Nermina (rođ. Gazibara) Gazdić rođena je 1996. godine u Sarajevu. Zvanje diplomirane medicinske sestre stekla je na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, na Odsjeku zdravstvenih studija – Studiju sestrinstva. Trenutno paralelno pohađa dva magistarska studija – Zdravstvenu njegu na Fakultetu zdravstvenih studija Univerziteta u Sarajevu i Nutricionizam na Tehnološkom fakultetu Univerziteta u Tuzli, vjerujući da zdravstvena struka danas zahtijeva upravo takav interdisciplinarni pristup. U okviru ovih studija radi na dva naučnoistraživačka rada.
Praktično iskustvo sticala je u javnim zdravstvenim ustanovama Kantona Sarajevo i Tuzlanskog kantona, a od januara 2025. godine zaposlena je u Općoj bolnici Medicana Sarajevo. Pored kliničkog rada, aktivno se bavila volonterskim radom kao članica nevladinih udruženja. Koautorica je istraživačke studije predstavljene na 14. simpoziju urgentne medicine BHAAS-a u Tuzli 2023. godine, autorica stručnog teksta o ishrani tokom trudnoće objavljenog u časopisu „Roditelj“, kao i više zdravstvenih tekstova na portalu ABCdoktori. Kontinuirano se usavršava kroz akreditovane edukacije, uključujući programe Harvard Medical School i Yale Medical School.
U razgovoru za Dobarportal.net govorila je o važnosti pravilne ishrane i zdravih životnih navika, najčešćim greškama koje ljudi prave kada je riječ o ishrani, značaju hidratacije, rizicima brzog mršavljenja i restriktivnih dijeta, uticaju društvenih mreža na stvaranje pogrešne slike o zdravoj ishrani, kao i svojim planovima za budućnost.
Koliko su pravilna ishrana i zdrav način života važni za očuvanje zdravlja?
Iz mog iskustva, ovo je tema o kojoj bi trebalo pričati mnogo više nego što se to trenutno čini u svakodnevnom životu. Ishrana i način života nisu samo pitanje izgleda ili kilograma; oni su temelj na kojem se gradi cjelokupno zdravlje organizma. Znamo da su hronične bolesti poput dijabetesa tipa 2, povišenog krvnog pritiska, srčanih oboljenja, pa čak i pojedinih vrsta karcinoma, u velikoj mjeri povezane s načinom na koji se hranimo i živimo. Ono što bih posebno naglasila jeste da, za razliku od genetike, na ishranu i stil života zaista možemo uticati. To je, u suštini, jedan od rijetkih segmenata zdravlja koji je gotovo u potpunosti u našim rukama. Osim fizičkog zdravlja, pravilna ishrana i zdrave navike direktno utiču i na energiju, koncentraciju, kvalitet sna i, iznenađujuće za mnoge, na mentalno zdravlje i raspoloženje. Zato uvijek kažem: briga o ishrani nije kazna ni odricanje, nego investicija u to kako ćemo se osjećati za deset, dvadeset ili trideset godina.
Koje su najčešće greške koje ljudi prave kada je riječ o ishrani?
Uglavnom su u pitanju isti obrasci grešaka, iako dolaze od potpuno različitih ljudi. Prva i možda najčešća jeste preskakanje obroka, naročito doručka. Ljudi misle da tako „štede“ kalorije, a zapravo to najčešće vodi do prejedanja u popodnevnim i večernjim satima, kada je tijelo već gladno i traži brzu energiju, obično u vidu slatkiša ili nezdrave hrane. Druga velika greška jeste nedovoljan unos povrća, voća i vlakana uopće. Naša ishrana često je siromašna upravo onim namirnicama koje bi trebale činiti njenu osnovu. Treća, i danas sve prisutnija greška, jeste prekomjeran unos ultraprerađene hrane, odnosno gotovih obroka, grickalica i zaslađenih napitaka, koja je bogata šećerom, solju i lošim mastima, a siromašna hranljivim vrijednostima. Tu je i nedovoljan unos proteina, posebno kod osoba koje su fizički aktivne ili starije životne dobi, kao i hronična nedovoljna hidratacija. Ono što bih posebno izdvojila jeste mentalitet „sve ili ništa“. Ljudi često žele preko noći potpuno promijeniti način ishrane, upadaju u ekstremne restrikcije, ne izdrže ih dugo, odustanu, a onda se vraćaju starim navikama, često s osjećajem krivice. Realne, postepene promjene uvijek daju bolje i trajnije rezultate.
Koliko je važna hidratacija i koliko vode bi prosječna osoba trebala unositi tokom dana?
Hidrataciju bih izdvojila kao jedan od najpotcjenjenijih aspekata zdravlja. Ljudi joj jednostavno ne pridaju dovoljno pažnje, iako je voda uključena u doslovno svaki proces u organizmu: regulaciju tjelesne temperature, rad bubrega, probavu, transport hranljivih materija, pa čak i sposobnost koncentracije. Čak i blaga dehidracija, od svega dva do tri posto gubitka tjelesne tečnosti, može izazvati umor, glavobolju i otežanu koncentraciju, a mnogi ljudi to pripisuju stresu ili nedostatku sna, dok je zapravo riječ o nedovoljnom unosu tečnosti. Kao opću smjernicu obično preporučujem oko 30 do 35 mililitara vode po kilogramu tjelesne mase dnevno, što za većinu odraslih osoba iznosi približno litar i po do dva i po litra tečnosti dnevno. Naravno, ova potreba nije fiksna; ona raste s fizičkom aktivnošću, visokim temperaturama, tokom trudnoće i dojenja. Dio tečnosti unosimo i putem hrane, posebno voća, povrća i supa, tako da ne mora sve doći isključivo iz čaše vode. Dobar i jednostavan pokazatelj hidriranosti jeste boja urina: svijetložuta boja obično znači da je unos tečnosti zadovoljavajući.
Šta misliš o povremenim dijetama i brzom mršavljenju?
Ovo je pitanje na koje bih voljela da mogu dati jednostavan odgovor, ali istina je da su brze i restriktivne dijete gotovo uvijek loše rješenje na duže staze, koliko god privlačno zvučao obećani brzi rezultat. Kada neko izgubi pet kilograma za dvije sedmice kroz ekstremno niskokaloričnu ishranu ili takozvani „detoks“, veliki dio te izgubljene mase zapravo čine voda i mišićna masa, a ne masno tkivo, što nije ono što bismo željeli. Ono što je još problematičnije jeste to da nakon prestanka takve dijete organizam vrlo često „vraća“ izgubljene kilograme, a kod dijela ljudi i s „kamatom“. To je čuveni jo-jo efekat o kojem svi pričaju, ali ga malo ko zaista razumije. Osim toga, dugotrajne restriktivne dijete mogu dovesti do ozbiljnog nedostatka vitamina i minerala, usporavanja metabolizma i, što me posebno brine, narušavanja zdravog odnosa prema hrani, što je problem koji je mnogo teže riješiti od samih kilograma. Zdravo mršavljenje, ono koje zaista traje, podrazumijeva postepen gubitak od otprilike pola do jednog kilograma sedmično, kroz umjeren kalorijski deficit, raznovrsnu i uravnoteženu ishranu te redovnu fizičku aktivnost. To nije ni brzo ni spektakularno, ali je pristup koji se realno može održati godinama, a ne samo dok traje motivacija.
Koliko društvene mreže utiču na stvaranje pogrešne slike o zdravoj ishrani?
Uticaj društvenih mreža je, po mom mišljenju, ogroman i, nažalost, u najvećem broju slučajeva negativan. Danas praktično svako ko ima telefon i pratioce može se predstaviti kao „stručnjak za ishranu“, dijeleći savjete koji nemaju nikakvu naučnu osnovu, a djeluju ubjedljivo zato što su upakovani u dobar video i samouvjeren nastup. Problem je i u tome što se takav sadržaj širi izuzetno brzo, i to ne zato što je tačan, nego zato što je senzacionalistički, ekstreman ili obećava brza, čudesna rješenja, a upravo to privlači klikove. Posebno me, kao zdravstvenog radnika, brine uticaj na mlade osobe, koje su svakodnevno izložene nerealnim standardima izgleda tijela i kontradiktornim „trendovima“ u ishrani. Jedan dan promoviše se potpuno izbjegavanje ugljikohidrata, drugi dan neki potpuno drugačiji pristup, i sve to bez ikakvog objašnjenja zašto ili za koga bi to uopće bilo primjenjivo. Ovakva izloženost može doprinijeti razvoju poremećaja ishrane i lošeg odnosa prema hrani i vlastitom tijelu. Zato uvijek savjetujem da čitaoci budu kritični prema onome što vide na društvenim mrežama i da, kada je riječ o njihovom zdravlju, savjete traže od obrazovanih stručnjaka, odnosno ljekara, nutricionista i zdravstvenih radnika, a ne isključivo na internetu.
Koja su tvoja očekivanja i planovi za budućnost?
Moj fokus je prije svega na kontinuiranom stručnom rastu – da nastavim učiti, istraživati i povezivati znanja iz medicine i nutricionizma, jer vjerujem da upravo taj interdisciplinarni pristup donosi najviše koristi pacijentima. Voljela bih da kroz svoj rad, bilo u kliničkoj praksi, edukaciji ili naučnom istraživanju, doprinesem tome da ljudi imaju pristup tačnim i provjerenim informacijama o zdravlju i ishrani, umjesto da se oslanjaju na neprovjerene savjete s interneta. Za mene je svaki dan prilika da naučim nešto novo i da to znanje na najbolji mogući način prenesem drugima. To je, u suštini, ono što me pokreće, a gdje će me taj put tačno odvesti, prepuštam vremenu i prilikama koje dolaze.
