Merima Arnautalić studentica je Prirodno-matematičkog fakulteta. Iako se obrazuje u oblasti genetike, oduvijek je fasciniraju ljudska psiha i način na koji naše misli oblikuju život koji živimo. Interes za psihologiju i lični razvoj razvila je kroz sate provedene slušajući predavanja, podcaste i motivacione sadržaje, koji su joj pomogli da drugačije posmatra sebe, ljude i životne situacije. S vremenom je shvatila da pravi napredak ne dolazi preko noći, već kroz male promjene koje svakodnevno pravimo u svom načinu razmišljanja.
U razgovoru za dobarportal.net govorila je o važnosti rada na sebi, disciplini, autentičnosti i psihološkom razvoju, ističući da upravo male promjene u načinu razmišljanja mogu donijeti najveće životne pomake.
Šta je tebe naučilo da promjene ne dolaze preko noći?
Vjerujem da najveće promjene ne počinju onda kada nam se promijeni život, nego onda kada promijenimo način na koji razmišljamo. Upravo zato me inspiriše ideja da svaki dan naučim nešto novo o sebi, pomjerim vlastite granice i pogledam život iz drugačije perspektive. Ako makar jedna misao može promijeniti nečiji dan, onda vrijedi tragati za takvim mislima svakog dana.
Danas mnogi teško otvoreno pričaju o emocijama. Zašto misliš da je to tako i kako napraviti prvi korak?
Mislim da je jedan od glavnih razloga to što mnogi od nas zapravo ne poznaju dovoljno sebe. Teško je govoriti o vlastitim emocijama ako ih prvo sami ne razumijemo i ne prihvatimo. Osim toga, često živimo u uvjerenju da će nas drugi osuđivati, a zaboravljamo da se i oni bore sa sličnim strahovima i pitaju se kako ih drugi doživljavaju. Prvi korak je osvijestiti da je taj strah često veći u našoj glavi nego u stvarnosti. Kada prestanemo pretpostavljati šta drugi misle o nama, mnogo lakše napravimo prvi korak i otvoreno govorimo o onome što osjećamo.
Koliko naše svakodnevne navike, male odluke i rutina zapravo utiču na kvalitet života i unutrašnji mir?
Neizmjerno. Krenimo od nas samih. Mnogo više stvari uspijevamo završiti kada kontinuirano izdvajamo vrijeme za njih, odnosno kada imamo disciplinu. Upravo tu je razlika između discipline i motivacije. Disciplina je ono što nam je neophodno gorivo za bilo koji cilj. Stavimo se u poziciju da želimo ostvariti nešto što nam je zaista važno. Nemoguće je biti motivisan svaki dan, ali je itekako moguće biti dovoljno disciplinovan da ni najgori dan u sedmici ne poljulja našu odluku i želju da nastavimo putem ka ostvarenju tog cilja.
Koji su tvoji savjeti za lični razvoj i koliko je važno sačuvati autentičnost i ne upasti u zamku stalnog poređenja s drugima?
Danas je, mislim, jedna od najvažnijih stvari, pored toga da ostanemo dobri ljudi, sačuvati svoju autentičnost, ma kakva ona bila. Ljudi će nas sigurno pamtiti po nečemu što je karakteristično samo za nas. Možda baš nešto što vi na sebi smatrate nesigurnošću neko preko puta vas smatra izuzetno simpatičnim. Zato vjerujem da svoju autentičnost uvijek trebamo čuvati, koliko god možemo. U poređenju s drugima često možemo prepoznati vlastite nesigurnosti, ali mislim da je veliki dio toga nametnut kroz društvene mreže, gdje stvari rijetko izgledaju onako kako zaista jesu. Poređenje može biti korisno jedino ako iz njega nešto naučimo i ako nas podstakne da radimo na sebi. Međutim, nema smisla porediti se s nekim misleći da neko vrijedi više ili ima bolji život od nas, jer svako ima svoj put, svoje vrijeme i svoje izazove.
Šta tebe čini sretnom?
Ono što me zaista čini sretnom jeste iskren smijeh s ljudima koje volim i osjećaj da sam nekome uspjela pomoći. Upravo zato, ako sam ovim razgovorom uspjela barem jednog čitaoca navesti na ljepše razmišljanje ili mu skrenuti pažnju na važnost psihološkog rada na sebi, bit ću više nego sretna.
Koja su tvoja očekivanja i planovi za budućnost?
Očekujem puno, puno smijeha, ljubavi i sreće, a planovi za budućnost su ostvariti željenu karijeru, ostvariti se kao dobra majka u daljoj budućnosti i zaista živjeti neopterećeno i sretno. (Daj Bože, Italija. 😄) Za kraj, malo šale.
