Prošao sam sve države svijeta. Spavao sam u najskupljim hotelima, ali i u rupama od 1 euro. Jeo sam u restoranima s Michelinovim zvjezdicama, ali i na mjestima gdje se mnogi ne bi ni ni popišali. I nakon svega toga, shvatio sam da pravi luksuz nije u onome što vidiš na sjajnim reklamama ili u sobama od pet zvjezdica. Pravi luksuz je u jednostavnosti, u iskrenim trenucima, u ljudima.
Najbolja putovanja u mom životu nisu bila ona u kojima sam ležao uz bazene rezorta. Najbolja putovanja bila su upravo ona kada sam putovao skromno, kada sam stopirao, kad nisam znao gdje ću spavati pa me netko nepoznat pustio u svoj dom, kad sam dijelio večeru s ljudima koji su imali malo, ali su to malo podijelili sa mnom kao da je najveće bogatstvo. Upravo ta putovanja su me oblikovala. Upravo tada sam naučio koliko je život velik u svojoj jednostavnosti.
I zato dok u Afganistanu jedem običan sladoled, osjećam se istinski sretan. Jer nije stvar u tome što držiš u ruci, nego u tome što osjećaš u srcu.
Pritom nimalo ne želim umanjivati važnost novca. Novac je potreban za sigurnost, za zdravlje, da imaš mir znajući da možeš sebi i onima koje voliš osigurati osnovne stvari. Ali novac nije onaj koji stvara sreću. On je samo alat. On ti može dati sigurnost, ali nikada ti neće dati sposobnost da se iskreno raduješ. A bez te sposobnosti, i najbogatiji čovjek na svijetu je siromašan.
Sreća je u malim stvarima. U osmijehu prolaznika. U pogledu na planinu. U gutljaju vode kada si žedan. U običnom razgovoru s čovjekom kojeg prvi put vidiš, a osjetiš kao brata. U komadiću kruha podijeljenom s nepoznatim čovjekom. U jednom običnom sladoledu na ulici.
I kad pogledam unatrag, shvaćam da sve moje najvažnije lekcije nisu došle iz luksuza, već iz skromnosti. Najbolja putovanja bila su upravo ona u kojima nisam imao puno, ali sam primio najviše. Jer ono što vrijedi u životu ne možeš kupiti. Ono što vrijedi moraš doživjeti.
Možeš imati sve na ovom svijetu, ali ako nisi zadržao ono dijete u sebi koje se raduje sitnicama, onda zapravo nemaš ništa. Jer prava sreća nije u stvarima, ona je u nama.
A ja, nakon svih država svijeta i svih iskustava, i dalje znam osjetiti sreću u najjednostavnijim trenucima. I možda je upravo to najveće bogatstvo koje sam pronašao.
KRISRISTIJAN ILIČIĆ
