Nadža Karić autorica je društvene igre Bilo, projekta koji je nastao iz želje da ljudima ponudi prostor za iskrenije razgovore i dublje međusobno povezivanje. Nakon godina menadžerskog iskustva u oblasti komunikacija, projekata i ljudskih resursa, svoje znanje i strast usmjerila je ka kreiranju alata koji podstiču svjesnu komunikaciju i kvalitetnije odnose među ljudima.
Kroz svoj rad spaja estetiku, održivost i psihološku sigurnost, nastojeći stvarati prostore, kako online tako i uživo, u kojima se ljudi mogu odmoriti od digitalnog umora, usporiti svakodnevni tempo i ponovo se istinski povezati. U razgovoru za dobarportal.net govori o važnosti iskrenih razgovora, izazovima savremene komunikacije, predrasudama s kojima se susreću mlade poduzetnice te planovima da metodologiju Bilo približi i poslovnom svijetu.
Šta Vas je inspirisalo da se upravo komunikacijom i odnosima bavite kroz jedan ovakav projekat?
Inspirisala me činjenica da živimo u svijetu koji je tehnički povezaniji nego ikada, a emotivno nikad udaljeniji. Svi negdje žurimo, optimizujemo vrijeme, a u tom procesu izgubili smo dubinu. Željela sam stvoriti format koji će ljudima olakšati taj emotivni „težak posao“ iniciranja smislenih tema. Bilo je nastalo iz moje lične sveske u kojoj sam zapisivala pitanja i testirala ih u krugu bliskih ljudi, želeći vidjeti šta se desi kada preskočimo površne razgovore i ponudimo jedni drugima prisustvo bez ekrana i bez maski.
Da li mislite da smo kao društvo zaboravili kako voditi iskrene razgovore?
Nismo zaboravili, nego smo se uplašili. Iskren razgovor zahtijeva ranjivost, a ranjivost traži hrabrost i vrijeme, kojeg danas navodno niko nema. Navikli smo na brze reakcije, lajkove i površne informacije, pa nam je postalo nelagodno sjediti u tišini i čekati nečiji iskren odgovor. Ljudi zapravo čeznu da budu saslušani i viđeni, ali im treba siguran prostor u kojem znaju da neće biti osuđeni.
Koja je najveća zabluda o komunikaciji koju primjećujete među ljudima?
Najveća zabluda je pretpostavka da komunikacija znači samo pričanje. Ljudi često govore da bi odgovorili, a ne da bi čuli osobu prekoputa. Druga velika zabluda je vjerovanje da se bliskost u odnosima podrazumijeva sama po sebi i da je ne treba aktivno njegovati. Bliskost se gradi svakodnevno kroz svjesno izdvajanje vremena za kvalitetan razgovor jer prečica za dobre odnose jednostavno ne postoji.
Postoji li pitanje koje gotovo uvijek pokrene najdublje razgovore?
U praksi se pokazalo da su najjednostavnija pitanja zapravo najmoćnija. Jedno od onih koja gotovo trenutno mijenjaju atmosferu u prostoriji i pokreću lavinu iskrenosti jeste upravo pitanje: „Šta si zapravo želio postati kad porasteš?“ Ono nas u momentu vraća u djetinjstvo, skida nam sve trenutne poslovne titule i maske te nas podsjeća na to ko smo u svojoj srži i šta smo usput možda zaboravili o sebi.
Kako pronaći ravnotežu između iskrenosti i poštovanja tuđih granica?
Ravnoteža se pronalazi kroz empatiju i kreiranje emocionalne sigurnosti. Iskrenost bez saosjećanja i poštovanja tuđih granica može postati napad. Zato u Bilo formatu važi pravilo da niko nije prisiljen odgovoriti ako osjeća da je pitanje previše izloženo za njega. Kada ljudima date slobodu da zastanu, razmisle o pitanju ili ga zadrže za sebe, paradoksalno im dajete najveću dozvolu da se otvore onda kada budu spremni.
Šta Vas lično čini sretnom?
Sretnom me čini stvaranje, onaj trenutak kada ideja iz sveske dobije svoj fizički ili digitalni oblik i zaživi. Sretnom me čine trenuci u kojima vidim da ono što radim olakšava ljudima da spuste štitove i ponovo se povežu.
Ima li naše društvo predrasude prema mladim, obrazovanim i lijepim djevojkama?
Naše društvo još uvijek ima tendenciju da ljude posmatra kroz stereotipe i unaprijed stvorene okvire. Kada ste mlada žena u preduzetništvu, često morate uložiti duplo više energije i rada kako bi se vaša stručnost, vizija i biznis strategija shvatile ozbiljno. Ipak, ja te predrasude ne vidim kao prepreku, već kao prostor za tihi bunt kroz kvalitet, autentičnost i postizanje vrhunskih rezultata koji govore sami za sebe.
Koja su Vaša očekivanja i planovi za budućnost?
Moji planovi usmjereni su na to da svjesno povezivanje postane nova kulturna norma, kako u privatnom, tako i u poslovnom životu. Želim da Bilo preraste u širi pokret, a jedan od ključnih koraka u budućnosti jeste uvođenje Bilo metodologije u korporativni svijet. Cilj mi je da kompanijama i HR timovima ponudim Bilo kao zvaničnu metodu za zbližavanje zaposlenih kroz fasilitaciju i kreiranje posebno osmišljenih igara koje pomažu timovima da izgrade psihološku sigurnost i imaju istinski quality time. Naravno, uporedo s tim, nastavljamo širenje na globalno tržište kroz našu web stranicu, a svi lideri i kompanije koji žele transformisati dinamiku svojih timova o našoj metodologiji mogu više pročitati na tvojebilo.ba.
