Hazim Hadžić je mladi pjesnik i književnik. Svoju prvu knjigu, zbirku poezije “Pečat na vodi”, objavio je u sedmom razredu osnovne škole, a romane “Zaljubljeni Oskar” i “Tvoje tijelo je moje tijelo” u srednjoškolskim danima. Njegova knjiga “Sve dok ne svane” (2018.) šest mjeseci zaredom bila je najprodavanija knjiga u Bosni i Hercegovini. Glavni je kreator humoristične serije “Opšta situacija”, kao i popularnih likova Omerovca i Minke sa društvenih mreža, po čijem je uzoru nastala i peta njegova knjiga “Da vam Minka nešto kaže”.
Hazim, student teatra, filma i medijske znanosti na bečkom univerzitetu, u razgovoru za dobarportal.net kaže da ne bi mogao izdvojiti nijednu knjigu od nekog drugog autora koja je obilježila njegovo pisanje i pravac.
“Kao dječak sam se inspirisao poezijom Sergeja Jesenjina, i to bi me znalo zadiviti i pokušavao sam da izimitiram njegov stil, duh njegove jedne pjesme, i tako sam se ”vježbao”. I nedaleko od tog perioda, bili su mi zanimljivi i krimići i neki intrigantni trileri, pa bih pisao nešto u tom maniru. A onda sam shvatio, vremenom, da moram i trebam stvarati svoj zaseban stil, nešto prepoznatljivo i autentično, a opet, pitanje je koliko smo danas svi mi, bilo ko od nas stoprocentno autentični i originalni. Svi u nekom domenu života smo pod uticajem nekog drugog, nečijeg drugo mišljenja i stava”, kaže Hazim Hadžić.
Tvrdi da ga pisanje definitivno odmara.
“Nikad nisam osjetio pritisak da moram sjeti za laptop i kucati nešto. Uvijek sam to radio jer me nosila inspiracija, onaj poriv da prenesem svoju misao na papir. Tako da, kada pišem, isključen sam iz svijeta oko sebe, i u nekom drugom sam svijetu, sav trenutku, totalno opušten i prepušten, rekao bih”, ističe naš sagovornik.
Kada je izdao svoju prvu knjigu, imao je 14 godina i tada je gledao posve drugim očima nego sada, ali ipak bio je jednako uzbuđen.
“Svaka promocija, potpisivanje danas, ili kad tek knjiga izađe iz štampe pa je uzmem u ruke, to je neopisivo zaista, jer to je nekad sve bilo moj san, moja mašta, želja, a danas se ostvaruje, pa zato često pomislim da i dalje sanjam. Uzbuđenje je jednako, mada danas odgovornije postupam prema svemu što napišem jer to je poruka koja će doći do hiljade ljudi, i moram biti neko ko je svjestan onoga što piše i ko stoji iza svega napisanog”, govori ovaj mladi pisac.
Dodaje da je svaka njegova knjiga zasebna.
“Nema povezanosti između njih jer sam ih pisao u različitim periodima života i različitih su žanrova. Da li ću ikad od neke knjige napraviti trilogiju ili nešto u nastavcima, vidjet ćemo”, riječi su ovog ambicioznog momka, koji se u toku dana opušta uz dobru knjigu, a navečer uz druženje sa kvalitetnim ljudima.
Svoje knjige čitao je više puta.
“Ne samo po izlasku, tad možda bih samo prelistao pokoju stranicu, ali prije nego što bi otišle u štampu, znao sam ih čitati na desetine puta, da ispravim nešto, dodam, izmijenim, i onda dođe trenutak kada me to umori, to iščitavanje, i onda kažem: idi, sretno ti bilo, ja sam dao svoj maksimum”, priča naš sagovornik.
Naglašava kako je lijep osjećaj kada troši novac koji je zaradio od prodaje svojih knjiga.
“Bilo šta da kupim od novca kojeg sam zaradio svojom prodanom knjigom je lijepo, zato što je to nešto što sam ja zaradio. Što sam zaradio svojim zalaganjem, trudom i neodustajanjem od svog cilja. I to nam često i roditelji govore, da je ”najslađi” dinar zarađen od naših ruku”, potcrtava Hazim Hadžić.
Otkrio nam je i da li bi se odrekao profila Omerovce ili pet knjiga.
“Omerovca mi je donijela popularnost koju sam iskoristio upoznajući ljude sa svojim stvaralaštvom vezano uz pisanu riječ. I Omerovca i Minka su nasmijale stotine hiljada ljudi i zbog toga im mnogo hvala. Kako je to ljudima uljepšavalo trenutke, dane, tako sam ja osjećao zahvalnost da to mogu raditi i da to radim dobro. Vraćalo mi se to na neki način. A pisanje je nešto što me prati otkako znam za sebe i vjerovatno će do kraja života, a Omerovca je i kada je tek nastajala, imao sam viziju i pretpostavku i tako će i biti, da će ona potrajati par godina i da će biti jedan trenutak kada ćemo se oprostiti s njom, ali ja ću joj kako znam i kako umijem, odati omaž i još jednom je se zahvaliti, i njoj i Minki što su kao živopisni likovi došli u moj život i što su uradile to što su uradile”, ističe naš sagovornik.
Prema njegovim riječima, da nije postao autor pet knjiga, rado bi radio s djecom s posebnim potrebama.
“To me još i u srednjoj školi interesovalo, pored književnosti i filma što danas smatram svojim pozivom. I baš zbog te neispunjene ambicije da pomažem populaciji koja u nekim segmentima života treba nečiju pomoć, odlučio sam da sa Minkinom knjigom barem jedan dio tog svog sna ispunim, tako što sam posvetio sav prihod od prodaje upravo završetku izgradnje centra za autizam u Tuzli. Imam sestru kojoj je po rođenju dijagnosticirana cerebralna paraliza i nekako kroz svoj životni vijek od dvadeset pet godina, uvidio sam koliko osobe koje mi kategoriziramo kao ”osobe sa posebnim potrebama” zapravo imaju onu jednu vrlinu i osobinu koju mnogi od nas nemaju i težimo ka njoj, a to je iskrena i čista ljubav, onaj odnos bez kalkulacija i bez promišljanja. Naivno, a opet tako zna da postidi sve nas koji se pravimo da znamo sve, a shvatimo onda da u kontaktu sa takvom jednom osobom, da malo toga znamo o životu”, priča ovaj svestrani momak te dodaje da ga je oduvijek fasciniralo i kuhanje, što smatra da je jedna vrsta umjetnosti.
Na kraju našeg razgovora, otkrio je i kakav savjet bi dao Hazimu iz 2025. godine kada bi ga mogao vidjeti.
“Prvo, ne bih mu lagao. Rekao bih mu, nemoj da misliš da neće biti teških trenutaka. Bit će itekako teških puteva za preći, ali raduj se onome što dolazi. Raduj se jer će biti nevjerovatno lijepih trenutaka i zbog njih čovjek živi. Čovjek živi da osjeti onu ljepotu, u onim najobičnijim trenucima kada jedemo svoje omiljeno jelo recimo, pa doživimo ekstazu zbog jačine okusa na jeziku, do onih trenutaka kada smo zapravo u pravoj ekstazi kada ostvarimo neki veliki uspjeh, kada prebrodimo neku poteškoću, kada sretnemo nekog zbog kog svaki sljedeći susret nosi lupanje srca i ko vrati smisao postojanju. A Hazim iz 2025. bi nam obojici vjerovatno rekao da se isplatilo sve ovo što smo radili i da samo nastavimo dalje”, zaključuje Hazim Hadžić.
Autor: Nela Banjić
Bilješka o autoru: Nela Banjić rođena je 25.01.1995. godine u Gifhornu (Njemačka). Diplomirani je pedagog/psiholog, sa iskustvom profesorice psihologije, logike i filozofije u srednjoj školi. Aktivistica je koja se zalaže za liderstvo mladih, prava žena te za teme usmjerene ka vlastitom duhovnom razvoju, a sve sa ciljem da doprinose razvoju zajednica u Bosni i Hercegovini, a time i cijelog svijeta. Govori njemački i engleski jezik, svira gitaru i zaljubljenica je u jogu.
