Postoje rođendani koje proslavimo uz tortu i svijeće, a postoje oni koje obilježimo nečim što ostaje. Ramiz Selak, sarajevski pjevač i momak koji je od festivala do festivala gradio svoje ime, odlučio je 3. novembra, na svoj rođendan, javnosti pokloniti pjesmu “Za života dva”.
I dok se većina umjetnika na rođendan odmara od kamera, Ramiz je požurio da svoju novu numeru podijeli s publikom. A ta numera, kako to obično biva kada je Ramiz u pitanju, nije samo pjesma – to je poruka.
Ali ovaj put tu poruku nije nosio sam. Iza nje stoji ruka Eldina Huseinbegovića, jednog od najnježnijih glasova domaće muzičke scene, koji je odradio muziku, aranžman i kompletnu produkciju. Nije to njihova prva saradnja – Eldin je potpisao i Ramizovu prethodnu pjesmu “Nezaboravljen”, gdje je odsvirao sve instrumente i napisao tekst i muziku. Ali “Za života dva” nosi nešto posebno: spoj dva senzibiliteta koja se, čini se, savršeno razumiju.
Ramiz je oduvijek bio čovjek od emocije. “Ne razmišljam o novcu, nego da je fino nama i ljudima oko nas”, rekao je jednom prilikom, ističući upravo važnost emocije koja ga pokreće u muzici. Ta emocija je ovdje prisutna u svakom stihu, u svakom predahu između riječi. Pjesma govori o ljubavi, o prolaznosti, o onoj tihoj urgentnosti da najbližima pokažemo koliko nam znače – danas, ne sutra.
Eldin, s druge strane, zna kako se od tuge pravi pjesma. “Kod mene je često tuga ta koja me pokrene da nešto napišem i komponujem”, priznao je u jednom intervjuu. I upravo ta nit tuge i nježnosti provlači se kroz “Za života dva”, dajući joj težinu koja se ne zaboravlja. Eldin ne pravi muziku površno – “u raznim fazama života sam se intenzivno bavio određenom vrstom muzike i trudio se da uđem u srž”. Ta posvećenost se osjeti.
U stihovima koje potpisuje ovaj dvojac provlači se misao koja tjera na razmišljanje: “I možda nam je ovo zadnji dan”, uz naredbu “Ljubi me k’o nikada i k’o da ovo nije kraj”. Nema tu velikih filozofija ni teških riječi. Ima samo istina – ona koju često zaboravimo usred svakodnevne trke.
Vizuelni identitet pjesme također nosi težinu. Video za pjesmu radio je dugogodišnji medijski radnik Mirza Lokvančić, čovjek koji dobro zna kako se emocija prenosi kadrom, a ne samo riječju. Njegov pristup dodatno je zaokružio priču koju Ramiz i Eldin grade u pjesmi – bez nepotrebnog pretjerivanja, s puno razumijevanja za ono što se između redova ne vidi, ali osjeti.
Ramiz Selak nije tip umjetnika koji se krije iza stotinu slojeva produkcije. On je onaj koji će reći da je ljubav okosnica postojanja. Ali ono što ga izdvaja jest to što tu ljubav ne pjeva iz perspektive promatrača, nego iz perspektive nekoga ko zna koliko bola nosi propuštena prilika. A uz Eldina Huseinbegovića, ta priča dobija okvir koji je istovremeno krhak i snažan – kao i sama poruka koju nose.
“Za života dva” stiže u trenutku kada se čini da su svi negdje požurili, da svi nešto čekaju – bolje sutra, ljepši trenutak, pravu riječ. A Ramiz i Eldin poručuju upravo suprotno: ne čekajte. Izgovorite. Zagrlite. Poklonite onaj najmanji znak pažnje koji možete u tom trenutku, jer voljene osobe ne smijemo smatrati podrazumijevanim dijelom života.
Rođendan je lični praznik. Ali kada ga provedete dijeleći poruku koja može nekome promijeniti dan – ili čak život – onda to više nije samo vaš dan. To je dan kada ste nekome poklonili riječ. A Ramiz Selak i Eldin Huseinbegović, čini se, znaju da su riječi ponekad jedino što ostane.
Sretan rođendan, Ramize. I hvala na pjesmi koja nas podsjeća da ljubav ne trpi “kasnije”.
