ovaj način osigurava se nabavka vrhunske sirovine te kontinuirano provjerava kvaliteta za sve Franckove proizvode uključujući i poznatu Jubilarnu kafu, koja je jedan od vodećih brendova, čiji kvalitet i okus prepoznaju generacije ljubitelja kafe u cijelom regionu, ali i Franckovi brendovi za ugostiteljstvo poput Bonus espressa.
Dsgustacija savršenih Franck proizvoda održana u Sarajevu/FOTO: dobarportal
Sirova kafa kupuje se na temelju uzorka, a Master Cupperi, odnosno profesionalni kušači, zaduženi su za provjeru njene kvalitete. „Naša su osjetila još uvijek nezamjenjiva, usprkos svim mjernim instrumentima koji su nam na raspolaganju. Ako Master Cupper osjeti da određeni uzorak kafe u šoljici ima negativne karakteristike ili ako nema punoću, aromatičnost i bogatstvo okusa koje treba imati, taj se uzorak odbija čak i ako su rezultati prethodnih analiza u skladu sa standardima. Odgovornost Master Cuppera i cijelog razvojnog tima je vrlo velika jer na temelju uzorka od svega 300 do 500 grama trebaju donijeti odluku o kupnji velikih količina kafe, čak i preko 50 tona“, istaknula je Vesna Mihatov, direktorica Istraživanja, razvoja i nabave kafe i Master Cupper u Francku, koja je vodila radionicu. Kako ističe, kafa do Francka dolazi preko raznih evropskih luka iz 70-ak zemalja uzgoja u području oko ekvatora. Nakon što se odabere neki uzorak, pošiljka se prati sve vrijeme – tokom skladištenja, prije utovara u kamione u luci te prije zaprimanja u Franckove silose za sirovu kafu.
S obzirom na potpuno automatizovani sisitem proizvodnje, sve te rigorozne predkontrole su nužne kako bi se osigurala jednaka, nepromjenjena kvaliteta kafe tokom cijelog puta. Domaća proizvodnja zbog velike potražnje na tržištu, jednog od vodećih Franckovih brendova Jubilarne mljevene kafe, stvorila se potreba za investicionim ulaganjem u Bosni i Hercegovini.
Tim povodom, Franck je 2008. godine pokrenuo proizvodni pogon za preradu i proizvodnju kafe u Grudama, kroz greenfield ulaganje od preko 6 miliona KM u proizvodni pogon i procese, zapošljavanje, a samim time i jačanje bh. privrede. Proizvodni pogon opremljen je prema najvišim standardima struke, gdje se svakodnevno vrši kontrola kvalitete svakog pojedinačnog pakovanja proizvoda.
„Ulaganjem u proizvodnju ulažemo u cjelokupno društvo, ne samo kroz otvaranje novih radnih mjesta i razvoj domaće ekonomije, već i kroz promicanje načela održivosti u nabavi i proizvodnji te stalnim inovacijama, kao i osiguravanju vrhunske, provjerene kvalitete naših proizvoda, kako u kategoriji turske kafe, tako i u espresso segmentu. Naime, ovo je posebno važno jer kvaliteta kafe koja se poslužuje u ugostiteljstvu ne ovisi isključivo o kvaliteti sirovine i umijeću majstora pržara i razvojnog tima, već i o vještinama barista koji je pripremaju. Stalno radimo na podizanju standarda kvalitete u pripremi i posluživanju kafe u ugostiteljskim objektima, kroz sistemske edukacije i unapređenje znanja i vještina novih generacija barista, koji podižu ljestvicu izvrsnosti. Time nastojimo dati svoj doprinos daljnjem razvoju kulture kafe u BiH , kao zemlji u kojoj kafa nije samo napitak, već je duboko ukorijenjena u našu kulturu“, rekao je Edin Škaljić, direktor Franck BiH.
Edin Škaljić, Franck promocija 20. februar 2020./FOTO: DOBARPORTAL
Bosna i Hercegovina ima poseban odnos prema kafi koja predstavlja svojevrsnu društvenu poveznicu, a raznovrsnost načina pripreme turske kafe, koji se prenosi s generacije na generaciju, govori u prilog bogatstva aroma i okusa, ali i rituala uživanja i opuštanja koje pruža svim istinskim ljubiteljima.
Mame i tate, gdje ste? Znam da ste najbolja verzija sebe i da se borite za bolju budućnost svoje djece, ali klinci su vam tužni, osjećaju se zapostavljeno.
Razgovaram često s djecom, tinejdžerima, adolescentima i njihova zrelost me ostavlja bez teksta. Sišli su sa oblaka davno, broje sitno do nekih ozbiljnih i odlučujućih koraka za život, ali žive u strahu od greške. Roditelji sve manje razgovaraju s njima, često se razmjena stavova završi svađom jer komunikacija ode u krivom pravcu.
Zbog čega oče i majko smatrate da Vaše dijete mora raditi ono što vi želite? Zašto im oduzimate pravo na odluku, njihovu grešku osuđujete kao najveći grijeh? Učite ih da šute starijima kad ih ponižavaju, učite ih da su manje vrijedni i potpuno nebitni na društvenoj ljestvici. Lomite njihova krila.
Kada god zalupe vratima, povise ton, negdje ste pogriješili. Možda im nedostaje ljubavi, podrške, ruka koja drži kada tonu, jezik koji ne osuđuje. Najskuplje hlače će ih usrećiti na trenutak, ali vaša prijateljska prisutnost će njihovu sreću produžiti na duge staze.
Pitate se zašto vam dijete postaje povučeno, bez samopoštovanja i samopouzdanja?
Eh, pa koliko ste se puta derali na njihovu greškicu, onu mladalačku, bezazlenu. Niste imali strpljenja za njihove probleme, a vjerujte kada god su zalupili vrata svoje sobe plakali su i lomili se do kosti. Bili su tužni i iscrpljeni, a vi ste ih još kažnjavali. Nakon toga će ili vas poštovati iz straha ili buntovno praviti veće greške iz inata.
U životu vaše kćerke i sina će se brzo pojaviti oni što će krila da im lome, što će da ih ponize, gaze i ubijaju radost. Tad do izražaja dolazi vaš odgoj. Kako ste ih naučili, koliko ste ih bodrili, tako će i da se nose s problemima i odnosom okruženja. Mnogo dvadesetogodišnjaka traži pomoć psihologa. Nisu pripremljeni za velike boli, društvene smicalice, a žive u strahu od osude i kazne. Nekako im nametnete to ponašanje kao normalno, vodite ga kao poslušnost do 19-e. Nizak nivo samopouzdanja, osjećaj manje vrijednosti, nisu poslušnost, već psihološki problem.
Zbog čega smo prestali razgovarati s roditeljima? Kada smo izgubili vjeru u instituciju roditeljstva? Što smo teret, kada nam treba ruka spasa?
Možda vam je današnja svađa alarm da ujutro saslušate i zagrlite svoju kćerku i sina.
Pomozite im i nikada nemojte da im lomite krila. Ljubav nije u davanju mama i tata, ljubav je u grljenju.
