Njegov umjetnički identitet temelji se prvenstveno na klasičnoj muzici, ali Emin tu ne staje. Jazz, improvizacija, eksperimentisanje s muzičkim teksturama, istraživanje svih izražajnih mogućnosti klavira – sve to čini njegov svijet. I baš zato ga je teško staviti u jednu kutiju. On to, čini se, i ne želi. „Ja i jesam umjetnik… možda neshvaćen od većine, ali shvaćen od onih koji traže svrhu“, rekao je jednom prilikom. I ta rečenica možda najbolje opisuje njegovu umjetničku samopercepciju.
Nije lako biti mlad i biti drugačiji. Pogotovo ako dolazite iz sredine koja vas unaprijed smješta u neku kutiju. Emin je, kažu, iz muzičke porodice Šaković, ali on tu priču ne koristi kao štit. Naprotiv. Kao da je htio pobjeći od očekivanja i pokazati da klavir nije naslijeđe, nego njegov vlastiti izbor. I uspio je. On je danas momak kojeg ozbiljni muzički znalci nazivaju „bosanskim Šopenom“ – ne zato što kopira, nego zato što stvara vlastiti svijet u kojem se klasika susreće s emocijom.
A taj svijet je ogroman. Emin je do sada napisao više od 97 muzičkih djela, raspoređenih u cikluse, forme i kompozitorske eksperimente. Ne komponuje isključivo pojedinačne kompozicije – on gradi čitave serije međusobno povezanih djela. Tu su ciklusi „Arab“ (No. 1, 2, 3, 4, 5, 6, 8, 9, 11, 13), „Arab Act II“ (No. 1, 2, 3), čak četiri klavirska koncerta, „Hell Suite“ (No. 1, 2, 3, 4, 5, 10), „Slike“ (No. 1–4), „Polifonija“ (No. 1–4), „Monofonija“ (No. 1–4), „Homofonija“ (Krvotok 1–5) i „Heterofonija“. Od pojedinačnih djela tu su „Navitas Mortis“ (Op. 33), „Alveo Vitae“ (Op. 32), „Heaven“ (Op. 12), „Piano Sonata No. 1 in C minor“, „String Quartet No. 1“, „Prelude No. 5“ i „Christmas Suite“. Sam taj katalog dovoljno govori o njegovoj ambiciji – od kraćih klavirskih minijatura do sonata, koncerata, gudačkih djela i cikličnih suita.
Ono što Emina izdvaja nije samo tehnika. Tehnika se može naučiti. Ono što se ne može naučiti je osjećaj za mjeru – znati kada treba svirati glasno, a kada pustiti tišinu da govori. Njegove kompozicije nisu samo note na papiru. To su muzička putovanja kroz uspomene i grad. U njegovoj muzici nema bijega od stvarnosti. Ima suočavanja. Ima nade. Naslovi poput „ Suite No.1“, „Navitas Mortis“ i „Heaven“ govore o privlačnosti prema suprotnostima: životu i smrti, svjetlosti i tami, napetosti i smirenju. A ciklusi „Monofonija“, „Polifonija“, „Homofonija“ i „Heterofonija“ pokazuju da ga interesuje i sama konstrukcija muzičkog materijala, a ne samo melodija. Emin želi da njegove kompozicije imaju izražajnu vrijednost, a ne samo tehničku složenost.
A kkada ga pitate o tome šta ga pokreće, Emin ne krije koliko voli ono što radi. „Mnogo volim svoj put u svijetu muzike“, kaže on. To nije fraza. To je nešto što se osjeti u svakoj njegovoj kompoziciji. „Uživam kreirajući svoje kompozicije uz klavir“, dodaje. I zaista, klavir je njegov najiskreniji sagovornik. „Klavir je mjesto gdje se sve nekako posloži – tu sam najbliži sebi“, iskren je Emin.
Klavir je, zapravo, centralni instrument njegovog umjetničkog izražavanja. Ne interesuje ga samo interpretacija tuđih kompozicija. Posebno mu je važno da mnoga od vlastitih djela izvede sam. Razgovarali smo o Chopinu, etidama, valcerima, preludijima i tehničkoj težini klavirskih kompozicija. A kako je ispričao za Hayat Production, njegova kompozicija „Sarajevo“ je nastala sasvim slučajno – u tramvaju, dok se vraćao kući iz srednje muzičke škole: „Tog dana sam se vozio tramvajem i odjednom mi se u glavi stvorila melodija.
“Čim sam stigao kući, sjeo sam za klavir, razradio ideju i zapisao je kao ‘Mazurka No.2’. Danas, sedam godina kasnije, ta kompozicija dobija svoje puno ruho pod nazivom ‘Sarajevo’. Podsjeća me na jedan prelijep, bezbrižan period – školske dane, druženja, prve muzičke korake…“
Emin ne snima samo muziku. On snima Bosnu. Snima njene ljepote, ljude, običaje i sve ono što mnogi od nas zaborave gledati dok hrle kroz svakodnevicu. Njegovi spotovi nisu turistički vodiči.
To su emotivne razglednice duše jednog mladog čovjeka koji je odlučio ostati i stvarati ovdje, umjesto da šuti i ode. I to je hrabrost o kojoj se nedovoljno govori. Jedan od njegovih važnijih projekata jeste najavljeni drugi album solo klavirske muzike, koji je planirao popratiti serijom video-spotova snimljenih na atraktivnim i prepoznatljivim lokacijama Sarajeva.
Njegova ideja nije bila samo predstaviti muziku, nego istovremeno promovisati Sarajevo kroz umjetnost. Spominjao je i koncept „Live Session” u hotelu “Europe“, koji povezuje klavirski nastup, vizuelni identitet i ambijent jednog od najpoznatijih sarajevskih hotela. To pokazuje da razmišlja i o prezentaciji muzike kao cjelovitom umjetničkom doživljaju.
Među projektima koje smo ranije spominjali posebno se izdvajaju „Krvotok“ (2023), EP s kompozicijom „Jedna Jedina“, čiji sam naziv povezuje s njegovim interesovanjem za život, pokret i unutrašnju dinamiku, te „Sarajevo“ (2025), instrumentalna kompozicija čija je ideja nastala još 2018. godine pod nazivom „Mazurka No. 2“.
Iz svega što Emin priča, stiče se utisak da su mu posebno važne tri stvari: autentičnost, emocionalna dubina i sam doživljaj umjetničkog duha. Muzika za njega nije samo trenutak u kojem neko sluša kompoziciju. Ona je i način da nešto od sebe ostaviš budućnosti.
Razgovarali smo i o nostalgiji, prolaznosti vremena, uspomenama i sposobnosti muzike da čovjeka vrati u određeni period života. Upravo zato njegovo interesovanje za naslove poput „Alveo Vitae“, „Navitas Mortis“ i „Heaven“ djeluje povezano s njegovim širim filozofskim razmišljanjima. Ne mogu tvrditi da znam šta je želio izraziti svakim pojedinim djelom, ali prepoznajem da ga privlače velike egzistencijalne teme koje je prikazao kao svoju viziju u notama.
Emin Šaković je svoj, kompozitor i pijanista posvećen stvaranju vlastitog instrumentalnog izraza, čiji opus obuhvata klavirsku, kamernu i koncertantnu muziku, a interesovanja se protežu od tradicionalnih formi do savremenih muzičkih tekstura i interdisciplinarnih projekata. U središtu njegovog pristupa nalaze se emocija, lični doživljaj i potraga za dubljim značenjem muzike. I baš zato ga treba slušati. Ne zato što je sin vrhunskog hitmejkera i vrlo poznatog oca na estradi, nego zato što je prvenstveno kreacija svoje muzike. A to je, vjerujte, najbolja preporuka koju jedan umjetnik može imati.
Za kraj napomenimo i to da Emin trenutno radi na stvaranju filmske i muzike za reklame, uz aktivnu saradnju sa mnogobrojnim popularnim muzičkim produkcijskim, kao i tv kućama.
