Fudbal je sport koji većina ljudi opisuje kao igru strasti, zajedništva i borbe. Međutim, iza zatvorenih vrata svlačionica često se odvija tiha drama o kojoj se rijetko govori. Riječ je o psihološkom zlostavljanju (mobingu) koje za cilj ima omalovažavanje i izolaciju jednog igrača i(li) više njih.
Emir Begović, sociolog i dugogodišnji sportski novinar prva je osoba koja se počela baviti ovim problemom. Trenutno je doktorant iz oblasti socioloških nauka na temu mobinga.
“Mobing u fudbalskim timovima, ali i ostalim sportskim, gotovo da nije nikako istražen. Ja sam prva osoba koja se konkretno počela baviti tim fenomenom. Mobing u sportu je nevidljiv, ali je nažalost prisutan u ogromnoj mjeri. Fudbaleri i treneri su radnici jednog kluba, a fudbalski teren je njihovo radno mjesto. Potrebno je ukazati na to da jedan fudbalski tim nije samo skup talentovanih pojedinaca, već je društvena struktura moći”, kaže Emir Begović.
Nastavlja da se međutim, tu javlja veliki problem iz razloga što trener i uprava kluba u većini slučajeva imaju veći uticaj od formalnih pravila.
“Također, imamo mobing i na trenerima. U slučajevima kada uprava kluba ili igrač(i) vrše psihološko zlostavljanje u cilju njegovog tjeranja sa radnog mjesta, tj. pozicije trenera u klubu. Ogroman je problem i to što trener i igrači nemaju ugovore na neodređeno, kao što imaju radnici u nekim drugim firmama. Većinom su tu jednogodišnji i dvogodišnji ugovori, a procentualno veliki broj raskine ugovor prije vremena i promjeni radnu sredinu (novi klub)”, ističe naš sagovornik.
Prema njegovim riječima, u sportu se i dalje njeguje mit da se karakter gradi pritiskom. Međutim, postoji jasna razlika između zahtjevnog trenažnog procesa i dugotrajnog psihološkog zlostavljanja.
“Ukoliko se igrač konstantno ponižava, ignoriše, ismijava i na taj način sistematski isključuje iz ekipe to je mobing, a ne disciplina kao što većina misli. Neki od primjera mobinga u slučaju da je trener osoba koja zlostavlja igrača su: redovno vrijeđanje igrača na treninzima, trener se obraća svima osim njemu (ne dobija nikakve povratne informacije), igrač je u formi, ali konstantno ga ne uvodi u igru ili se uvodi u posljednjim minutama kako bi ga ‘ponizio’, trener nakon poraza indirektno okrivljuje jednog igrača rečenicom: ‘Neki nisu shvatili ozbiljnost dresa’ i slično“, navodi Begović.
Zatim izdvaja i primjere u slučaju kad igrač ili grupa igrača vrši mobing nad saigračem.
“Daje mu se pogrdan nadimak vezan za porijeklo, fizički izgled ili grešku u igri, namjerno ga ne zovu na timska druženja, ne dodaju mu loptu, potpuno ga ‘ignorišu na terenu'… Također, zkoliko je trener žrtva mobinga od strane igrača, tada dolazi do obrta moći. Formalni autoritet (trener) gubi stvarnu moć, dok neformalna moć prelazi na igrače (posebno zvijezde ili starije članove tima). Pretežno su to ovi primjeri mobinga: igrači namjerno zanemariju njegove planove i taktiku, nepridržavaju se discipline, smanjuju komunikaciju sa njim, medijima i protivničkim timovima odavaju tajne iz svlačionice…”, poručio je sociolog Begović.
Kada je riječ o najčešćim metama, odnosno žrtvama mobinga, Begović je posebno ukazao na nekoliko kategorija.
“Pretežno je riječ o mladim igračima, novopridošlim, ali i onim koji su pred krajem karijere. Njihova nesigurna pozicija ih čini otvorenim metama. Kada govorimo o trenerima koji su žrtve mobinga to su pretežno oni koji žele uvesti red i disciplinu u tim, ali i oni koji nemaju podršku uprave”, dodao je on.
Nadalje, kada je riječ o posljedicama, naglašava da one zaista ogromne i da se ne radi samo o emocionalnom, nego i profesionalnim.
“Igrači gube samopouzdanje i osjećaj pripadnosti u kolektivu. Kao posljedicu toga najčešće imamo pad forme koji je posljedica pritiska, a koristi se kao opravdanje za izbacivanje iz tima. To ostavlja posljedice i na ostatak tima stvarajući negativnu atmosferu jer dolazi do gubljenja povjerenja i zdrave konkurencije koja je dobrodošla u svakom poslu. U konačnici pozitivni rezultati tima izostanu”, kazao je Begović
Pojasnio je i zbog čega je njegova uloga kao sociologa bitna u rješavanju ovog fenomena.
“Kao osoba iz struke dužnost mi je da upozorim da je mobing simptom sistema u kojem nažalost rezultat važniji od čovjeka. Sport ima važnu ulogu u našoj svakodnevnici. Ukoliko se nasilje mormalizira na terenu, onda nažalost ono postane prihvatljivo i izvan njega. U većini fudbalskih klubova kada je riječ o našem regionu stručni štab čine trener, pomoćni treneri, kondicioni trener i medicinski tim. Dakle, tu izostaje figura koja se bavi odnosima unutar tima, kao i komunikacijom i grupnom dinamikom. Upravo je jedan takav tim plodno tlo za nastanak mobinga. Za razliku od pomenutih osoba iz stručnog štaba koji se pretežno bave taktikom, zadatak sociologa je da se bavi direktno igračima. Dakle, da analizira međuljudske odnose u svlačionici, otkrije uzroke i spriječi potencijalne konflikte, ali i da pomogne stručnom štabu da razlikuje autoritet od zloupotrebe moći”, dodao je Begović.
Zaključuje da bez zdravih odnosa u timu, nema ni pozitivnih rezultata. Poentira da većina vlasnika klubova ulaže ogroman novac u dovođenje igrača i trenera, ali teren je pravo mjerilo i sav novac pada u vodu, ukoliko nema harmonije u kolektivu.
