Hamza Bešić, talentovani 21-godišnji štoper, član FK Sarajevo, ovaj dio sezone proveo je na posudbi u BFK Vis Simm Bau. Nije tajna da je Hamza svojom atraktivnom igrom oduševljavao publiku u svim klubovima za koje je igrao.
Fudbal je zavolio od malih nogu, prije nego je krenuo u školu. Tad je počeo trenirati u Sportskoj akademiji Ilijaš. Nedugo nakon toga prelazi u lokalni klub NK Ilijaš te nakon toga OFK Ilijaš. Taj period je nešto što će zauvijek ostati Hamzi u sjećanju. Prve utakmice, prvi golovi, prve pobjede. Tada je znao da se samo fudbalom želi baviti. Nije prihvatio bilo kakvu drugu opciju osim fudbala. Čak i kad su mu govorili da se okrene školi, on to nije želio prihvatiti. Vjerovao je u sebe i kako kaže vjerovat će i dalje. To je nešto što mu niko ne može oduzeti. Nakon OFK Ilijaš dolazi u Sarajevo. Sjeća se dobro tih probnih utakmica i saznanja da će s njima započeti pripreme.
Kakve Vas uspomene vežu za početke u FK Sarajevo i koju utakmicu posebno pamtite?
Početak, kao svaki, bio je jako težak. Neke momke koje sam nedavno gledao na TV-u, sad dolazim i treniram s njima. Sve mi je bilo nestvarno. Sjećam se dobro, u tom momentu neko iz ekipe je potpisivao profesionalni ugovor, a ja u glavi sve zamišljam hoću li uspjeti dostignuti taj trenutak. I jesam, tri godine nakon toga. Taj period mi je ostavio mnogo lijepih uspomena za klub i za prijatelje iz kluba. Obišao mnoge gradove, kako u državi tako i van države, igrao protiv raznih ekipa. To se zaista ne zaboravlja. Jedna utakmica koja je na meni ostavila životni trag je derbi. Tad sam bio mlađi junior, igrali smo na Butmiru. U jednom momentu sam kliznuo, i izgubio svijest na trenutak. Ustao sam, osjetim da me glava boli, ali sebi govorim ništa, proći će. Stavljam ruku na glavu i vidim krv, trznuo sam se. Poslije su mi rekli da me igrač zakačio kramponima, i rasjekao sam glavu. Završio sam u bolnici ali hvala Bogu nisam imao nikakvih posljedica, osim tog traga koji i dan danas imam na glavi. Tad sam shvatio da nema odustajanja i da je ovo put kojim ću da idem.
Ovaj dio polusezone ste proveli u Prvoj ligi Federacije Bosne i Hercegovine. Kakvo je Vaše iskustvo, kako je sve proteklo?
Smatram da mi je ovaj period, koji sam proveo na posudbi, dosta pomogao u mom razvoju kao igrača i kao ličnosti. Mogao bih reći čak da sam tek shvatio koliko se treba cijeniti nešto što imaš.
Evidentno je da postoje razlike između Prve lige Federacije Bosne i Hercegovine i Premijer lige Bosne i Hercegovine. Šta Vam je najteže palo, i na šta ste se teško navikli?
Razlike ima itekako, ali opet najveći problem su tereni. U ovoj polusezoni ne znam da li smo odigrali tri utakmice na dobrom terenu. Zbog toga i jeste velika razlika, a što se tiče konkretno igrača, Prva liga Federacije Bosne i Hercegovine ima zaista mnogo dobrih igrača koji mogu sigurno igrati Premijer ligu Bosne i Hercegovine.
Smatrate li da ste stekli neka nova iskustva na ovoj posudbi?
Novo iskustvo sam stekao, to je sigurno. Nisam imao problema u prilagođavanju sistemu igre koju je trener od nas zahtijevao, s obzirom na to da sam navikao na taj sistem, a to je posjed lopte. Mada, ponovo zbog uslova, nismo ni mogli igrati kako treba, pa tad su dolazili problemi.
Pred nama je zimski prijelazni rok. Kakva su Vaša očekivanja i koji je Vaš sljedeći korak?
Iskreno, sad sam fokusiran na održavanje forme i pripremu za nastavak sezone. Imam važeći ugovor s FK Sarajevo do 2024. pa ćemo vidjeti šta je najbolje za mene.
Gdje u budućnosti sebe vidite i koju bi želju sebi voljeli ispuniti?
Volio bih se vidjeti u Engleskoj. To je za mene san da zaigram u nekom od klubova iz Premijer lige, a i da zaigram u Ligi prvaka. Nadam se jednog dana da ću ispuniti to.
Kakav je Hamza privatno i kako provodite svoje slobodno vrijeme?
Privatno sam zaista povučena osoba. Ne eksponiram se i čuvam svoju privatnost. Slobodno vrijeme provodim uglavnom kući ili s društvom na kafi. Nisam tip koji se provodi i izlazi, imam svoj neki način kako uživam u životu. Jednostavan sam što se toga tiče.
Je li teško uskladiti privatni život s poslovnim te da li nailazite na razumijevanje ljudi koji Vas okružuju, ili bude tu i negodovanja?
Nije teško stvarno, barem meni. Dosad nisam imao problema što se toga tiče, mada je i razlog tome što nisam zatrpan obavezama, već pokušavam uskladiti koliko mogu.
Možete li se predstaviti našim čitaocima s nekom zanimljivošću o Vama?
Ono što mogu za sebe reći je to da nikad nisam imao predrasude prema ljudima, zato što su osobe, koje me lično znaju, tad imale neki drugačiji pogled prema meni dok me nisu upoznale. I zaista volim da upoznajem ljude, da održavam odnos s njima. To mi je mnogo bitno.
Osim fudbala, bavite li se možda još nekim drugim sportovima?
Osim fudbala, bavio sam se košarkom i odbojkom. Mnogo volim odbojku, to mi je baš zanimljiv sport, čak sam trenirao jedan period mada je to kratko bilo. Košarku redovno igram s društvom i dosta mi pomaže kad sam na pauzi da se malo restartujem.
Pored druženja s prijateljima, kako još provodite slobodno vrijeme?
Volim igrati igrice. I na PlayStation-u i na PC-u. Najdraže su mi FIFA, CoD Warzone, NBA i CSGO. Nije rijetkost da baš zaglavim po nekoliko sati igrajući (smijeh).
Koja bi bila Vaša poruka za kraj našeg razgovora?
Za kraj, htio bih da se zahvalim svojoj porodici koja mi je mnogo pomogla u teškim trenucima i bez njih sigurno ne bih bio gdje sam sad.
