PRELIJEP GEST: U jednom sarajevskom granapu nepoznata osoba svima platila somune

Da u Bosni i Hercegovini žive dobri ljudi pokazuje i jedan primjer iz glavnog grada naše države.

 

Naime, kako je na svom Facebook profilu objavila Dina Branković Kovačević, nepoznata osoba u jednom od granapa u sarajevskom naselju Kromolj platila je za sve one sugrađane koji danas budu kupovali somun.

Odem u granap da kupim somun, kažu mi plaćeno. Nepoznata osoba uplatila za sve koji danas budu kupovali somun. Prelijep gest.Mahala zvana Kromolj. ?

Gepostet von Dina B Kovacevic am Mittwoch, 13. Mai 2020

 

“Odem u granap da kupim somun, kažu mi plaćeno. Nepoznata osoba uplatila za sve koji danas budu kupovali somun. Prelijep gest. Mahala zvana Kromolj”, napisala je Dina Branković Kovačević.

Ovaj gest nepoznatog donatora naišao je na veliko odobravanje svih građana, koji su puni hvale za anonimnog humanistu.

 

DJEČJI SAN PRETVORILA U STVARNOST: Alma Zukić blista na modnoj sceni

0

Alma Zukić (25) iz Zenice od djetinjstva je gajila ljubav i interesovanje prema modelingu. Ova studentica Ekonomskog fakulteta u Zenici sretna je što je uspjela dječiji san pretvoriti u stvarnost.

 

“Bit ću slobodna reći da trenutno stanje nije negativno djelovalo po mene. Pojedine planove sam, naravno, bila primorana odložiti, ali ne smijem zaboraviti činjenicu da sam zapravo u svemu ovome pronašla više vremena za sebe, a i pauza od užurbanog ritma svakodnevnice svakako prija”, kaže Alma Zukić koja po završetku radnog vremena, vrijeme rado provodi sa svojom porodicom.

Ističe da se posljedice pandemije koronavirusa svakako očituju na sve sfere života.

“Jasno nam je da se kroz ovaj period vanredne situacije svijet mode doslovno zaustavio. No, ne smijemo zaboraviti činjenicu da trenutno ne ispašta samo modna scena”, govori naša sagovornica te dodaje da je kroz modeling ostvarila brojna prijateljstva i poznanstva, a da su rezultati i uspjesi samo kruna svega toga.

Atraktivnim izgledom ova ljepotica mami uzdahe mnogih.

“Briga o zdravoj ishrani, a na moju sreću i genetske predispozicije, rezultiraju mom trenutnom izgledu”, kaže zanosna Zeničanka koja je ponosna na činjenicu da je ostala dosljedna sebi, kao i na ljude koji je prate cijeli ovaj period.

Otkrila nam je i šta je najviše privlači kod muškaraca.

“Pozitivnost, otvorenost, odgoj i kultura je kombinacija kojoj niti jedna fizička predispozicija ne može parirati. Stoga će me uvijek privući muškarac navedenih manira, a lijep osmijeh možemo računati kao bonus”, ističe mlada manekenka.

Imala je i poruku za sve naše sugrađane.

“Gotovo je nemoguće da se poruka ne odnosi na trenutnu situaciju, koje smo se već dotakli. Trebamo shvatiti da odgovornost prema sebi, kao i prema drugima, te spoznaja istinskih i pravih vrijednosti treba biti vodilja svima nama i kada se sve ovo napokon završi”, zaključuje Alma Zukić koja će i u budućnosti težiti ka ostvarenju svojih ciljeva, a koji se tiču nadogradnje postojećih uspjeha kako u poslovnom svijetu, svijetu modelinga, tako i u privatnom životu.

HUMANA MISIJA: Amina Obućina, volonterka Crvenog križa o radu za vrijeme pandemije

Amina Obućina studentica je Građevinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, a njena priča u Crvenom križu Novo Sarajevo počela je još u prvom razredu srednje škole.

 

Ova 22-godišnja djevojka od tada pa do danas, volonterka je u ovoj humanitarnoj organizaciji i time se ponosi.

“Znatiželjno sam prijatelja koji je tada već bio aktivni volonter pitala za način pridruživanja organizaciji. Ispostavilo se da je procedura puno lakša nego sam mislila, pa sam se vrlo brzo našla na terenu i uvijek se rado sjećam svoje prve akcije “Jedan paketić, jedan osmijeh” 2012. godine”, kaže Amina Obućina.

Naglašava da aktivnosti Crvenog križa ni u ovim vanrednim okolnostima pandemije koronavirusa nisu stale.

“Pored redovnih aktivnosti podjele obroka u našoj kuhinji, distribucije markica u maju mjesecu povodom Nedjelje Crvenog križa (08.05 do 15.5.), u skladu sa Zakonom o zaštiti ljudi i materijalnih dobara, timovi Crvenog križa angažovali su se kako bi radili na pružanju pomoći građanima za vrijeme vanrednog stanja u vidu kupovine neophodnih namirnica, lijekova i dostave istih na kućnu adresu. Dijelili smo maske i rukavice, dostavljali besplatne pakete hrane i higijenskih potrepština za najugroženije građane naše općine, a sa radom nije stao ni naš mobilni tim koji je angažovan u Blažuju za pružanje usluga prve pomoći migrantima u pomenutom kampu. Nažalost, otkazani su svi treninzi, radionice i planirana takmičenja, ali mi smo bili i ostali pravi čuvari humanosti!”, ističe naša sagovornica.

Problemi sa kojima se volenteri Crvenog križa susreću su rijetki, ali se ipak dešavaju.

“Bojim se da građani nisu dovoljno upoznati sa principom rada Crvenog križa i da vrlo lako nasijedaju na podvale onih koji, bez ikakvog srama, koriste ime naše organizacije u cilju prikupljanja “dobrotvornih priloga”. Time lažni volonteri sebi obezbijede kratkoročnu finansijsku korist, a nama nanesu dugoročnu štetu. Apelujem na građane da budu oprezni i da sve sumnjive radnje prijave nadležnim organima”, riječi su mlade volonterke.

Dodaje da je teško procijeniti tačan broj mladih koji je uključen u aktivnosti Crvenog križa jer se ta brojka mijenja iz dana u dan i iz akcije u akciju.

“Ono što je sigurno za našu općinsku organizaciju je da je stalan broj onih koji su bili, i još uvijek su uključeni u aktivnosti Crvenog križa za vrijeme vanrednog stanja oko 20 i da smo se svi mi zaista trudili i trudimo biti građanima na usluzi u svakom trenutku. Osmijesi i lijepe riječi koje dobijamo od zadovoljnih ljudi ne mogu se platiti novcem. Jedna od uloga volontera i u redovnom, a i u vanrednom stanju je vraćanje vjere u ljude na neki način. Ona je posebno u ovom periodu dobila na važnosti, a prema svemu sudeći, uspjeli smo je ispuniti”, ponosno priča ova humana Sarajka.

Smatra da ovoj zemlji svega može faliti, osim solidarnosti.

“U stalnom smo kontaktu sa općinskim i kantonalnim organizacijama Crvenog križa, a također i sa drugim humanitarnim i nevladinim organizacijama, kako bismo zajedničkim radom učinili dobro djelo. Na Federalnom nivou je to konkretnije regulisano, ali mi kao općinska organizacija, vrlo često smo u kontaktu sa Općinom Novo Sarajevo, Vijećem mladih Općine Novo Sarajevo, Službom socijalne zaštite Općine Novo Sarajevo, Crvenim križom Kantona Sarajevo, Crvenim križom Federacije BiH,  Udruženjem penzionera, Pomozi.ba. Također sarađujemo i sa NVO Dvor te smo zajednički obezbijedili pakete hrane za 20 porodica, a iz Udruženja slijepih su nam dostavili spisak članova pa smo obavljali kupovinu. Te nam se organizacije obrate kako bi svojim donacijama pomogle naš rad, ili kako bi preko nas vršili distribuciju određenih dobara za korisnike naših usluga”, govori ova svestrana djevojka.

Imala je i poruku za sve naše sugrađane.

“Čuvajte nam se, budite dobro i sačuvajte u sebi nesalomivi i vedri duh Sarajeva koji, provjereno znam, nosite u sebi!”, zaključuje Amina Obućina.

ONO NAŠE SARAJEVO: Nakon zadnjeg časa u Parkušu, ili na Hipi klupu ako si kokuz…

Austrougarski graditelji, koji su naslijedili Osmanlije, počeli su svojom stilskom arhitekturom praviti nove ulice, odnosno dio tih glavnih ulica polako i skoro neprimjetno promijenio se od bosanskih kuća do prelijepih zgrada. Tako u Sarajevu nastade i najljepša ulica, Čemaluša, današnja Maršala Tita, koja se s Ferhadijom spaja i pruža prema Baščaršiji.

 

 

Ta glavna ulica ima svoju historiju i priču. Austro-Ugari su tu napravili prvi hotel, „Grand“, a kasnije su smjestili Zemaljsku banku. Zgradu su projektirali Karl Paržik i Josip Vancaš. Ona je bila početak rađanja jednog posebnog i novog doživljaja koji mi, na svu sreću, i danas gledamo. Malo je tih prostora koji su uspješno sačuvani kao što su Titova i Ferhadija.

Da bi je ostavili nama u amanet, vlasti su provukle tu i tramvajski i automobilski saobraćaj, kao i zgrade nanizane jedne iza drugih. Kroz jugoslovensku zajednicu podignuti su neki novi objekti. Tako je nastao prvi neboder u regiji, koji je ostao poznat kao JAT-ov. U taj vakat nastala je i prelijepa zgrada Narodne banke, danas Centralne banke BiH. Kraj Drugog svjetskog rata i oslobođenje Sarajeva od fašizma dočekano je velikim kozaračkim kolom u Čekaluši, što je bio povod da ulica dobije novo ime, odnosno postane ulica Maršala Tita.

Lijevi dio “Parkuše”za penzionere, kifle za “rokere”

Lijevi dio “Parkuše” bio je namjenjen starijim posjetiocima a u desnom dijelu sjedili su mlađi. U tom dijelu nalazile su se tzv. kifle ili sjedišta koja su bila postavljena u polukrug. Advokat Maho Muftić imao je rezervisan sto za svoje društvo. Veoma česti gosti bili su i Adi Mulabegović i Enko Mehmedbašić. Svaka raja imala je svoju kiflu. Direktor kafane bio je Brano Medan a služila se osim turske kafe i tzv. lička kafa. Espresso kafa još se nije služila, a u “Parkuši” se ostajalo do 8-9, odatle išlo u “Lisca”,  gdje bi poslije 10 sati pratili djevojke kućama, pa se vraćalo i oko 11 se selilo u “Stari sat”.

Omladina je počela tu svraćati, te je ovdje postao centar okupljanja poznatih bosanskih muzičara. U neposrednoj blizini u „Slogi“, mjestu do danas poznatom i popularnom, prve muzičke korake napravili su brojni pjevači i bendovi koji će kasnije postati regionalne zvijezde. „Parkuša“ je bila pretijesna da primi sve goste, pa su brojni zaljubljenici u muziku stajali i vani. To stajanje i velika navala rodit će popularnu Hipi klupu, gdje se znalo okupiti i nekoliko hiljada mladih.

O Hipi klupi i raji

“Hipi” klupa, dužine 20 metara, je sagrađena na početku velikog parka, a prekoputa poznate kafane “Park”, često farbana tamno-zelenom bojom od strane parkaša, koji nisu uvijek stavili prolaznicima do znanja da je klupa tek ofarbana, pa bi se poneko “upecao” i dobio par zelenih štrafti preko pantalona. Bilo je tu svakakvih likova, odrpanih čupavaca sa okruglim “Lenon” cvikerima koji su stalno nesto dimili, parova koji su se bezrazložno ljubakali i valjali po travi, brkatih milicionera koji su podozrivo posmatrali one sa ofucanim jeans jaknama sa ispisanim znakovima “Peace” i “Doors”. Mnogi su stalno dizali dva prsta u zrak kada su se pozdravljali, i koristili neke nove riječi kao sto su “nafurati”, “trip”, “spid”, “haj”, “dzoint”. Tata je kasnije rekao da je to sve goli “Hash”, a neke komsije bi sav taj “prozapadni šljam” pobile i bacile u jarak.

I Tito je sjedio u poznatim “kiflama” sa crvenim plišem u Parkuši (sa Jovankom, Džemom Bijedićem, Munirom Mesihovićem)

Hipi klupa je bilo mjesto na kojem je trebalo biti viđen, mjesto gdje se dolazilo iz najudaljenijih dijelova grada. Neki bi slučajno sjeli na klupu pa bi se “provalili”, bili bi postovjeceni sa onima što tamo sjede pa je poslije trebalo dokazivati suprotno. U neka doba su i viđeniji građani počeli da tu svraćaju, poznati muzičari i intelektualci.
Par generacija se tu smjenjivalo dok konačno “Hipi klupa” nije izašla iz mode, pa su klupu pohodile samo curice iz Trgovačke škole koje su tu svraćale na svom putu prema dalekim gradskim predgrađima.

Hipi klupa je obilovala raznim likovima. Lik koji se svakodnevno mogao sresti je bio poznati hipik Haug. (Neki su govorili da je jednom uzeo previše tripova pa je “ostao” na njima). Bio je pomalo hiperaktivan, kalemio cigaretu na cigaretu, sa svima je bio dobar. Nosio je jedne te iste jeans pantalone i jaknu sa mnogo prišivenih hipi simbola…  (Nebojša Šerić Šoba)

Poznate ličnosti

Spontano nastala Hipi klupa i sve kafane koje su se naokolo nizale, te ovaj korzo u Titovoj ulici, sedamdesetih i osamdesetih godina kreirat će ekonomsku, sportsku, političku, kulturnu i umjetničku avangardu, ne samo Sarajeva nego i cijele Jugoslavije. Svaka poznata ličnost iz Zagreba, Beograda i drugih centara morala bi svratiti u jednu od tih kafana, posebno u kafanu „Park“, a svi su se divili sarajevskoj muzičkoj, kulturnoj i sportskoj sceni te bogatom noćnom životu sarajevskih kafića. Iz tih kafića u kojima su stasali svi, pa i političari, izrodile su se mnoge ideje čije plodove mi i danas beremo.

Čuveni balkon iznad Vječne vatre

Sjećanje na nekadašnji život i atmosferu Titove ulice ostalo je prisutno i kroz čuveni balkon iznad Vječne vatre, gdje i danas bude napravljen poneki koncert ili organiziran doček. Ipak, mora se istaći da je Sarajevo jedan od rijetkih gradova bivše zemlje koji su uspjeli sačuvati ime Josipa Broza Tita kroz centralnu ulicu.

Taj čuveni balkon naše starije generacije su zapamtile upravo po govoru koji je Tito držao prilikom posjete našem gradu, popraćen prelijepom scenografijom s brojnim ćilimima okačenim u znak dobrodošlice. Titova ulica, Vječna vatra, sarajevski korzo i brojni kafići, definitivno su jedni od čuvara duha našeg Sarajeva, piše izdvojeno.ba.

NATAŠA DERIKONJA: Ljepota je postala imperativ, živimo u začaranom krugu

0

Bosanskohercegovačka manekenka Nataša Derikonja iz Bijeljine trenutno živi u Novom Sadu gdje završava studije Scenske arhitekture na Fakultetu tehničkih nauka.

 

U razgovoru za dobarportal.net ova svestrana djevojka kazala je da je najviše ponosna što je uspjela ostvariti simbiozu između zvanja i hobija. Njeno profesionalno zvanje je inženjer scenske arhitekture koje je blisko sa modelingom, a zajednička im je ta umjetnička nota.

“Novonastala situacija je odložila većinu mojih obaveza, koje sam morala prolongirati. Obzirom da je korona unijela promjene u svim sferama života i poslovanja, ostaje nam da budemo strpljivi. Sve je stvar prilagođavanja i možda smo spremniji i zreliji poslije novonastale situacije da se pokažemo u najboljem svijetlu”, kaže Nataša Derikonja.

Dodaje da je i modna industrija suočena sa krizom na globalnom nivou.

“Ekonomska kriza je pogodila svijet i reflektuje se na modnu industriju koja će mnogo da trpi. Ona mijenja trendove, funkcioniše na principu prilagođavanja. Ovo posebno mislim na brendove dostupne masi. Ipak, vjerujem da će veliki brendovi da se izbore sa novonastalom situacijom kako bi zadržali svoj status. Nadam se da je ovo sve iza nas i da će se modna industrija izboriti sa novonastalom situacijom”, smatra mlada manekenka.

Mišljenje je da se danas na ljepotu gleda suženim vidicima.

“Ljepota je postala imperativ. Danas  kada se kaže ljepota misli se prije  svega na onu vidljivu, spoljašnju ljepotu. Nažalost, to je proisteklo iz društvenog sistema koji nam je nametnut. Svi živimo u ovom začaranom krugu i mislim da treba svi da radimo na sebi jer svako ima svoju autentičnost i treba da se oplemenjuje. Što se tiče ljepote i uspjeha kao cjelokupnog paketa uvijek će biti osporen od strane neizgrađenih i nesigurnih ličnosti. Teško je nositi ovo breme. Vjerujem da će uvijek biti ostvarenih ljudi koji će da cijene cjelokupan paket”, govori lijepa Bijeljinka.

Otkrila nam je i šta je najviše privlači kod muškaraca.

“Najviše me privuče iskrenost, lojalnost,i brižnost. Također veoma je važna podrška, sigurnost, zrelost kao i smisao za humor koji je mnogo važan”, ističe ova zanosna ljepotica.

Dan ne može zamisliti bez svoje rutine.

“To su jutarnja kafa koja je obavezna uz slatkiše, kao i da nekoga ne nasmijem bar jednom u toku dana. Tu je i bezbroj nevidljivih rutina i navika koje se ponavljaju svakodnevno”, otkriva naša sagovornica.

Imala je i poruku za sve naše sugrađane.

“Vjerujte u sebe i svoje djelovanje. Slušajte uvijek svoje misli i ne prepuštajte se prolaznim željama i raspoloženjima koji nam oduzimaju snagu”, zaključuje Nataša Derikonja.

FRANCK SVOJIM DONACIJAMA PRUŽA PODRŠKU: Bolnicama, vatrogascima i socijalno ugroženim porodicama u borbi protiv epidemije

Kao domaća kompanija, Franck je odlučio donacijom finansijskih sredstava i svojih proizvoda, pomoći i donekle olakšati rad uposlenicima hitnih službi, koji su neumorno i predano angažovani u borbi protiv epidemije koronavirusa, te im na ovaj način zahvaliti na odgovornom poslu koji obavljaju u korist i na dobrobit svih građana Bosne i Hercegovine.

 

Franck je tako donirao 20 hiljada KM za nabavku medicinske opreme Domu zdravlja Grude, gdje kompanija ima proizvodne pogone, te više od 30 hiljada KM u svojim proizvodima poput Franck Jubilarne kafe, kao i različitih vrsta biljnih i voćnih čajeva Univerzitetskom kliničkom centru RS u Banja Luci, Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru, Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu, ali i Profesionalnoj vatrogasnoj brigadi Sarajevo i udruženju Pomozi.ba s ciljem pomoći socijalno ugroženim kategorijama stanovništva.

Kao odgovoran član zajednice i domaći proizvođač u kategoriji toplih napitaka, Franck nastoji poticati pozitivne promjene u društvu u kojem posluje te stvarati dodanu vrijednost, kako kroz poticanje domaće proizvodnje, tako i kroz program društvene odgovornosti nastojeći dati svoj doprinos onda kada je to najpotrebnije. Ove vrijednosti posebno dolaze do izražaja u vanrednim situacijama, kada je neophodno pružiti podršku i pomoć onima koji u ovome trenutku imaju ključnu ulogu u brizi za cijelo društvo.

Svjestan svoje odgovornosti prema zajednici, Franck će i dalje nastaviti pomagati institucijama i pojedincima kako u najboljim, tako i u najtežim trenucima.

LIJEPA VIJEST: Teško bolesni dječak Tarik dobio lijek koji je bio blokiran na carini

Sedmogodišnji Tarik Rovčanin iz Vogošće dobio je lijek koji je bio blokiran na carini na Međunarodnom aerodromu Sarajevo, potvrdila je na Facebooku Alisa Lier.

 

Podsjetimo, dječak boluje od Dravet sindroma, rijetke bolesti zbog koje dnevno ima od 15 do 30 napada. Jedini spas za Tarika je lijek “Diacomit”, koji nije registriran u Bosni i Hercegovini, te ga porodica nabavlja preko poznanika, uglavnom iz zemalja Evropske unije, najčešće Njemačke. Mjesečna terapija košta 516 eura.

Kako je ispričala njegova nana Zinaida, preko svoje kolegice iz Njemačke je uspjela nabaviti dvije kutije, a dobila je i potvrdu iz konzulata da može poslati preko DHL-a, jer je vanredna situacija.

No, lijek je zbog zakona ostao blokiran na Sarajevskom aerodromu zbog pandemije koronavirusa.

Tarik Rovčanin inače je sestrić Alise Lier, čiji je suprug vojnik Nedeljko Radić, koji je ubijen u Rajlovcu. Tarikova majka je umrla te o njemu brinu nana Zinaida i tetka Alisa.

Alisa je jutros ipak potvrdila da je odblokirana procedura te da je Tarik dobio svoj lijek.

 

SADIK AHMETOVIĆ: Nije član DF-a, a da li je ispunjavao uslove na konkursu?

Ovih dana u medijima se pojavila informacija da je nekadašnji ministar sigurnosti Sadik Ahmetović imenovan za direktora Doma za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli.

 

 

Ahmetovića je javnost upoznala kao istaknutog funkcionera i člana SDA. Od 1995. godine gradi karijeru političkog lica u toj stranci sve do 2017. kada biva isključen.

Nakon isključenja pristupio je Nezavisnom bloku, ali zbog neslaganja sa vrhom bloka istupio je iz te stranke.

Kao akutelni ministar sigurnosti u septembru 2010. bio je optužen za učešće u sex aferi s maloljetnicom.

Sporna činjenica kod imenovanja Ahmetovića je i ta što je u konkursnoj proceduri navedeno da lice mora imati pet godina radnog iskustva u struci, što u biografiji Sadika Ahmetovića nije navedeno. Dakle, ono što je dostupno u bazi CIN-a negira iskustvo Ahmetovića u struci defektologa.

Njegovo imenovanje na mjesto direktora Doma za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli povezivano je sa strankom Demokratske fronte koja je oštro negirala ikakvu vezu sa kontroverznim političarem.

“O imenovanju Ahmetovića ništa ne znam, osim što sam saznao da je bio jedini kandidat na konkursu. Lažu da je član DF-a. Čak niti jedan član Upravnog odbora Doma za nezbrinutu djecu nije član DF-a. Ovo što se dešava je histerija i pritisak stranaka kao što su Naša stranka, Narod i pravda i ostalih u službi HDZ-a, koji poturaju laži prema DF-u ne bi li DF izašao iz vlasti” – kaže Mahir Mešalić, šef Kluba zastupnika DF-a u Skupštini Tuzlanskog kantona.

 

 

KOLUMNA JASMINA ALIBEGOVIĆA: Od patriotizma se ne živi

Imao su tu sreću da sam rođen 1996. godine, odmah poslije rata koji je odnio mnoge žrtve i uništio moju domovinu.

 

Kada sam bio dijete, nisam obraćao pažnju na sva ta dešavanja oko sebe. Meni je bilo lijepo. Išao sam u vrtić, družio se s vršnjacima i sve mi je bilo potaman. Kako sam odrastao kroz osnovnu i srednju školu, shvatio sam da mojoj zemlji treba neka promjena. Vidio sam da se ništa neće moći promijeniti ukoliko sam ne poduzmem nešto.

Obrazovao sam se na svim poljima i volontirao gdje god sam stigao. Radio sam prakse, bavio sam se freelance poslovima, uključivao u raznorazne aktivnosti, a sve kako bih se izgradio i sebi zaradio džeparac. Borio sam se na sve načine kako bih radio ono što najbolje znam. Kroz tu borbu uvidio sam jednu veoma važnu stvar, a  to je da se rad ne cijeni dovoljno posebno kada su u pitanju mlade osobe. Vladajuća elita i dalje savršeno manipulira polupismenim narodom, a u tu svrhu koristi i taj nesretni rat koji je uvijek dobar izgovor za sva njihova nedjela.

Mnogi moji drugovi već sa završetkom srednje škole, odlučili su napustiti ovu zemlju. Ovdje nas je ostalo još nekoliko, pa se pitam da li ćemo imati ikakvog razloga za slavlje godišnjice mature. Još uvijek u nama mladima koji smo ostali ovdje tinja neka nada. No, da se razumijemo od patriotizma se ne živi. Većina je prisiljena da radi ono za što se nije obrazovala.  Jer, kako se kaže, uhar je bilo šta. Istina je da živimo u vremenu globalne ekonomske krize čije će se posljedice tek vidjeti, ali opet će deblji kraj izvući mladi i obrazovani ljudi. Svi smo svjedoci da su redovi na birou i javnim kuhinjama iz dana u dan sve veći. Vlastodršci, koji se predstavljaju kao zaštitnici naroda i superheroji bogatit će se i dalje preko leđa siromašnih.

Dokle god je pravno moguće da neko čitav svoj život provede na budžetskim jaslama, teško da će ovdje biti selameta. Mnogobrojne afere koje ovih dana drmaju ovu uspavanu naciju, jedan su od dokaza zašto nije dobro šutjeti.

Probudimo se za naše dobro. Krajnje je vrijeme.

PREDSTAVLJAMO: Majra Hasanica, mlada nada bh. odbojke

0

Majra Hasanica iz Zenice ima 16 godina i članica je Odbojkaškog kluba Block Out. 

 

Njena želja od djetinjstva bila je da postane odbojkašica, a sada ova učenica 2. razreda Medicinske škole u Zenici igra na poziciji korektora u svom klubu.

“Od malena imala sam želju da postanem odbojkašica te sam počela  trenirati sa svojih 12 godina.Smatram da je odbojkaški teren mjesto na kojem se osjećam superiorno, a tim u kojem igram smatram svojom drugom porodicom”, kaže Majra Hasanica.

Dodaje da je postala mnogo produktivnija od početka izolacije.

“Imam više vremena da se posvetim radom na sebi.Najčešće dane provodim čitajući knjige,treniram u kući svaki dan. Gledam motivacione videe koji izuzetno mogu pomoći da se izdignete iz trenutne situacije u svijetu te da ostanete pozitivni”, govori mlada odbojkašica koja radi online vježbe koje joj pomažu da održi kondiciju te da bude spremna za povratak na teren.

Odbojka je nešto što joj najviše nedostaje.

“Ipak pokušavam da ostanem pozitivna i vjerujem da ću se uskoro družiti sa svojim  saigračicama na treningu i da ćemo zajedničkim snagama nastaviti pobjeđivati utakmice kada se situacija smiri”, riječi su naše sagovornice.

Smatra da se odbojka u Bosni i Hercegovini polahko razvija.

“Do jučer nismo imali mušku seniorsku reprezentaciju države a sada imamo te smatram da smo postigli napredak,naravno očekujem mnogo više od naše države jer je puna talentiranih mladih naraštaja koji čekaju njihov trenutak slave”, mišljenja je mlada odbojkašica.

Svojim atraktivnim izgledom privlači pažnju mnogih muškaraca.

“Trudim se da pored ljepote budem uspješna i ostvarena djevojka. Odgovaram samo na pozitivne kometare koji su dobronamjerni,negativne ignorišem jer ne želim da se zamaram sa ljudima koji su sujetni. Kada ste uspješni mnogi vam pokušavaju naći manu”, ističe zanosna Zeničanka koja je u potpunosti posvećena sebi i svojim ciljevima.

Otkrila nam je i svoje planove za budućnost.

“Planiram da upišem Medicinski fakultet , posvetim se u potpunosti odbojci što ću postići redovnim treninzima,postanem vrhovni odbojkaški sudija te da se u potpunosti ostvarim u svijetu modelinga”, zaključuje Majra Hasanica.