Nacionalna Fitnes Asocijacija Srbije (NFAS) dodelila je zahvalnicu Miroslavu Žikiću za izuzetan doprinos razvoju i promociji bodibildinga i fitnes sporta u Srbiji i svetu.
Miroslav Žikić
Miroslav Žikić, svjetski poznati trener i model, ponovo je nagrađen za svoj izuzetan rad i posvećenost. Njegov doprinos bodibildingu i fitnesu ne samo da je unapredio ove discipline u Srbiji, već je ostavio trag i na svjetskom nivou, promovišući zdrav način života i fizičku aktivnost.
Ceremoniju dodjele vodio je Branislav Stanojević, predsednik NFAS WFF NABBA, koji je istakao značaj Žikićevog rada i njegovu ulogu inspiracije za mnoge mlade sportiste.
Zahvaljujući ovom priznanju, Nacionalna Fitnes Asocijacija Srbije nastavlja da podržava i prepoznaje napore i dostignuća sportista koji rade na promociji zdravlja i kondicije, kako u Srbiji, tako i širom svijeta.
Pored ove nagrade, Miroslav Žikić je u novembru 2023. godine na Svjetskom prvenstvu u Berlinu dobio priznanje i zahvalnost za razvoj bodibildinga i fitnesa u svetu.
Ovo prestižno priznanje, dodijeljeno na World Championship 2023, WFF NABBA, Berlin, dodatno potvrđuje njegovu ključnu ulogu u unaprjeđenju i popularizaciji ovih sportova na globalnom nivou.
Slavljenički 30. Sarajevo Film Festival otvoren je u Narodnom pozorištu Sarajevo uz svečanu ceremoniju nakon koje je održana svjetska premijera novog filma bh. reditelja Danisa Tanovića „Nakon ljeta“.
„Ova jubilarna godina obilježava tri decenije naše posvećenosti prikazivanju najkvalitetnijih filmova vama našoj publici, dok ujedno služimo kao ključna platforma za razvoj regionalne kinematografije. Svijet oko nas nažalost nije bolji, nije onakav kakav smo zamišljali da može biti kada je Festival nastajao, međutim naše iskustvo u proteklih 30 godina pokazuje da refleksija na najteža vremena kroz dijalog i umjetnost nije samo važna, već i neophodna ako želimo da mir prevlada“, izjavio je Jovan Marjanović, direktor Sarajevo Film Festivala, dodavši da je misija Festivala od samih početaka bila i ostala gledajući u prošlost graditi mostove i stvarati bolju budućnost.
„Za jubilarno izdanje Festivala uspostavili smo nove lokacije. Nadamo se da će one postati novi kulturni centar našeg grada, a time i Bosne i Hercegovine. Sve ovo radimo s nadom da ćemo na tom mjestu ubrzo imati savremeni prostor posvećen kulturnim događajima, te da ćete vi, naša publika, imati priliku da u budućnosti prisustvujete otvaranjima Festivala na takvom mjestu“, rekao je Marjanović.
Prije projekcije, dodijeljeno je i prvo ovogodišnje Počasno Srce Sarajeva. Uručeno je palestinskom reditelju Eliji Suleimanu u znak priznanja za njegov izuzetan doprinos filmskoj umjetnosti.
„Ovo je pravi trenutak da primim Srce Sarajeva, jer, kao što je rekao Jovan Marjanović, živimo u teškim vremenima i moramo omogućiti kinematografiji da svijet učini manje nasilnim. Potrebno je da dijelimo srca i ljubav. Kada dođem kući transplantirat ću ovo srce“, rekao je Elija Suleiman.
Foto: Hana Savić/DOBARPORTALFoto: Hana Savić/DOBARPORTALFoto: Hana Savić/DOBARPORTALFoto: Hana Savić/DOBARPORTALFoto: Hana Savić/DOBARPORTALFoto: Hana Savić/DOBARPORTALFoto: Hana Savić/DOBARPORTALFoto: Hana Savić/DOBARPORTALFoto: Hana Savić/DOBARPORTALFoto: Hana Savić/DOBARPORTALFoto: Hana Savić/DOBARPORTALFoto: Hana Savić/DOBARPORTALFoto: Hana Savić/DOBARPORTALFoto: Hana Savić/DOBARPORTALFoto: Hana Savić/DOBARPORTALFoto: Hana Savić/DOBARPORTALFoto: Hana Savić/DOBARPORTALFoto: Hana Savić/DOBARPORTALFoto: Hana Savić/DOBARPORTALFoto: Hana Savić/DOBARPORTALFoto: Hana Savić/DOBARPORTALFoto: Hana Savić/DOBARPORTAL
Osim u Narodnom pozorištu, publika je u komičnoj drami „Nakon ljeta“ uživala i diljem Sarajeva u Ljetnom kinu Coca-Cola, Ljetnom kinu Stari Grad, Ljetnom kinu Centar “Safet Zajko”, Ljetnom kinu “Centar” i u kinu Cineplexx.
„Sretan nam rođendan! Svima nama. Jer zaista ako postoji ijedan festival na svijetu koji smatram svojim, onda je to ovaj. Nadam se da ćete uživati u filmu, a ako buduete uživali onoliko koliko smo mi dok smo ga radili, uživat ćete jako”, izjavio je prije projekcije Danis Tanović, koji je Počasno Srce Sarajeva dobio je 2014. kao znak priznanja za izuzetan doprinos filmskoj umjetnosti i za podršku Sarajevo Film Festivalu.
Foto: Hana Savić/DOBARPORTAL
Svjetskom premijerom filma „Nakon ljeta“, u kojem glavne uloge imaju Anja Matković i Uliks Fehmiu, ujedno je počeo i program Sarajevo Film Festivala u Mostaru i Tuzli. Projekcije su održane u BH Telecom Ljetnom kinu Mostar i u Bingo Ljetnom kinu Tuzla.
„Nakon ljeta“ filmska je priča o mladoj ženi koja dolazi na udaljeni otok kako bi riješila pitanje obiteljskog nasljedstva. U vrtlogu novonastalih emocija, kroz niz nepredviđenih situacija, Maja će se konačno suočiti s pitanjima iz svoje prošlosti. Potraga za nasljedstvom postaje potraga za vlastitim identitetom, ali i oprostom.
Danis Tanović višestruko je nagrađivani reditelj, scenarist i producent. Njegov film „Ničija zemlja“ (2001.), za koji je napisao i scenarij, nagrađen je Oscarom® i Zlatnim globusom za najbolji film na stranom jeziku. Dvostruki je dobitnik Srebrnog medvjeda na filmskom festivalu u Berlinu za filmove „Epizoda u životu berača željeza“ (2013.) i „Smrt u Sarajevu“ (2016.).
Čast da vodi svečanost otvaranja 30. izdanja Sarajevo Film Festivala pripala je glumici Maji Izetbegović.
U znak jubileja, na novoj festivalskoj lokaciji, Festival Gardenu, održana je velika zabava povodom otvaranja 30. Sarajevo Film Festivala. Don Julio je partner svečanog prijema povodom otvaranja 30. Sarajevo Film Festivala.
Na 30. Sarajevo Film Festivalu, koji se održava do 23. augusta, bit će prikazano 247 filmova i serija iz 70 zemalja u 20 festivalskih programa. U konkurenciji za nagrade Srce Sarajeva 53 su filma.
Ajla Paradžik, dugogodišnja reprezentativka Bosne i Hercegovine u odbojci, uspješno balansira između svoje profesionalne sportske karijere i akademskog obrazovanja.
Iako je po zanimanju profesorica matematike i informatike, odlučila je slijediti svoju pravu strast – odbojku.
“Najviše sam ponosna na osobu u koju sam se izgradila i da sam istrajana u onom što volim, a to je odbojka”, kaže Ajla Paradžik.
Ova mlada odbojkašica je izgradila zavidnu karijeru na terenu, ali i van njega, uvijek pronalazeći vrijeme da prati modne trendove, koliko joj to obaveze dopuštaju.
“Kako sam većinu vremena u sportskoj odjevnoj kombinaciji zbog zanimanja, jako volim nositi jednostavnu, elegantnu odjeću”, dodaje naša sagovornica.
Ne krije da je razvila i određenu beauty rutinu.
“Moja kozmetička torbica sadrži dnevnu i noćnu njegu za lice, maskaru, labelo, kremu za ruke, parfem i četku za kosu”, navodi ova zanosna djevojka.
Potom je izdvojila i jedan savjet za sve druge djevojke.
“Važno je da vole sebe i da prihvate svoju prirodnu ljepotu te istu da njeguju na nježan način”, ističe Ajla Paradžik.
Zatim smo je upitali ima li naše društvo predrasuda prema mladim, lijepim i uspješnim djevojkama.
“Smatram da još uvijek ima predrasuda u našem društvu, ali i da ima napretka. Nažalost, uticaj društevenih mreža ima više negativnog aspekta nego pozitivnog”, izjavljuje naša sagovornica.
Nadalje, otkrila nam je kako se nosi sa komentarima muškaraca i kakvi je momci privlače.
“Privlače me šarmantni, ambiciozni i muškarci sa lijepim manirima. Sa komentarima se nosim na zabavan način i tako isto biram koji komentar želim prihvatiti a koji i ne baš”, naglašava ova harizmatična djevojka.
Zaključuje da njeni planovi za budućnost ostaju vezani za odbojku, sport koji joj je donio mnogo radosti i uspjeha.
Valentina Stojanović iz Doboja ima 19 godina i već sa svojih 13-14 godina ova djevojka znala je čime se želi baviti te je 2020. godine upisala Građevinsku školu u Doboju, a ove godine je stekla zvanje građevinskog tehničara. Nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja, odlučila je svoje školovanje nastaviti na Univerzitetu u Banjoj Luci, smjer Arhitektura.
U razgovoru za dobarportal.net ističe da je od malih nogu pokazivala sklonost ka umjetnosti, a njen talenat prepoznala je njena učiteljica.
“Naravno, uz podršku roditelja, počela sam se intenzivnije baviti slikanjem. To je nešto što se mora voljeti srcem, a moja prva ljubav upravo je bila prema kistovima i bojama. Kao vrlo stidljiva i povučena osoba, moram priznati da je bio veliki izazov predstaviti svoje radove ili stati pred kamere, ali sve te prepreke prevaziđene su uz veliki trud, rad i ljubav”, kaže Valentina Stojanović.
Dodaje da je slikanje zaista jedan složen proces te da voli raditi u svom idealnom prostoru, dobro osvijetljenom, uz laganu muziku i sama.
“Grupne radionice i kolonije nisu nešto gdje se mogu maksimalno posvetiti slici. Volim da svaka slika ima svoju priču i dušu, a to se ne može postići ako joj se ne posvetimo u potpunosti. Tehnike koje već dugo koristim su ulje i akril na platnu. Pored boja, prije nekoliko godina sam počela raditi portrete suvom olovkom. Oni su vrlo izazovni jer moramo u potpunosti dočarati lik i karakter svake osobe ponaosob, ali veliko je zadovoljstvo na kraju vidjeti završen portret, a još veće zadovoljstvo su osmijesi na licima, pa čak i suze onih koji ih dobiju”, govori ova mlada Dobojka.
Nastavlja da inspiraciju često pronalazi u prirodi i životnim situacijama.
“Mnoge slike su nastale kao odraz emocija, iako se to možda ne vidi na prvi pogled, ja tačno znam šta svaka slika nosi sa sobom. Jedan od gradova iz kojeg bih mogla crpiti inspiraciju je Trebinje, kao i svi pejzaži Hercegovine”, priča naša sagovornica.
Prema njenim riječima, ponosna je što je veoma mlada uspjela prepoznati prave vrijednosti i krenuti putem koji joj donosi samo lijepe uspomene.
“Kao učesnica na mnogobrojnim izložbama, svaka je bila posebna, međutim, jedna na koju sam najponosnija jeste moja prva samostalna izložba ‘Fenestra‘. Nju sam posvetila svojoj prvoj slici, slici prozora, što na latinskom znači ‘fenestra‘. To je bio dan kada sam ostvarila svoj san, nešto što sam priželjkivala kao mala djevojčica, i tada sam zaista shvatila da se trud, rad i upornost isplate”, izjavljuje Valentina Stojanović.
Napominje da je bez dosta samopouzdanja teško opstati i istrajati u onome što radimo.
“I sama sam se susretala s raznim predrasudama svog društva, ali uvijek sam imala jasan cilj – da budem ono što jesam, da budem svoja i da se ne stapam u jednoličnu većinu našeg društva. Nažalost, uspješne djevojke i generalno svi oni koji su uspješni podvrgnuti su raznim kritikama i sputavanjima. Izuzetno cijenim i radujem se uspjehu svakog svog kolege, druga ili drugarice, ali nažalost, svjesna sam činjenice da je sve više ljubomore i mržnje. Trudit ću se da radim sve ono što me čini sretnom, i dok imam podršku svojih roditelja i osmijeh na licu, znam da sam na pravom putu i da ne griješim”, navodi ova harizmatična djevojka.
Na kraju razgovora iznijela je i svoje planove za budućnost.
“Što se tiče planova za budućnost, jedan od njih je svakako da ulažem u svoje obrazovanje i da jednog dana postanem uspješna arhitektica. Ljubav prema umjetnosti ću svakako njegovati i razvijati – to neće biti moj posao niti moje zvanje, ali će uvijek biti moja ljubav”, zaključuje naša sagovornica.
Sarajka Amna Krnić ima 20 godina i još od ranih srednjoškolskih dana trudi se biti aktivnom članicom u društvu.
Ova 20-godišnja djevojka uskoro će biti studentica treće godine na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, te uz dosadašnje znanje i iskustvo teži da svakodnevno potiče ljude na proaktivnost u ličnom i profesionalnom životu. Smatra da svi treba da doprinosimo i dajemo vrijednost društvu, istovremeno napredujući lično, gradeći tako svoj identitet i ime.
Odakle Vaš interes za aktivizam?
Prije svega, da se vratimo na teoriju, nekako smatram da se mnogo provlači ovaj pojam, a da ni ne znamo šta konkretno znači. Ukratko, po različitim pristupima, aktivizam predstavlja intenzivno zagovaranje vrijednosti ili uvjerenja koje osoba smatra bitnim, a koji za cilj imaju poboljšavanje različitih sfera društva, uz uvjerenje da su sve te ideje vrijedne samo ukoliko se primjenjuju u praksi. Dakle, aktivizam je praksa. Što se mene tiče, ta praksa je krenula još u osnovnoj i srednjoj školi gdje sam bila uključena u razne vannastavne aktivnosti, a u periodu pandemije, kada sam bila drugi razred u Drugoj gimnaziji, interes je značajno porastao. Počela sam s radom u nevladinim organizacijama i Forumu mladih, što mi je vrlo brzo, već na prvoj godini fakulteta, otvorilo vrata za konkretnije, poslovne saradnje. U nekoliko godina tu su stale razne edukacije, kampanje, saradnje, domaći i regionalni projekti, razmjene, i što je najvažnije, veoma velika mreža različitih ljudi. Možda sve nabrojano zvuči kao da bih ja ili bilo koji drugi pojedinac sa sličnim putem imali samo individualno koristi od toga, ali ukoliko pogledate širu sliku, pojedinci koji su učeni, imaju iskustva, proaktivni u svom ličnom životu, sutra će gotovo uvijek biti ljudi koji će donositi vrijednost društvu, kroz svoje kompanije/biznise, rad u javnim/privatnim preduzećima, a u konačnici prenositi i influensati takav način života na svoje okruženje, te naročito na svoju vlastitu djecu.
Na šta ste najviše ponosni u dosadašnjem radu?
Svako iskustvo mi je na svoj način drago. Moj prvi projekat je bio “Student Learning Employment Empowerment Program” (SLEEP) u saradnji Američke ambasade u BiH i Alumni asocijacije Druge gimnazije, gdje sam dobitnica nagrade za najbolju učesnicu. Od tada, do posljednjeg projekta na kom sam radila, od strane Udruženja Bajka i UNDP-a, stala je organizacija nekoliko eventa u oblasti turizma, preduzetništva i umjetnosti, zatim 3 studentske razmjene, mnogo seminara i edukacija s posebnim certificiranjem, zatim vođenje kampanja na društvenim mrežama, političke inicijative, omladinski PR tim KS, volontiranje u humanitarnim organizacijama itd. Kada bih morala izdvojiti jednu stvar na koju sam najviše ponosna, to bi bila moja proaktivnost i konstantni izlazak iz zone komfora. Prosto svaki put kada bih se uhvatila u osjećaju kao da sam u nekom kalupu, obrascu i šablonu svakodnevnice, ja sam se “bacala u vatru” za još i za više. Samoinicijativno sam ulazila u projekte i saradnje za koje nisam znala kakav će ishod imati, a bio je upravo takav da sam izuzetno ponosna na svaki, jer je me je svako iskustvo obogatilo za novi krug ljudi, od predstavnika vlasti, umjetnika, vlasnika/ca start-upova, uspješnih menadžera, različitih nevladinih organizacija itd. Ono što također moram dodati kao nešto što izaziva poseban ponos u meni jesu reakcije mojih vršnjaka, i putem Instagrama i uživo, a na temu mojih nekih osvrta na svakodnevne situacije koje se dešavaju, a koje su ogledalo stanja društva.
Kako ocjenjujete položaj mladih u Bosni i Hercegovini?
Moja ocjena položaja mladih u BiH zasnovana je na mom ličnom iskustvu, te za realne podatke i procjenu stanja smatram da je najbolje pročitati relevantne istraživačke studije koje su se radile na tu temu u prethodnih par godina. U mom okruženju, ono za šta mogu reći da najviše pozicionira mlade ljude u izazovnu situaciju, jesu pitanja stambene politike, obrazovanja i shodno tome zapošljavanja (dugoročnog, u struci), te generalno pitanja standarda života. Ukoliko uporedimo rezultate istraživanja unutar publikacije “Glasovi mladih” rađene u okviru projekta „Dijalog za budućnost” koji su implementirali UNDP, UNICEF i UNESCO u partnerstvu s Predsjedništvom BiH čak 2016. godine, i Strategiju prema mladima Kantona Sarajevo za period 2019.-2023. godinu, lako je uočiti da se u krug vrte isti problemi: obrazovanje, zapošljavanje, preduzetništvo mladih, socijalna pitanja, sigurnost, kultura, te svakako neosporni odlazak mladih iz BiH. Ukratko, napretka ima, ali on ide izuzetno sporo. Na ovu činjenicu često čujem: “Dobro je, barem ima napretka”, međutim ja se ne bih složila s tom konstatacijom. Moramo se prestati zadovoljavati minimalnim napretkom u ovom pogledu, te se ugledati kako to rade pojedine zemlje u EU, zatim Japan, a na kraju i SAD. Svaka dobra praksa se može “prepisati” i prilagoditi našim društvenim okvirima, međutim svjesna sam da je za to potrebno mnogo šta, počevši od svijesti društva, a to je tek zadatak za moju i naredne generacije.
Jesu li mladi pasivni posmatrači društvenih procesa?
Nadovezat ću se na odgovor iz prethodnog pitanja i u fokus staviti dva pojma: Svijest i praksa. Smatram da ne ide jedno bez drugog, i to se odnosi generalno na sve društvene procese kojima svjedočimo. Čini mi se da mi nekako filtriramo čemu dajemo pažnju kada je u pitanju dizanje svijesti, nerijetko upravo zbog toga što nemamo “snagu” da u praksi djelujemo, pa je onda lakše biti pasivan posmatrač. Nažalost, mislim da kao mladi ljudi, dosta upijamo iz okoline, a mislim da će se i Vaši čitaoci složiti da smo kao društvo poprilično pasivni, pa se tako taj obrazac prenosi i na ovu moju generaciju. Upravo zbog toga ističem aktivizam kao važan, jer tako će naredne generacije, one koje tek dolaze, u nama imati uzore i primjere kako može i mora bolje. Zbog toga mi je iznimno drago vidjeti da i sad ima ličnosti, ostvarenih i uspješnih, žena i muškaraca, koji su glasni i koriste svoje znanje, iskustvo i mrežu ljudi kako bi nama mladim ljudima ukazivali gdje treba da idemo. Samo trebamo raditi na podizanju svijesti i praksa, praksa, praksa. Uzaludno pričamo o promjenama i “pravim” vrijednostima, ukoliko ih sami ne živimo svojim primjerom.
Ima li naše društvo predrasuda prema mladim, uspješnim i lijepim djevojkama?
Po mom iskustvu, predrasuda postoji svakog trenutka kada se moji lični, ili od bilo koje druge žene, uspjesi i dostignuća (privatna i profesionalna), dakle povišica na poslu, nagrada od strane institucija, finansijski status i slično, pripisuju drugim ljudima, najčešće očevima i/ili partnerima, kao i nekim pukim faktorima sreće, da ne kažem namještajljke. Dodajte na to element godina, i ljepote koja se “mora” uklapati u društvenu normu i standard, i mislim da će odgovor na ovo pitanje biti jasan. Kao društvo koje je svakako puno predrasuda i ima određeni “mahala” mentalitet, uopće nije iznenađenje da je realnost ovakva kada je u pitanju uspjeh mladih žena.
Koji su Vaši planovi za budućnost?
Ne volim mnogo da pričam o planovima, prosto jer sam u tim godinama, a i takav sam tip da su mi modifikacije planova prirodne, ali svakako da mi je cilj završiti treću godinu u roku i time zaokružiti svoj bachelor studij, a zatim upisati master, te nastaviti svoje akademsko obrazovanje. Pored toga, u toku su mi dva internship-a, pa nastojim i tako proširiti svoje znanje, iskustvo i CV. Naravno da ću nastaviti baviti se aktivizmom u nekom obliku, jer kao što sam rekla, to je praksa kroz koju idućim generacijama ostavljamo neki put, a istovremeno ličnim primjerom smo dio promjene. Dugoročni planovi bi bili porodica, ali otom potom, možda o tome u nekom intervjuu za par godina.
“Rječnik romskog jezika” ili “Romani Lil”, koji su pripremili studenti fakulteta u Bosni i Hercegovini, predstavljen je u Sarajevu.
U pitanju je projekat organizacije “Humanity in Action”.
Ovaj rječnik namijenjen je za osnovno upoznavanje romskog jezika, a u programu “Poticanje demokratskih vrijednosti i aktivnog građanstva među mladima” učestvovali su Božica Mlađenović, Ejub Hodžić, Maja Lukić i Sreten Milutinović, studenti fakulteta u Sarajevu, Banjaluci i Foči.
“Ovaj projekat je važan, zato što smo se odlučili da se posvetimo Romima kao najvećoj nacionalnoj manjini u BiH, jer se oni susreću sa različitim problemima od diskriminacije, nezaposlenosti, nedostatka zdravstvenog osiguranja, socijalne pomoći… Mi smo željeli da ovim rječnikom donesemo zapravo inkluziju njih u društvu ili tačnije barem da pokušamo”, kazala je Mlađenović.
Dodala je da su na bh. jezike preveli po tri riječi na svako slovo, dok se na kraju nalazi par osnovnih fraza. Rječnik će biti dostupan na internetu u PDF formatu.
U toku je online kampanja, u okviru koje postoji Instagram stranica “Riječ po riječ, rječnik” na kojoj su objavljene riječi sa prevodom i objašnjenjem.
“Zbog nedostatka informisanosti, mi smo se odlučili za ovaj projekat. Dakle, ovo je samo mini rječnik, iako već postoji par publikacija, ali ovaj projekat rade studenti koji su se odlučili da svojim malim koracima pomognu Romima kao najvećoj nacionalnoj manjini u BiH”, dodala je Mlađenović.
Ejub Hodžić, učesnik projekta “Rječnik romskog jezika”, smatra da bi to moglo da podstakne ostale ljude u BiH da se bolje upoznaju sa Romima, njihovim jezikom i kulturom.
“Želio bih reći da su Romi trenutno u BiH dosta neinformisani, mnoga romska djeca ne idu u školu, trebali bi postići da što više djece ide u školu”, rekao je Hodžić, javlja Anadolu.
Nađa Hiroš je doktorica, specijalistkinja ginekologije i akušerstva. Diplomirala je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 2013. godine.
Na Klinici za ginekologiju i akušerstvo Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu zaposlena je već 12 godina, najprije kao klinička specijalizantica gdje je obavila specijalizaciju u trajanju od pet godina, a zatim unazad četiri godine, nakon položenog specijalističkog ispita, kao doktorica specijalistkinja na Odjeljenju za patologiju trudnoće.
Odakle interes za medicinom posebno ginekologijom i akušerstvom?
Medicina je oduvijek bila jedini i pravi izbor za mene. Još tokom srednje škole znala sam koji ću fakultet upisati, a najveća želja mi je uvijek bila da postanem doktorica. Moram priznati da je na tu odluku svakako uticao i moj otac, koji je urolog i nesebično posvećen medicini i pacijentima. Mnogo znači kada imate takav uzor i primjer kontinuiranog učenja, akademskog napredovanja, te osobu koja će vam, usljed dugogodišnjeg radnog iskustva, pružiti najbolji savjet, a uz sve to i podršku. Medicina je zaista zahtjevan fakultet, a izbor zanimanja doktora, koliko god lijep, ujedno je i stresan i odgovoran. Radne navike i disciplinu stekla sam još tokom osnovne škole. Uvijek sam bila odličan đak i dobar student, a obrazovanje mi je uvijek bilo prioritet.
Za ginekologiju i akušerstvo odlučila sam se tokom studija. Nakon treće od ukupno šest godina studija, slijede vježbe na svim klinikama. Hirurgija mi je uvijek bila prioritetna u odnosu na ostale grane medicine, a nakon semestra provedenog na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, odluka je bila jasna koju specijalizaciju želim. Nakon diplomiranja, ferijalnu praksu obavila sam na AKH – Univerzitetskoj klinici u Beču, gdje sam imala priliku upoznati se s radom u operacionoj sali, prisustvovati porodima, kao i raditi u ambulantama, što je također uticalo na konačnu odluku. Kao doktorica sekundarac radila sam godinu dana na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, te sam nakon toga nastavila specijalizaciju kao klinički specijalizant.
Koji su najčešći simptomi i komplikacije na početku trudnoće na koje bi trudnice trebale obratiti pažnju?
Svaka trudnoća je posebna i jedinstvena na svoj način, te je ponekad, usljed brojnih promjena koje se događaju, teško razlučiti šta je fiziološko, a koji su to simptomi na koje treba obratiti pažnju i koji mogu upućivati na patološke pojave i promjene. Razdoblje trudnoće možemo podijeliti na tri jednaka trimestra, koja traju oko tri kalendarska mjeseca. Prvi trimestar završava s krajem 14. sedmice gestacije, drugi traje do kraja 28. sedmice gestacije, a treći trimestar uključuje razdoblje od 29. do 42. sedmice gestacije.
Najčešća komplikacija u prvom trimestru, na koju trudnice trebaju obratiti pažnju, je krvarenje. Naročito tokom implantacije oplođene jajne ćelije u maternicu, odnosno oko tri do četiri sedmice nakon posljednje menstruacije, mnoge žene primjećuju oskudno, implantacijsko krvarenje, poznato i kao nidacijsko krvarenje. Drugi uzroci mogu biti spontani pobačaj, insuficijencija žutog tijela, kontaktna mikrokrvarenja posljedično nakon seksualnog odnosa ili vaginalnog pregleda, ektopična trudnoća, molarna trudnoća, također poznata kao gestacijska trofoblastna bolest, kao i patologija vagine i cerviksa (grlića maternice). Svaka trudnica s vaginalnim krvarenjem i bolovima u ranoj trudnoći treba biti pregledana. Primarni cilj je isključiti ektopičnu (vanmateričnu) trudnoću, a serijske, kvantitativne razine nalaza beta HCG u serumu (humani horionski gonadotropin – glikoprotein koji se luči iz posteljice) i transvaginalna sonografija su neophodni za dalju dijagnostiku i evaluaciju. Više od 50 posto svih trudnoća s blagim krvarenjem u prvom trimestru nastavlja se neometano razvijati. Međutim, kod žena s krvarenjem u ranoj trudnoći, prerano prsnuće vodenjaka kao i rizik od prijevremenog porođaja veći su nego u trudnoćama bez ranog krvarenja. Stoga se takva trudnoća intenzivnije kontroliše.
Koliko je važna prenatalna njega i šta sve ona obuhvata?
Termin ‘prenatalno’ sastoji se od latinskih riječi prae za ‘prije’ i natal za ‘rođenje’. Prenatalna dijagnostika uključuje sve prenatalne preglede ploda i trudnica. To su screening testovi (double, triple, NIPT) i dijagnostički testovi (amniocenteza, kordocenteza). Screening testovi nisu dijagnostički; oni mogu pružiti informacije o riziku da plod ima određeni poremećaj ili stanje, dok samo dijagnostički testovi postavljaju konačnu dijagnozu. Skrining u prvom trimestru je kombinacija ultrazvučnog pregleda fetusa (nuchal scan) i analize krvi majke. Oba testa se obično rade zajedno između 10. i 13. sedmice gestacije. Probir majčinog seruma u drugom trimestru koristi krvni test u kombinaciji s majčinom dobi i težinom te gestacijskom dobi kako bi se izračunala procjena rizika za Downov sindrom, trisomiju 18 ili defekte neuralne cijevi. Optimalno vrijeme za izvođenje ovog testa je između 15. i 17. sedmice gestacije. Anomaly/anatomy scan je prenatalni ultrazvuk koji se izvodi između 18. i 22. sedmice trudnoće. Fokusira se na fetalnu morfologiju kako bi se otkrili fetalni strukturni defekti, kao i markeri za hromosomske ili genetske abnormalnosti.
Prenatalni testovi probira ne bi se trebali smatrati rutinskim, već bi se trebali ponuditi trudnicama kao izbor. NIPT (neinvazivni prenatalni test) je metoda za otkrivanje mogućih trisomija ploda nakon 10. sedmice trudnoće. Temelji se na uzimanju venske krvi i analizi slobodne fetalne DNK prisutne u krvi majke kako bi se identificirale potencijalne strukturne i numeričke promjene u hromosomima fetusa. Ovaj test analizira relativni udio fragmenata DNK iz različitih hromosoma. Test ne može otkriti genske mutacije, hromosomski mozaicizam i strukturne hromosomske greške. Prenatalna njega slijedi strukturiranu proceduru koja uključuje različite elemente kako bi se omogućila sveobuhvatna podrška za majku i bebu.
Šta trudnice mogu učiniti da smanje rizik od komplikacija tokom trudnoće?
Trudnoća može biti povezana s određenim bolestima koje su postojale i prije njenog početka. Jako je bitno za sve trudnice, a naročito one koje prema ličnoj anamnezi spadaju u rizičnu skupinu, da obave prekoncepcijsku obradu. Prekoncepcijska obrada predstavlja skup intervencija čiji je cilj identificirati i modificirati biomedicinski, bihevioralni i društveni rizik za zdravlje žene ili ishod trudnoće putem prevencije. Budući da se zdravstveni status i faktori rizika mogu promijeniti tokom vremena, savjetovanje prije trudnoće trebalo bi obaviti nekoliko puta tokom reproduktivnog perioda žene, čime se povećava njena mogućnost za edukaciju i potencijalno maksimizira reproduktivni rezultat i ishod trudnoće. Mnoga hronična medicinska stanja, kao što su dijabetes, hipertenzija, psihijatrijske bolesti i bolesti štitne žlijezde, imaju implikacije na ishod trudnoće i treba ih optimalno liječiti prije trudnoće. Savjetovanje pacijentica o optimalnim intervalima između trudnoća može biti od pomoći u sprečavanju budućih komplikacija.
Koji su najčešći mitovi o trudnoći koje biste željeli razjasniti?
Kulturna vjerovanja i običaji u trudnoći i porođaju i dalje su relevantni u društvu. Međutim, nisu sva uvjerenja kulturološki povezana; neka od njih su posljedica neznanja. Jako je važno odvojiti mitove od naučnih činjenica. Ovaj problem se može prevazići implementacijom dobro sprovedenog zdravstvenog edukativnog programa za trudnice. Mit je da trudnica treba da se hrani „za dvoje“. Potrebe za energijom u posljednjim mjesecima trudnoće su samo oko deset posto veće nego prije trudnoće. Povećanje tjelesne težine tokom trudnoće sastoji se od sljedećih komponenti: zapremine krvi, vode u tkivu, depoa masti, tkiva dojke, materice, placente, plodove vode i težine bebe. Fizološki porast težine za trudnice s normalnim BMI (body mass index) trebao bi biti od 11 do 16 kg.
Ukoliko je trudnica zdrava i tok trudnoće uredan, preporučuje se nastavljanje ili početak fizičke aktivnosti. U idealnom slučaju, trudnice bi trebale imati najmanje 150 minuta aerobne aktivnosti umjerenog intenziteta svake sedmice. Obzirom da tokom fizičke aktivnosti dolazi do povećanja srčane frekvencije kod ploda za 10-30 otkucaja u minuti, majčina srčana frekvencija ne treba prelaziti 140 otkucaja u minuti, a zbog sindroma kompresije v. cave treba izbjegavati vježbe koje zahtijevaju ležanje na leđima.
Jesu li spolni odnosi štetni tokom trudnoće?
Kada je riječ o zdravoj trudnoći i normalnom toku trudnoće, seksualna intimnost je dozvoljena. Kod opterećene medicinske anamneze i prisustva određenih rizikofaktora, ljekar koji vodi trudnoću treba dati konačnu preporuku. Spolni odnosi se ne preporučuju u slučaju prijetećeg prijevremenog poroda, placenta previa (nisko sijelo posteljice), pacijentica s habitualnim pobačajima, apliciranog serklaža kod insuficijencije cerviksa ili vaginalnog krvarenja nepoznate etiologije.
Hipotetički, razmatraju se sljedeći štetni uticaji seksualne aktivnosti: mehanička iritacija, oslobađanje prostaglandina, oslobađanje oksitocina prilikom orgazma. Prostaglandini u ejakulatu nemaju značajnu ulogu u izazivanju prijevremenog porođaja zbog svoje niske koncentracije, ali enzimi slični kolagenazi mogu destabilizirati fetalnu membranu i dovesti do prijevremenog prsnuća membrana. Uzroci mogu biti i amnionitis uzrokovan spolno prenosivim infekcijama ili nastanak kontrakcija usljed oslobađanja kateholamina tokom emocionalnog ili psihičkog stresa.
Kako se nositi sa emocionalnim i psihološkim promjenama tokom trudnoće?
Trudnoća je vrlo specifično i složeno razdoblje u životu žene. Promjene se uočavaju ne samo na biološko-fiziološkom planu već i u psihičkom i socijalnom funkcioniranju. Posljedica su promjene u razinama seksualnih steroida i neurotransmitera monoamina tokom trudnoće, disfunkcija osovine hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda, stanje štitne žlijezde i promjene u imunološkom odgovoru. Svaka buduća majka u većoj ili manjoj mjeri doživljava psihološku ambivalentnost, česte promjene raspoloženja, emocionalne poremećaje i anksiozno-depresivni poremećaj. Perinatalni majčin stres može dovesti do različitih komplikacija koje mogu imati posljedice na somatsko i psihičko funkcioniranje novorođenčeta. Jako je bitna emocionalna podrška i razumijevanje partnera, kao i empatija socijalne okoline. Međutim, u određenim slučajevima nužna je stručna psihoterapijska podrška u obliku suportivnog tretmana.”
Možete li nam ispričati neku zanimljivu anegdotu koje se rado sjećate?
Puno vremena provodim na poslu, kako u dnevnim, tako i u noćnim smjenama koje su uvijek dinamične i nepredvidive. Vrlo često u porođajnoj sali imamo prisustvo supruga na porodu. Međutim, nerijetko se desi da oni također trebaju našu malu pomoć i intervenciju. Porođaj multiplih trudnoća je svakako poseban izazov, ali i predivno iskustvo.
Almira Avdić je diplomirala Nutricionizam na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a trenutno je završna godina master studija Prehrambene tehnologije na istoimenom fakultetu. Ova mlada Sarajka angažovana je kao nutricionistica u Nutricionističkom centru NutriSano, gdje svakodnevno pomaže ljudima u poboljšanju njihovih prehrambenih navika.
Aktivna je članica Udruženja za primijenjeni nutricionizam u Bosni i Hercegovini, a svoje znanje i iskustvo neprestano proširuje prisustvom na mnogobrojnim kongresima, radionicama, te organiziranjem foruma i edukativnih predavanja za različite životne dobi, sa ciljem podizanja svijesti o važnosti pravilne ishrane.
Zašto nam je važna pravilna ishrana?
– Pravilna ishrana je veoma važna za održavanje općeg zdravlja i prevencije bolesti. Raznovrsna ishrana nam omogućava da unosimo sve potrebne hranjive tvari koje su tijelu potrebne, te koje tijelo koristi za normalno funkcionisanje, rast i razvoj. Svaka od navedenih hranjivih tvari ima specifičnu ulogu: vitamini i minerali podržavaju imunološki sistem, omogućavaju normalan rast i razvoj, te održavaju zdrave funkcije organa. Proteini su potrebni za izgradnju i oboravak tkiva, proizvodnju enzima i hormona. Ugljikohidrati su glavni izvor energije za tijelo. Masti koje osiguravaju energiju, pomažu u apsorpciji vitamina i štite organe. Pored toga, pravilna ishrana utiče na, koncentracije i opće stanja organizma.
Koju hranu bi posebno trebali konzumirati ljeti i zašto?
– Preporučena hrana u ljetnom periodu treba biti bazirana na voću i povrću, integralnim žitaricama, jogurtu i fermentisani proizvodi, riba, bijelo meso, hladne supe, u biti lako probavljive namirnice koje nam ne opterećuju probavni sistem. Visoke temperature zraka u ljetnim mjesecima uzrokuju pojačano znojenje, samim tim i povećan gubitak tjelesne tečnosti i elektrolita. U ovom periodu je, također dostupno bobičasto voće, koje ima nizak udio šećera, a bogato je fitonutrijentima, te ima protuupalni učinak. Crveno, žuto i narandžasto voće i povrće sadrži biljne pigmente i djeluje antioksidativno, štite od štetnog sunčevog zračenja te tako pomažu u prevenciji raka kože. Paradajz, krastavica, paprika, zeleno lisnato povrće, lubenica, dinja i breskva bogati su vodom, vitaminima i mineralima i time čine idealan ljetni obrok u obliku toplih ili hladnih supa, salata i variva.
Koju hranu i namirnice bi trebali izbjegavati ljeti i zašto?
– Ljeti je najbolje izbjegavati hranu koja može dodatno opteretiti probavni sistem ili doprinijeti dehidraciji. Treba izbjegavati tešku i masnu hranu, prženu u dubokom ulju, masne komade mesa i brzu hranu, iz razloga što su teški za probavu i izazvaju nelagodu i pospanost. Također, ova hrana može doprinijeti osjećaju topline u tijelu, povećava dodatno potrebu za unosom tečnosti. Slatkiši i gazirana pića, hrana i pića s visokim sadržajem šećera izazivaju nagli skok šećera u krvi, što dovodi do naglih skokova i padova energije. Također, visoki unos šećera može dovesti do dehidracije. Kofein i alkohol, oba ova napitka djeluju kao diuretici, što znači da povećavaju izlučivanje vode iz tijela, što dovodi do dehidracije. Slana hrana, prekomjeran unos soli povećava zadržavanje vode u tijelu i dovodi do osjećaja nadutosti.
Koje su preporuke za planiranje obroka tokom toplih dana?
– Obratiti pažnju pri odabiru namirnica kako bi se izbjegli problemi poput dehidracije i probavnih smetnji. Konzumirati manje i češće obroke, umjesto tri velika obroka, pokušajte jesti manje obroke nekoliko puta dnevno. To će pomoći da održite energiju i izbjegnete osjećaj težine. Jedite lagane i svježe obroke, fokusirajte se na salate, supe, voće i povrće. Ovi obroci su bogati vitaminima, mineralima i vlaknima te pomažu u održavanju hidratacije. Uključite izvore nemasnih proteina kao što su riba, piletina, tofu, i mahunarke. Zdrave masti iz avokada, orašastih plodova i maslinovog ulja. Unosite dovoljno tečnosti, voda je ključna, ali je možete obogatiti dodavanjem limuna, krastavca ili mente za dodatnu osvježenost. Izbjegavajte zaslađene napitke i alkohol. Obratiti pažnju na kretanje, redovna fizička aktivnost pomaže u održavanju zdravlja i vitalnosti. Lagana šetnja može napraviti primjetnu razliku.
Dodatna informacija za osobe sa dijabetesom, konzumcija lubenice koja može izazvati problem sa naglim porastom šećera u krvi može se održavati pod kontrolom konzumirajući uz nju namirnice poput feta sira, čokolade sa višim postotkom kaka, orašastim plodovima, grčkim jogurtom. Zbog visokih temperatura ljeti posebno treba paziti na lako kvarljivu hranu i njeno pravilno skladištenje. Naročito obratiti pažnju na namirnice kao što su svježe meso i riba, jaja, majoneza, kolači i slično. U vožnji ili prilikom odlaska na izlet koristite prijenosne hladnjake za pravilno skladištenje hrane. Kretanje, redovna fizička aktivnost pomaže u održavanju zdravlja i vitalnosti. Čak i lagana šetnja može napraviti veliku razliku.
Koliko je vode dnevo potrebno piti posebno ljeti i koja pića preporučujete za ljetne dane?
– Općenita smjernica je piti najmanje 2 do 3 litre vode dnevno, odnosno oko 8 do 12 čaša kako bi se izbjegla dehidracija, koja može uzrokovati umor, vrtoglavicu i druge zdravstvene probleme Preporuka za unos vode može varirati ovisno o individualnim faktorima poput dobi, spola, tjelesne aktivnosti i općeg zdravlja. Pića koja se preporučuju su voda koja je najbolji izbor za hidrataciju. Možete dodati kriške limuna, krastavica ili svježe mente za dodatni okus. Hladni biljni čajevi, poput kamilice ili mente, osvježavaju i hidratiziraju bez dodatnih kalorija ili kofeina. Kokosova voda, prirodni izvor elektrolita koji pomažu u održavanju ravnoteže tečnosti u tijelu. Prirodni voćni sokovi, svježe iscijeđeni voćni sokovi bez dodatka šećera mogu biti dobar izvor vitamina i hidratacije, ali ih treba konzumirati u umjerenim količinama zbog prirodnog sadržaja šećera. Smoothie, pripremljeni od svježeg voća, povrća i jogurta ili mlijeka, smoothieji su hranjivi i osvježavajući. Mineralna voda, dobrodošla opcija za hidrataciju s dodatnim mineralima.
Koliko naše društvo generalno vodi računa o tome šta jede i kakav je kvalitet namirnica koje konzumiramo?
– Svijest o važnosti zdrave ishrane raste u našem društvu, ali još uvijek postoji značajan prostor za napredak. Iako se sve više govori o zdravoj prehrani, mnogi ljudi još uvijek nisu dovoljno informisani o tome što čini uravnoteženu ishranu. Edukacija kroz medije, škole i zdravstvene ustanove može pomoći u podizanju svijesti od strane stručnih osoba, svjedoci smo da u današnjem vremenu imamo dosta osoba koje putem društvenih platformi dijele informacije koje nisu dovoljno istražene, tačne i mogu uzrokovati dodatno probleme kod ljudi. U urbanim sredinama postoji veća dostupnost svježih i zdravih namirnica, dok u ruralnim područjima ili manje razvijenim zajednicama može biti teško doći do kvalitetnih proizvoda.
Također, zdrava hrana može biti skuplja, što predstavlja barijeru za mnoge ljude. Reklame za brzu hranu i nezdrave grickalice često su usmjerene prema djeci i mladima, što može negativno utjecati na njihove prehrambene izbore. Tradicionalna kuhinja često sadrži mnogo kaloričnih i masnih jela. Promjene u prehrambenim navikama mogu biti izazovne zbog kulturnih i porodičnih tradicija. Sve u svemu, postoji povećanje interesa za zdravu ishranu, ali je potrebno još puno raditi na edukaciji od strane stručnih osoba, povećanju dostupnosti zdravih namirnica i mijenjanju prehrambenih navika. Javne zdravstvene kampanje, podrška lokalnoj proizvodnji i promjene u politici hrane mogu doprinijeti poboljšanju kvalitete ishrane u našem društvu.
Kao priznanje za izuzetan doprinos filmskoj industriji i izvanredan glumački, scenaristički i rediteljski talent, John Turturro će na 30. Sarajevo Film Festivalu dobiti Počasno Srce Sarajeva.
Nikada ne zaboravljajući svoje bruklinske korijene, Turturro je ostvario globalni utjecaj svojim svestranim radom, što ga je učinilo jednim od najcjenjenijih filmaša današnjice.
„Odlučili smo učiniti pravu stvar i dati svoje Srce Johnu Turturru. Sa karijerom koja traje duže od četiri decenije, pružio je nezaboravne izvedbe u raznolikom rasponu uloga. Njegova predanost umijeću, svestranost i sposobnost da svakom liku kojeg utjelovljuje donese dubinu i autentičnost, učinili su da ga je užitak gledati svaki put kada se pojavi u sceni“, rekao je Jovan Marjanović, direktor Sarajevo Film Festivala.
John Turturro je studirao na SUNY-u u New Paltzu i na Yale School of Drama. Radio je sa brojnim priznatim filmašima, pojavljujući se u filmovima Spikea Leea Učini pravu stvar i Jungle Fever, Martina Scorsesea Boja novca, Roberta Redforda Kviz, Francesca Rosija Primirje, Roberta De Nira Dobri pastir, Toma DiCilla Box of Moonlight i Nannija Morettija Moja majka.
Godine 2004. glumio je u filmu Tajni prolaz, istorijskoj drami bh. reditelja Ademira Kenovića.
Kao čest saradnik Joela i Ethana Coena, Turturro je glumio u nekoliko njihovih filmova. Za glavnu ulogu u filmu Barton Fink braće Coen osvojio je nagradu za najboljeg glumca na Filmskom festivalu u Cannesu i David Donatello nagradu. Pojavio se i u njihovim filmovima Tko je ovdje lud?, Millerovo raskrižje i Veliki Lebowski, gdje je igrao kultnog lika Jesusa Quintanu. Turturro je 2020. godine reprizirao Quintanu u The Jesus Rolls, filmu kojeg je pisao, režirao i u kojem je glumio.
Osvojio je nagradu Camera D'Or na Filmskom festivalu u Cannesu za svoj rediteljski debi, film Mac. Ostali filmovi na kojima je radio kao reditelj/scenarista uključuju Illuminata, Ljubav i cigarete, Passione, Utroje sa žigolom i The Jesus Roles.
U televizijskom programu, Turturro je nominovan za SAG nagradu za ulogu Howarda Cosella u Monday Night Mayhem i ponovno nominovan za The Bronx is Burning. Osvojio je Emmy nagradu za svoje gostovanje u seriji Monk te nominacije za Zlatni globus i SAG nagradu u HBO-ovoj seriji Kobna noć. Moći ćemo ga vidjeti i u drugoj sezoni Appleove serije Severance.
Tokom 30. Sarajevo Film Festivala, John Turturro će imati i masterclass, pružajući uvid u svoju bogatu karijeru i umijeće. Bit će i na projekciji hvaljenog filma Barton Fink braće Coen, gdje je igrao naslovnu ulogu.
30. Sarajevo Film Festival održat će se od 16. do 23. augusta 2024. godine.
Počasno Srce Sarajeva 30. Sarajevo Film Festivala bit će uručeno redatelju, scenaristu i producentu Alexanderu Payneu u znak priznanja za njegov izuzetan doprinos filmskoj umjetnosti.
„Prikladno je nagraditi Alexandera Paynea Počasnim Srcem Sarajeva, ne samo zato što voli Sarajevo, već i zato što su u središtu svih njegovih priča ljudi velikog srca. Kao redatelj koji posjeduje izuzetnu sposobnost spajanja humora i dirljivosti, ostavio je neizbrisiv trag u savremenoj kinematografiji. Njegovo pronicljivo pripovijedanje i oštro oko za ljudske emocije kontinuirano inspirišu filmske stvaraoce širom svijeta“, izjavio je Jovan Marjanović, direktor Sarajevo Film Festivala.
Unuk grčkih imigranata, Alexander Payne odrastao je u Nebraski, SAD. Studirao je istoriju i špansku književnost na univerzitetu Stanford i magistrirao filmsku režiju na UCLA-u. Njegovih osam dugometražnih filmova nominovano je za ukupno 24 Oscara®, uključujući četiri nominacije za najbolji film i tri za najbolju režiju. Dva puta je osvojio nagradu za najbolji adaptirani scenarij, a njegov najnoviji film, Bartonova akademija (The Holdovers), osvojio je nagradu za najbolju sporednu glumicu ove godine.
„Ono što je najvažnije, ranije sam na Sarajevo Film Festivalu predstavio dva filma, i presretan sam i počastvovan što se vraćam“, naglasio je Payne, čija filmografija uključuje priznate filmove Građanka Ruth (1996.), Izborni dani (1999.), Gospodin Schmidt (2002.), Stranputica (2004.), Nasljednici (2011.), Nebraska (2013.), Smanjivanje (2017.) i Bartonova akademija (2023.).
Payneov prvi susret sa Sarajevom bio je 2005. godine, kada je svoje filmove lično predstavio u programu „Posvećeno“ (Tribute to) na 11. Sarajevo Film Festivalu.
Na 30. Sarajevo Film Festivalu, Payne će održati i masterclass, jedinstvenu priliku za filmske entuzijaste da od njega uče o filmskoj produkciji, režiji, scenariju i drugim ključnim aspektima njegove karijere. Osim toga, predstavit će i posebnu projekciju svog filma Stranputica, dramske komedije iz 2004. godine. Film je dobio pohvale kritičara, osvojivši pet nominacija za Oscara® i Oscara® za najbolji adaptirani scenarij.
Payneov dugogodišnji saradnik Jim Taylor pridružit će mu se u Sarajevu.
Počasno Srce Sarajeva utemeljeno je 2005. godine s ciljem odavanja priznanja pojedincima za izuzetan doprinos afirmaciji i razvoju filmske industrije te podršci i razvoju Sarajevo Film Festivala.
30. Sarajevo Film Festival održat će se od 16. do 23. augusta 2024. godine.
