OSTVARIO SVOJ SAN: Semir Krnjić, konobar koji je napisao tri knjige

DOBAR PORTAL
-
0
OSTVARIO SVOJ SAN: Semir Krnjić, konobar koji je napisao tri knjige

Semir Krnjić rođen je 31.01.1997. godine u Travniku i po zanimanju je mašinski-tenhičar. Iako se već nekoliko godina bavi ugostiteljskim poslom, do sada je ovaj svestrani momak koji živi u Novom Travniku napisao tri knjige.

 

Ljubav prema pisanju javila se u osnovnoj školi, a u sedmom razredu napisao sam prvu pjesmu ‘Ostavljen’. U drugom razredu srednje škole počeo sam aktivnije pisati, jer me je proganjalo. Jedno vrijeme sam mogao da kontrolišem sve to, kasnije nisam pa sam najviše pisao u gluha doba noći”, kaže za dobarportal.net naš sagovornik Semir Krnjić.

 

Godine 2015. napisao je roman “Želja”, koji je tek objavio ove godine. Druga knjiga je zbrika pjesama “Još te čekam” u kojoj se nalazi više od stotinu pjesama, uz napomenu da je do sada napisao skoro 300 pjesama. Njegova treća knjiga nosi naziv “Ramazanski dnevnik” u kojoj se opisuje ramazan u doba korone i sve ono što je donijela pandemija. Opisuje se svaki dan, tačna evidencija broja zaraženih, mjere, pjesme i priče.

“U svemu vidim inspiraciju, o svemu volim da pišem. Uživam u tome i to je dio mene. Najviše sam ponosan jer je jedan običan čovjek uz Božiju pomoć ostvario svoj san u vrijeme kada bez štele ne možeš da nađeš posao, a kamoli da neke želje ispuniš”, govori ovaj ambiciozni dečko koji sada piše i svoju četvrtu knjigu.

 

Obaveze pokušava uskladiti na pravi način.

“Maksimalno iskorištavam vrijeme. Čovjeku je dobra organizacija potrebna u svemu. Mnogo radim, ali isplatit će se ako Bog da”, ističe Krnjić.

 

Semir Krnjić (FOTO: Semir Krnjić, privatni arhiv)

Potom nam je ispričao jednu zanimljivu i istinitu priču, koja je njemu mnogo draga.

“U restoranu gdje ja radim, došao je jedan od najpoznatiji ljudi u državi. Čovjek, čije je ime redovno u novinama, reklamama. Bila mi je čast uslužiti ga, velika čast! Došao je u pratnji jako lijepe, šarmantne, zgodne djevojke. Nakon što sam ga uslužio, moj kolega (inače rođak tog poznatog gospodina) ispričao je njemu moju priču, ko sam, šta sam i odakle sam. Negdje pred kraj smjene, poznati gospodin zovnuo je mene za svoj stol i zamolio da sjednem, to sam i učinio.

  • Tvoj kolega mi je ispričao tvoju priču” reče i zaplaka, zaplaka kao da je izgubio nekog bliskog.

Hvala mu, zašto Vi plačete? Nije mi jasno, mislim, ja sam samo jedan u nizu, jedan od bezbroj oni koji rade i bore se da uspiju u onom što vole, pisanje je moja borba, rekao mu je tada Semir.

  • Ne plačem ja baš zbog toga, u tebi Semire vidim sebe. Pogledaj sad, tako mi Allaha ne hvalim se, svi znaju ko sam, svi me pozdravljaju. Ja sam, ovaj isti, bio konobar baš kao ti. Ne ponižavam te, samo te postičem da znaš, da se isplati boriti, da se islati znojiti, a da niko ne pokazuje u tebe prstom, nego da te spominju. Gledao sam tvoje pjesme, pročitao članke o tebi, upravo sad. U mnogo dijelova spominješ Lejlu, to me je pogodilo. Lejla je bila moja prva ljubav, koju sam upoznao u ranim dvadesetim godinama, negdje pred sami rat. Doselila se u zgradu do moje, dva mjeseca smo se smješkali jedno drugom. Pošto je ona bila u školi, ja na poslu, baš kao ti u mašnjici dane i noći provodio, da imam nešto, da fakultet upišem. Davao je Bog nafaku sa svih strana, ja sam radio u nekoliko lokala, samo da uspijem. Jedne noći, dok sam dolazio kući s posla, Lejla je bila ispred ulaza, upravo se vraćala sa neke fešte. Lejla je ubrazavala ritam moga srca, bila jedina misao, znao sam da je iz imućne porodice, a isto tako sam znao da imučni ne poznaju i razumiju obične.

 

Semir Krnjić (FOTO: Semir Krnjić, privatni arhiv)

“Molim te donesi nam još po jednu kafu, pa ću ti nastaviti, ako želiš?“ rekao je Semiru u toku razgovora.

“Vrlo rado gospodine, naravno da želim. U toj iskrenosti, u tim suzmama vidio sam mnogo bola, patnje i iznenađenja koje život donosi” rekao mu je tada Semir, nakon čega je uslijedio dugi razgovor uz kafu.

Donio sam nam kafu, a poznati gospodin priču nastavi, oduševljeno nam prepričava Semir.

“Malo je popila, nije puno, malo, nevino i djevojački. Dok sam ulazio, uzela me je za ruku i zaustavila. Stao sam, stao sam u trenutak sreće, pomislih. Rekla mi je da me dugo gleda, da me dugo želi, ali ne smije od svojih da se raspita, jer njeni će njoj naći čovjeka koji nju zaslužuje, Titim sin ili neko od Krašovih. Da noćima sanja da me ljubi, grli i da šetamo zajedno. Zaglila me, poljubila, ustvari ljubila, dugo.”

  • Suza za suzom ide, čovjek u jedna ćošak gleda i priča. Bože, tako velik čovjek, poznat čovjek, nije pijan, meni dušu otvori.

Ja sam samo konobar, kaže Semir za dobarportal.net i nastavlja nam pričati njihovu priču:

“Sjedili smo do pet sati, ležala mi je u krilu, pričala o sreći, koju očigledno nije imala. Želio sam sreću sabrati, sabrati u vreću i donjeti njoj misleći da je zaslužuje. Odnio sam je do stana, probudio, poljubio i ispratio, nikad sretniji nisma bio. Legao sam u pola šest, ustao u pola sedam, uzeo mašnicu i na posao. Ja se vraćam s posla, ona iz škole. Onako bez pozdrava, bez ičega upitala me: ‘Šta ti radiš?’ rekao sam joj da sam konobar, a ona, ona reče nešto što me je narednih dvadeset godina budilo i vraćalo, kada sam daleko pokušao odustati, rekla mi je: ‘E, jesi uspio u životu!’ i prošla, prošla kao da me Bog nije dao. Bio sam tužan, slomnjen, plakao sam gradom, kao i što sam je volio”, ispričao nam je Semir Krnjić, čiji životni moto glasi: “Patio, molio, borio i dobio hvala Bogu”.

 

U budućnosti želi završiti fakultet u Sarajevu i otići u Irak kao inženjer mašinstva, donijeti mnogo novca i početi kupovati mašine kako bi otvorio vlastitu firmu.

 

PRVI PUT ZA JAVNOST: Iz ugla Dane Škrbe o životu koji nikada nećete sanjati

ANISA MAHMUTOVIĆ
-
0
PRVI PUT ZA JAVNOST: Iz ugla Dane Škrbe o životu koji nikada nećete sanjati

Dana Škrba je javnosti poznata iz predmeta ubistva Mustafe Bukvića, fotografa iz Sarajeva.

 

Osuđena je na 14 godina zatvora, a kaznu izdržava u ženskom paviljonu KPZ Tuzla. U crnoj hronici naših medija su objavljivani tekstovi s bombastičnim naslovima koji su kako počiniteljki, tako i ubijenom, donijeli štete, bez koristi. Škrba je majka dva sina, od kojih je jedan rođen u zatvoru. Prema njenim navodima, ubistvo je počinila u odbrani.

O svemu nije mnogo govorila javno tokom izdržavanja kazne, ali borbu sa samom sobom, zatvorske dane i ono što je prolazila prvi put je napisala u svojoj knjizi “Moljac u svili”, koja izlazi za nekoliko dana.

Svaki slučaj ima dvije strane pa i ovaj. Druga strana iz Daninog ugla biće poznata uskoro.

 

 

U pismu koje je objavljeno nekoliko mjeseci nakon ubistva, Škrba je napisala između ostalog:

“Nisam koljač, nisam napadač, nisam brutalni ubojica. Ja sam žrtva situacije koja je izmakla kontroli, a koja je bila mučna, opasna i u potpunosti uperena protiv mene i, na moju nesreću, završila je nesretnim slučajem, jer sam u tom momentu, oduzimajući tuđi život, ubila samu sebe”

 

Kada je osuđena, Škrba nije ulagala žalbu.

Slikarka, medijska radnica, bivša studentica Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, završila je s druge strane zakona zbog jednog trenutka u kome situaciju nije mogla održati pod kontrolom.

Mediji su s pažnjom pratili slučaj svoje koleginice, objavili najviše tekstova u kojima je jedina tačna informacija bila činjenica o izvršenom ubistvu, većina drugih detalja slučaja nije odgovarala istini.

 

Za nekoliko dana ćemo objaviti adresu, ali i prve preliminarne priče Dane Škrbe, a do tada detalje možete pratiti i putem Facebook grupe Dana i prijatelji.

 

KAKO VI MOŽETE POMOĆI? Mladi volonteri su skriveni heroji bh. zajednica

ANISA MAHMUTOVIĆ
-
0
KAKO VI MOŽETE POMOĆI? Mladi volonteri su skriveni heroji bh. zajednica

„Biti dijelom humanitarnih aktivnosti hrani moje srce i čini me sretnom i zadovoljnom”, kaže Admira iz Sapne u blizini Tuzle, jedna od mladih liderki u svojoj zajednici.

Admira je samo jedna od velikog broja mladih iz Tuzlanske regije koji su tokom krize COVID-19 donirali svoje vrijeme i vještine i pomagali migrantima, izbjeglicama, djeci i porodicama u potrebi i svima onima koje je ugrozila kriza izazvana korona virusom.

„Mislim da su iskrenost, nesebičnost i empatija osobine koje čovjeka pokreću da bude dio ovakvih priča. S tim se rodiš i vremenom ih samo nadograđuješ.”, dodaje Admira.

Pojavom pandemije COVID-19 u martu 2020. godine, World Vision BiH obustavio je sve svoje programske aktivnosti, preusmjeravajući svoja sredstva i ljudski kapital na rad na prevenciji bolesti i njenih posljedica. World Vision je mobilizirao svoje kapacitete širom svijeta i počeo da pruža zaštitnu opremu, dezinfekciona sredstva, sredstva za higijenu i hranu najugroženijim porodicama, kao i institucijama koje zadovoljavaju njihove potrebe.

Iako je ovo razdoblje rizično i za mlade i za članove njihovih porodica, World Vision BiH umanjio je rizik tako što je osigurao da volonteri prvi dobiju zaštitnu opremu te da su im informacije o tome kako se zaštititi uvijek dostupne.

Bego, Ferid, Dino, Samir, Zerina, Almira, Adin, Merima, Admira, Isak, Alen, Muamer, Almedina, Selina, Ramo, Selmir i Narcis su mladi volonteri koji su ugroženima dijelili higijenska sredstva, pakete hrane, te su im kupovali i dostavljali sve potrebne lijekove. Pružili su i prvu pomoć migrantima i izbjeglicama, posjetili djecu s poteškoćama i pomogli djeci školskog uzrasta u njihovim domaćim zadacima. Nisu zaboravili ni veće zajednice u kojima žive, dijelili su maske za lice i dezinfekcijska sredstva, odvajali su vrijeme da sa zabrinutim građanima porazgovaraju, tako čineći sve što mogu kako bi ograničili širenje straha i panike.

„Hrabrost sam skupila prije svega zahvaljujući onome što osjećam u svom srcu a to je želja da pomognem nekome i da ne odustanem od onoga za što se borim”, ističe Merima, dugogodišnja volonterka iz Kalesije. „U vremenu kada je manjak volontera na fronti, ja sam unatoč riziku spreman pomoći svakome kome je potrebna pomoć!”, izjavljuje Alen iz Lukavca pakujući pakete za porodice u stanju potrebe i pripremajući se za distribuciju istih.

U prvim sedmicama pandemije mladi ljudi širom svijeta našli su se u neobičnoj situaciji: nastava u školi bila je obustavljena, održavanje socijalne udaljenosti postalo je nužno i uveden je policijski sat. Te su ih mjere prevencije držale podalje od prijatelja, a u Bosni i Hercegovini mladi su čuli starije ljude što izjednačavaju trenutnu situaciju sa ratom.

Znajući da su mladi osjećali strah i bili izloženi tokom krize, World Vision organizirao je online chatove za mlade volontere, pružajući im prostor za razmjenu svojih osjećaja i briga. “Nisam mogao biti miran znajući da neko ne može pokupiti lijekove ili kupiti hranu. Nisam bio hrabar! Osjetio sam strah, kao i svi drugi, ali bio sam odlučan u svojim namjerama“, kaže Samir iz Kalesije tokom jedne od tih sjednica.

Odlažući svoj strah, ovi mladi volonteri učinili su ono što su smatrali da je najbolje: stavili su svoje vještine i svoje vrijeme na raspolaganje ljudima u potrebi, dokazujući da su dovoljno zreli da mogu djelovati razumno u vrijeme krize. Pridružili su se timovima volontera kriznih štabova i institucija koji su radili danju i noću kako se niko u zajednici ne bi osjećao zapostavljeno.

“Ništa se neće samo od sebe uraditi, a ja ne želim biti onaj koji će samo posmatrati”, kaže volonter Ferid iz Kalesije dok sa kolegom Muamerom pravi plan za distribuciju zaštitnih sredstava koje je organizacija World Vision BiH pripremila za najranjivije osobe, ali i za osobe u pokretu kojima svakodnevno pružaju prvu pomoć. Muamer, njegov kolega, s kojim sve poslove obavlja zajedno, naglašava: „Tim sa kojim radim daje mi motiva da idem naprijed i otuda sva ta hrabrost. Nas dvojica smo uvijek na raspolaganju stanovništvu naše općine, u svim situacijama nesreća, vodeći se principima humanosti.”.

World Vision je organizacija koja godinama ulaže upravo u mlade, jačajući njihove kapacitete kako bi u svakom trenutnku mogli preuzeti aktivnosti i projekte za dobrobit šire zajednice. Ulažući u nadogradnju njihovih vještina i znanja, učeći ih o volonterizmu, aktivizmu i društvenoj odgovornosti World Vision BiH kreira humano društvo u kojem su ranjiva djeca, njihove porodice i druge osobe u potrebi zaštićene.

„U ovakvim situacijama treba biti čovjek i pokazati svoju humanost i ljudskost!”, naglašava Almira, obilazeći porodice kojima je lijepa i utješna riječ mnogo značila. „Pokušao sam građanima olakšati dane koje su provodili u izolaciji”, kaže Dino iz Kalesije, objašnjavajući nam da je posjeta porodicama u udaljenim mjestima, u periodu kada su imali zabranu kretanja, itekako značila da se ne osjećaju usamljeno, zaboravljeno i zanemareno.

Ovi mladi ljudi pokazali su veliku hrabrost, prevladali su svoje strahove da bi mogli napraviti promjenu u svojoj okolini. Rastući u svojoj ljudskosti, oni su poboljšali blagostanje ljudi u njihovim mjestima. To se mogu činiti kao mali koraci, ali su za naše zajednice napravili veliku razliku.

Zato, hvala vam što ste naši skriveni heroji!

Ko su skriveni heroji?

Oni su ustvari obični ljudi koji su na poteškoće, izazove i nesreće u svojim zajednicama odgovorili humano i hrabro.

Danas ovi obični ljudi odgovaraju na potrebe ranjive djece u Bosni i Hercegovini, ali i djece migranata i izbjeglica i njihovih porodica i u momentu kada se suočavamo sa novom vrstom opasnosti, virusom koji izaziva bolest COVID-19, ovi skriveni heroji idu dalje.

SAZNAJ VIŠE
OSLOBODI HEROJA U SEBI I PODRŽI NJIHOV RAD!

NELA BANJIĆ: Ne postavljam granice kako bih te uvrijedila

DOBAR PORTAL
-
0
NELA BANJIĆ: Ne postavljam granice kako bih te uvrijedila

Da li se i vi nakon susreta sa nekom osobom osjećate psihički iscrpljeno i umorno? Imate osjećaj da vas nisu razumjeli i da ste morali vagati svaku riječ i voditi tzv. razgovor „hod po jajima“? Izdvojili ste dva sata kako biste se ispričali sa nekim, a u tih dva sata ste uspjeli samo dvije rečenice izgovoriti, a ostatak vremena ste slušali probleme te osobe? Poštujete ljude oko sebe, a niste dobili istu reakciju nazad? Hranili ste odnos razumijevanjem, empatisanjem i slušanjem dok ta osoba hrani odnos pritiskom, negativnim temama i postavljanjem sebe na prvo mjesto? Ako ste osjetili ovo sve, možda ste samo negdje u vašem životu zaboravili postaviti granice.

Često se desi kada sebe tretiramo sa poštovanjem, kada brinemo za svoje potrebe i osjećanja, kada se slobodno suprostavljamo sa našim stavom i mišljenjem, opet nam se nekako desi da osjetimo da važna ili nevažna osoba iz našeg života prelazi granice. Druge učimo kako da tretiraju nas tako što se odmah na početku postavimo da vjerujemo u sebe, da vrednujemo sami sebe, kada pokažemo šta trpimo i šta želimo, a pogotovo šta ne želimo. Ali ponekad ni to nije dovoljno da druga strana shvati da sa svojim ponašanjem prelazi granice zdravog odnosa. Umjesto što izdate svaki puta sebe, postavite granice i time ojačajte samopoštovanje.

Postavlja se onda pitanje, kako postaviti granice da se ja osjećam dobro, ali da i druga strana ne shvati lično moje granice?

EMOCIONALNE: Na ovom polju često dominiraju pitanja koja ulaze previše u naš privatni život. Niko nema pravo da vam postavlja ili da se miješa u vaš život. Tu ne smijete sebi dozvoliti da osjećate grižnju savjesti ako ne odgovorite na ova pitanja. Ovdje možemo kategorisati i sve one situacije gdje vas neko bombarduje sa svojim problemima, nepotrebnim i iscrpljujućim detaljima, negativnim sadržajem, ogovaranjem, kritikovanjem pa čak i u onim situacijama gdje ste vi zauzeti sa obavezama, a neko vas nazove na telefon i ne pita kako ste, niti šta radite i odmah počinju sa iznošenjem svojih problema. Kako ćete znati koje su to granice da uspostavite na emocionalnom polju? Pa to su sve one situacije i pitanja gdje se istog trenutka osjećate neugodno. Slušajte svoje emocije. Što ih preciznije opišete, bolje će vas druga strana razumjeti. Prepoznavanje i razlikovanje vlastitih emocija je vaša odgovornost.

„Kada ćeš se udati/oženiti?“;„Kada ćeš završiti fakultet?“; „Zašto se s njim/ s njom zabavljaš?“; „Kakvi su vam problemi u porodici?“; „Kada ćeš roditi djecu?“ „Koliko imaš kilograma?“ „Kada ćeš naći momka/djevoku?“

Odgovori: „Osjećam se neugodno i frustrirano kada mi posatavljaš pitanja iz mog privatnog života. Cijenila/cijenio bih naš odnos više kada me o tome u budućnosti više ne bi ispitivala/ispitivao“

Ovako jednostavan odgovor će vam donijeti više lijepih emocija i mira, nego da uložite pet minuta umne kocentracije da nekako izbjegnete odgovor. Ako tražite izgovore kako da se izvučete od tih pitanja, ili zamucate i pogubite se i opet odgovorite im na pitanje, vi sami hranite onda takav odnos i odgovaranjem na takva intimna pitanja samo odobravate njihova ispitivanja u budućnosti.

FOTO: Ilustracija

MATERIJALNE: Nemate potrebu dijeliti ili posuđivati stvari sa drugima, ukoliko to ne želite. Najčešći primjer ove kategorije jeste kada kupite odjeću novu, a drugarica odmah traži da joj posudite kako bi ona to isto nosila ili se slikala u vašem outfit-u. U tim situacijama najčešće prihvatimo ulogu razmjenjivanja odjeće kako bismo izbjegli mogući konflikt ili neugodne emocije. Ali nas svakako čekaju opet neugodne emocije; sam čin da puštamo nekoga da nam radi stvari koje ne želimo, na kraju dana ćemo osjećati više ljutnju nego radost što smo pristali opet na nečiju ideju s kojom se ne slažemo. Ne samo kada je u pitanju odjeća naša, nego općenito to može biti bilo koja stvar gdje nemamo potrebu dijeliti sa drugima, kao npr. knjige, automobil, stan, kozmetika, novac itd.

„Mogla si mi posuditi tu haljinu da obučem za vikend“; „Mogao si mi posuditi auto da sljedeće sedmice odem na more“; „Čim pročitaš knjigu daj mi je da i ja“ (uglavnom ne vrate)

Odgovor: „Ne osjećam se jednostavno lijepo kada tražiš da ti posudim nešto za što sam vezana/vezan, značilo bi mi mnogo kada bi me u tome razumjela/razumio“

FOTO: Ilustracija

VRIJEME/ENERGIJA: Sigurno ste imali priliku doživjeti da na nečije planove odgovorite automatski „DA“ jer se bojite da ćete ispasti bezobrazni, nekulturni i arogantni ako kažete da niste za izlazak ili za planove koje vaše društvo napravilo. Postavljanje granice je na Balkanu dosta potcijenjeno i shvata se lično kada neko cijeni svoje vrijeme i energiju. Također, ponekad nismo raspoloženi da odgovorimo na poruke, da se javimo nekome i to je u potpunosti uredu. Danas društvene mreže su svima dostupne, ali to ne znači da i mi moramo biti 24h svima dostupni. U ovu kategoriju spada također i kašnjenje. Kada kasnimo na dogovoreni termin, često se izvinjavamo i sljedeći puta opet isto uradimo, umjesto da se zahvalimo što su nas ipak sačekali i potrudili se da sljedeći puta dođemo na vrijeme. Ili, zašto pristati na nekakav događaj gdje znamo unaprijed da će nam to isrcpiti svu energiju i da se nećemo osjećati najbolje, ali zbog pritiska društva pristanemo da idemo. Možemo ovdje navesti i vrijeme provedeno sa bilo kojom osobom gdje se poslije osjećate psihički iscrpljeno i gdje niste imali mogućnost da vi ispričate nešto, jer su od vas napravili da im budete samo „uho“ na njihove probleme. Pored toga, nekim ljudima je potrebna distanca da bi ojačali sami. Poštujte to. To su svi primjeri gdje je neophodno postaviti granice, a evo kako:

„Hoćeš li ići sa nama za vikend u novi restoran što je otvoren?“

Odgovor: „Hvala na pozivu, ali već sam isplanirala vikend“

„Zašto mi ne odgovaraš na messenger, vidim da si online?“

Odgovor: „Nije do tebe, jednostavno nisam uvijek raspoložena/raspoložen za konverzaciju i kada odgovaram na poruke volim se posvetiti tom razgvoru, a ne radi reda odgovarati. Zaista cijenim naš razgovor, ali nisam uvijek u prilici da odgovaram“

„Kasnit ću pola sata, nemoj se ljutiti“

Odgovor: „Razumijem da si u žurbi i da ti treba još vremena da se spremiš, ali isto tako i ja cijenim svoje vrijeme i vrijeme kada odredim za naše viđanje. Voljela/volio bih kada bi to više poštovala“

„Hajde izađi sa nama, rekla/rekao si da ćeš ići sa nama“

Odgovor: „Hvala još jednom na pozivu. Kada sam pristala/prstao da idem, tada se nisam ovako osjećala. Mnogo bi mi značilo da imate razumjevanje za moju situaciju“

„Hoćemo li opet sutra na kafu?“

Odgovor: „Hvala na pozivu. Zaista volim što imaš povjerenja u mene da mi pričaš sve detalje, ali bih mnogo cijenila/cijenio kada bih i ja mogla/mogao tebi ispričati svoja dešavanja, jer često dođem kući sa uvjerenjem da nisi bila/bio zainteresovana/zainteresovan za moju priču“

MENTALNE: U ovu kategoriju spadaju naše misli, vrijednosti i uvjerenja. Važno je napomenuti da svaka individua ima različite misli i uvjerenja i kao takva trebamo ih prihvatiti. Nekome je odmor meditacija i dobra knjiga, a nekome je odmor dobra kafa sa društvom. Nekome je izdušni ventil pričati o problemu, a nekome je izdušni ventil otići u teretanu i kroz fizičke aktivnosti izbaciti sve misli koje nisu korisne. Dakle, važno je da ostali poštuju naše radnje koje proizlaze iz naših misli, ali sa druge strane i mi trebamo shvatiti i poštovati radnje druge osobe, a ne nametati naše vrijednosti.

„Zašto meditiraš, to ti je samo gubljenje vremena“; „Vidi one, bolje joj je da radi po kući nego što ide u teretanu“; „Ne razumijem zašto ide sa prijateljem na kafu kad može sa mnom“; „Zašto se ona/onaj oblači onako“

Odgovor: Poštujući svoje JA, zauzimanjem stava i suprotstavljanjem pokazujemo da imamo samopouzdanja i samopoštovanja. Ukoliko osoba stalno ispituje vaše radnje koje donose vama dobro, a ne podržavaju vas jer se razlikujete od ostalih, vrijeme je da se od takvih osoba jednostavno distancirate. Maslovljeva hijerarhija potreba nam ukazuje koliko je važna potreba za prihvatanjem. Svako ko kritikuje vas, vaše potrebe i misli, vaše odluke ili rituale iz svakodnevnog života koje ste sebi napravili – potrebno je da distancirate u životu. Sve što vam donosi unutrašnji mir, a da pri tome nikoga ne ugrožavate i ne nanosite bol, treba hraniti i njegovati. Niko nema pravo da vam govori kako da živite i šta da radite. To već prelazi u toksične odnose i manipulativne osobe. Na ovo im jednostavno možete odgovoriti: „Hvala na savjetu, ali ja znam šta je za mene dobro, kao što ti znaš šta je za tebe dobro“.

FOTO: Ilustracija

FIZIČKE: Veoma je važno postaviti granice kada nekoga pozdravljate. Neko se pozdravi rukovanjem, neko zagrljajem, a neko poljupcem. Svako od nas preferira različite pozdrave. Također, fizička distanca igra veliku ulogu kako ćemo se osjećati pored neke osobe. Ako nam se osoba previše približi tokom razgovora, osjećat ćemo se anksiozno i neugodno. Neverbalna komunikacija je ključna u tome. Kada nam je neko fizički blizu, daje toj osobi znak da je sa nama ostvarila privržen odnos, dok mi još nismo dostigli to tog nivoa. Kako bi izbjegli bilo kakve neugodne situacije, najbolje je da odmah na početku jasno kažete i pokažete osobi na koji način mogu vas pozdravljati.

„Pa kako si mi, dođi da te zagrlim“

Odgovor: „Hvala na pitanju, ali bih radije da nađemo naš zajednički univerzalni pozdrav gdje ćemo se i ti i ja osjećati ugodno. Nije do tebe, samo praktikujem drugi vid pozdravljanja“

Još jednom da rezimiramo:

  1. Jasno moramo znati šta želimo, a šta ne želimo
  2. Opišimo jasno kako se osjećamo
  3. Naučimo reći „NE“
  4. Budimo direktni
  5. Sebi moramo dati obećanje da ćemo biti dosljedni u tome
  6. Radimo na svom samopouzdanju i samopoštovanju
  7. Budimo jasni u tome šta tolerišemo, a šta ne
  8. Poštujmo granice drugih ljudi, a ne očekivati da drugi poštuju naše granice

Nije dobro da zapostavite sebe i svoje potrebe da biste udovoljili drugima. Samozanemarivanje ne donosi dobre rezultate. Ukoliko osoba kojoj postavite granice se naljuti na vas ili protestuje, znajte da ste dobru odluku donijeli i da je to pokazatelj da su granice u takvom odnosu itekako bile potrebne.

Stoga, postavljam ti granice kako bismo se zbližili, a ne udaljili.

Autor: Nela Banjić

Bilješka o autoru: Nela Banjić rođena je  25.01.1995. godine u Gifhornu (Njemačka). Diplomirani je pedagog/psiholog, sa iskustvom profesorice psihologije, logike i filozofije u srednjoj školi. Aktivistica je koja se zalaže za liderstvo mladih, prava žena te za teme usmjerene ka vlastitom duhovnom razvoju, a sve sa ciljem da doprinose razvoju zajednica u Bosni i Hercegovini, a time i cijelog svijeta. Govori njemački i engleski jezik, svira gitaru i zaljubljenica je u jogu.

PRIČA JEDNE TRUDNICE: Zdravstveni radnici nam se podsmjehuju..

AMER MUJEZINOVIĆ
-
0
PRIČA JEDNE TRUDNICE: Zdravstveni radnici nam se podsmjehuju..

Svjedoci smo svakodnevnog, skoro pa kolapsa u zdravstvu. Mnogi pacijenti tvrde da nema dovoljno medicinskog osoblja. S druge strane gledano, nema izgleda ni dovoljno brige jednih o drugima. Većina bez ikakve zaštite, ne poštuje se distanca. Gradski prevoz pun putnika bez zaštite, klubovi rade sasvim normalno,…

 

Sudeći po svakodnevnim situacijama, velike bojazni od zaraze nema i strah među ljudima minimalno je prisutan, bar da se zabrinu zbog sve rasprostranjenije pandemije Covid-19 virusa. Umjesto da se slave ljubav, sreća, radost – svaki dan se, zbog ove (pre)teške situacije, oprostimo od nekoga.

Prenosimo vam Facebook objavu Elizane Efendić, priču jedne mlade trudnice. Vjerovatno potresena smrću Belme Šoljanin, koja je umrla usljed zaraze koronavirusom. Umrla zbog korone, a samo nekoliko dana nakon što je na svijet donijela novi život, svoje treće dijete.

 

Elizaninu objavu prenosimo u cjelosti, bez tekstualnih korekcija:

07.08. Ginekologija na Otoci – doktorica i dvije sestre, bez maske. Rad sa trudnicama. Bez ikakve dezinfekcije kreveta za ctg prije i nakon korištenja.

07.08. Dom zdravlja Saraj polje – sestra na prijemu za knjižice sa povremenim stavljanjem šala preko nosa i usta. Bez mjerenja temperature. Čekanje u redu, bez obzira na stepen trudnoće, jer je l’ de RVI ima prednost nad trudnicama. S podsmijehom te gledaju, mlada si, možeš stajati. Uostalom, što li si uopšte i dolazila?! I to pola sata pred kraj radnog vremena, baš iz razloga da se izbjegne gužva. U međuvremenu se narod buni, te djevojka iz mase govori kako joj je sestra covid pozitivna, ali one i dalje stoje uredno i čekaju sa svima nama.

Primorana, zbog malešnog čuda koje diše u meni i zajedno sa mnom, pokazujem iskaznicu šehidskog djeteta. Muk. Tišina. Ulazim unutra. ° Preko reda. Još veća nevjerica. Dvije doktorice i dvije sestre sa maskama koje im krase područje vrata i brade. I dalje čekam, samo ovaj put unutra, a ne vani. Konačno ulazim kod doktorice. Dočekuje me riječima: “Oni će nas pobiti sve. A kad nas pobiju, vas neće imati ko liječiti. A kad vas ne bude imao ko liječiti, onda će i vas pobiti. Znaš li ti da si ti meni sedamdeseti pacijent od danas?”

Upitnici iznad glave.. Pa se trznem na to “sedamdeseti pacijent”, ona bez maske, pozitivni stoje u redu i čekaju.. Saburam u sebi, čekam da se ona izjada i završi mi što treba, samo da bježim iz prostorije.

 

Nisam neko ko paničari, ko zvoca na sve strane. Ne generalizujem. Voljela bih da ovakvih liječnika nema mnogo. Voljela bih da se covid nije uopšte ni pojavio. Da nam je i dalje najveći problem “svečano otvorenje trotoara” i sl. Voljela bih da znam i ko su to “oni” koje je doktorica pomenula..

 

Danas, 09.08. želim da vas zamolim da se čuvate. Da čuvate i sve oko sebe. Ne morate vjerovati. Samo poštujte *ebena pravila!

 

Ukoliko vas nije emotivno dotakla priča ove mlade žene i uskoro majke jedne bebe, makar se zapitajte da li smo dovoljno u oprezu? Zapitajte se borimo li se protiv ovog nevidljivog neprijatelja na pravi način.

Da umjesto svakodnevnih “basum sagosum, počivaj u miru, pokoj ti duši,..” izgovaramo rečenice poput “drago mi je da te opet vidim” ili “hvala ti za ove radosne trenutke”,… Budimo odgovorni. Prema sebi, prema drugima, prema svim životnim blagodatima.

 

Elizana Efendić jedna je u nizu onih koji su veoma zabrinuti zbog trenutne situacije (FOTO: Almin Efendić /IZVOR: Facebook, Elizana Efendić)

 

07.08. Ginekologija na Otoci – doktorica i dvije sestre, bez maske. Rad sa trudnicama. Bez ikakve dezinfekcije kreveta…

Posted by Elizana Efendić on Sunday, August 9, 2020

KOLUMNA SELME MELEZ: Djeca nam moraju biti medijski pismena

DOBAR PORTAL
-
0
KOLUMNA SELME MELEZ: Djeca nam moraju biti medijski pismena

Informisanje u Bosni Hercegovini putem medija postaje sve opasnije. Za vrijeme pandemije koronavirusa, informacije koje smo svakodnevno dobivali putem različitih medija i koje nisu prestajale stizati utjecale su na psihičko stanje čovjeka.

 

Kućna izolacija, karantin, neprestan dolazak informacija zasigurno da nisu prošli bez psihičkih posljedica, o čemu će svjedočiti istraživanja kada jednog dana ovo sve prođe. Društvene mreže se razvijaju, online mediji postaju zamjena za elektronske(TV) i printane medije. Mlade ljude moramo učiti o medijima, moramo od “malih nogu“ stvarati kritičko mišljenje.

 

Korsitim riječ „moramo“ jer ako to ne učinimo, za nekoliko godina čeka nas rat dezinformacija i život u teorijama zavjere. Jedan od temelja novinarstva je tačno, provjereno, objektivno informisanje i izvještavanje javnosti. Upravo zbog objektivnosti, novinar ne bi smio biti član niti jedne političke stranke. U Bosni i Hercegovini je situacija daleko drugačija. Novinari mogu biti svi, ko kog poželi ili ako nema nikakvo drugo zanimanje, zašto ne bi bio novinar? Politika ne smije vršiti pritisak na medijske kuće!

 

Vjerujem da možete odmah ustanoviti da je u našoj zemlji situacija drugačija duplo. Italija je jedina zemlja u kojoj novinar ima licencu. Smatram da bi tako trebalo biti i u svakoj zemlji. Ljudi u svijetu trebaju shvatiti zapravo važnost novinarstva kao zanimanja i novinara kao čovjeka koji će informisati javnost. Novinar ima itekako veliki zadatak u društvu. Etika, nauka o moralu, kao da ne postoji.

 

„Novinarska etika treba postaviti norme, smjernice, pravila i kodekse koji će voditi, ali ne i prisiljavati novinare kako bi bili humaniji“ (Hiebert, Ungurtait i Bohn), da li je to stvarno tako?

Prema Dennisu McQuaailu, odrednice novinarske etike su:

  • Istinitost i tačnost
    – Nepristrasnost i poštenje
    – Poštovanje osobnosti i privatnosti
    -Neovisnost o pojedinim interesima
  • -Odgovornost prema društvu i društvenim dobrima
    -Poštovanje zakona
    -Moral, pristojnost i dobar ukus

 

Uvela sam vas u rad novinarstva koji bi zaista trebao biti ovakav, ali nije. Šta možemo promjeniti? Obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini važi za jedan od kvalitetnih sistema, proizvodi znanje kojem ljudi u svijetu zavide. Medijska pismenost je termin koji se dugo u Bosni i Hercegovini spominje. Zapravo, od osnovnih škola, djeca u Bosni i Hercegovini moraju usvajati znanje o medijima, informacijama i dezinformacijama, razlikovati termine, kroz praktičan rad usvajati vještine kritičkog mišljenja.

Pojam medijske pismenosti definisan je na konferenciji o medijskoj pismenosti 1992. (National Leadreship Conference on Media Literacy, 1992) kao “sposobnost pristupa, analize, vrednovanja i dekodiranja poruka posredstvom medija” (Aufderheide, 1992).

Na zvaničnoj stranici medijskapismenost.net možete se upoznati više o samoj medijskoj pismenosti. Ono što je bitno jeste, medijska pismenost razvija različite vještine(Tomislav Šikić, hrvatski obrazivni portal Zbornica):

  • Tehničke (sposobnost pristupa medijima), kritičke (razumijevanje medijskih sadržaja, sposobnost njihova tumačenja i kritičkog vrednovanja) te praktične (sposobnost stvaranja medijskih poruka). One omogućavaju da mediji budu shvaćeni i na dobar način, bez stereotipa, prihvaćeni u društvu koje ih pažljivo i kritički posmatra. Predmet proučavanja medijske pismenosti su potencijalno štetni medijski sadržaji (nasilje, reklame, stereotipi ili pornografija), utjecaji medija i štetnih sadržaja, regulacija i samoregulacija (konvencije, nacionalni zakoni i etički kodeksi novinara i oglašivača) te nove tehnologije i njihova društvena uloga. To obuhvata industrijalizaciju informacija, zabave i kulture, interaktivnu komunikaciju, nove medijske žanrove poput bloga itd.Značaj medijske pismenosti ponajprije se ogleda u utjecaju medija na glavne demokratske procese. Za demokratsko učešće građana potrebne su vještine kritičkog mišljenja i samoizražavanja. Medijska pismenost omogućava prvenstveno djeci, budućim građanima – političke odabire, shvatanje političkog diskursa i učestvovanje u njemu.

 

  • Time će i kao punoljetni, medijski pismeni, dobro obaviješteni građani, donositi samostalne odluke o demokratskom izbornom procesu. Današnji mediji utječu na oblikovanje mišljenja, uvjerenja i stajališta. Bez obzira na razlike u stepenu utjecaja medija, svi istraživači se slažu da mediji utječu na društvo. Shvatanjem tih utjecaja, medijska pismenost nas spriječava da postanemo zavisni od medija. (Tomislav Šikić, hrvatski obrazivni portal Zbornica).

 

Dezinformacije koje se plasiraju sasvim regularno u javnosti shvatimo ozbiljno. Zaštitimo našu djecu od lažnih informacija, propagande. Uvedimo medijsku pismenost.

 

Konferencija u Livanjskom kantonu u okviru projekta „Platforma za nisko-karbonski urbani razvoj Federacije BiH“

AMER MUJEZINOVIĆ
-
0
Konferencija u Livanjskom kantonu u okviru projekta „Platforma za nisko-karbonski urbani razvoj Federacije BiH“

U okviru projekta „Platforma za nisko – karbonski urbani razvoj Federacije Bosne i Hercegovine“ održana je 06.08.2020. konferencija pod nazivom „Platforma za nisko-karbonski urbani razvoj Livanjskog kantona“, u organizaciji udruženja Energis, uz podršku Fonda za zaštitu okoliša Federacije Bosne i Hercegovine.

 

Više od 20 stručnih osoba sastalo se s ciljem razmjene ekspertize, analize trenutnog stanja u Livanjskom kantonu i potencijala za unaprijeđenje kroz primjenu inovativnih rješenja za nisko – karbonski urbani razvoj.

 

Bosna i Hercegovina, pod utjecajem industrijalizacije, prošla je kroz dinamičan socio-ekonomski razvoj koji je očitovan kroz proces brze i nekontrolisane urbanizacije i nemogućnosti planskih investicija u stambene zgrade, komunalnu i javnu infrastrukturu. Usljed koncentracije radnih mjesta i migracije stanovništva došlo je do brzog rasta populacije urbanih područja.

Visok stepen naseljenosti, manjak strateškog pristupa razvoju te manjak svijesti građana o njihovom utjecaju na okoliš rezultirali su trendom rasta stepena zagađenosti. Ovakav trend čini uvođenje koncepta nisko-karbonskog urbanog razvoja efikasnim instrumentom za smanjenje karbonskog otiska i ostalih negativnih okolišnih utjecaja, uz poboljšanje uslova života, čineći grad sigurnijim, stabilnijim i održivijim mjestom za život.

 

Na Platformi za nisko-karbonski razvoj Livanjskog kantona svoje ideje predstavilo je šest stručnih predavača iz uglednih konsultantskih kompanija, internacionalih i nevladinih organizacija, agencija, te ministarstava na kantonalnom i federalnom nivou. Kroz Platformu za nisko-karbonski urbani razvoj Livanjskog kantona promovisana su tehnički i ekonomski izvodiva nisko-karbonska rješenja u ključnim urbanim sektorima i njihova šira upotreba od strane jedinica lokalne samouprave i privatnog sektora.

 

SPONZORI PROJEKTA: LANACO, Westport Consulting, Fabrika Cementa Lukavac

 

HOROSKOP 6: Vodolija pamti pa vrati, Ribe su najosjećajniji znak Zodijaka

DOBAR PORTAL
-
0
HOROSKOP 6: Vodolija pamti pa vrati, Ribe su najosjećajniji znak Zodijaka

Kada se spomene riječ „komplikovano“, mnogo je asocijacija. Jedna od njih je i horoskopski znak Vodolija. Toliko je komplikovana i „teška“ da ponekad ni ona samu sebe ne razumije. Ribe su sušta suprotnost od Vodolije. Toliko jednostavne, osjećajne, romantične i vođene životnim motom „Ja vjerujem“.

 

Vodolija – ličnost i karakter

Vodolija (20. januar – 18. februar) se pored Blizanaca, također, smatra dvostrukim znakom. S jedne strane se može predstaviti kao stidljiva i povučena, a s druge neuravnotežena i energična. Ona je neko ko odlično rješava svaki problem. Dosta je čudna pri čemu je ljudi teško razumijevaju. Otprilike, jedino ko je može razumjeti je druga Vodolija. Otvorena je, komunikativna i sklona životnim avanturama. Naizgled se čini kao bezosjećajna, ali u duboko u sebi, Vodolija je jako emotivna i osjetljiva. Ukoliko biva povrijeđena, spremna je na osvetu. Nije sklona svađama, ali ukoliko dođe do istih, ona će to uraditi samo ako je nešto vrijedno pažnje. U suprotnom, ne voli gubiti vrijeme na beznačajne stvari. Drugačija je od svih ostalih znakova Zodijaka i time se ponosi. Ona je neko ko će se praviti da ne vidi Vaše greške, puštajući Vas da vidi dokle ste spremni ići. Ali, jedno je sigurno, ukoliko pređete granicu, budite spremni da čujete brutalno i iskreno Vodolijino „Dosta!“

Vodolija i posao

Umije se koristiti maštom prilikom obavljanja poslovnog zadatka, pri čemu joj ista olakšava daljnji rad. Uvijek pronađe neku kreativnu ideju i uspijeva je realizirati. Vodolija bježi od monotonije. Njena tvrdoglavost dostiže vrhunac kada želi da stigne do cilja i svejedno joj je ako zarad istog, naiđe na problem ili prepreku. Ako iko voli trošiti novac, onda je to zasigurno Vodolija. Pa čak i na gluposti! Apsolutno ne brine šta nosi sutra, ona živi za danas. Za nju je jako teško prilagoditi se tuđim pravilima jer ona uživa da radi po svom. Vodolija nije ljubomorna i sigurno je da će je radovati bilo kakav tuđi uspjeh. Ne voli ograničavanja niti pritiske, pa samim tim posao neće dobro odraditi ukoliko je pod pritiskom.

Vodolija (FOTO: Astrolook.com)

Vodolija i prijateljstvo

Njena glavna karakteristika je da voli ljude, a pri tome je i humanista. Nikada glavu neće okrenuti od onih kojima je potrebna pomoć. Trudit će se na sve moguće načine da istu pruži. Često se uključuje i u humanitarni rad. Pažljivo će Vas saslušati i biti Vaše rame za plakanje. Ona je vedra i vrlo društvena, ali nema mnogo prijatelja jer Vodolija ne daje sebe svakome. One koje ima čuva do kraja i za njih je spremna sve uraditi. Lahko „čita“ druge ljude.

Vodolija i ljubav

U ljubavi je dosta nepredvidiva i oportunista. Ona postaje oportunista kada shvati da se nekome predala u potpunosti, a svjesna je da to možda nije trebala uraditi. Od svoga partnera zahtijeva poštovanje i pažnju jer ništa manje od toga ne pruža. Katkad je komplikovana i ljudi je zbog toga ne uspijevaju razumjeti, a opet sa druge strane umije pozitivno iznenaditi svojim postupcima. Svoju zaljubljenost neće ispoljavati na ustaljeni način, kao većina. Zapravo, ukoliko je Vodolija prema Vama neljubazna, sarkastična, čudna, onda se vjerovatno zaljubila. Nije ljubomorna i spremna je da mnogo toga toleriše, ali do određene granice. Budući da nije ljubomorna, bitno joj da je njen partner ne guši ljubomornim ispadima jer to ne podnosi. Ona pored veze želi imati društveni život i to jasno stavlja do znanja onome sa kime stupi u emotivni odnos.

Poznate ličnosti rođene u horoskopskom znaku Vodolije su: Oprah Winfrey, Rihanna, Stefan Milenković, Vlade Divac…

Ribe – ličnost i karakter

Ribe (19. februar – 20. mart) su izuzetno osjećajne i njihova intuicija je ono što ih vodi kroz život. Pored toga, osjetljive su, vrlo romantične i pune razumijevanja za druge ljude. S obzirom na to da su Ribe, kao takve najbolje plivaju kroz različite životne nedaće i iskušenja. Trude se uvijek pronaći adekvatno rješenje. Za njih je sve idealno i one na svijet gledaju kroz ružičaste naočale. Budući da su takve, jako im se teško suočiti sa stvarnošću. „Šamar realnosti“ im teško padne pa se trude da bijeg od iste traže u crtanju, pisanju, slikanju te raznoraznim drugim umjetnostima. Ribe umiju itekako čitati između redova te prepoznati govor tijela. Mogu osjetiti Vašu energiju i ponašati se u skladu sa istom. Pa ukoliko ste sretni i radosni, onda će i Ribe biti takve. Međutim, ukoliko ste tužni i depresivni, one će se isto tako osjećati. Obično kroz život uvijek idu srcem, rijetko kad glavom. Ne vole uobraženost i nadmenost kod ljudi.

Ribe i posao

Budući da je riječ o umjetnicima, one sebe pronalaze u poslovima u kojima mogu iskazati svoju maštovitost i kreativnost. Uvijek su spremne da pomognu pa čak i ako bi to značilo da trebaju ići izvan granica i vlastitih mogućnosti. Odlične su u rješavanju problema. Novac im ne predstavlja nešto mnogo bitno, ali svakako je da ne mogu bez njega. Više su usredsređene na svoje ciljeve i snove. Bitna su im zanimanja u kojima mogu biti u potpunosti predane, ali i precizne. Teško podnose kritiku. Dosta im se lakše snaći u timu nego individualno jer im je uvijek potreban neko ko će ih ohrabrivati i tjerati ka naprijed.

Ribe (FOTO: Minutzamene.com)

Ribe i prijateljstvo

Zahvaljujući svojoj saosjećajnosti i društvenosti, oko sebe uvijek imaju dosta prijatelja. Ribe su vrlo dobronamjerne. Svaki Vaš problem će doživjeti kao vlastiti i trudit će se svim atomima snage da pronađu najbolje rješenje. Zbog toga su česta „meta“ ljudima koji nastoje da ih svakodnevno obavještavaju o svojim problemima, nastojeći da iskoriste njihovu dobrotu i volju da pomno saslušaju. Za svoje prijatelje biraju samo vedre i ljude prepune optimizima. Iako su sklone druženju, nerijetko imaju potrebu da se osame. Vođene intuicijom, uvijek mogu da predosjete neki problem i prije nego što on izađe na vidjelo.

Ribe i ljubav

Ljubav je apsolutno najbitnija Ribama. Kada vole, vole do kraja. Daju sebe u potpunosti i poštuju svog partnera, ali isto očekuju i od njega. One doslovno ne mogu živjeti bez ljubavi. Nastoje udovoljiti željama svoga partnera pri čemu često zaborave na sebe. Ustaljena rečenica: „Daje puno, a traži malo.“ je definitivno rečenica Riba. One sebe tako predstavljaju, a i dokazuju se u tom segmentu. Tvrdoglave su, a da biste ih razumjeli, a poslije i zavoljeli, trebate prije svega razumjeti njihove snove i ciljeve, poštovati sve što žele ispuniti jer one se zanimaju isključivo za velika dostignuća. Ne pristaju na promjene, stoga im to nemojte zahtijevati. One su onakve kakve jesu, sebi najbolje. Ne žele da im se sve pruži na tacni, pogotovo srodna duša. Više ih ispunjava da sami tragaju za istom. Koliko god ih voljeli, Ribe će Vas voljeti duplo više.

Poznate ličnosti rođene u horoskopskom znaku Riba su: Elizabeth Taylor, Albert Einstein, Sergej Ćetković..

 

SANDRA PETRŽ: “Ja sam bivša zlostavljana djevojčica i žena”

ANISA MAHMUTOVIĆ
-
0
SANDRA PETRŽ: “Ja sam bivša zlostavljana djevojčica i žena”

Sandru Petrž znate kao patologinju iz serije KT2 te po mnogim drugim ulogama u serijama kao što su: “Naša mala klinika”, “Obični ljudi”, “Vatre ivanjske”, “Pogrešan čovjek” i brojne druge.

Dobitnica je specijalnog međunarodnog priznanja za doprinos u borbi protiv zlostavljanih žena i djece. Autorica je četiri knjige. Pleše, pjeva, glumi. Život joj je umjetnost.

Upravo o umjetnosti, društvenim normama, ali i majčinstvu, razgovarali smo sa ovom svestranom damom iz Hrvatske.

Za Sandru: “Umjetnost nema granice. Pa čak i kad umremo, umjetnost živi. Dok je svijeta i vijeka i ove planete, umjetnost će postojati da veseli ljude, da ih utješi, da im daje novu dimenziju običnog života, tj. da život pretvori u čaroliju.”

Godinama je živjela s nasilnikom koji je otac njenog sina. Kada bi čovjek pomislio kako nakon pakla koji je prošla i detaljno opisala u svojim knjigama, poput one Sandročka, ova žena može izgubiti vjeru u ljubav, Sandra odgovara:

“Ljubav ne boli. Ljubav voli. Boljeli su me sebični postupci egoističnih ljudi koji su u stvari zbog svojih kompleksa ubijali iz dana u dan sve ono što ja jesam, ubijali su moje JA da bi se nahranili mojom nemoći i sebe uzdigli iznad mene. Neko vrijeme sam bila nemoćna, priznajem, mogla sam se razboljeti, ali nisam. Odlučila sam preživjeti i uspjeti biti sretna, usrećiti sebe, svoju obitelj i ljude oko sebe.

          FOTO: Zlatko Gašpar

Naime, ja sam bivša zlostavljana djevojčica i žena. Tukao me i vrijeđao otac. Od njega smo bježali na policiju bose po snijegu, tukao bi mamu a onda bi je silovao. Kad sam imala 14 godina, seksualno me napao stari susjed pedofil, ali uspjela sam pobjeći na vrijeme. Upucavao mi se mamin dečko, mama mi nije vjerovala pa sam ga snimila. Na kraju priče, bivši suprug, biološki otac mog djeteta zlostavljao me je na sve načine koji postoje. Uspjela sam pobjeći i spasiti sebe i dijete.

Odluku sam donijela kad sam vidjela uplašene i uplakane oči mog sina koji se skrivao ispod stola dok me je njegov otac mlatio. Tada sam odlučila da ne želim da moj sin živi takav život.

Prva knjiga autobiografija je nastala puno godina kasnije s odmakom, hladne glave, morala je iskočiti iz mene.”

Kako je bila angažovana u brojnim serijama, zanimalo nas je kako je do toga došlo?

Do angažmana u serijalima dolazi logičnim slijedom. Naime, odmalena sam bila aktivna u dramskoj grupi, recitatorskoj grupi, u zboru, bila u grupi ZKM – na ritmici koju je vodila pokojna majka Lucije Šerbedžije- Ivanka Cerovac, trenirala sam latinskoameričke i standardne plesove, prošla sam u glazbenoj školi Blagoje Bersa- solo pjevanje no, nikad se nisam pojavila na prvom satu jer sam prošla na plesnoj audiciji, radila sam i kao koreografkinja na jednoj dječjoj kazališnoj predstavi. Kao djevojka statirala sam u nekim serijama a kad su shvatili da sam po vokaciji glumica, počela sam dobivati ozbiljne glumačke angažmane, no, izdvojila bih ipak zadnji glumački angažman u kazališnoj predstavi sa profesionalnim glumcima koji su bili nominirani za Nagradu hrvatskog glumišta. To je moj svijet- Udruga Arterarij by Romano Nikolić. S tom ekipom sam putovala i gostovala u renomiranim kazalištima. Osim glume, ja sam i nagrađivana književnica i pjesnikinja, ima 5 izdanih knjiga, završavam 6. Nagrađivana sam čak i na svjetskom nivou te sam podržana od bivše predsjednice RH. Kompozitorica sam i tekstopisac. Bila sam i politički aktivna.”

FOTO: Zlatko Gašpar

Šta je bio Sandrin motiv?

“Kažu da sam ja prva žena u Hrvatskoj koja je javno prozvala sve svoje zlostavljače i poredala ih u svoju autobiografiju ,,Sandročka zlostavljana“. Nisam više mogla šutjeti. Krhka djevojčica koja je šutjela dok su je tukli, pretvorila se u troglavog zmaja. Hvala im na tome. Moj motiv je da se što više žrtava ohrabri i javno prozove svoje zlostavljače. No, nekima to ne odgovara.”

Poznato je da umjetnici imaju istančanu intuiciju, ali i mogućnost dijagnostikovanja društvenih anomalija. Sandra je upravo svoju dijagnozu društva na Balkanu podijelila s nama.

“Nekoliko je dijagnoza balkanskog društva- kronična, teška mentalna retardacija moždane ovojnice, bipolarni poremećaj egoističnih egomanijaka, samo prividni napredak pećinara kako bi se oguljenim ovcama zamazale oči, materijalističko kompleksno stanje halapljivih ljudoždera na vlasti… itd…itd… Ovo mi sad prvo pada napamet, ali ima toga još… Ove dijagnoze vrijede i za ženski i za muški rod.”

Zanimalo nas je i šta kao bivša žrtva nasilja danas kaže svome sinu o odnosu prema ženama?

“Bog me je jako nagradio…Uz sve talente dao mi je najveći poklon a to je moja najveća želja- da budem majka. Moj sin je moje bogatstvo i sve moje na svijetu. Na vrijeme sam ga maknula iz pakla zlostavljanja. On je za svoju 21 godinu vrlo zreo mladić i već sad je napredniji od svoje generacije. Naučio je da poštuje ženu, od majke do bake, susjede, žene općenito. Naučio je da bude fin i pažljiv, uredan, kulturan, vrijedan i da se izbori za sebe. Želim mu da bude zdrav, sretan i da živi ljubav. Ponosna sam na svog lijepog i talentiranog sina no, on ima svoj put, studira menadžment u turizmu i hotelijerstvu.”

FOTO: Zlatko Gašpar

Trpi brojne komentare svjetine, kako u Hrvatskoj, tako i u regionu.

“Imam susjedu koja je stara žena, znam da trpi zlostavljanje svog muža. Divi se meni koja sam se uspjela otrgnuti, ona kaže da joj je sad kasno i da ne može izaći iz tog pakla. Nikad nije kasno, pa makar to bila zadnja godina mog života- želim je proživjeti kao čovjek. Neki su mi rekli da se te situacije rješavaju u 4 zida a ne u javnosti. Neki su mi rekli da žena šuti i trpi i da je to ispravno. Ja svima njima poručujem da je stvar odluke, samo naše odluke. Nikad se nećemo maknuti iz doba pećinskog pračovjeka, i dalje smo na tom nivou, samo nosimo drugačiju, moderniju odjeću. U glavama većine je sve isto.”

Sandra nakon svega ima ljubav svog života.

“Nakon svog pakla nisam htjela muškarca, no, zakačio se jedan originalan koji je rekao da ima dovoljno ljubavi i za mene i za mog sina i da će nas on izliječiti od svih boli. On je pravi tata mom sinu.”

Odnos prema žrtvama nasilja na Balkanu je skoro u svakoj državi isti. Sandra nema riječi hvale za naše komšije u Hrvatskoj.

“Hrvatica sam, trebala bi se time ponositi no, moram reći jer sam iskrena do kostiju da me je u većini situacija sramota što sam tu gdje jesam. Kad sam javno progovorila onda su me institucije koje su plaćene da štite žrtve iskoristile moju ranjivost da bi uzdigle sebe. Samo na ovo pitanje mogla bih odgovoriti na dugo i na široko. Ukratko, sve te institucije prividno pomažu žrtvama, dobivaju za to novac no, rijetko koja od njih želi da žrtva javno progovori. Njima takve žrtve ne trebaju jer logično ako sve mi progovorimo takve institucije neće biti potrebne i one neće dobivati plaću niti imati fotelje za svoje guzice. Eto iz toga razloga je moja autobiografija ZABRANJENA u jednoj takvoj instituciji da ne bi slučajno ohrabrila žrtve što je bio moj cilj. Zato mene takve institucije ignoriraju i ponižavaju.”

Ova harizmatična i lijepa umjetnica ima još mnogo planova, a neki od njih su:

“Vezano za glazbu, imam dosta autorskih pjesama, samo mi trebaju sponzori, ništa više. I naravno, kako se moje želje ostvaruju tako imam sljedeću želju da po mojoj knjizi napravimo film koji će se prikazivati u kino dvoranama.”

MLADI PISAC: Hazim Hadžić, autor pet knjiga i kreator Omerovca i Minke

DOBAR PORTAL
-
0
MLADI PISAC: Hazim Hadžić, autor pet knjiga i kreator Omerovca i Minke

Hazim Hadžić je mladi pjesnik i književnik. Svoju prvu knjigu, zbirku poezije “Pečat na vodi”, objavio je u sedmom razredu osnovne škole, a romane “Zaljubljeni Oskar” i “Tvoje tijelo je moje tijelo” u srednjoškolskim danima. Njegova knjiga “Sve dok ne svane” (2018.) šest mjeseci zaredom bila je najprodavanija knjiga u Bosni i Hercegovini. Glavni je kreator humoristične serije “Opšta situacija”, kao i popularnih likova Omerovca i Minke sa društvenih mreža, po čijem je uzoru nastala i peta njegova knjiga “Da vam Minka nešto kaže”.

Hazim, student teatra, filma i medijske znanosti na bečkom univerzitetu, u razgovoru za dobarportal.net kaže da ne bi mogao izdvojiti nijednu knjigu od nekog drugog autora koja je obilježila njegovo pisanje i  pravac.

“Kao dječak sam se inspirisao poezijom Sergeja Jesenjina, i to bi me znalo zadiviti i pokušavao sam da izimitiram njegov stil, duh njegove jedne pjesme, i tako sam se ”vježbao”. I nedaleko od tog perioda, bili su mi zanimljivi i krimići i neki intrigantni trileri, pa bih pisao nešto u tom maniru. A onda sam shvatio, vremenom, da moram i trebam stvarati svoj zaseban stil, nešto prepoznatljivo i autentično, a opet, pitanje je koliko smo danas svi mi, bilo ko od nas stoprocentno autentični i originalni. Svi u nekom domenu života smo pod uticajem nekog drugog, nečijeg drugo mišljenja i stava”, kaže Hazim Hadžić.

Tvrdi da ga pisanje definitivno odmara.

“Nikad nisam osjetio pritisak da moram sjeti za laptop i kucati nešto. Uvijek sam to radio jer me nosila inspiracija, onaj poriv da prenesem svoju misao na papir. Tako da, kada pišem, isključen sam iz svijeta oko sebe, i u nekom drugom sam svijetu, sav trenutku, totalno opušten i prepušten, rekao bih”, ističe naš sagovornik.

Kada je izdao svoju prvu knjigu, imao je 14 godina i tada je gledao posve drugim očima nego sada, ali ipak bio je jednako uzbuđen.

“Svaka promocija, potpisivanje danas, ili kad tek knjiga izađe iz štampe pa je uzmem u ruke, to je neopisivo zaista, jer to je nekad sve bilo moj san, moja mašta, želja, a danas se ostvaruje, pa zato često pomislim da i dalje sanjam. Uzbuđenje je jednako, mada danas odgovornije postupam prema svemu što napišem jer to je poruka koja će doći do hiljade ljudi, i moram biti neko ko je svjestan onoga što piše i ko stoji iza svega napisanog”, govori ovaj mladi pisac.

Dodaje da je svaka njegova knjiga zasebna.

“Nema povezanosti između njih jer sam ih pisao u različitim periodima života i različitih su žanrova. Da li ću ikad od neke knjige napraviti trilogiju ili nešto u nastavcima, vidjet ćemo”, riječi su ovog ambicioznog momka, koji se u toku dana opušta uz dobru knjigu, a navečer uz druženje sa kvalitetnim ljudima.

Hazim Hadžić (FOTO: Hazim Hadžić, privatni arhiv)

Svoje knjige čitao je više puta.

“Ne samo po izlasku, tad možda bih samo prelistao pokoju stranicu, ali prije nego što bi otišle u štampu, znao sam ih čitati na desetine puta, da ispravim nešto, dodam, izmijenim, i onda dođe trenutak kada me to umori, to iščitavanje, i onda kažem: idi, sretno ti bilo, ja sam dao svoj maksimum”, priča naš sagovornik.

Naglašava kako je lijep osjećaj kada troši novac koji je zaradio od prodaje svojih knjiga.

“Bilo šta da kupim od novca kojeg sam zaradio svojom prodanom knjigom je lijepo, zato što je to nešto što sam ja zaradio. Što sam zaradio svojim zalaganjem, trudom i neodustajanjem od svog cilja. I to nam često i roditelji govore, da je ”najslađi” dinar zarađen od naših ruku”, potcrtava Hazim Hadžić.

Otkrio nam je i da li bi se odrekao profila Omerovce ili pet knjiga.

“Omerovca mi je donijela popularnost koju sam iskoristio upoznajući ljude sa svojim stvaralaštvom vezano uz pisanu riječ. I Omerovca i Minka su nasmijale stotine hiljada ljudi i zbog toga im mnogo hvala. Kako je to ljudima uljepšavalo trenutke, dane, tako sam ja osjećao zahvalnost da to mogu raditi i da to radim dobro. Vraćalo mi se to na neki način. A pisanje je nešto što me prati otkako znam za sebe i vjerovatno će do kraja života, a Omerovca je i kada je tek nastajala, imao sam viziju i pretpostavku i tako će i biti, da će ona potrajati par godina i da će biti jedan trenutak kada ćemo se oprostiti s njom, ali ja ću joj kako znam i kako umijem, odati omaž i još jednom je se zahvaliti, i njoj i Minki što su kao živopisni likovi došli u moj život i što su uradile to što su uradile”, ističe naš sagovornik.

Prema njegovim riječima, da nije postao autor pet knjiga, rado bi radio s djecom s posebnim potrebama.

“To me još i u srednjoj školi interesovalo, pored književnosti i filma što danas smatram svojim pozivom. I baš zbog te neispunjene ambicije da pomažem populaciji koja u nekim segmentima života treba nečiju pomoć, odlučio sam da sa Minkinom knjigom barem jedan dio tog svog sna ispunim, tako što sam posvetio sav prihod od prodaje upravo završetku izgradnje centra za autizam u Tuzli. Imam sestru kojoj je po rođenju dijagnosticirana cerebralna paraliza i nekako kroz svoj životni vijek od dvadeset pet godina, uvidio sam koliko osobe koje mi kategoriziramo kao ”osobe sa posebnim potrebama” zapravo imaju onu jednu vrlinu i osobinu koju mnogi od nas nemaju i težimo ka njoj, a to je iskrena i čista ljubav, onaj odnos bez kalkulacija i bez promišljanja. Naivno, a opet tako zna da postidi sve nas koji se pravimo da znamo sve, a shvatimo onda da u kontaktu sa takvom jednom osobom, da malo toga znamo o životu”, priča ovaj svestrani momak te dodaje da ga je oduvijek fasciniralo i kuhanje, što smatra da je jedna vrsta umjetnosti.

Na kraju našeg razgovora, otkrio je i kakav savjet bi dao Hazimu iz 2025. godine kada bi ga mogao vidjeti.

“Prvo, ne bih mu lagao. Rekao bih mu, nemoj da misliš da neće biti teških trenutaka. Bit će itekako teških puteva za preći, ali raduj se onome što dolazi. Raduj se jer će biti nevjerovatno lijepih trenutaka i zbog njih čovjek živi. Čovjek živi da osjeti onu ljepotu, u onim najobičnijim trenucima kada jedemo svoje omiljeno jelo recimo, pa doživimo ekstazu zbog jačine okusa na jeziku, do onih trenutaka kada smo zapravo u pravoj ekstazi kada ostvarimo neki veliki uspjeh, kada prebrodimo neku poteškoću, kada sretnemo nekog zbog kog svaki sljedeći susret nosi lupanje srca i ko vrati smisao postojanju. A Hazim iz 2025. bi nam obojici vjerovatno rekao da se isplatilo sve ovo što smo radili i da samo nastavimo dalje”, zaključuje Hazim Hadžić.

Autor: Nela Banjić

Bilješka o autoru: Nela Banjić rođena je  25.01.1995. godine u Gifhornu (Njemačka). Diplomirani je pedagog/psiholog, sa iskustvom profesorice psihologije, logike i filozofije u srednjoj školi. Aktivistica je koja se zalaže za liderstvo mladih, prava žena te za teme usmjerene ka vlastitom duhovnom razvoju, a sve sa ciljem da doprinose razvoju zajednica u Bosni i Hercegovini, a time i cijelog svijeta. Govori njemački i engleski jezik, svira gitaru i zaljubljenica je u jogu.

1...138139140...186Stranica 139 of 186