Na Baščaršiji, u ulici Kazandžiluk, tamo gdje se kamenom popločana čaršija sužava i gdje svaki korak odzvanja kao da gazite po uspomenama, nalazi se jedna mala radnja. Na izlogu piše: Kazandžijska radnja „Babić“.
Uđete li unutra, dočekat će vas miris bakra, toplina stare peći i zvuk čekića koji udara ritmom starijim od mnogih priča koje danas pričamo.
FOTOGRAFIJA: Izlog Kazandžijske radnje „Babić“ u Kazandžiluku na Baščaršija
Vlasnici ove radnje su Namik Babić i Dženita Rajkić. Nas je ugostila Džanela, sestra vlasnice Dženite Rajkić. Radnju su naslijedili od svog rahmetli tate. Od njega nisu naslijedili samo zanat, nisu naslijedili samo radnju — naslijedili su obraz, ime i ljubav prema bakru, vatri i čaršiji. Njih dvoje nisu samo obrtnici. Oni su čuvari zanata koji je stoljećima bio ponos sarajevske čaršije. Dok Namik rukom oblikuje bakar, Dženita pažljivo prati svaki detalj, jer ovdje se ne radi samo o poslu. Ovdje se radi o tradiciji koja se ne prepisuje, nego se prenosi.
Kazandžiluk je i dobio ime po kazandžijama. Nekada ih je bilo mnogo. Svaka radnja imala je svoju priču, svoj ritam, svoje mušterije. Danas, kada se čini da sve brže nestaje, radnja „Babić“ jedna je od rijetkih koje još odolijevaju. Ovdje se bakar kuje ručno. Ovdje se kalajše na starinski način. Ovdje se izrađuju ibrici, setovi za kahvu, table, zarfovi i mnogi drugi predmeti koji nose dušu Sarajeva.
FOTOGRAFIJA: Olovke napravljene po uzoru na metak
Vlasnici radnje znaju reći da se zanat ne uči samo u radionici. On se uči od malih nogu, srcem i rukama.
„Prvi dan osnovne škole, prvi dan i zanata“, govore nam vlasnici dok im ruke neumorno rade. U tim riječima krije se sva suština ovog zanata. Ko se jednom zaljubi u bakar i vatru, ta ljubav ga prati cijeli život.
FOTOGRAFIJA: Ne zna se iz koje je džezve je kahva ukusnija
Dženita Rajkić je ta koja svojom smirenošću i pažnjom daje posebnu toplinu ovoj radnji. Dok s jedne strane čekić udara, s druge se vodi tiha priča s mušterijama. Nema ovdje žurbe. Nema ovdje masovne proizvodnje. Svaki predmet koji izađe iz ove radnje nosi potpis ljudske ruke i znak vremena u kojem je nastao.
FOTOGRAFIJA: Ponuda u radnji
Baščaršija je oduvijek bila mjesto susreta. Susreta ljudi, kultura, zanata. Kazandžijska radnja „Babić“ upravo je jedno od onih mjesta gdje se prošlost i sadašnjost dotiču. Turisti iz cijelog svijeta dolaze, gledaju, kupuju. Nose kući uspomenu. Ali ono što ovdje vide nije samo suvenir. To je komad Sarajeva, komad historije, komad nečije duše.
U vremenu kada jeftini suveniri preplavljuju čaršiju, radnja „Babić“ ostaje vjerna starim načinima izrade. Ovdje se ne gleda na sat. Ovdje se gleda u vatru. Ovdje se ne broji svaki minut. Ovdje se broji svaki udarac čekića. Jer zanat, kako to mudro kažu stari Sarajlije, ne da ogladnjeti, ali ne da ni pohasati. Ali daje nešto mnogo važnije – daje smisao.
Ako ikada prošetate Baščaršijom i začujete udarce čekića koji dopiru iz Kazandžiluka, zastanite. Uđite u Kazandžijsku radnju „Babić“. Tamo će vas dočekati Dženita Rajkić i njena sestra Džanela. Ispričat će vam priču o bakru, vatri i ljubavi koja traje. I možda, samo možda, osjetit ćete onaj isti ponos koji su osjećale kazandžije prije stotina godina. Ponos koji se ne može kupiti. Ali se može sačuvati.
FOTOGRAFIJA: Pogled na Kazandžiluk
Jer dok god čekić udara u Kazandžiluku, Sarajevo diše. I dok god postoji Kazandžijska radnja „Babić“, kazandžijski zanat ima svoju kuću.
