Semra Bukva rođena je 6. jula 2000. godine i živi u Visokom. Završila je Pravni fakultet Univerziteta u Zenici, a trenutno brani tezu magistarskog rada na master studiju Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici. Organizatorica je i model modno-humanitarnog projekta „Modni vremeplov“. Autorica je knjiga „Djevojka s ružom u kosi“ (2023) i „SanjaM“ (2026).
U razgovoru za Dobarportal.net govorila je o svom književnom stvaralaštvu, inspiraciji za pisanje poezije, zbirci pjesama „SanjaM“, dosadašnjim uspjesima, ali i planovima da poeziju približi široj publici i vrati joj mjesto koje zaslužuje na književnoj sceni.
Odakle interes za pisanje poezije?
Interes za poeziju je irelevantan. Ne radim to namjenski i mehanički, već poeziju shvatam kao zapis tragova osjećanja moga srca i moje duše.
Šta za tebe predstavlja poezija?
Za mene poezija predstavlja način da stihovima predstavimo svijet koji vidimo. On je više puta tamne boje, pa nastaju tužne pjesme, a ponekad i bijele, kada možemo donijeti čisto srce u slovima.
Imam potrebu da istaknem da su mi ljudi inspiracija i voljela bih da me ljudi nikada ne rastužuju i ne izazivaju bol u meni, jer tada ne plače samo moja umjetnička duša, već i tužne pjesme koje nastaju inspirisane njima, baš kako kažu stihovi moje pjesme „Kraljica tužnih stihova“:
„O, ljudi, inspiracija ste mi Vi.
Ne dozvolite da umjetnik zaplače.
Ne plaču samo oči tada,
Već sve pjesme,
Kao i ova sada!“
Nedavno si izdala knjigu “SanjaM”, o čemu se tu radi?
Knjiga „SanjaM“ zbirka je pjesama nastalih u prethodne tri godine moga stvaralaštva. Naslovna pjesma u prozi „SanjaM“ posebna je po tome što se u njoj spominje svaki od navedenih stotinu naslova u zbirci.
U zbirku pjesama uvrštene su i ljubavne pjesme s neobičnim građevinskim motivima „Slomio si moje srce od ljubavnog rigipsa“ i „O, zašto je ljubav njegova brzosušiva kao emajl premaz Komochema“, te pjesme kao poruka otporu protiv nasilja nad ženama, apsurdnog naziva „A kada ću biti ja njegova lutkica“, kao i „Niko ne mora da zna kako ljubav njegova uništava“, posvećena onima koji su okončali svoje živote u paklu droge – heroina.
Također, u knjigu „SanjaM“ uvrštena je i pjesma „Ne opraštam ubijenu mladost“, posvećena najmlađim žrtvama genocida u Srebrenici, koji se, ne zaboravimo, obilježava 11. jula.
Još neke pjesme istaknute u zbirci su: „Zovi me Sanja“, „Njegovo je srce crne boje“, „Mirzino jato“, „Ti si moj Jesenjin“, „Đavoli ne vole anđele“, „Njegovo je srce moja kuća“, „Budi moj u 11“, „Puštam te… zauvijek“, „Dan žalosti“, „Ni na nebu ni na zemlji“, „Ne vidjeh te nikada“, „365 do Raja na Zemlji“, „Babo moj“, „Obukla bih crveno“, „On je zlatna medalja moga srca“…
Kao autorica toplo preporučujem da svoje misli i snove utkate kroz čitanje pjesama iz knjige „SanjaM“!
Koja ti je pjesma najdraža i zašto?
Imam mnogo dragih pjesama, ali najdraže su mi „Đavoli ne vole anđele“, „Budi moj u 11“ i „Oteta samokontrola“. Te pjesme su vrlo upečatljive i dale su novi sjaj uobičajenoj poeziji. Mislim da sam u njima predstavila zanimljivu sintezu tuge i sreće u ljubavnim izdisajima i udisajima mojih stihova.
Na šta si najviše ponosna u dosadašnjem radu?
Ponosna sam na deset jubilarnih godina moga književnog stvaralaštva, jer sam svoje prvo poetsko djelo napisala 2016. godine. Ponosna sam što sam sa svojih 26 godina života uspjela objaviti dvije autorske knjige. Još sam ponosnija što sam to uradila samostalno, kao autorica i izdavač, te, naravno, na zbirke u kojima su uvrštene moje pjesme, kao što su „Balkanska zbirka mladih pjesnika Balkana“, gdje je uvršteno mojih pet pjesama: „Najgora“, „Amor a La Mexicana“, „Piel Morena“, „Tortura de Amor“ i „Violinist“, zatim međunarodna zbirka pjesama u kojoj je objavljena moja pjesma „Kameleon“, te zbirka pjesama „Poetsko posijelo“ Filozofskog fakulteta Univerziteta u Zenici, u kojoj su uvrštene moje pjesme „Crna je toplija od narančaste boje“ i „365 do Raja na Zemlji“. Izuzetnim uspjehom i srećom smatram to što iza sebe imam skoro dvije stotine napisanih i objavljenih poetskih djela, koja će ostati kao vječni trag i kada mene ne bude.
Koja su tvoja očekivanja i planovi za budućnost?
Trenutno nastojim vratiti poeziju na velika vrata. To je težak put, ali vjerujem da ću napraviti barem minimalan pomak nabolje u pogledu zastupljenosti poezije u našoj zemlji. Moji planovi usmjereni su prvenstveno na tu vrstu književno-umjetničkog i kulturnog uzdizanja. Neka poezija bude kao oživljena duša, a neka moji stihovi malo doprinesu tome, kao prva pomoć umjetnog disanja, da nam preživi pisana riječ u stihovima.
