Selma Karić iz Busovače ima 19 godina, a poeziju piše još od osnovne škole. Kako kaže, s vremenom je pisanje postalo neizostavan dio njenog svakodnevnog života. Kroz stihove izražava emocije, razmišljanja i životna iskustva koja je ponekad teško pretočiti u obične riječi, a tokom godina učestvovala je na brojnim književnim konkursima i festivalima te osvojila nekoliko značajnih priznanja koja su joj dala dodatnu motivaciju da nastavi graditi svoj književni put.
Trenutno privodi kraju izdavanje svoje prve zbirke poezije pod nazivom „Mjesečeva iluzija“, koja za nju predstavlja ostvarenje jednog velikog sna, vjerujući da poezija ima posebnu moć i da nas podsjeća kako ono što osjećamo ne možemo uvijek sakriti, koliko god to sami željeli.
Odakle interes za pisanje poezije?
Sve je počelo sasvim spontano. Oduvijek sam voljela čitati, a vremenom sam osjetila potrebu da i sama pokušam pretočiti svoje misli u stihove. Prve pjesme nastale su iz iskrenih emocija, bez ikakvih očekivanja, a kasnije je pisanje postalo mnogo više od hobija. Poezija mi je pružila prostor u kojem mogu biti potpuno iskrena i izraziti ono što riječima u svakodnevnom razgovoru ponekad ne uspijevam. Upravo zato vjerujem da svako od nas ima priču vrijednu da bude ispričana.
Šta te inspiriše u pisanju pjesama?
Inspiraciju pronalazim u svakodnevnom životu, ljudima, emocijama i trenucima koji ostanu urezani u sjećanju. Nekada je dovoljan jedan pogled, jedna rečenica ili jedan osjećaj da nastane cijela pjesma. Najviše me inspirišu ljubav i njen smisao, jer vjerujem da upravo takve teme imaju najveću snagu i da se čitalac najlakše može pronaći u takvim stihovima. Smatram da poezija ne mora uvijek dati odgovor; ponekad je dovoljno da u nekome probudi osjećaj ili ga navede na razmišljanje.
Koja ti je omiljena pjesma i zašto?
Teško mi je izdvojiti samo jednu pjesmu, jer svaka predstavlja određeni period mog života i nosi dio mene. Svaka je nastala u drugačijem trenutku, uz drugačije emocije i iskustva, zbog čega ih sve doživljavam veoma lično. Ipak, najdraže su mi one pjesme u kojima sam uspjela biti potpuno iskrena, jer vjerujem da upravo takvi stihovi najlakše pronađu put do čitalaca. Za mene pjesma ima najveću vrijednost kada je i drugi dožive na način na koji sam je i ja doživjela.
Na šta si najviše ponosna u dosadašnjem radu?
Naravno da mi mnogo znače književna priznanja, festivali i konkursi na kojima je moj rad prepoznat, jer su oni potvrda da se trud i upornost isplate. Ipak, ono na šta sam najviše ponosna jeste to što moj rad nekome može biti podrška i inspiracija. Posebno me obraduje kada mi se jave mlade djevojke ili vršnjaci i kažu da sam ih motivisala da počnu pisati, prijave se na konkurs ili jednostavno naprave prvi korak i izađu iz svoje zone komfora. Tada shvatim da poezija nije samo pjesma ili stih, nego može biti poticaj nekome da povjeruje u sebe. Upravo su takvi trenuci moja najveća nagrada.
Privodiš kraju izdavanje prve zbirke poezije „Mjesečeva iluzija“. Šta čitaoci mogu očekivati između njenih korica?
„Mjesečeva iluzija“ okuplja pjesme koje su nastajale kroz različite periode mog života i odražavaju moje sazrijevanje, razmišljanja i emocije. Između njenih korica nalaze se ljubav, gubitak, nada, unutrašnje borbe, snovi i potraga za smislom. Svaka pjesma nosi dio mene, ali vjerujem da će se mnogi čitaoci pronaći u tim stihovima. Voljela bih da ova zbirka ne bude samo knjiga poezije, već prostor u kojem će neko pronaći utjehu, razumijevanje ili podsjetnik da nikada nije sam u onome što osjeća.
Šta tebe čini sretnom i koja su tvoja očekivanja i planovi za budućnost?
Sreću pronalazim u malim stvarima, vremenu provedenom s porodicom i dragim ljudima, dobroj knjizi, miru i osjećaju kada završim pjesmu kojom sam zadovoljna. Posebno me raduje kada vidim da su moje riječi nekoga dotakle ili ohrabrile. U budućnosti želim nastaviti pisati, razvijati se kao autor i raditi na novim književnim projektima, ali jednako tako želim približiti poeziju mladim ljudima. Smatram da danas mnogi skrivaju svoje emocije iz straha da neće biti shvaćeni, a vjerujem da upravo iskreno izražavanje osjećaja zahtijeva najveću hrabrost. Voljela bih da ovo bude poruka svim mladim ljudima: da vjeruju u sebe, svoje snove i ono što vole. Neka se ne boje pokušati, izaći iz svoje zone komfora i pokazati svijetu ono što nose u sebi. Možda neće svaki korak odmah donijeti uspjeh, ali će ih svaki korak približiti njihovom cilju. Ako svojim radom uspijem motivisati makar jednu osobu da se usudi napraviti taj prvi korak, smatrat ću da je moja poezija ispunila svoju svrhu.
