Emir Begović je sociolog i doktorant na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. U razgovoru za dobarportal.net ukazao je na problem o kojem se u javnosti gotovo i ne govori, a riječ je o mobingu.
Na početku objašnjava šta ustvari znači mobing.
“Mobing, kratko rečeno predstavlja psihičko i moralno zlostavljanje, psihički teror, te iživljavanje nad uposlenicima/radnim kolegama. Osoba koju se na dnevnoj bazi ili barem dva puta tokom jedne sedmice napada, smatra se žrtvom mobinga. On kao fenomen postoji već mnogo decenija, međutim zanimljivo, njegova dijagnostika i formulacija dolazi tek 1980-ih godina. Tada je, švedski psiholog prof. dr. Heinz Leymann istraživao neprijateljsko ponašanje zaposlenih na radnom mjestu. Leymann je razvio i efikasne metode sa ciljem sprečavanja mobinga, ali bavio se i oporavkom njegovih žrtava. On je svojim istraživanjima došao do zaključka da svaki radnik tokom svoje radne karijere ima čak 25% šanse da postane žrtvom mobinga”, govori Emir Begović.
Prema njegovim riječima, važno je istaći kako se mobing ne događa samo u društvima koja su u tranziciji (poput našeg), već i u društvima koja su među najrazvijenijim kada su u pitanju demokratija i pravni sistem.
“Međutim, ključna razlika između društava koja su u traziciji i demokratskih najrazvijenijih, jeste ta što ovi drugonavedeni u velikom broju slučajeva reaguju. Dođe do procesuiranja i adekvatnog sankcionisanja aktera, što nije slučaj u društvu kao što je naše. U ovakvim društvima poput našeg nasilnici (u ovom slučaju moberi) većinom prođu nekažnjeno”, kaže naš sagovornik.
Potom ističe da mnogi nisu ni svjesni da proživljavaju zlostavljanje na poslu.
“Mnogi su mobingovani, a da nisu svjesni toga. Neki od osnovnih primjera mobinga su: širenje zlonamjernih glasina, ogovaranja ili podataka koji nisu istiniti, uskraćivanje za informacije, zastrašivanje, omalovažavanje onoga što osoba radi, stalno mijenjanje uputa za rad, postavljanje rokova koje je nemoguće ostvariti zadržavanje informacija ili namjerno davanje krivih informacija, zbijanje šala koje su uvredljive, miješanje u privatnost osobe dosađivanjem, nadziranjem ili praćenjem dodjeljivanje posla i obaveza koje jedna osoba nije u stanju obaviti, vikanje ili upotreba prostih riječi, stalno i uporno kritikovanje. Potom bih volio istaći i sprječavanje napredovanja, stručnog usavršavanja, te odlaska na odmor, kao i uzimanje osobnih stvari ili radne opreme”, navodi Emir Begović.
Naglašava kako postoje dvije glavne vrste mobinga, vertikalni i horizontalni.
“Vertikalni mobing dešava se u dva slučaja. Prvi slučaj je kada pretpostavljeni sprovodi mobing aktivnosti prema jednom podređenom radniku. Kada govorimo o drugom slučaju on se odnosi na situaciju kada grupa radnika sprovodi mobing aktivnosti prema jednom pretpostavljenom”, izjavljuje naš sagovornik.
Nastavlja da se s druge strane, horizontalni mobing dešava u organizaciji među radnicima koji su na istom hijerarhijskom položaju.
“Ljubomora i zavist su pretežno ključne kada je u pitanju poticanje želje za eliminacijom radnog kolege. Posebno se ističe slučaj u kojem zlostavljač u kolegi vidim prijetnju u svom napredovanju kako hijerarhijski u toj organizaciji, tako i u karijeri. Veliki je broj slučaja iznošenja neistina, podvaljivanja žrtvi, što prelazi granice zdravog razuma. Iz istih razloga i grupa zaposlenika može vršiti mobing nad individuom. Time misle da pokazuju svoju nadmoć i sposobnost „vladavine“ u organizaciji. Zanimljivo je da kroz razgovore sa ljudima uposlenim u privatnim i državnim firmama sam došao do saznanja kako horizontalnog mobinga ima podjednako”, priča Emir Begović.
Nadalje se osvrnuo i na rodno zasnovani mobing.
“Kada je u pitanju rodno zasnovani mobing, brojna istraživanja su pokazala kako žene doživljavaju mobing od strane drugih žena na radnom mjestu. Također, zaposleni muškarci u većini slučajeva doživljavaju mobing od radnih kolega”, kazuje naš sagovornik.
Zatim je iznio nekoliko svojih viđenja o uzrocima mobinga.
“Većina oblika mobinga na radnom mjestu nastaje zbog stvarne ili percipirane nervanoteže moći između dvije ili više osoba. Nasilnici često pokušavaju da iskoriste neku razliku između sebe i žrtve, bilo da je to na osnovu spola, rase, starosti, invaliditeta, religije, izgleda ili formalne moći unutar ogranizacije. Također, ljubomora se smatra kao glavnim od razloga zbog čega dolazi do ovog fenomena”, tvrdi Emir Begović.
Konstatira da naše društvo stidljivo govori o svim problemima, pa tako i o ovome.
“Smatram da je bosanskohercegovačk društvo itekako svjesno da mobing postoji. Međutim naše društvo ovaj fenomen kao što je to slučaj kao sa mnogim drugim ignoriše. I kada se priča o njemu, to je veoma stidljivo. Mišljenja sam da kada bi se u medijima više govorilo o mobingu, svijest ljudi bi se promijenila, te došlo do ogromnog napretka ka prevenciji ovog fenomena”, podvlači sagovornik.
Ne krije da su posljedice mobinga ogromne i da uzrokuju mnoge bolesti.
“Posljedice su najčešće fizičke i psihičke. Tu imamo hronični umor, stres, probavne smetnje, prekomjerna tjelesna težina ili mršavljenje, nesanica, smanjen imunitet, depresija, burn-out sindrom, emocionalna prazninu, osjećaj gubitka životnog smisla, anksioznost, gubitak motivacije i entuzijazma”, pojašnjava Emir Begović.
Dodaje da postoje mnoge opcije prevencije mobinga.
“Prevencija mobinga bi trebala biti u interesu poslodavaca. Poslodavac treba
uspostaviti politiku o sprječavanju sukoba da ne bi došlo do opasnih eskalacija
istih. Cilj primarne prevencije je spriječiti pojavu novih patoloških slučajeva uzrokovanih stresom i mobingom”, jasan je naš sagovornik.
Ocjenjuje da ako je mobing već započeo, može ga biti teško držati pod kontrolom ukoliko se odmah ne poduzmu efikasne mjere.
“Vrlo važnu ulogu mogu imati savjetnici od povjerenja i medijatori. U nekoliko evropskih država, kao npr. u Švicarskoj, Francuskoj, Nemačkoj i Engleskoj te u SAD-u i Kanadi, medijacija u radnim organizacijama uspješno je sprovedena kao eksperiment i postala je svakodnevna realnost. Budući da mobing može uzrokovati vrlo teške posljedice za žrtvu, moraju se preduzeti odgovarajuće mjere koje će žrtvi mobinga pomoći da što brže uspostavi psihofizičko zdravlje i povrati uništeno dostojanstvo. Rana dijagnoza uticaja mobinga na zdravlje može pomoći u smanjivanju posljedica na individualnom, porodičnom i socijalnom nivou. Važnu ulogu imaju već pomenute grupe samopomoći, rehabilitacija u specijalizovanim zdravstvenim ustanovama zakoni su neizmjerno važni”, poručuje Emir Begović.
Na kraju je iznio i neke korake koje bi bilo dobro poduzeti na samom početku ukoliko neko smatra da je žrtva mobinga.
“Ako imate osjećaj da ste žrtva mobbinga, za početak je najbolje prijaviti nadređenom. Međutim ukoliko nadređeni vrši mobing, onda je najbolje početi voditi dnevnik. Prije svega bilježiti datum, vrijeme i događaj sa što je moguće više detalja. Potom bilježiti imena svjedoka i ishod događaja. Čuvajte kopije pisama, e-mailova, faksova i poruka koje dobivate od osobe koja Vas maltretira. U našoj zemlji je mobing u pravnom smislu određen kao oblik diskriminacije i normiran je u više posebnih zakona. Iako nije kvalitetno zakonski regulisan, postoji nekoliko presuda u korist žrtava mobinga”, zaključuje naš sagovornik.
