Faris Ihtijarević iz Visokog trenutno nastupa za košarkaški klub Mladost iz Ilijaša, koji se takmiči u A2 ligi Košarkaškog saveza Bosne i Hercegovine.
Također, ovaj 20-godišnjak učesnik je mnogobrojnih basketaških turnira širom BiH i Hrvatske.
“Trenutno igram na poziciji beka, dok sa u omladinskim selekcijama bio playmaker. U bekovskoj poziciji sam se više pronašao jer sam poznat po dobrom šutu, a za dobrog playmakera mi ipak fali malo izraženiji pregled igre”, kaže Faris Ihtijarević.
Dodaje da je košarku počeo trenirati na nagovor dobrog prijatelja.
“Dugo sam vremena igrao basket sa drugovima, a nisam trenirao ni u jednom klubu. Moj prijatelj mi je predložio da počnem trenirati u tada tek osnovanom Košarkaškom klubu Big iz Visokog, davne 2017. godine. Košarka za mene predstavlja jednu veliku ljubav koja je ista od dana kada sam krenuo trenirati pa do dana danas”, ističe naš sagovornik.
Upitali smo ga i šta je ključno za uspjeh na parketu.
“Nešto najvažnije za uspjeh, ne samo u košarci već u bilo kojem sportu, jeste radna etika i kontinuitet. Kada se to razvije, onda igrač trenira i kada mu se ne trenira, jer ne možemo svaki dan imati motivaciju za trening. Nekada dođu dani kada nas mrzi da odradimo trening, ali ga ipak nekako odradimo. To se zove disciplina i to je najveći problem mladih igrača, jer svi žele da igraju, a ne žele naporno trenirati. Nisu ni svjesni da će im utakmica doći kao trening ako budu naporno trenirali i radili na sebi”, navodi ovaj mladi košarkaš.
Otkrio nam je i koja mu je utakmica ostala u posebnom sjećanju.
“Utakmica koja mi je ostala u dobrom sjećanju je baš iz ove sezone, kada smo kao autsajderi pobijedili ekipu sa vrha tabele. Izrazito mi je draga svaka pobjeda koju ostvarimo kao tim, kada funkcionišemo svi kao jedan, a to je bila baš ta utakmica”, izjavljuje Faris Ihtijarević.
Nastavlja da mu je podrška veoma bitna jer mu daje motiv da još više radim ka ostvarenju svog cilja.
“Porodica mi je najveći oslonac u životu i oni podržavaju svaku odluku koju ja donesem. Što se tiče trenera, također sam se uvijek trudio da opravdam povjerenje koje su mi pružali i sve sam to vratio na terenu”, naglašava naš sagovornik.
Na kraju poručuje da i u budućnosti planira da radi ono što voli.
“Ako ne uspijem kao igrač, volio bih da nastavim trenerski posao koji obavljam u Košarkaškom klubu Big kao trener omladinskih selekcija. Želim da mladim naraštajima prenesem svoje košarkaško znanje i da ih sklonim sa ulice i lošeg uticaja okoline. Želim dokazati da, ma koliko bilo lošeg uticaja na današnju omladinu, također ima i dobrog uticaja te da treba biti uporan u radu sa mladima. Naš klub dokazuje kako kroz košarku i lijepo druženje sa svojim vršnjacima može dobro uticati na oblikovanje ličnosti. To mi je kao treneru najveći cilj – da smo svi prvo prijatelji, pa sve ostalo. Neko će uspjeti u košarci, a neko neće, ali prijateljstvo ostaje cijeli život”, zaključuje ovaj ambiciozni momak.
