Dr. Neira Bašić-Hamzić: Anksioznost i panični napadi

U današnjem ubrzanom i neizvjesnom vremenu, sve više ljudi se suočava s osjećajima napetosti, unutrašnjeg nemira i neobjašnjivih strahova. Iako se anksioznost i panični napadi i dalje često pogrešno tumače kao “slabost” ili “faza”, istina je da se radi o ozbiljnim psihičkim stanjima koja mogu značajno uticati na kvalitetu života.

Kako bismo bolje razumjeli šta anksioznost zaista jeste, koji su najčešći uzroci i kako se s njom nositi – razgovaramo sa specijalistom psihijatrije dr. Neirom Bašić-Hamzić, koja svakodnevno pomaže ljudima da vrate kontrolu nad svojim umom i tijelom.

Kako bismo najjednostavnije mogli objasniti šta je anksioznost, a šta panični
napad?


Prije svega trebamo napraviti razliku između straha i anksioznosti. Strah se odnosi na neki konkretan vanjski objekat ili situaciju, dok kod situacije često ne možemo odrediti čega nas je zapravo strah. Fokus anksioznosti je uglavnom unutrašnji, a ne spoljašnji. Obično je to strah da će se nešto loše desiti. Anksioznost i panični napad pacijenti najčešće poistovjećuju. Anksioznost je stanje koje traje, dok napad panike nastaje iznenada, bez najave i kraće traje. To je napad intenzivne strepnje ili intenzivnog straha koji se javlja bez ikakvog razloga. Napade panike prate i sljedeći tjelesni simptomi: osjećaj nedostatka vazduha, plitko disanje, srčane palpitacije, tremor i drhtavica, pojačano znojenje, subjektivni osjećaj gušenja, vrtoglavica, mučnina, strah od smrti te strah od gubitka kontrole nad sobom.

Da li je normalno povremeno osjećati anksioznost i kada ona prelazi granicu
„normalnog“ ?


Anksioznost je najčešća ljudska emocija i sasvim je normalno da je zastupljena u našoj svakodnevnici, sve do momenta kada ne preuzima kontrolu nad nama, tj. sve dok je možemo kontrolisati. Normalno se javlja u opasnim situacijama, omogućava nam da se suočimo ili izbjegnemo te situacije. Kada ne bismo
osjećali nikakvu anksioznost kao odgovore na svakodnevne izazove koji sadrže neki gubitak ili neuspjeh, onda tu nešto ne bi bilo u redu. Najčešće se javlja kada trebamo donijeti neku važnu odluku, pred ispitne rokove, razgovor sa nadređenim osobama itd…
Kada anksioznost počne uticati na naše emocije, misli, ponašanje, svakodnevno funkcionisanje tada govorimo o patološkoj anksioznosti. Obično se javlja neovisno o opasnosti.

Koje su najčešći simptomi anksioznosti i kako ih osoba može prepoznati?


Najčešće simptome anksioznosti možemo podijeliti na: Kognitivne simptome: poremećaj pažnje i koncentracije, smanjen fokus, teškoće sa pamćenjem, negativna razmišljanja o sebi i budućnosti, negativna očekivanja, te nemogućnost da kontrolišemo svoje emocije. Tjelesni simptomi: osjećaj umora, vrtoglavica, glavobolja, osjećaj gušenja, ubrzano disanje, bol u grudnom košu, osjećaj ubrzanog rada srca, ubrzan puls, mišićna napetost, tremor, suhoća usta, pojačano znojenje, mučnina, osjećaj težine u želucu, promjene u funkciji crijeva… Emocionalni simptomi: prisutni strahovi najčešće od budućnosti, te od gubitka kontrole, napetost, neizvjesnost, oscilacije u promjeni raspoloženja, osjećaj beznađa… Ponašajni simptomi: socijalno povlačenje, osjećaj nemira i nemogućnost mirnog sjedenja, izrazita aktivnost ili pasivnost, izbjegavanje različitih situacija ili mjesta koja nam izazivaju anksioznost.

Kako izgleda panični napad i šta ga najčešće može pokrenuti?


Ja bih to najbolje opisala riječima svojih pacijenata. Iznenadni i ničim izazvan intenzivan strah i osjećaj strepnje, a ni sami ne znaju od čega, uz koji se javljaju i tjelesni simptomi u vidu lupanja i nelagode i bola u grudima, ubrzanog rada srca, prekomjerno znojenje, osjećaja da će se ugušiti, nekada bude i osjećaj mučnine te potreba za povraćanjem želučanog sadržaja, utrnulost ekstremiteta, strah od ludila te strah od umiranja koji je toliko intenzivan da jednostavno najviše i utiče na nastanak svih ovih tjelesnih simptoma. Ovi napadi obično nastaju iznenada i spontano, a nekada okidač bude neka stresna situacija. Kod osoba koje su sklone anksioznosti nekada pretjerano konzumiranje kofeina i nikotina zna biti okidač. Naravno treba isključiti i organsku podlogu (provjeriti rad štitne žlijezde, kao i koncentraciju šećera u krvi).

Da li ljudi često mješaju panični napad sa srčanim ili zdravstvenim problemima?


Ovo je odlično pitanje, jer većina pacijenta prije nego se uopšte jave psihijatru odrade niz dijagnostičkih pretraga i to su najćešće pregledi od strane kardiologa i gastroenterologa upravo jer su i najčešći simptomi od strane ova dva sistema. Zbog ubrzanog rada srca i probadanja u grudima kao i osjećaja težine u grudnom košu javljaju se kardiologu, a zbog težine i bolova u želucu javljaju se gastroeneterologu. Ako se pri pregledima ne nađe nikakva organska podloga, budu upućeni na pregled psihijatra.

Šta su najčešći uzroci anksioznosti – genetika, životne okolnosti, stres…?


Ja bih rekla sve pomalo. Ima dosta i do genetike kao i okolnosti odrastanja u djetinjstvu, tj. načinu odgoja. Ako su roditelji bili anksiozni, oni djecu odmah na početku života uče kako je život opasno mjesto. Roditelji znaju biti previše kritični i postavljati pretjerano visoke ciljeve, postoje i oni koji podstiču potiskivanje emocija i onemogućuju samopotvrđivanje djeteta itd… Također, i djeca čiji su roditelji perfekcioniste i previše zaštitnički nastrojeni utiču da djete odrasta u anksioznu strukturu ličnosti i kao takvo se teško bori sa stresom i svakodnevnicom u odrasloj dobi. Kasnije se javljaju životni događaji koji mogu biti okidači za anksioznost i panične napade kao što su: smrt bliske osobe, razvod braka, otkaz na poslu, odlazak u penziju, trudnoća, finansijska nestabilnost, promjena posla itd.

Može li moderan način života (preopterećenosti, društeve mreže, perfekcionizam)
biti „okidač“ za anksioznost?


Naravno. Ja bih rekla da današnji tempo života, te svakodnevna preopterećenost najviše i dovodi do patološke anksioznosti. Živimo u svijetu stalne nesigurnosti. Društvene mreže su također jedan od razloga, jer na njima se preferira idealan, a ne stvaran život, što posebno može uticati na adolescente i u njima izazvati kako anksioznost tako i osjećaj niže vrijednosti. Osobe koje su po strukturi ličnosti perfekcionisti i vole sve da kontrolišu najčešće i dobiju anksioznost, jer ne mogu da se nose sa životnim situacijama na adekvatan način. Ne mogu jednostavno prihvatiti činjenicu da postoje stvari u životu nad kojima jednostavno nemamo kontrolu.

Postoji li povezanost između prehrane, sna i anksioznih stanja?


Prehrana itekako utiče na naše raspoloženje. Postoje namirnice koje u velikim količinama izazivaju anksioznost i napetost. To je konzumiranje kafe i energetskih napitaka u velikim količinama. Kod nekih osoba može čak izazvati i tremor. Preskakanje obroka dovodi do pada koncentracije šećera u krvi što može trenutno narušiti naše psihičko stanje. Konzumiranje alkohola u početku djeluje stimulativno, ali kasnije može dovesti i do depresivnosti te smanjuje funkciju moždanih ćelija. U ishrani trebamo preferirati: orašaste plodove, zeleno lisnato povrće, borovnice, crna čokolada, čajevi od kamilice, lavande, smanjiti unos šećera, te smanjiti unos kofeina, alkohola, energetskih napitaka. Postoje i razni sumplementi koji utiču na psihičko zdravlje, to su Omega 3, vitamin B 12, probiotici, folna kiselina, vitamin C. Možda će nekima biti čudno zašto probiotici? Ali najveća koncentracija serotonina nastaje u crijevima, tako da uravnotežena ishrana i probiotici utiču na crijevnu floru koja nam je potrebna radi uravnotežene koncentracije i stvaranja serotonina. San je neizostavan kada je u pitanju mentalno zdravlje. Nedovoljno spavanje intenzivira anksioznost, zato je potrebno imati redovan ritam spavanja, sa dovoljno sati kvalitetnog sna. Upravo je to period kad se naše tijelo odmara, te regeneriše i priprema za sutrašnje obaveze.

Kako izgleda liječenje anksioznosti – kada je potrebna psihoterapija, a kada
lijekovi?


Ne zahtjeva svaka anksioznost medikamentozno liječenje. Naravno, sve zavisi koliko ona utiče i koliko nas sputava u našoj svakodnevnici. Ako je blaži oblik onda je dovoljan psihoterapijski tretman od strane psihologa. Ako nas učestali panični napadi i anksioznost čine nefunkcionalnim u svakodnevnim aktivnostima, ometaju nas u odnosima sa porodicom i prijateljima, te sputava u postizanju naših ciljeva, tada je pored psihoterapije potrebno uvesti i lijekove. To su lijekovi iz grupe antidepresiva najčešće
SSRI ILI SNRI, anksiolitici, što opet sve zavisi od kliničke slike. Nekad se uz antidepresive i anksiolitike dodaju i lijekovi iz drugih grupa, ali opet kažem sve zavisi od simptoma koji se ispoljavaju. Promjene načina života. Uz ovo bih dodala i adekvatnu ishranu, dovoljno sna te fizičku aktivnost, naravno u zavisnosti od zdravstvenog stanja pacijenta.

Koje su najefikasnije tehnike za smirivanje anksioznosti u trenutku napada?


Na prvom mjestu treba prepoznati da se radi o paničnom napadu, a ne o nekom težem tjelesnom oboljenju, npr srčani udar. Jednostavno se suočiti sa napadom panike i ponavljati da to nije stanje od kojeg čovjek umire, praktikovati vježbe disanja, duboko disanje (abdominalno disanje) koje nam pomažu u ublažavanju fizičkih simptoma panike, usmjeriti pažnju na neku stvar ili predmet tokom napada. Veoma je bitna i smirenost osobe koja se u tom trenutku nalazi sa vama. I naravno, ako su panični napadi učestali potražiti stručnu pomoć.

Možete li preporučiti neke svakodnevne navike koje pomažu osobama sklonim
anksioznosti?


Promjena stila života, adekvatna i uravnotežena ishrana, dovoljno sna, te fizička aktivnost. Bitna je i adekvatna organizacija vremena, kao i uvođenje „time outa“ od svakodnevnih obaveza, da imaju vremena za odmor, relaksaciju te druženje sa dragim ljudima. Treba nekad napraviti „predah „ od svega kako bi smo se odmorili i obnovili energiju. Najvažnije je napraviti prioritete u životu. Bavljenje fizičkom aktivnošću je neizostavan dio svakodnevnice. To može biti trčanje, plivanje, vožnja bicikla, hodanje, onoliko koliko je čovjek u mogućnosti i u skladu sa njegovim fizičkim zdravljem.

Koje su najčešće zablude koje ljudi imaju o anksioznosti i paničnim napadima?


Pa najčešća zabluda je da anksioznost nije nešto što je „stvarno“, da obično imaju ljudi kojima je „dosadno u životu“, te da su to ljudi koji ne znaju da kontrolišu svoje emocije, da su samo stidljivi itd, te da je to nešto sa čim se sami mogu izboriti. Također, javlja se i zabluda kada je u pitanju terapija koja se propisuje, jer većina dođe sa strahom od ovisnosti na terapiju koja će im se propisati.

Da li je stigmatizacija mentalnog zdravlja i dalje prisutna u našem društvu?


Mišljenja sam da se i to promjenilo od perioda pandemije korona virusom, kada su ljudi zapravo i shvatili važnost mentalnog zdravlja. Manje se ljudi ustručavaju potražiti stručnu pomoć u odnosu na period prije desetak godina, i sve više se priča o mentalnim problemima u medijima i na društvenim mrežama. Zabluda je da psihijatru odlaze samo „ludi“, isto kao i da ginekologu odlaze „samo trudne žene.“ Ljudi se javljaju psihijatru i zbog anksioznosti, depresivnosti, reakcija na stres, poremećaja ishrane, poremećaja sna…

Šta bi ste poručili osobi koja se boji da potraži pomoć jer misli da će je okolina
osuđivati?


Takvim osobama treba reći da nije bitno mišljenje okoline već je bitno njihovo zdravlje te njihov osjećaj, da smatraju da im treba psihijatrijska pomoć kako bi njima bilo bolje. Bitno je da se oni osjećaju raspoloženije, funkcionalnije, smirenije, a okolina će uvijek pronanaći nešto za pričati.

Možete li podjeliti neku ispirativnu poruku ili savjet za sve koje se trenutno bore
sa anksioznošću?


Poruka je da je patološka anksioznost stanje koje se može rješiti adekvatnim načinom liječenja. Često pacijentima kažem da je to psihičko stanje koje danas ima najveći broj ljudi, dajem im primjere kroz osobe iz javnog života koje i otvoreno govore o borbi sa anksioznošću. Da to nije nikakva stigmatizirajuća dijagnoza niti nešto zbog čega bi trebali osjećati stid da se jave psihijatru. Pregled psihijatra podrazumjeva iskren i otvoren razgovor, a ljudi se najviše toga boje, da kažu šta ih muči i tišti više nego da odu na neki operativni zahvat nosa, grudi ili neko radiološko snimanje. Najvažnije je da sami sebi priznaju da im treba pomoć, to je već pola rješenja. Promovisanje svijesti o mentalnom zdravlju i prevencija mentalnih poremećaja su područja kojima treba pristupiti sa jednakom ozbiljnošću kao i somatskom zdravlju.

Općina Novo Sarajevo i UMDB Institut za majku i dijete obradovali su porodilje povodom Dana Općine

0

Općina Novo Sarajevo, u saradnji s UMDB Institutom za majku i dijete, obilježila je Dan Općine posebnim gestom pažnje prema novim majkama.

Porodilje čija su djeca rođena u sedmici obilježavanja Dana Općine obradovane su poklon torbama za majke i novorođenčad,Welcome to High Quality Replica Rolex Watches Sales on www.rolexreplicaswissmade.com, Buy the Best Replica Rolex Watches in the UK. ispunjenim neophodnim stvarima za prve, dragocjene zajedničke dane.

Poklone su uručili načelnica Općine Novo Sarajevo Benjamina Karić, predsjedavajući Općinskog vijeća Edison Pavlović i predsjednica UMDB Instituta za majku i dijete Alma H. Badić. Ovim simboličnim gestom, Općina Novo Sarajevo i UMDB Institut za majku i dijete izrazili su zahvalnost i podršku majkama, želeći im puno zdravlja, ljubavi i radosti u novom poglavlju života.

“Najljepši novi počeci naših najmlađih sugrađana i njihovih hrabrih mama zaslužuju pažnju i ljubav. Vjerujemo da samo zajedno možemo stvoriti okruženje u kojem svako dijete dolazi na svijet dobrodošlo i voljeno. Naš cilj je da kroz ovakve geste pokažemo koliko je važno biti podrška porodici u novom životnom početku i koliko je svako dijete istinski blagoslov,” istakla je predsjednica Instituta Alma H. Badić.

ŽELJKO VUKŠA-FEJZIĆ: Mladi iz manjih lokalnih zajednica često zanemareni

0

Željko Vukša-Fejzić rođen je 1995. godine u Sarajevu. Iako je po vokaciji pravnik, njegov profesionalni i društveni angažman proteže se i na područja međunarodnih odnosa, javnih politika i političkog djelovanja, s posebnim fokusom na promociju demokratskih vrijednosti.

Imao je priliku obnašati niz rukovodećih funkcija u nevladinom sektoru, uključujući Europsku udrugu studenata prava, ELSA Sarajevo i ELSA BiH, Best place to buy cheap rolex replica daytona. And the best AAA+ swiss made grade 1 Rolex replica on our website with fast shipping.te vijeća mladih na općinskoj, kantonalnoj i federalnoj razini. Bio je član Predsjedništva Asocijacije mladih SDA BiH i član međustranačke omladinske Grupe 9 koju okuplja Nacionalni demokratski institut.

Trenutno obnaša dužnosti Komisije za pitanja mladih Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH, te predsjednika savjetodavnog odbora “Generation Democracy” pri Međunarodnom republikanskom institutu (IRI). U toj ulozi sudjeluje u razvoju, provedbi i nadzoru demokratskih i političkih programa u Africi, Aziji, Južnoj Americi i Karibima, Europi, Euroaziji i na Bliskom istoku.

Na međunarodnoj razini, djelovao je kao omladinski delegat pri Kongresu lokalnih i regionalnih vlasti Vijeća Europe za mandat 2023./2024., te kao koordinator iz BiH u međunarodnom projektu „Seeing is Believing“ koji provode SAIS Johns Hopkins i misija SAD-a pri NATO-u.

Sudjelovao je kao govornik na brojnim međunarodnim forumima i konferencijama, uključujući Copenhagen Democracy Summit, World Forum for Democracy u Strasbourgu, IRI Global Summit u Varšavi i Vilniusu, te Summit for Democracy u Kostariki i Republici Koreji. Posebna mu je čast bila sudjelovati kao jedan od glavnih govornika na obilježavanju 30. godišnjice Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti Vijeća Europe 2024. godine.

Odakle interes za aktivizmom i što za Vas znači aktivizam?

Moj interes za aktivizam ukorijenjen je u ranom djetinjstvu, te je neraskidivo vezan za iskustvo odrastanja u postratnom Sarajevu. U tom specifičnom kontekstu, svakodnevno smo se moja obitelj, prijatelji i ja suočavali s brojnim društvenim i infrastrukturnim izazovima. Kao netko izrazito empatičan, rano sam počeo uviđati obrasce problema u zajednici, ali i gotovo potpuni izostanak društvene akcije u njihovu rješavanju.

Vođen željom da doprinesem poboljšanju života u svojoj okolini, 2012. godine započeo sam svoj aktivistički put kroz Vijeće učenika Katoličkog školskog centra „Sv. Josip“, usmjerivši se tada na konkretne, svakodnevne potrebe, poput poboljšanja školskih užina, organizacije edukativno-zabavnih sadržaja i uspostavu terenskih nastava. Taj rani angažman dao mi je uvjerenje kojim se i danas vodim, a to jeste da i male promjene mogu imati značajan učinak. Ubrzo nakon toga uključujem se u rad Suverenog viteškog jeruzalemskog, rodoskog i malteškog hospitalnog reda sv. Ivana, kroz koji sam produbio svoje razumijevanje filantropije i dobrotvornog djelovanja, te pokušao adresirati šire društvene izazove koji su pogađali ne samo moje poznanike, već i širu zajednicu.

Kako sam odrastao, moj se aktivizam postupno institucionalizirao, kako kroz angažman u ELSA-i Sarajevo za vrijeme studija, tako i kasnije u strukturama vijeća mladih na lokalnoj, kantonalnoj i entitetskoj razini. Kroz te uloge, fokusirao sam se na stvaranje sistemskih rješenja, osobito u domeni političke participacije mladih i njihovog uključenja u procese donošenja odluka. Posebno bih istaknuo inicijative poput organizacije ljetnih pravnih škola i pravnih klinika, ali i rad na izradi strateških dokumenata i prijedlozima legislativnih izmjena koje bi mladima osigurale veći institucionalni prostor i utjecaj.

Tako da, ako bih trebao definirati što za mene znači aktivizam, rekao bih da je to kolektivni poziv na zajedničko djelovanje za opće dobro, čin udruživanja snaga kako bismo zajedno postigli ono što nitko od nas ne može sam postići. Upravo zbog toga aktivizam doživljavam kao trajnu obvezu prema svojoj zajednici, ali i kao alat transformacije, i društva i nas samih.

Kako generalno ocjenjujete položaj mladih u BiH?

Položaj mladih u Bosni i Hercegovini, generalno gledano, može se okarakterizirati kao izrazito neujednačen. Iako postoje pozitivni primjeri institucionalne potpore mladima, posebice u većim urbanim sredinama, mora se ukazati na ozbiljan problem neravnomjernog razvoja koji direktno utječe na dostupnost prilika i resursa. Mladi iz manjih lokalnih zajednica često nemaju ni približno jednak pristup programima potpore, obrazovnim i profesionalnim mogućnostima, kao njihovi vršnjaci iz administrativnih centara kantona ili entiteta. I ne mislim tu isključivo na potporu organa vlasti već sličan obrazac prisutan je i kada govorimo o programima civilnog društva, koji su najčešće koncentrirani u urbanim sredinama, što dodatno produbljuje nejednakosti i dovodi do situacije u kojoj mjesto prebivališta uvelike određuje startnu poziciju mladih ljudi.

Što se tiče političke participacije mladih, vidljivo je da se ona u velikom broju slučajeva svodi na tematska područja koja su tradicionalno povezana s omladinskim angažmanom, poput kulture, umjetnosti i sporta, dok su sfere poput privrede, sigurnosti, energetike ili vanjske politike i dalje uvelike nedostupne ili marginalizirane u omladinskom diskursu. Time se, nažalost, učešće mladih često svodi na simbolički pristup, koji ne rezultira stvarnim utjecajem.

Ipak, ne treba zanemariti činjenicu da postoji značajan broj mladih koji ostvaruju zapažene rezultate, kako unutar BiH tako i na međunarodnoj sceni. No, problem leži u tome što ti uspjesi u velikoj mjeri nisu rezultat sustavne potpore, već isključivo individualnog truda, što nije održiv model za dugoročni razvoj demokratskih procesa i otpornosti društva.

Jesu li mladi svjesni svog potencijala i moći?

To je jedno iznimno složeno pitanje koje zahtijeva dublju analizu šireg društvenog konteksta, uključujući i nepisane društvene ugovore koji oblikuju način na koji funkcionira bosanskohercegovačko društvo. Međutim, ukoliko bih morao dati kraći odgovor, moglo bi se reći da je razina svijesti mladih o vlastitom potencijalu neraskidivo povezana s njihovom sviješću o posljedicama koje društveno i političko angažiranje u ovako složenom ambijentu sa sobom nosi.

Naime, Bosna i Hercegovina je izrazito zahtjevan prostor za bilo koji oblik društvenog djelovanja, bilo da govorimo o govoru mržnje, polarizacijama, populizmu, institucionalnoj inertnosti ili negativnoj percepciji političke participacije. U takvom okruženju, mladi nerijetko istodobno spoznaju vlastitu snagu da mijenjaju stvari, ali i cijenu koju ta promjena može imati. Suštinski, mladi jesu svjesni svog potencijala, ali pitanje ostaje mogu li ga slobodno i sigurno konzumirati?

Sve dok ne stvorimo ambijent u kojem će aktivno građanstvo biti sigurno, društveno prepoznato, podržano i nagrađeno, potencijal mladih ostat će nedovoljno iskorišten, a društvo uskraćeno za njihovu transformativnu energiju.

Na što ste najviše ponosni u dosadašnjem radu?

Teško je izdvojiti samo jednu stvar, jer svaki angažman, u mojim očima, nosi svoju vrijednost. Međutim, ako bih morao istaknuti nekoliko momenata, rekao bih da sam posebno ponosan na činjenicu da sam kao mlada osoba, uspio ostvariti direktan dijalog s najvišim svjetskim donosiocima odluka, ali i druge mlade iz Bosne i Hercegovine uključti u takve procese.

Također, posebno sam ponosan na desetine implementiranih programa u zemljama gdje su mladi ljudi suočeni s još dubljom marginalizacijom nego u našem regionu. Zahvaljujući potpori U.S Department of State, pomogao sam implementaciju projekata koji su mlade u Africi, Aziji, Bliskom Istoku i Latinskoj Americi osnažili da samostalno djeluju, profesionalno se razvijaju i aktivno sudjeluju u društvenim procesima.

U Bosni i Hercegovini, izdvojio bih institucionalne doprinose poput iniciranja tematskih sjednica zakonodavnih tijela posvećenih mladima, izrade strateških dokumenata te konkretnih legislativnih prijedloga koji dugoročno utječu na položaj mladih u društvu.

U konačnici, ponosan sam na svaku promjenu, bila ona lokalna, nacionalna ili međunarodna, u kojoj sam barem djelomično bio faktor koji je pokrenuo napredak.

Koja su Vaša očekivanja i planovi za budućnost?

Već posljednje tri godine, u skladu s dužnostima koje obnašam, najveći dio svog angažmana usmjerio sam na globalne procese i međunarodne programe, dok sam se znatno manje bavio unutardržavnim temama. To je, u neku ruku, i prirodan slijed, kako ovog prosinca navršavam 30 godina, polako ali sigurno napuštam formalne okvire omladinske politike. U tom smislu, moj sadašnji fokus primarno je usmjeren na euroatlantske procese, s posebnim naglaskom na pitanja sigurnosti i jačanja demokratske otpornosti. Ipak, nadam se da ću i dalje, makar povremeno, imati priliku podržati kvalitetne omladinske programe i inicijative bilo savjetom, mentorstvom ili konkretnim doprinosom.

Što se tiče očekivanja, moja iskrena želja je da sve ono što sam do sada radio, bude ne samo nastavljeno, već i nadograđeno a potom i prevaziđeno od strane generacija koje dolaze. Da mladi koji sada stasavaju preuzmu ulogu lidera s još više znanja, kapaciteta i hrabrosti nego što smo je mi imali. Ako smijem biti idealist, očekujem da će već naredna generacija mladih sustići i nadmašiti evropske standarde demokratskog razvoja te uvesti naše društvo u stadij napretka koji ni ja, niti mnogi moji prethodnici, nismo mogli ni zamisliti.

Koja je Vaša poruka mladima?

Ako bih izdvojio jedno promišljanje koje je proizašlo iz svih mojih angažmana onda bi to bila spoznaja o vrijednosti izbora ali i hrabrost da biramo put koji nije savršen, ali je realan, zanimljiv i pun učenja. Naša snaga nije u tome da budemo bezgrešni, već u tome da iz vlastitih grešaka rastemo, da budemo dovoljno hrabri da pokušamo, pogriješimo i pokušamo ponovno za ideju koja je veća od nas samih.

POMOZI.BA: Mensur nas ponovo treba

Apel za Mensura! Pozivom na 17039 donirate 2 KM. Molimo vas za podjelu apela. 

Mensur Čelebić iz Zenice ponovo treba našu pomoć. Ovaj tihi borac i srčani bolesnik nalazi se pred još jednom životnom bitkom – potrebna mu je TAVI proteza, odnosno jako komplikovana operacija zamjene srčanog zaliska.  

Mensur je 2017. preživio težak infarkt, ugrađena su mu četiri bajpasa. Kasnije su mu dijagnosticirane maligne aritmije, koje se ne mogu liječiti lijekovima, pa mu je ugrađen CRT defibrilator.

Sada mu je hitno potrebna nova operacija u Istanbulu koja košta 20.000 eura. Mensur i njegova supruga, koji žive od minimalnih primanja, ne mogu sami prikupiti ovaj iznos.

Podsjećamo, uz vašu pomoć protekle godine smo zajedničkim snagama prikupili 17.000 KM za prethodnu operaciju, dok je 10.000 KM pokrio Zavod zdravstvenog osiguranja ZDK.

Sada mu još jednom možemo pomoći. Osim poziva na broj 17039, donacije za Mensura su moguće i klikom na opciju “Doniraj odmah” ili naših žiro računa. 

Za korisnike BBI, Union i Asa banke, omogućena je i donacija putem KVIKO aplikacije, uz obavezno naglašavanje svrhe uplate. Za klijente Intesa Sanpaolo Banke omogućena je donacija putem m-Intesa mobilne aplikacije, jednokratno ili uz svaki nalog plaćanja. Korisnici Sparkasse Banke mogu vršiti uplate direktno i bez naknade putem funkcije “Doniraj” u aplikaciji SIMPL, uz navođenje svrhe uplate.

Računi za uplate nalaze se na OVOM LINKU

NOVA PJESMA I SPOT: Vedran Vexon snimio “Ako te ima”

0

Kantautor Vedran Vexon best replica watches donosi novi singl “Ako te ima”, objavljen pod etiketom Hayat Production. Ova pjesma predstavlja treći singl u okviru njegovog solo projekta i ujedno najavljuje izlazak njegovog prvog albuma.

Za kamerom ovog muzičkog putovanja replica watches uk bio je Dino Džihić, dok se projektu pridružio i dugogodišnji prijatelj i saradnik Sayid Rezić, koji je ostavio svoj prepoznatljivi pečat na pjesmi svirajući gudače i klavire. Njihova kreativna sinergija cheap replica watches donijela je duboku emociju i atmosferu koju pjesma nosi.

“Ako te ima” donosi introspektivne stihove, upečatljivu melodiju i produkciju koja je u skladu s autentičnim Vexonovim stilom – iskrenim i muzički profinjenim.

Pjesma tematizira potragu za prisustvom onoga koga volimo – bilo da je riječ o osobi, sjećanju ili nečemu višem – ostavljajući prostor svakom slušaocu da pronađe vlastitu interpretaciju.

ALADIN LUKOVIĆ: Postali smo prepoznatljivi na futsal mapi

0

Aladin Luković je futsaler koji trenutno nastupa za KMF Vitez na poziciji pivota. Također, u procesu je školovanja na Edukacijskom fakultetu u Travniku, smjer sportski menadžment.

U razgovoru za dobarportal.net cheap Rolex daytona replica govorio je o futsalu, svojoj karijeri, uspjesima i planovima za budućnost.

“Kao mlađi bavio sam se velikim fudbalom, gdje sam upoznao svoga trenutnog trenera Zukan Admira koji me prvi odveo na trening Rolex submariner replica futsala u tada novog člana Premijer lige MNK Slogu iz Gornjeg Vakufa. U narednom periodu, uz Zukana koji je sinonim za bh. futsal, učenjem i radom Cartier replica watches sam stasao u igrača koji je na svome stolu dobio lijepe ponude te sam tako ostabio veliki fudbal i fokusirao se na futsal što se pokazalo kao puni pogodak”, priča Aladin Luković.

Dodaje da razvoj futsala u Bosni i Hercegovini ide uzlaznom putanjom.

“Mislim da samo u drugoj ligi Federacije ima oko 40-ak klubova koji iz godine u godinu rastu i postaju sve profesionalniji. Pokazatelj razvoja u futsalu su i dolasci stranih igrača, pa imamo primjer Bubamare iz Cazina koja u svojim redovima ima igrače svjetskog kalibra te trenera Borka Suruđića koji je ekspert u ovoj branši. Posebno bih ovdje pohvalio Futsal klub Željezničar iz Sarajeva na čijem čelu je Senad Kolić koji su ove godine postali prvaci juniorske Premijer lige i potpisali čak 5 svojih juniora na ugovore od 5 godina, zaista projekat hvale vrijedan a u mnogome tome je zaslužan i njihov trener gospodin Edin Habibija koji radi strašan posao na klupi ovog renomiranog kluba, te je to neki zalog za budućnost našeg futsala”, navodi naš sagovornik.

Priznaje da nije zahvalno pričati o sebi.

“Moje je da radim, slušam upute svoga trenera i uspjeh dođe. U dresu trenutnog kluba za koji nastupam dvije sezone postigao sam skoro 100 golova u svim utakmicama, te sam ponio laskavu titulu najboljeg strijelca naše grupe. Plod je to sigurno cijelokupne ekipe koja je mene izbacila kao pojedinca, mislim da je to dobra reklama za moj osobni napredak i možda odlazak na veći nivo”, kaže Aladin Luković.

Otkrio nam je i na šta je najviše ponosan u dosadašnjoj karijeri.

“Najviše sam ponosan na ostvarene uspjehe sa klubom kojim sam jednim djelom i sam osnovao, kada u svome gradu donesete pobjede, radosti i osmijehe licima ljudi i mališana zaista je to poseban osjećaj. Naša čaršija u periodu lige diše jednako sa igračima, te su navijači koji nas podržavaju zaista za svaku pohvalu. Mislim da smo postavili zdrave temelje i postali prepoznatljivi na futsal mapi”, ističe naš sagovornik.

Zatim je iznio i svoje planove i očekivanja u budućnosti.

“Želja najveća kao i vjerovatno svakog sportiste je da jednog dana sa rukom na srcu nosim dres reprezentacije Bosne i Hercegovine, to mi je neki zacrtani cilj prema kojem idem, trenutno sam na pauzi a u kojoj je došlo par ponuda iz najvećeg ranga naše lige te ću u narednom periodu odlučiti da li ostajem u Vitezu ili ću se okušati u eliti”, izjavljuje Aladin Luković.

Na kraju razgovora imao je i poruku za sve mlade.

“Mladima bih poručio da se aktivno uključe u zdrav način života te da osjete čari futsala.
Sigurno da futsal donosi nova poznanstva, druženja i mnogo mnogo novih prijatelja, a na kraju pored svega najbitnije da izrastemo u prave ljude”,
zaključuje naš sagovornik.

VELIKI USPJEH: KK Bosna Visit Sarajevo je opet među košarkaškom elitom regiona

0

KK Bosna Visit Sarajevo je opet među panerai replica watches košarkaškom elitom regiona. Odigrali su Studenti odlično finale ABA 2 lige te poslije preokreta u seriji pobijedili Iliriju.

U krcatoj dvorani “Mirza Delibašić” pred oko 8.000 navijača, izabranici Ace Damjanovića slavili su trijumf rezultatom 88:74 (13:10, 25:22, 25:25, 25:17) te se tako plasirali u ABA ligu.

Bosnu je do pobjede vodio Haris Delalić sa 22 poena, 8 skokova i dvije asistencije, dok je Petar Kovačević zabilježio 18 poena, 8 skokova i asistencija. Pađen je za goste zabilježio 18 poena te po ti skoka i asistencije.

Nakon posljednjeg zvuka sirene uslijedilo je veliko slavlje. Adin Vrabac je bio taj koji je poveo navijanje, a dvoranom je grmjelo: “Biće Bosna opet šampion”.


POMOZI.BA: Svečane maturske haljine i odijela za sve kojima je najpotrebnije

0

Svjesni izazova s kojima se suočavaju djevojke, žene i djeca iz socio-ekonomski ugroženih kategorija, Pomozi.ba organizacija i ove godine nastavlja pružati podršku onima kojima je najpotrebnija.

Njihova inicijativa omogućava posudbu svečanih haljina, odijela, cipela, torbica i modnih dodataka za maturske večeri i druge posebne prilike, pružajući priliku da svaki mladi čovjek doživi ove važne trenutke bez osjećaja isključenosti.

U društvu u kojem best omega replica uk mnoge porodice teško osiguravaju osnovne potrepštine, pripreme za maturu često predstavljaju dodatni teret. Upravo zato ovaj projekat pruža pomoć ne samo swiss replica rolex submariner djevojčicama, već i dječacima, te svim ženama iz ugroženih socio-ekonomskih kategorija, osiguravajući im dostojanstvenu i radosnu Panerai replica watches pripremu za svečane događaje.

“Posebno naglašavamo važnost anonimnosti, koja doprinosi očuvanju privatnosti i dostojanstva korisnika, štiteći ih od diskriminacije i stereotipa. Naš cilj je osigurati da svako ko učestvuje u projektu osjeti sigurnost, podršku i zajedništvo te da uživa u posebnim životnim trenucima bez finansijskih prepreka. Radujemo se nastavku aktivnosti, novim donacijama i zajedničkim naporima da svaki maturant i svaka žena dobiju priliku da zablistaju”, saopćili su iz Pomozi.ba organizacije.

Dodali su da su zahvalni na podršci koju su od samog početka dobili od javnih ličnosti, kao i od sugrađana, čiji su nesebični doprinosi i donacije pomogli da projekt raste i širi svoj utjecaj.

Za više informacija, možete ih kontaktirati putem e-maila info@pomoziba.org ili pozivom na broj 062 839 000.

AVANTURA ŽIVOTA: Matija Grdur autom kreće na put oko svijeta, pas Mišo vjerni saputnik

Matija Grdur dolazi iz Zagrebačke Dubrave i odlučio je krenuti na put oko svijeta u svom 26 godina starom Land Rover Defenderu. 

U razgovoru za dobarportal.net ističe da će mu se na ovom nezaboravnom putovanju pridružiti i njegov pas Mišo, kojeg je pronašao i udomio.

Kako je nastala ideja da krenete na put oko svijeta i zašto baš u 26 godina starom Defenderu?

Oduvijek volim putovati i bio sam već u puno zemalja, napravio sam davno iz kombija kamper i najvise volim putovati cestom takozvane roadtripove, tako da je ideja da idem sa starim Defenderom nastala zato što s njim mogu na sve terene koji nisu dostupni s običnim autom, znači mogu ići offroad po planinama a i dovoljno je velik da mogu u njemu prespavati, plan mi je buditi se na jako lijepim mjestima gdje običnim načinom putovanja nikada ne bi imao priliku.

Kako izgleda proces pripreme vozila i logistike za višegodišnje putovanje od 80.000 kilometara?

Radimo auto već godinu dana i tek je u fazi prvih kilometara i testiranja, još nas čekaju neki radovi i još detalji iznutra što se tiče mjesta za spavanje, struje i vode. Logistika za putovanje teće lagano, zato jer si ne želim nabijati presing i unaprijed planirati previše stvari. Idem kako me put odvede. Za sada sam samo prvu etapu do Singapura organizirao što se tiče logistike, u jugoistočnoj aziji ću početi planirati prijevoz s kontenjerom u kojem šaljem auto na zapadnu obalu Sjedinjenih Američkih Država, nakon sjeverne i južne amerike iz Argentine šaljem opet auto brodom u Južnu Afriku i tamo putujem istočnom obalom Afrike natrag sve do Europe. To je putovanje u tri etape Azija-Amerika-Afrika i trajat će od tri do pet godina. Logistički ću rješavati etapu po etapu. Sigurno da neće ići sve po nekom unaprijed smišljenom planu tako da se trenutno ne zamaram uopće oko logistike za ostale dvije etape.

Vaš vjerni suputnik na ovom putovanju je pas Mišo – kako ste se povezali i kako se on snalazi na putovanjima?

Mišo je mješanac kojeg sam našao na ulici prije tri godine, bio je mršav i pun buha i krpelja. Otišli smo odmah kod veterinara i tamo su procjenili da ima oko godinu dana. Od tada Mišo ide svuda sa mnom i za mnom hoda bez lajne. Voli se voziti i putovati i već smo mi proputovali dosta kilometara sa kamperom. Biti će super na ovom putovanju, ali ako vidim da je njemu naporno putovanje i on pati spreman sam sjest s njim na avion i vratiti ga natrag u Zagreb na čuvanje dok ja ne završim sve etape.

Koji dio puta smatrate najizazovnijim i zašto – tehnički, fizički ili emotivno?

Mislim da će najizazvoniji i najteži dio putovanja biti putovati autom kroz Afriku. Tamo nema asflatiranih cesta i ako npr. padne kiša možes biti u ozbiljnom problemu, uz to još ima puno stvari na koje treba paziti. Želim da mi se još jedno vozilo pridruži u Africi. Znači na cijelom ovom putovanju ja baš želim sam putovati, tj. s Mišom ali jedino tamo ne bi volio putovati samostalno i biti sam na cesti. Pomalo, vidjet ćemo još do tada što će se sve desiti zato jer ima do toga još bar tri godine hehe.

Šta za Vas znači “živjeti punim plućima” i šta biste voljeli da ljudi osjete prateći Vaše putovanje?

Živjeti punim plućima za mene znači upravo ovo što ja radim, da putuješ bez nekog velikog plana ili očekivanja i sve što se desi će biti samo jedan jako dobar doživljaj i veliko iskustvo. Želim da se ljudi koji me budu pratili isto odvaže na nešto isto takvo ili bar slično kao i ja, zato jer šteta je ne vidjeti svijeta i dobrih ljudi koji su na svakom koraku. Isto tako želim se spojiti s ljudima koji imaju slično razmišljanje kao i ja, zato jer tko zna kakvi nas možda zajedniči podhvati još čekaju u budućnosti

Koja su Vaša očekivanja i planovi za budućnost?

U daljoj budućnosti se vidim na lijepim mjestima i bez previše životnoga stresa i nadam se da će mi tako život i ići. A kada se vratim s ovog putovanja imam u glavi još jedan jako veliki projekt gdje bi turistički obišao čitavu Hrvatsku, baš svaku lokaciju na mapi, ali to je baš veliki projekt i o tome ćemo kada dođe vrijeme za to hehe.

    TZKS: Najavljujemo povećan nadzor inspekcije u cilju uređenja turističkog tržišta u KS

    0

    Predstavnici Turističke zajednice KS i Kantonalne uprave za inspekcijeske poslove, predvođeni predsjednikom Harisom Fazlagićem i direktorom Adisom Mešićem, održali su operativni sastanak na kojem su razmotrili aktuelne teme u vezi budućeg djelovanja, a u cilju poboljšanja stanja turističkog tržišta u Kantonu Sarajevo.

    Turistička zajednica panerai replica uk Kantona Sarajevo i Kantonalna uprava za inspekcijske poslove najavljuju pojačane aktivnosti tržišne inspekcije u predstojećem periodu ljetne turističke sezone u Kantonu Sarajevo.

    Dogovoren je povećan fokus na borbu replica watches UK protiv sive ekonomije kroz striktno praćenje prijave turista, evidencije i plaćanja boravišne takse i dnevne boravišne takse od strane subjekata koji pružaju usluge u sektoru turizma.


    Tržišno-turistička inspekcija intenzivno provodi nadzore omega replica watches kako bi se osigurala zakonitost i korektne uslove poslovanja, te je u prva četiri mjeseca 2025. godine, izvršen ukupno 221 inspekcijski nadzor, izdato je 75 prekršajnih naloga u ukupnom iznosu od 30.400,00 KM, te donijeto 15 rješenja o otklanjanju nepravilnosti. Ove aktivnosti dio su šire strategije borbe protiv sive ekonomije, zaštite potrošača i jačanja transparentnosti u turističkom sektoru Kantona Sarajevo.


    Također, zajednički zaključak sastanka je da kaznena politika djeluje stimulativno na prekršioce zakona te je utvrđena neophodnost inicijative za njenu izmjenu sa ciljem jačanja sistema odgovornosti i poticanja zakonitog poslovanja.


    Turistička zajednica i Kantonalna uprava za inspekcijske poslove nastavljaju aktivnosti kontrole obveznika plaćanja članarine turističkim zajednicama, te pozivaju sve koji uoče bilo kakve nepravilnosti, odnosno kršenje propisa, a čija je primjena, u dijelu inspekcijskog nadzora, u nadležnosti Kantonalne uprave za inspekcijske poslove Kantona Sarajevo da iste prijave putem OVOG LINKA.