Čovjek današnjeg društva postao je usmaljeniji nego je toga svjestan. I koliko god davao često ostaje sam, posve sam, ponekad i na marginama. Njegovo postojanje u vremenu ne odnosi se samo na kritične točke društva. One su razgranate i često je potrebna dodatna pomoć čak i u vidu socijalnog rada. Nejla Emšo mlada je socijalna radnica koja je za Baglamu govorila o ulozi socijalnih radnika, te je pokušala skinuti obruč stigme na ovu profesiju.
U jednom čudesnom svijetu kakav je ovaj, tko je Nejla Emšo?
– Ne volim da puno pričam o sebi, volim da se moj rad i doprinos ovom društvu vidi kroz moja djela i svakodnevni aktivizam. Oni koji prate moje društvene mreže znaju o čemu se radi jer Nejla je prije svega jedna komunikativna, topla, druželjubiva, otvorena osoba. Po struci sam diplomirana socijalna radnica i radim u Centru za zdravo starenje Novo Sarajevo. Socijalni rad sam završila na Fakultetu političkih nauka na Odsjeku za socijalni rad.
Većina se današnjeg društva odnosi prema pojmu socijalnog rada kao prema stigmatiziranom pojmu a koji obično ima negativnu ili lošu konotaciju. Koja je zapravo uloga socijanog radnika?
– Danas je socijalni rad podcjenjen kao profesija i prva asocijacija na socijalne radnike jeste da oduzimaju djecu iz porodica, odvode djecu u Domove za djecu bez roditeljskog staranja ili smještaju starije osobe u domove a zapravo Centri za socijalni rad uredno rade svoje poslove po zakonima koji se odnose na kantonalni, federalni ili državni nivo. Uloga socijalnih radnika ovisi od institucije u kojoj radi i pruža svoje usluge na najbolji mogući način. Socijalni radnici rade u školama, domovima, Centrima za socijalni rad, domovina zdravlja, usmjereno ka službama za zaštitu mentalnog zdravlja kao i u centrima gdje borave osobe treće životne dobi.
Što vas je potaknulo na ovaj poziv?
– Odrastanje sa mojoj nanom je prije svega imalo veliki uticaj na mene da budem ovo što jesam danas. Mnogi kažu da sam i rođena da budem socijalna radnica jer mi to zaista pristaje, ali ja uvijek kažem da empatiju, ljubav i razumijevanje jedni za druge dobivamo od osoba i okruženja u kojem odrastamo. Ljudi danas imaju samo privremenu empatiju da bi bili društveno prihvatljivi sa tim lažnim suosjećanjem.
Koja su područja socijalnog rada kojima se Vi bavite?
– Zaposlena sam u Centru za zdravo starenje Novo Sarajevo na poziciji socijalne radnice. Važno je da kažem da sam prije svog zaposlenja u Centru radila kao volonterka jer sam i kroz svoj studij već sebe pronašla u radu sa osoboma treće životne dobi. Pored socijalne radnice sam i koordinatorica za strane volontere. Uloga socijalnog radnika u bilo kojem centru ili domu za starije se odnosi na prihvatnje i upoznavanje korisnika sa novom sredinom, te pomoć pri uključivanju, praćenje razdoblja adaptacije, pomoć pri rješavanju konfliktnih i drugih kriznih situacija, saradnja sa porodicom korisnika, savjetodavni rad i podrška korisniku i članovima porodice, organizacija i suradnja u organiziranju aktivnog provođenja vremena korisnika, prikupljanje dokumentacije vezane za prijem korisnika ili vođenje evidencije i davanje izvještaj o korisnicima. Socijalni rad se može primjenjivati u svim područjima ljudskog života. Aktivnost koju najviše volim na svom poslu jeste organizacija izleta za naše članove Centra jer ih ta aktivnost čini mnogo sretnim.
Zbog čega biste ovaj poziv savjetovali mladima?
– U životu je jako važno i precizno znati čime se želite baviti, kako graditi sebe kroz lični poziv i profesiju koja nas određuje kroz život. Greška mladih je što škole i fakultete završavaju zbog roditelja koji manipulišu i unaprijed odlučuju čime se dijete baviti, nakon mnogo vremena ti mladi kada postanu malo stariji shvate da nisu slijedili svoje snove nego živjeli po odlukama njihovih autoriteta. Moj iskreni savjet mladima je da prekidaju toksične veze koliko god bliske bile sa ljudima koji u svom nerazumijevanju socijanog rada koji kroz svoju teoriju praksu nose veliki teret ovog društva osuđuju i smatraju da nije značajna i nažalost u zadnje vrijeme popularna kao najlaška profesija. Kao što idemo doktoru za bolove tako idemo i socijalnim radnicima kad smo u stanju socijalne potrebe.
Imaju li lokalne ili državne institucije dovoljna sluha za socijalni rad i ovaj poziv?
– Nemaju dovoljno sluha, istina je da još uvijek u našem društvu vlada nepotizam i korupcija gdje se zapošljavaju socijalni radnici na poziciju bez završenog fakuleta za socijalni rad. Zamislite koliko bi bilo opasno da idete kod doktora koji nije završio medicinu zar ne? U Bosni i Hercegovini i dalje možete da radite profesije za koje niste stručni nego ste naučili “usput” raditi. Kada izađe konkurs za socijalnog radnika u nekoj instituciji u pozivu piše da za taj posao može aplicirati i pedagog i psiholog a zapravo socijalnom radu su to samo pomagajuće profesije. Kada se otvori poziv za socijalne radnike po uslovima koji zahtjeva konkurs možete vidjeti da se taj konkurs kako mi u BiH kažemo “sređuje” rođaku, rodici, djeci bogatih roditelja, djeci vječnika, djeci doktora, djeci političara koji žive privilegovano i slično.
Postoje li poteškoće s kojima se susrećete tijekom rada s ljudima u potrebi?
– U svakoj profesiji se dešavaju poteškoće u mom slučaju to su sistemski i zakonski problemi koji korisnicima bilo koje usluge ne daju dovoljno prava ili novih zakonskih okvira koji bi popravili kvalitet života ljudi. Ovo će teško razumijeti ljudi koji nisu u stanju bilo koje vrste socijalne potrebe kada to spomenemo ljudi odmah pomisle na siromaštvo i socijalnu isključenost, a zapravo nije tako. Stanje socijalne potrebe se može svima desiti i važno je što prije tražiti pomoć ili savjet. Poteškoća koja se desi rješava se na najbolji mogući način ali kada volite svoj posao onda vam ništa nije teško riješiti.
Budući da je to poziv u kojem je potrebna i određena doza empatije, je li teško napraviti profesionalne distance u emocionalnom pogledu glede određenih situacija?
– Kroz godine naučite da razdvojite privatno i poslovno ali i dalje moja empatija je prisutna ona se ne gubi zato jer sam se umorila od posla kojeg radim. Svoj posao radim najbolje što znam jer drugačije nisam naučila. Ovaj posao novi veliku odgovornost ako ja nisam dobro onda ne mogu svojim klijentima ponuditi najbolje od sebe. Pored problema koji slušamo svakodnevno tokom pružanju usluga to nas ne isključi emocinalno ili udalji.
Na koji način biste poboljšali ulogu socijalnog rada? Je li takvo što potrebno u našoj državi?
– Otežavajuće oklonosti primjene socijalnog rada u praksi jeste administracija i dokumentacija koja oduzima puno vremena. Socijalni radnici budu “zatrpani” papirima u kancelarijama koje rješavaju i ne stignu se posvetit klijentima. Država još uvijek nije riješila taj problem a to bi olakšalo svima.
Zbog čega manjka sluha za socijalnim radnicima u školama? Jer znamo koliko su baš tamo potrebni.
– Manjak socijalnih radnika nije na birou za zapošljavanje čak ih ima puno, problem je u tome što nema javnih poziva da se zaposle socijalni radnici, jedan socijalni radnik pokriva više škola svi znaju da zbog toga učenici neće dobiti kvalitene usluge i da je nemoguće biti socijalni radnik u više škola. Kad bi uveli da svaka škola ima socijalnog radnik direktno bi se radilo na prevenciji vršnjačkog nasilja, poboljšanju mentlanog zdravlja učenika, poboljšanje metoda učenja i slično.
Na koji način se može razviti osjećaj bolji odnos prema socijalnom radu kao pozivu? Postoje li određene radionice ili susreti sa socijalnim radnicima koji bi pomogli pri osvještavanju glede ovog poziva?
– Socijalnom radu se prije svega mora pristupiti sa puno razumijevanja i strpljenja jer u Bosni i Herecegovini je sve čekanje i za sve treba vremena. Postoji Asocijacija socijalnih radnika Kantona Sarajevo koja oragnizuje seminare, dodatne edukacije ili rad sa studentima sa Odsjeka za socijalni rad. Nedavno sam imala priliku sudjelovati na edukaciji ” Razumijemo li dovoljno i kako prepoznajemo probleme ponašanja kod djece i mladih: Primjena efikasnih intervencija. Doprinos socijalnom radu treba da se odvija kroz dodatne edukacije, seminare, konferencije jer nauka stalno donosi nova istraživanje koja zahtjevaju nove tehnike rada. Socijalni radnici ne smiju dopustiti da koriste zastrajale tehnike i metode rada jer time ne doprinosimo poboljšanju društva. Kao što pratimo mlade tokom odrastanja tako trebamo i pratit nove trendove koje nam oni donose i pokušati pronaći zajednički kompromis.
Što je za vas kao socijalnu radnicu od velikog značaja glede ovog poziva a što biste kao poruku podijeliti s čitateljima Baglame?
– Svima koji vole ljude i rad sa ljudima, koji poštuju kulturu dijaloga, koji su spremni na kompromise, koji razumiju potrebe ljudi i znaju da osluškuju i prate društvo u cjelini iskreno preporučujem studij socijalnog rada kroz buduću profesiju. Socijalni rad postane životni stil kako u našim privatnim životima tako i u poslovnom svijetu. Socijalni radnici donose promjene i aktivno učestvuju u promjenama i prate trendove. Čitateljima preporučujem a najviše mladima da prate svoj cilj svoje snove i ne slušaju šta će reći roditelji, porodica jer svi mi živimo za sebe i borimo se za sebe. Nepotizam ili bilo koji oblik korupcije da ne prihvataju nego da isključivo svojim trudom i radom na pošten način grade sebe.
Preuzeto sa: baglamica.blogspot.com
