“Ponestaje nam prehrambenih paketa, ljudi se svakodnevno obraćaju za pomoć.”
– Bila je ovo rečenica zbog koje je trebalo vrištati jučer, Novaliću maskom uši vezati, Tulumovića preupitat za empatiju, koju valjda ljekar ima.
Sapna je općina na kraju Federacije BiH i Republike Srpske. Ako mislite kako su granice entiteta manje bitne, ozbiljno se varate. Mi koji živimo na jednom kraju i drugom početku, daleko od Marijinog Dvora te granice vidimo, osjetimo, čujemo ih u rečenicama stanovništva u socijalnoj potrebi.
Premijeri Fderacije BiH i Tuzlanskog kantona, ako niste znali, da vam kažem da su u socijalnoj potrebi stanovnici koji su vam branili granicu današnje države.
Niste znali? A da nastavim s pričom… Preko 56 kilometara duga linija odbrane, svega pet kilometara smo udaljeni od Srbije. Za ovu državu smo dali 24 Zlatna ljiljana i narodnog heroja Mehdina Hodžića, a baš ovdje je poginuo i Hajrudin Mešić.
Mala sredina puna velikih heroja pred kojima se mirno stane Novaliću!
Svaki borac ARBiH je Zlatni ljiljan jer odavde su i golubovi tih godina otišli. Ovdje je granica premijeri, ovdje se umiralo duplo više, odavde su bježali i oni koje danas nazivate najhrabrijima.
Zaboravili su nas i iz entiteta Republike Srpske, a upravo to je mjesto boravka velikog broja ljudi koji rade u Sapni. Bošnjački ministri u entitetu RS, trebate se toga sjetiti makar u doba pandemije.
U vrijeme pandemije ostajemo otpisani. Decenijama u naš kraj niste ulagali, a sad nam se iz animoziteta poznatog vama u stranačkim redovima svetite preko najugroženijih stanovnika. Ostavljate nas bez pomoći, zaobilazi nas zaštitna oprema, pomoć u prehrani, pomoć za razvoj poljoprivrede.
Apsurdna situacija se desila kada je bilo potrebno pacijenta zaraženog COVID-om 19 prevući na UKC Tuzla.
Znate li da nismo imali adekvatno sanitetsko vozilo?
Dom zdravlja općine Sapna ni danas nema adekvatno sanitetsko vozilo. Trenutno koje je na raspolaganju vozačima ove ustanove je staro, krpljeno, bez ikakve sigurnosti kako za pacijenta, tako i za zdravstvene radnike. Ovdje živi oko 14 hiljada stanovnika, koji nemaju čime sigurno do Kliničkog centra stići.
Ima li još neka općina da nema vozilo koje život znači? Ja je ne znam!
Dolaze nam na naplatu u vrijeme pandemije moralni, etični i prepošteni vlastodršci. Vidjeli to ili ne, stranačka razračunavanja se vrše ugrožavanjem stanovništa koje se nalazi tamo gdje neko podoban nije. Oni koji su na vlasti uporno nam dokazuju da za njih svi građani nisu isti.
“Ponestaje nam prehrambenih paketa, ljudi se svakodnevno obraćaju za pomoć.”
Ova rečenica još uvijek važi, večeras slova umjesto mene vrište i govore u ime svih onih koji najljepši Mjesec u godini dočekuju bez potrebnih namirnica, onih koji ovaj mjesec nemaju za račune, onih koji ne mogu platiti svoje kredite, onog oca, djeda, majke koji će objašnjavati dječaku i djevojčici da ipak ovaj mjesec nema novca.
Znate zašto? Jer sve što je radilo, stalo je! Ni dovoljno blizu da se ugrijemo, ni dovoljno daleko da nam hladno nije.
