Mlada, samohrana majka, Elma Zeba iz Zenice godinama se bavi pisanjem i književnošću. Iza sebe ima nekoliko promocija svojih djela u Zenici, ali i van granica Bosne i Hercegovine. Radila je i u oblasti marketinga na lokalnoj televiziji u Zenici, gdje je stekla vrijedno iskustvo u medijima i komunikaciji. Ističe da voli kreativan rad i nove izazove te vjeruje da se trud, znanje i upornost uvijek isplate.
U razgovoru za Dobarportal.net govorila je o svom književnom putu, inspiraciji za pisanje, značaju umjetnosti i podršci mladim autorima.
Pisanje opisuješ kao svoj dugogodišnji poziv. Kada si shvatila da riječi nisu samo hobi, već način na koji želiš ostaviti trag?
Shvatila sam to još dok sam bila član DOL scene u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica, kada je rukovodilac bio Miroljub Mijatović, što mi je donijelo mnogo iskustva, otvorilo mnoga vrata i pomoglo mi da shvatim da je pisanje moj vlastiti proces koji želim ostaviti na papiru.
Do sada si održala nekoliko promocija svojih djela, a uskoro pokrećeš i serijal o umjetnosti i pisanju. Šta publika može očekivati od tog projekta i kakvu poruku želiš poslati?
Do sada oni koji su bili prisutni poznaju moj način pisanja, ali o budućnosti ne volim puno otkrivati. Moja poruka je skoro uvijek ista – da je umjetnost lijepa i da mladi što više trebaju posjećivati kulturne ustanove, cijeniti umjetnost i rasti zajedno kroz najljepšu magiju, bez obzira na to o kojoj je vrsti umjetnosti riječ.
Pored književnosti, studiraš pravo i imaš iskustvo u marketingu. Koliko su te različite oblasti oblikovale kao autoricu, ali i kao osobu?
Marketing mi je zaista donio veliko medijsko iskustvo jer sam kroz taj posao bila i voditeljica jedne od emisija, ali i radijskih programa, gdje sam mogla učiti iznova i spoznati drugu stranu medija, a inspiracija za pisanje uvijek bude velika, kao čitav jedan proces informacija i osoba u velikom kolektivu.
Često ističeš da umjetnost danas nema mjesto koje zaslužuje. Šta bi se, po tvom mišljenju, trebalo promijeniti kako bi mladi umjetnici dobili veću podršku?
Bez podrške je apsolutno teško stvoriti bilo šta, a i opstati, nažalost. Smatram da mladi trebaju imati veću podršku institucija, više javnih poziva i projekata kroz koje mogu predstaviti svoj rad. Potrebno je više ulaganja u kulturu, promociju mladih talenata i prostora u kojima mogu stvarati i izlagati svoja djela. Mladima često ne nedostaje talent, već prilika. Kada im se pruži podrška i povjerenje, mogu ostvariti velike rezultate i dostojno predstavljati svoj grad i državu.
Šta te danas najviše ispunjava i čini sretnom?
Knjiga, planina i moj uži krug prijatelja.
Vjeruješ da djela trebaju govoriti više od riječi. Ipak, postoji li neki san ili cilj kojem se posebno nadaš u narednim godinama?
Moj najveći san je da se moj rad i trud konačno prepoznaju i pronađu svoje mjesto u ovom gradu. Vjerujem da svaki trud zaslužuje priliku, a moja najveća želja je da dobijem zaposlenje u kojem ću moći pokazati svoje znanje, iskustvo i ljubav prema onome što radim. Nadam se da će moj grad prepoznati moj doprinos i pružiti mi priliku da nastavim graditi svoju budućnost upravo ovdje.
