Džejlana Varupa dolazi iz Viteza i trenutno završava prvu godinu studija arhitekture na BURCH Univerzitetu. Završila je Četvrtu gimnaziju u Sarajevu, gdje je nastavila i svoje visoko obrazovanje.
Pored studija, slobodno vrijeme posvećuje treninzima Muay Thaija, šminkanju i slikanju. Aktivistica je u nekoliko nevladinih organizacija i fondacija koje djeluju u različitim sektorima, a posebno uživa u putovanjima, pjevanju i volontiranju.
Odakle interes za aktivizam?
Želja za aktivizmom probudila se još u dječijim danima, kada sam počela volontirati i doprinositi pozitivnim promjenama. Također sam dio Fondacije Hastor više od osam godina, gdje sam kroz volontiranje i mentorstvo stekla naviku doprinosa zajednici, naročito kada je u pitanju rad u Pomozi.ba, gdje često volontiram s učenicima i, kao mentorica, podstičem ih na rad i doprinos lokalnoj zajednici. Paralelno s tim, moj aktivizam bio je vidljiv i na međunarodnom nivou, posebno kroz Erasmus+ program. Treninzi i projekti koji su se zasnivali na zaštiti okoliša te ličnom i profesionalnom razvoju bili su jedni od najutjecajnijih poticaja za moj aktivizam. Tako sam imala priliku boraviti dva puta u Njemačkoj, dva puta u Turskoj, kao i u Mađarskoj, na Kosovu i u Makedoniji. Kao istaknuta učenica Četvrte gimnazije učestvovala sam na nekoliko važnih akademija iz različitih oblasti, kao što su medicina, IT sektor, ekonomija i poduzetništvo na SSST-u, grafički dizajn na IUS-u te menadžment na BURCH-u. Sve navedeno predstavljalo je za mene izazov u pronalaženju same sebe i kontinuirani vodič u aktivizmu.
Jesu li mladi svjesni svoje moći u društvu?
Smatram da su mladi svjesni, ali nisu dovoljno podstaknuti da svoju moć razvijaju i usmjeravaju, uz čast izuzecima.

Na šta si najviše ponosna u dosadašnjem radu?
Prije svega sam ponosna na dalekovidnost svoje porodice, koja je nakon mojih mnogobrojnih uspjeha tokom osnovne škole omogućila nastavak srednjoškolskog obrazovanja u Sarajevu. Posebno bih istakla titulu Heroja generacije 2023. godine, koju sam dobila u kategoriji umjetnosti, gdje sam akrilom naslikala Latinsku ćupriju. Nakon konkursne procedure i selekcije, moj rad izabran je među najboljim radovima, koji su bili izlagani u galeriji, a potom i u Zemaljskom muzeju, gdje se i danas nalaze. Moja velika motivacija i podsticaj za napredak u svim sferama upravo je umjetnost, zato je za mene ovo posebna titula.
Šta za tebe predstavlja volontiranje u Crvenom križu?
Volontiranje u Crvenom križu za mene prvenstveno predstavlja veliki čin humanosti, ali i ljubav prema medicini, s obzirom na to da sam se Crvenom križu Ilidža pridružila upravo u srednjoj školi, kada sam se sa svojim timom tehničara takmičila na takmičenju iz prve pomoći, gdje sam bila kapiten ekipe. Paralelno sam članica Društva dobrovoljnih davalaca krvi i smatram da bi svaki čovjek trebao imati znanje iz prve pomoći, jer se uvijek možemo naći u situacijama u kojima nekome treba spasiti život.

Ima li naše društvo predrasude prema mladim, obrazovanim i lijepim djevojkama?
Lično se nisam susretala s takvim predrasudama. Smatram da se stereotipi postepeno smanjuju u većim centrima te da se danas sve više cijene znanje, sposobnosti i trud nego ranije. Svakako da pojedinačni slučajevi diskriminacije i dalje postoje, ali mislim da ne treba generalizirati i tvrditi da društvo u cjelini ima predrasude prema mladim, obrazovanim i lijepim djevojkama.
Koja su tvoja očekivanja i planovi za budućnost?
Moja očekivanja i planovi za budućnost usmjereni su ka završetku studija arhitekture i profesionalnom ostvarenju u toj struci. Arhitektura je područje koje me istinski ispunjava i u kojem se dugoročno vidim, pa mi je glavni cilj kontinuirano učiti, razvijati svoje vještine i graditi uspješnu karijeru. Jednaku važnost posvetila bih i uspješnom porodičnom ostvarenju. Osim toga, želim nastaviti razvijati svoj hobi, odnosno šminkanje, jer je to nešto u čemu također uživam i što mi pruža prostor za kreativno izražavanje. Voljela bih i dalje biti aktivna u nevladinom sektoru te učestvovati u volontiranju i različitim društveno korisnim aktivnostima, jer smatram da je važno doprinositi zajednici i pomagati drugima. To su očekivanja i ciljevi koje prvenstveno postavljam sama sebi. Vjerujem da se uz trud, predanost i kontinuiran rad mogu ostvariti i lično i profesionalno.





