Nermana Dalipagić licencirana je trenerica gimnastike i instruktorica skijanja, a ova 27-godišnjakinja iz Zenice trenutno vodi Gimnastički klub Sarajevo.
U razgovoru za dobarportal.net ističe da se po završetku Gimnazije njen životni put nastavio u pravcu sporta na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja u Sarajevu.
“Sama ljubav prema sportu rekla bih da je uslovljena i nastala i prenesena ‘genetski’ budući da su se i roditelji bavili sportom, pa se od svoje treće godine bavim tačnije sportskom gimnastikom, skijanjem i karateom. Tako da je to postao moj način života. Tada je sport predstavljao alat i prvobitni cilj za zdravije odrastanje i razvoj, a sada je to posao koji radim s velikom strašću i svakome bih poželjela da rade ono što vole kao ja”, kaže Nermana Dalipagić.
Dodaje da je gimnastika veoma atraktivan i izazovan sport.
“Ne znam da iko može ostati ravnodušan kada prati neko takmičenje. Sva ta akrobatika i pokret me je oduševljavao i jednostavno nisam mogla da odolim”, priča naša sagovornica.
Iz svog iskustva u radu s djecom i kroz skijanje i kroz gimnastiku, navodi da su benefiti gimnastike višestruki.
“To je sport gdje je neophodno trenirati i tretirati svaki dio tijela podjednako, raditi na razvijanju i unapređenju svih motoričkih sposobnosti da bi došli do izvođenja određenih elemenata. Samim tim tijelo postaje funkcionalno i spremno za bavljenje bilo kojim sportom. Svaki trening morate pripremiti tijelo počevši od razgibavanja, istezanja da bi došli do glavnog dijela treninga bez obzira da li je to učenje novih elemenata, ponavljanja već naučenih… Sport je takav da nekada ne znate šta biste prije radili i šta je veći prioritet ako ste ograničeni vremenom i fondom sati treninga kao većina naših klubova, jer u ženskoj sportskoj gimnastici se trenira na četiri sprave, gdje na svakoj imate po nekoliko elemenata koji svaki za sebe nosi težinu i poseban način učenja da bi došli do nivoa da dijete samo i sigurno izvodi elemente. Kakvu god pripremu napravite potrebno je i dječje ‘ludosti’, hrabrosti i povjerenja da bi se došlo do konačnog rezultata”, govori ova Zeničanka.
Naglašava da je ponosna na svoj korak te da je Gimnastički klub “Sarajevo” veoma mlad klub koji je okupio mnogo djece koja imaju povjerenje u klub.
“Svu ljubav koju osjetim i koju sam osjećala kao dijete prenosim na svoju djecu i trudim se da se zadrže u sportu općenito. Radimo na tome i uspijevamo koliko god je moguće da iz svakoga izvučemo maksimum. Bez obzira na takmičarske rezultate, najveći uspjeh je što smo uspjeli napraviti tim koji će biti tu jedni za druge, u kojem nema sujete i gdje stvaraju prijateljstva. Djeca koja kod nas treniraju duže vrijeme gimnastika je sve, a to nije samo moja zasluga već cijelog trenerskog tima koji je svaki trening jednako posvećen, a posebno trenerica Ejla. Bar se trudimo da to bude tako. Ponosna sam što imamo roditelje koji nam vjeruju. GK ‘Sarajevo’ je klub koji raste i razvija se sam zahvaljujući članovima koji ga vole”, izjavljuje Nermana Dalipagić.
Prema njenim riječima, onoliko koliko je važan trening toliko je važna i ishrana.
“Tu nema nikakvih kompromisa i prečica kojima bi se mogla zaobići povezanost te dvije stvari. Sportista, gimnastičar/ka, treba biti kompletan u svakom smislu i imati disciplinu”, jasna je naša sagovornica.
Konstatuje da je glavni cilj bavljenja sportom udaljiti djecu od negativnog utjecaja današnjeg vremena.
“Kada je u pitanju ta problematika, u tom procesu trebaju učestvovati svi od roditelja do trenera. Konkretno što se sporta tiče, sportskih klubova je mnogo, potrebno je baviti se djecom, a to znači da trener koji ima cilj privoljeti dijete na neki sport mora prepoznati potrebe tog djeteta, granice, mogućnosti djeteta, volju, talenat, i tek onda djelovati u skladu s tim. Ne kažem da je lako, ali kvalitetan tim će dijete uvesti u sport i zadržati ga. Ne pronađu se svi u svakom sportu, ali zato mi kao treneri trebamo se potruditi minimum da dijete ne zamrzi sport nego da ga zavoli, a to može samo neko ko voli i ko zna. Naš način i pravilo rada je da je svako dijete na treningu bitno bez obzira na mogućnosti koje posjeduje ili ne posjeduje. Svi imaju jednak tretman bez privilegija i to djeca osjete”, apostrofira ova sportska entuzijastica.
Poručuje da je stanje sporta u Bosni i Hercegovini već ispričano i da nije idealno te da postoje prepreke koje neki odluče proći a neki odustanu.
“Da sam preispitivala to stanje vjerovatno se nikada ne bi upustila u ovu priču. Većina klubova koji rade i opstaju vjerujem i svjedok sam koliko truda ulažu za minimalno. Kada sam odlučila otvoriti klub sportske gimnastike bila sam svjesna svih ulaganja i rizika i da mi niko neće uskočiti u pomoć. Osim svojoj porodici, posebnu zahvalnost dugujem Nirhadi Imamović koja je prva i jedina ponudila mjesto za trening ovom klubu bez ikakvih interesa. Nikada to neću zaboraviti i taj čin uvijek će biti iznad svih. Najveća očekivanja imam od sebe i svojih trenerica i sve dok klub bude postojao bit će tako. Rezultati bosanskohercegovačkih sportista iz pojedinih sportova su odlični zahvaljujući trudu i radu njihovih trenera čija sudbina nije bila bolja od naše; ali lagala bih kada bih rekla da ne bih voljela da i sportska gimnastika dobije veću pažnju, ali svi radimo na tome sport se širi, okuplja se reprezentacija i opet nam ostaje rad, rad i samo rad i nada da će svim našim sportistima i đacima jednog dana biti bolje”, kazuje Nermana Dalipagić.
Tvrdi da su svi njeni planovi usmjereni ka podizanju svijesti i važnosti ne samo gimnastike nego sporta uopšte.
“Cilj mi je bio da klub ima svojih nekoliko kvadrata sale i ‘savršene’ uslove i to se ostvarilo. Sljedeći ciljevi su sve veći i veći kao što je ulazak u reprezentaciju za koju smo i dobili poziv koji smo morali odbiti zbog uslova treniranja, ali sada dolazi naše vrijeme i nadam se da ćemo uspjeti. Želim da se djeca s poteškoćama u razvoju, autizmom uključe i da s njihovim roditeljima ostvarujemo zajedničke ciljeve i napredak koliko god on mali bio”, riječi su naše sagovornice.
Priču poentira porukom da nije naše da životu pronalazimo mane.
“Naše je da se brinemo o sebi, da se preispitujemo, da napredujemo. Naše je da mislimo, puno, ne bi li shvatili šta život hoće od nas. Kada pronađete tu nit i shvatite u čemu ste najbolji, ne dozvolite nikome da vam kaže da nešto ne možete, ne budite puki diletanti i ne propuštajte prilike koje vam život nudi”, zaključuje ova licencirana trenerica gimnastike i instruktorica skijanja.
