Lana Kokoruš iz Visokog već dvije godine živi u Kraljevini Saudijskoj Arabiji gdje radi kao stjuardesa za nacionalnu aviokompaniju “Saudia Airlines”.
Nekoliko godina unazad, ova 22-godišnja djevojka razmišljala je o tome da želi biti stjuardesa jednog dana zbog svih prilika koje ovaj posao nudi, a njen san se i ostvario.
“Vidjela sam oglas za posao na društvenim mrežama i odlučila se prijaviti. Tada sam još uvijek razmišljala da ću se samo pokušati prijaviti da bih vidjela kako sve to funkcioniše s obzirom na to da sam tada imala samo 20 godina i nisam očekivala da će me zaposliti. Dva mjeseca kasnije sam dobila e-mail da su me zaposlili, a ja sam odlučila da ne želim propustiti priliku koja se možda više nikad neće pružiti”, kaže Lana Kokoruš za dobarportal.net.
Smatra da mnogi ljudi misle da je posao stjuardese samo “chicken or fish”, ali kako kaže velika stvar stoji iza tog posla.
“Mi smo tu da bismo obezbijedili sigurnost putnika na visini od 30 000 ft. Mi smo stjuardese koje će putnicima pomoći da se udobno smjeste i da provedu miran let, ali smo također obučene za prvu pomoć, sigurnosu opremu i hitne situacije. Isto tako nijedan let ne može proći a da nisam baby sitter, jer sva djeca uživaju u rukama stjuardese. Mislim da je najvažnije da se u svakoj situaciji ostane smiren, jer u oblacima panika je najnepoželjniji gost, uz to dolaze osmijeh i dobra volja da bi se putnici, a i osoblje osjećali što ljepše. Predivan je osjećaj vidjeti sretne ljude pri izlazu iz aviona”, priča naša sagovornica te dodaje da je mnogo izazova u oblacima, počevši od prvog leta u uniformi, pa do situacija kroz koje prolazi.
Ne sjeća se nijednog leta, a da se nešto zanimljivo nije desilo.
“Izdvojit ću situaciju kada sam letjela samo dva mjeseca i još uvijek nisam bila naviknuta na akcente i druge jezike. Putnik mi je tražio leban (arapski jogurt), a ja sam čula lemon, pa sam mu dva puta donijela pogrešno. Više se nismo uspjeli razumjeti pa je došao supervizor koji priča arapski jezik, pa je u smijehu rekao da on zapravo traži leban, a ja sam se nasmijala i rekla: “Pa zašto nije odmah rekao”. Mnogo je situacija kada uđemo u raspravu s putnicima jer se nismo uspjeli sporazumjeti, ali sada to ide mnogo lakše jer i ja razumijem mnogo arapskih riječi”, ističe mlada Visočanka koja nije imala ozbiljnijih izazova osim jake turbulencije koja je sasvim normalno pomjeranje aviona zbog vjetra.
Kako kaže, mnogo vremena joj je trebalo da se navikne na skroz drugi svijet oko sebe.
“U Kraljevinu Saudijsku Arabiju sam došla u augustu 2018. godine, kada su temperature bile iznad 45 stepeni, a vlaga 70 posto prisutna u zraku. Moj prvi dodir sa ovom zemljom je bio: “Istopit ću se”. U decembru je bila zima u Europi, pa tako i kod nas kada je temperatura pala na 25 stepeni, a ja sam shvatila da mi je hladno, jer sam se već navikla da ljeto u Kraljevini Saudijskoj Arabiji znači najmanje 40 stepeni. U Bosni i Hercegovini je tada padao snijeg, a ja sam se kupala u Crvenom moru na predivnim plažama. Također, upoznala sam divne ljude s kojima sam prijateljica od samog početka, bez kojih sada ne mogu zamisliti ponovni početak u ovoj zemlji”, govori Lana Kokoruš koja je oduševljenja ljepotom Kraljevine Saudijske Arabije i tamošnjih ljudi koji su je dočekali raširenih ruku.
Prema njenim riječima, ne postoji ljepši osjećaj nego vidjeti svijet iz aviona, ploviti kroz oblake i gledati najdivnije prizore.
“Pogled iz pilotske kabine ne može zamijeniti nijedan zalazak sunca na tlu, jer tek na 30 000ft možemo vidjeti stvarnu sliku najnevjerovatnijih prizora. Postati stjuardesa, biti zavisna od putovanja, uvijek nezasitna pogleda i novih ljudi, najbolja je odluka koju sam mogla donijeti. Puna rizika, teških i dobrih trenutaka, ali i zadovoljstva i ostvarenja mog dugogodišnjeg sna. Nevjerovatno je koliko različitih ljudi možete upoznati i svašta naučiti u samo jednom putu kroz oblake”, naglašava ova ambiciozna djevojka.
Pandemija koronavirusa poremetila je cijeli svijet, pa tako i njene planove.
“Već šest mjeseci nisam vidjela svoju porodicu, i to je jedina promjena koja se desila. Još uvijek imamo samo par letova mjesečno, ali se nadam da će ubrzo sve biti gotovo, pa da nastavimo sa životom ondje gdje smo stali. Moji planovi još uvijek stoje u ćošku i čekaju da se počnu ostvarivati”, zaključuje Lana Kokoruš koja mladima poručuje da budu istrajni, da sanjaju, da hrabro koračaju ka svojim ciljevima i da ne dozvole strahu da ih sputava.
