Dr. Edina Serdarević rođena je 14. marta 2001. godine u Islamabadu, u Pakistanu. Osnovno obrazovanje stekla je u Osnovnoj školi „Avdo Smailović“, a školovanje nastavila u Prvoj bošnjačkoj gimnaziji u Sarajevu, gdje se istaknula kao jedna od najboljih učenica svoje generacije. Dana 15. jula 2026. godine diplomirala je na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i stekla zvanje doktora medicine.
U razgovoru za dobarportal.net govorila je o medicini kao životnom pozivu, važnosti prevencije i zdravih životnih navika, izazovima s kojima se susreću mladi, kao i svojim planovima i očekivanjima za budućnost.
Šta za tebe predstavlja medicina?
Uvijek volim reći da je medicina više od zanimanja i izbora, to je poziv na koji se moramo odazvati. Velika je privilegija biti dio medicinskog svijeta, ne samo u ulozi doktora, već u bilo kojoj ulozi zdravstvenog radnika. Medicina je svijet za sebe, uzima mnogo, ali daje još više. To je svijet u kojem imate priliku pomoći onim očima koje gledaju u vas kao jedine koji imate odgovor, imate priliku steći poznanstva i prijateljstva iz različitih krajeva. Medicina mi pruža osjećaj da sam dio nečega mnogo većeg, ne samo u BiH, već i u svijetu. Zahvaljujući medicini imam priliku stupiti u kontakt sa doktorima na drugom kraju svijeta, koji pričaju meni strane jezike, žive u meni nepoznatim kulturama, ali postoji svijet u kojem se svi mi razumijemo i svi imamo isti cilj, a to je unaprjeđivanje medicine u svrhu pomaganja ljudima.
Danas se mnogo govori o prevenciji i zdravim životnim navikama. Koliko je važno da ljudi više brinu o svom zdravlju prije nego što se pojave problemi?
Prevencija i briga o zdravlju su teme o kojima koliko god se govorilo, nije dovoljno. Smatram da su to dugotrajni procesi koji su i u razvijenim zemljama još uvijek u začetku. Izuzetno je važno promovisati zdrave životne navike kroz razgovor, reklame i različite kampanje kako bismo na duže staze stvorili zdraviju populaciju. Male promjene u životnim navikama npr. roditelja mogu se pozitivno odraziti ne samo na njih već i na njihove potomke koji će te navike nastaviti kao normu po kojoj se živi, bez potrebe da im se to objašnjava dodatno. Veliki broj bolesti se može prevenirati, ublažiti ili u najgorem slučaju vremenski odgoditi upravo zahvaljujući navikama kao što su fizička aktivnost ( bilo da se radi o intenzivnim vježbama ili dnevnom šetanju od 30-45 min), zdrava ishrana i redovne (godišnje) kontrole kod doktora porodične medicine. Važnost poduzimanja ovih mjera u našem životu je nešto o čemu su napisane hiljade knjiga i bit će još mnogo više, jer na kraju kvaliteta našeg zdravlja počinje od nas samih.
Koje zdravstvene teme ili navike bi voljela da se više promovišu među mladima?
Mislim da se izuzetno malo, ako ikako, priča o važnosti sna za mentalno zdravlje, posebno kod mladih ljudi. Nažalost, živimo u svijetu koji je značajno ubrzan, koji “ nikad ne spava”, što stvara određenu vrstu pritiska na mlade da budu “u korak” s tim vremenom što vrlo često oduzima od vremena i kvalitete sna. Kombinacija tog pritiska od strane društva i sistema sa umorom koji dolazi zbog manjka sna može kod mladih ljudi dovesti do značajnih negativnih događaja u pogledu mentalnog zdravlja, a na kraju i fizičkog zdravlja. Donedavno sam i sama bila u toj situaciji gdje se zbog jedne dodatno naučene lekcije ili napisanog seminarskog rada svakodnevno oduzimalo od sna, što je zapravo kada pogledam iz ove perspektive bilo kontraproduktivno, jer sve to što sam radila da “stignem određene rokove” je zbog manjka sna, a time i snage i koncentracije, dovodilo do pomjeranja drugih rokova i nastavljanja tog začaranog kruga nedovoljnog spavanja. Smatram da bi se sa mladim ljudima trebalo razgovarati o tome kako najbolje rasporediti vrijeme i obaveze kako bi se izbjegle situacije manjka sna, ali isto tako je potrebno i od strane sistema prepoznati na koji način bi se mladim ljudima mogle određene stvari pojednostaviti ili pomoći kako bi bili što produktivniji u vremenu koje je predviđeno za učenje ili rad. Na taj način bi se izbjegle potencijalne situacije narušenog zdravlja kod mladih i omogućilo im se da pored obaveza i odgovornosti koje život nosi imaju vremena i uživati u njemu bez osjećaja grižnje savjest ili umora.
Na šta si najviše ponosna u životu do sada?
Naravno, veliki ponos mi je stečena titula doktora medicine, ali u životu sam najponosnija na ljude kojima sam se do sada okružila. Zahvalna sam Bogu što mi je dao porodicu i prijatelje koji su mi bili najveća podrška i koji su me svakodnevno učili kako da budem što bolji čovjek. Također, veliki ponos mi je činjenica da sve što sam do sada ostvarila i što ću u budućnosti ostvariti je dok nosim svoj hidžab. Smatram da sve što radim i postižem ima posebnu težinu zahvaljujući tome.
Ima li naše društvo predrasude prema mladim, obrazovanim, uspješnim i lijepim djevojkama?
Predrasude su sastavni dio života. Smatram da od predrasuda ne može pobjeći ni jedna osoba bez obzira na godine, obrazovanje, status ili izgled. Mislim da je najvažnije znati kako se dostojno nositi s tim predrasudama, ma kakve one bile, i znati pokazati svoje stvarne karakteristike i kvalitete. Imala sam iskustva sa predrasudama od kojih su mi neke isle u korist, a neke ne. Na kraju mi je zaključak bio da je nezahvalno dobijati kritike, bilo pozitivine ili negativne, na račun nečega što nisam ja sama pokazala, već je uzeto iz konteksta mojih godina, obrazovanja ili izgleda. Najvažnija stvar je znati šta su nam stvarne mane koje možemo promijenti i kvalitete koje trebamo nastaviti pokazivati, ne primati k srcu ni jedne ni druge kritike, jer time dobijamo pogrešan dojam o nama samima. Pogrešan dojam može dovesti do toga da se “kitimo zlatom” koje nam ne pripada ili krivimo za nešto što nismo prouzrokovali.
Šta te čini sretnom i koja su tvoja očekivanja i planovi za budućnost?
Trenutno me izuzetno sretnom čini period mog života koji dolazi, iščekivanje prvog zaposlenja i vrlo brzo nakon toga započinjanje vlastite porodice. Iskreno se radujem trenutku kada uđem u “svoju” ordinaciju i pomognem prvom pacijentu, te se nadam da ću svoj posao raditi kvalitetno i odgovorno. Planovi za budućnost? Nadam se da ću za početak steći dovoljno znanja i iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, a nakon toga bih voljela svoju karijeru usmjeriti ka specijalizaciji iz abdominalne hirurgije.
