More
    HomeDOBARDOBAR INTERVJUUNA KARABEG: Rješenje za mlade je u rukama mladih

    UNA KARABEG: Rješenje za mlade je u rukama mladih

    Una Karabeg iz Bugojna studentica je završne godine Ekonomije i Internacionalnog biznisa na Sarajevo School of Science and Technology (SSST) te marketing koordinatorica u Deloitte Bosna i Hercegovina. Također, ova 22-godišnja djevojka alumna je članica Bosnia and Herzegovina Futures Foundation (BHFF) i trenutno stipendistica i mentorica u Fondaciji Hastor.

    Uz sve navedeno, trenutno je i predsjednica Poduzetničkog kluba na SSST-u, gdje vodi i organizira aktivnosti kluba koji je u prethodnoj godini brojao čak 45 članova i članica zainteresovanih za razvoj poduzetničkog načina razmišljanja i razvoja vlastitih poduzetničkih ideja.

    Odakle tvoj interes za aktivizmom?

    Interes za aktivizmom se u mom životu javio veoma rano, još u osnovnoj školi kada sam na prvi seminar otišla već sa 14 godina. Iako sam prije toga ostvarivala značajne rezultate na takmičenjima od lokalnog do državnog nivoa, društveni angažman mi je već od prvog dana donio mnogo veće zadovoljstvo jer je bila riječ o nečemu većem od mene – činjenica da moje djelovanje mijenja živote drugih ljudi na bolje dovela je do toga da moj cilj u životu i pravac u kojem želim ići postane kristalno jasan. Ubrzo sam počela pisati brojne projekte i baviti se project managementom se, a moj prvi samostalni projekat BalkaKult nominovan je kao kandidat za jedan od najboljh projekata podržanih od strane Schüler Helfen Leben (SHL) fondacije u 2017./18. godini. To mi je pokazalo da se krećem u pravom smjeru. Bila sam aktivna u brojnim nevladinim organizacijama kroz volontiranja i članstva, a trenutno se najviše zanimam za aktivizam koji se tiče poduzetništva i poslovnog razvoja. Zbog toga vrlo rado učestvujem u organizaciji i implementaciji Ženske mentorske mreže i brojnih takmičenja koje Deloitte implementira u Bosni i Hercegovini (CFO godine, Fast 50) koje ohrabruju i podržavaju ambiciozne i uspješne pojedince i kompanije. Kroz Poduzetnički klub na Univerzitetu SSST nastojim kolegama omogućiti priliku da upoznaju uspješne poduzetnike iz naše države, ohrabriti ih da svoje poduzetničke ideje realizuju u našem Innovation Labu na SSST-u, te povezati ih sa potencijalnim partnerima i investitorima. Istinski vjerujem da jačanje privatnog sektora u Bosni i Hercegovini, naročito kroz jačanje startup scene, može značajno unaprijediti bosanskohercegovačko društvo u cjelosti.

    Una Karabeg (FOTO: Una Karabeg, privatni arhiv)

    Kakav je položaj mladih u Bosni i Hercegovini?

    Položaj mladih nije idealan, jer mladi nisu fokus donosioca odluka. Obrazovni sistem treba ozbiljne izmjene, sposobniji nastavni kadar i veću infrastrukturnu podršku. Škole i društvo ne grade mlade ljude sa radnim navikama i integritetom, što doprinosi da situacija bude ovakva kakva jeste dugoročno. Potrebno je izmijeniti i zakone koji se tiču startupa, jer mladi ljudi koji žele osnovati kompanije imaju cijeli niz problema što čini taj proces izuzetno finansijski izazovnim u ranim fazama razvoja kompanije. Rješenje za mlade je u rukama mladih – položaj mladih koji se bore za sebe i koji rade na ličnom razvoju je znatno bolji nego položaj pasivnih mladih koji ne razumiju sistem u kojem žive, nemaju integritet i jasnu viziju gdje žele biti. Trebamo graditi obrazovni sistem koji će motivisati mlade da budu ono što jesu, jer nisu svi rođeni buntovni i hrabri da samostalno razbijaju transgeneracijske traume koje su veliki razlog zašto je dio društva indoktrinisan pogrešnim idejama. Sada je vrijeme da pravimo promjene koje će biti vidljive nekad u narednoj deceniji.

    Jesu li mladi u Bosni i Hercegovini pasivni posmatrači u društvu?

    Neki mladi u Bosni i Hercegovini jesu, a neki nisu pasivni. Ne treba generalizovati. Lično, zbog krugova u kojima se krećem, mnogo više vremena provodim sa mladima koji nisu pasivni posmatrači i koji kroz svoj rad u nevladinom, privatnom ili javnom sektoru nastoje da kroz manje ili veće promjene kreiraju bolje društvo korak po korak. Omladinski radnici u nevladinim organizacijama često provode neprospavane noći da bi za mlade kreirali prilike za razmjene, edukacije i takmičenja gdje mogu napredovati. Mladi ljudi, volonteri brojnih bosanskohercegovačkih i međunarodnih organizacija, prave razliku, kao i društveno odgovorne kompanije koje kroz svoje djelovanje i viziju motivišu uposlenike da prave promjene. Postoje pasivni posmatrači, često neambiciozni i nemotivisani mladi ljudi koje nikakve prilike ne zanimaju i koji ne žele volontirati i tako “raditi za džaba”. Takvi mladi su najveći izazov za omladinske radnike, ali kroz ovih osam godina koliko sam društveno aktivna primijetim da se broj aktivnih mladih znatno povećao u odnosu na pasivne, što nije bio slučaj 2014. godine kada aktivni mladi nisu imali ni približno prilika za usavršavanje kao što imaju danas. Promjene se dešavaju polako, ali one dolaze, iako još mnogo toga treba da se popravi.

    Una Karabeg (FOTO: Una Karabeg, privatni arhiv)

    Na šta si najviše ponosna u svom dosadašnjem radu?

    Teško je izdvojiti jednu stvar, jer su svi rezultati tu zbog truda i upornosti. Ponosna sam na to što nikada nisam odustala od ideja u koje vjerujem, što nikada nisam posustala usprkos svim izazovima koji su se našli na putu, i što sam na mjestima gdje se moj trud i rad prepoznaje i cijeni. BHFF je vjerovao i mene i pružio mi priliku da se usavršavam u Utrechtu u Nizozemskoj, gdje je i moja startup ideja odnijela pobjedu – to me posebno raduje jer sam na taj način opravdala povjerenje ljudi koji su vjerovali u mene. SSST je također oduvijek vjerovao u moj potencijal, te su mi dali priliku da se kao jedini student sa univerziteta obratim prisutnima tokom prvog Sustainable Development Goals (SDG) Week-a u Bosni i Hercegovini gdje sam predstavila pobjedničku ideju i najavila aktivnosti Poduzetničkog kluba. Sve to dovelo je do toga da se tekst o meni nađe na stranicama ABSL Bosnia and Herzegovina Godišnjeg Izvještaja za 2021 u rubrici “From Student to Superstar”, na čemu sam veoma zahvalna, jer se tekst o meni našao pored tekstova brojnih uspješnih poduzetnika u našoj zemlji. Početkom septembra imat ću priliku da kroz BOLD Fellowship program, uz organizaciju Network 20/20 i podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini, provedem mjesec dana u New Yorku izučavajući poduzetništvo i razvijajući vlastitu startup ideju. Sve ovo dovodi do širenja mreže poznanstava, profesionalnog usavršavanja i mogućnosti da usvojena znanja podijelim sa drugim mladim ljudima direktno kroz različite aktivnosti ili indirektno kreiranjem motivacionog sadržaja. Najponosnija sam kada mi neko kaže da mu/joj je moj savjet pomogao ili kada dobijem poruku da mu/joj je neki od sadržaja na društvenim mrežama bio motivacija da prati svoje srce i bude hrabar/a.

    Kako gledaš na sve veći broj odlazaka mladih iz Bosne i Hercegovine?

    Odlazak iz Bosne i Hercegovine uvijek ima dvije strane medalje. Iz akademske perspektive, kao i perspektive liberalnijeg okruženja, zaista razumijem mlade ljude koji se odlučuju na to da svoju karijeru i život grade u nekoj od zemalja koja njeguje nauku, zdrav način života i ne gradi kulturu segregacije i korupcije. Uvijek podržavam to da ljudi proputuju svijet i vide kako život izgleda na nekom drugom mjestu, usvoje ta znanja, i budu bogatiji za poznavanje još jedne kulture, a možda i jezika. Ipak, smatram da velika većina stanovništva koja napušta Bosnu i Hercegovinu nije ekonomski pismena i ne razumije da to što je visina plate u nekoj zemlji za isto radno mjesto znatno viša nego u Bosni i Hercegovini, da ta plata može ispratiti troškove života na tom mjestu koji su također znatno viši. Često kažem da bi ljudi rado da rade van Bosne i Hercegovine, a troše u Bosni i Hercegovini. Za to je kriv obrazovni sistem koji mlade ne podučava osnovama ekonomije, gdje je još jedan od rezultata taj da veliki broj mladih ljudi očekuje da će im neko ponuditi posao i visoku platu samo zato što su završili fakultet – to nije realno, i kapitalizam tako ne funkcioniše. Veliki broj mladih ljudi koji se nalaze na evidencijama Službi za zapošljavanje zapravo nemaju znanje iza diplome koju su dobili i nemaju radnu naviku da rade bilo kakav posao. Kvalitetan kadar će uvijek biti sposoban i u Bosni i Hercegovini pronaći posao bez stranačke članske kartice – svakoj ozbiljnoj kompaniji trebaju profesionalni mladi ljudi koji su spremni raditi i konstantno učiti, i takvi mladi, strastveni u svom poslu kojeg žele usavršavati, mogu imati kvalitetan život u Bosni i Hercegovini. Podržavam promišljene odlaske, ali često ljudi idealizuju druge zemlje i život u istima, iako je realnost znatno drugačija. Ovo je strukturni problem sa kojim se većina zemalja u razvoju suočava, ne samo Bosni i Hercegovini, i treba biti signal donosiocima odluka da kreiraju zdraviju kulturu u kojoj će mladi ljudi jednog dana željeti provesti ostatak života, osnovati porodicu i/ili dočekati starost.

    Una Karabeg (FOTO: Una Karabeg, privatni arhiv)

    Trebaju li mladi imati veću zastupljenost u politici?

    Smatram da mladi prije svega trebaju biti više uključeni u izborne procese. Vrijedi naglasiti da je važno da mladi koji imaju stavove prosperiteta spram predrasuda i indoktrinacije trebaju biti oni koje će društvo podržati u građenju pozitivnih promjena koje će unaprijediti zakone i procedure koji se tiču obrazovanja, tržišne ekonomije i drugih aktivnih pitanja. Indoktrinacija je opasna, i ne znači nužno da neki pojedinac treba biti zastupljen u politici samo zato što je mlad. Ljudi koji su hrabri i voljni boriti se za prosperitet trebaju biti više zastupljeni u politici, bez obzira na njihove godine. Za kvalitetne mlade ljude će najčešće i glasati njihovi vršnjaci, međutim činjenica je – kako pokazuju rezultati izbora ne samo u Bosni i Hercegovini, već i u svijetu – da će izborne glasove najčešće odnijeti stariji muškarci. Mislim da je često bh. društvo licemjerno kada govori o tome da treba više mladih biti u politici, a istovremeno ne glasa za njih jer “nemaju iskustva”.

    Kako se osloboditi predrasuda prema drugom i drugačijem?

    Ko su drugi i drugačiji? Koja je zapravo definicija toga svakom pojedincu – šta je za Vas i mene definicija drugog i drugačijeg se vrlo lako može razlikovati. Ljude dijelim na dobre i loše. Sve druge predrasude, kojima svakodnevno svjedočimo kako u Bosni i Hercegovini, tako i u drugim dijelovima svijeta u formama brojnih -izama, nikada nisu bile način mog razmišljanja, tako da se u tom smislu nisam imala i nemam čega osloboditi. Moj univerzalni savjet jeste da svaka osoba treba raditi na tome da ima hrabrosti stalno izlaziti iz zone komfora i na taj način širiti vidike, jer će na taj način kroz uspone i padove vidjeti da je sa ljudima sa kojima se susreću – ma koje oni rase, religije, nacije ili seksualne orijentacije bili – jedina konstantna da su dobri ili loši. Trebamo težiti tome da budemo dobri ljudi.

    Una Karabeg (FOTO: Una Karabeg, privatni arhiv)

    Koja su tvoja očekivanja i planovi za budućnost?

    Plan definitivno uključuje profesionalno usavršavanje na zapadu i na istoku, te napredovanje u menadžerskim i poduzetničkim vodama. Očekujem da ću kroz svoje djelovanje u budućnosti kreirati značajne promjene, kako u poslovnom svijetu na startup sceni u našoj državi, tako i u menadžerskim ulogama. Sa velikom odgovornošću dolaze i mogućnosti za velike promjene, i planiram da kreiram velike promjene pozitivne po naše društvo.

    Koja bi bila tvoja poruka mladima?

    Život je onakav kakvim ga vi kreirate i ključ vaše sreće je samo u vašim rukama. Budite svoji, budite hrabri, vjerujte u sebe i ne posustajte pred izazovima. Ako nastojite biti dobri ljudi, osobe od integriteta i odgovorni za vaše riječi i djela, sigurno ćete privući dobre stvari kojima težite u vaše živote.​

    Una Karabeg (FOTO: Una Karabeg, privatni arhiv)

    Must Read

    spot_img