S obzirom na to da smo danas svi na društvenim mrežama, htjeli mi to ili ne, svakodnevno smo bombardovani uglavnom lošim informacijama – od raznih bolesti do tragičnih sudbina pojedinaca.
Pored svih svojih svakodnevnih obaveza i stresa na poslu i u privatnom životu, izloženi smo svim mogućim negativnim informacijama. Nesvjesno ulazimo u začarani krug konstantnog straha od bolesti, neimaštine i svega onoga što bi nam se moglo dogoditi. To jednostavno normalan čovjek ne može podnijeti.
Tu nastupa farmaceutska industrija, koja nudi rješenje na svakom koraku u vidu tableta, osiguravajuće kuće, pa i sve veći broj psihoterapeuta koji su završili školovanje da bi, naravno, imali klijente. Sve je postalo prodaja i potražnja, čak i kada su u pitanju ljudski životi i sudbine.
Nemam ništa protiv psihoterapeuta niti tableta kada su čovjeku zaista potrebni. Baš naprotiv, u potpunosti podržavam svakoga ko ima problem da se obrati stručnjaku.
Međutim, bombardovanje zdravog čovjeka porukama da nešto s njim nije u redu, iako je do jučer mislio da je dobro, jeste nešto čime se danas uveliko manipulira. Tu je i ona poznata izreka: „Nikada niste dovoljno dobri da ne biste mogli biti još bolja verzija sebe.“
O strahu se malo priča, pogotovo muškarci ne pričaju o tome jer žele održati dobru sliku o sebi. Ali, priznali to ili ne, svi živimo s određenim strahovima i očekivanjima od sebe. Ljestvica se stalno podiže i čovjek nikada ne može sjesti i biti zadovoljan sobom i onim što ima. Jer je u strahu.
Iz straha se javljaju napadi anksioznosti i panike i sve više ljudi se svakodnevno bori s tim, ali ne priča o tome jer je, pride, kao sramota.
Strah sam po sebi nije loša emocija jer upozorava čovjeka na stvarnu opasnost i pomaže mu da preživi opasne situacije. Ali ono od čega većina nas pati nije zmija koja nas može ujesti niti automobil koji nas može udariti. Mi se borimo sa strahovima u svojoj glavi. Borimo se sa scenarijima koji bi nam se mogli dogoditi, s izmišljenim situacijama i ljudima.
Strah je vezan za budućnost, za neizvjesnost, a mi smo bića koja vole kontrolisati svoj život. Volimo analizirati do najsitnijeg detalja kako bismo izbjegli moguće katastrofe.
S obzirom na to da sam i sama osoba koja ima svoje strahove, podijelit ću samo one tehnike koje su meni pomogle da se nosim s njima.
- Ako se borim sa strahovima u svojoj glavi, oni postaju sve veći jer im pružam otpor. Naučila sam da se suočim i da pustim.
Naprimjer, bojim se da ću se osramotiti kada imam neku prezentaciju. Tada sebi kažem: „Pa neka se osramotim. Smijat ću se sama sebi. Neka ispadnem glupa, nema veze. Ionako niko ne razmišlja o meni.“
Ili, jedno vrijeme me mučilo to da će mi se desiti nešto strašno. Bilo je tu raznih scenarija. Onda sam prihvatila to i rekla: „Ok, neka mi se desi ako je zapisano, šta da radim. I to je život.“
Ukratko, poravnila sam se s tim. Prihvatila sam te misli, nisam se sama sa sobom raspravljala u glavi i pustila sam. To je jedna od tehnika koja mi je mnogo pomogla i ja je zovem: „Pa šta onda?“
- Ponekad sam znala odgađati. Naprimjer, uhvati me iracionalna misao i ja kažem: „Sutra ću o tome misliti.“
Dešavalo mi se da me uhvate loše misli dok sam na moru, na plaži. Trebalo bi mi biti prelijepo, a meni je u glavi pakao. Onda sam sebi govorila da ću o tome misliti kada dođem kući. Često, kada bih došla kući, više se toga ne bih ni sjetila. Znači, odgađanje mi je pomoglo.
- Podijelila bih svoje misli s prijateljem, partnerom ili članom porodice. Naravno, ovdje je bitno s kim dijelite stvari. Odaberite osobu koja vas neće još više ucrniti.
- Nekada bih zapisala svoju misao i, ako postoji nešto konkretno što bih mogla uraditi da to spriječim, napravila bih neku akciju.
Primjer: ako me strah od nečega na poslu, a mogu to savladati, naučila bih to. Znači, mali korak. Analiza onoga što nam se dešava u glavi često je paraliza za nas. Ali mali korak ka onome što nas muči, a što možemo savladati, pomoći će nam.
Strah neće nikada potpuno nestati i to treba prihvatiti. Ali postoje alati koji nam mogu pomoći da umanjimo taj strah. Ja sam podijelila neke od svojih tehnika koje su mi pomogle, a vi mi možete također pisati koje su tehnike vama bile od pomoći.
Autor: Emira Selimović
Bilješka o autoru: Emira Selimovic, rođena 30.marta 1990. godine, po struci profesor Religijske pedagogije i certificirani NLP Praktičar. Pisanjem se bavi od malih nogu, a posljednjih nekoliko godina je svoje tekstove pretočila u blog. Najviše voli da piše na teme koje i sama istražuje, a koje svakako mogu biti korisne i drugim ljudima. Toplo se nada da će
jednog dana svoje ideje pretočiti u knjigu.
