Definitivno, svi vrhunski marketinzi su oborivi naspram suosjećanja, tolerancije i vlastite savjesti.
PIŠE: Arijana SARAČEVIĆ HELAĆ(fb)
Jedna crtica iz sarajevske svakodnevnice. Centar, prodavnica ulične mode, vani sipi kiša.
Divna gospođa za kasom i panično zove kolegicu koja uslužije kupca. Kaže joj: “Pogledaj onog momka u japankama što se skupio, trese se. Idi po njega da mu ti i ja kupimo čizme.” I žena trčeći odmah ode ali on pobježe. Migrant, prepao se. Ona mu dobacuje da je prijateljica, a ne policajka i da mu želi pomoći.
Nakon nekoliko krugova oko zgrada Predsjedništva i MIP-a, sustigla ga je i dovela u prodavnicu. Žena s kase, odmah mu traži čizme i dok ih donosi, ulazi starija gospođa i posmatra situaciju. Kaže:” Dovoljno je da ste ga našli, ja ću to platiti i nađite mu najtopliju jaknu.” Tu je i jedan par. Traže mu pantalone. Jedna osoba, kupuje mu duksericu, neko drugi veš i čarape.
U međuvremenu, neka cura trči u samopislugu i kupuje mu hranu. Donosi dvije vrećice. A on je u blagom šoku. Zove se Abdel. Lijep i pristojan momak. Zahvaljuje se i kaže da ga je stid. Da je intelektualac. Da mu je brat profesor i oženjen s Italijankom doktoricom.
Kaže da su ga užasno tukli na hrvatskoj granici i pokazuje rane. U tom gospođa s početka se vraća i kupuje još jedan paket debelih čarapa. Svi odoše i kaže mi divna, emotivna, topla žena s kase:”Arijana, tako sam sretna.” Pomislih, kakav zdrav um. Ljudima treba prilika da pokažu kako su dobri. I takvi ljudi su u većini. Ali i sami su nemoćni i tihi jer ih je nepravda umorila.
U malu uličnu prodavnicu, ne ulaze političke amebe i njihovi uhljebi. Ti fensi likovi, ne primjećuju da je neko u novembru bosih nogu i da je u nevolji. Zato je ovo grad ljubavi, tolerancije i mira jer su u njemu ljudi-ljudi i malo im nedostaje da budu sretni.
Prepolivimo naše ormare i podijelimo s onima koji nemaju.
#sarajevograddobrihljudi.
KOMPLETNU OBJAVU MOŽETE PROČITATI ovdje
