Mlada Arijel Kurtagić iz Bihaća uprkos invaliditetu hrabro korača kroz život. Svojim dosadašnjim radom i aktivizmom plijeni pažnju mnogih, a za dobarportal.net govorila je o angažmanima na mnogim projektima, motivaciji, ali i o planovima za budućnost.
Ova 20-godišnja Bišćanka jedna je od deset omladinskih savjetnika za mlade ambasadora Velike Britanije u Bosni i Hercegovini Matthewa Fielda. Ističe da invaliditet nikada nije bio dio njene aplikacije prilikom prijavljivanja za angažman u grupi omladinskih savjetnika pri Britanskoj ambasadi.
“Jednostavno, nisam željela da moj invaliditet bude bilo kakav faktor u odlučivanju. Željela sam samo da moja postignuća govore o meni, moj invaliditet je samo dodatni kontekst za sve moje uspjehe, a ne prepreka koju moram da prevaziđem. Nisam se nikada smatrala borcem za ljudska prava, ali shvatila sam od trenutka kada sam dobila ovu ulogu da imam odgovornost da pričam o problemima osoba sa invalidetom, naročito kao jedina osoba u toj grupi koja živi sa invaliditetom”, kaže Arijel Kurtagić.
Drago joj je što je temu inkluziije mogla dovesti u centar diskusije na dosadašnjim sastancima sa ambasadorom Fieldom.
“Svi mi znamo da problemi postoje, ogromni, kompleksni, sistematski. Inkluzija nije u centru svijesti nikome koga inkluzija ne dotiče na neki način i to je sasvim normalno. Međutim, tokom tih diskusija, inkluzija i sve ono što prati inkluziju jeste bilo u centru svijesti i to je ono što je jako važno, jer pojedinci su ti na kojima počinju i završavaju stereotipi. Pojedinci su prva linija odbrane osnovnih ljudskih prava, a o borbama za poboljšanje sistema ću govoriti u onom trenutku kada se budem osjećala kompetentnom da o tome govorim”, priča ova mlada Bišćanka.
Dodaje da odnedavno ima čast da vodi perativnu grupu Evropskog Parlamenta Mladih zaduženu za povećanje pristupačnosti organizacije za ljude sa invaliditetom.
“Radimo ne samo na uključivanju ljudi sa invalidetom u naše događaje, već i na njihovom osnaživanju, te radimo na tome da ljudi sa invaliditetom više preuzimaju liderski- orjentirane pozicije. Radimo na poboljšanju evenata u preko 40 i više država, a iako je riječ o nevladinoj organizaciji, ovo je za mene značajan korak naprijed. Ipak, svaka promjena počinje upravo iz naše okoline”, navodi naša sagovornica.
Napominje da se uvijek pripremala za negativna iskustva, ali ih do sada nije bilo u njenom životu.
“Moji nastavnici i profesori su izgradili moje samopouzdanje, a neću zaboraviti ni svoju prvu radnu sredinu, koja mi je ukazala na čemu sve trebam raditi da bih postala još samostalnija. Naravno, poteškoće uvijek postoje, u mom slučaju to su gotovo uvijek bili zdravstveni problemi koji su me spriječili da dam sve od sebe, ali razumijevanje i podrška okoline nikad do sad nije izostala. To je izuzetna privilegija i smatram se vrlo sretnom zbog toga. Ne biste sada čitali ove riječi da nije bilo konstante podrške mojih profesora i mislim da je to važno istaći, jer to je ustvari i osnovna uloga obrazovnog sistema”, konstatuje ova mlada Bišćanka.
Ova 20-godišnjakinja dobitnica je Nagrade Grada Bihaća “Japodski konjanik” za istaknuti nastavni i vannastavni aktivizam, unapređenje života i ostvarenje zajedničkih interesa i potreba mladih.
“Organizirati bilo kakav događaj je doista stresno, postoji toliko faktora izvan vaše kontrole i bez obzira na prethodno iskustvo, mislim da se nikad ne osjećate sposobnim za rješavanje svih kriza koje se pojavljuju. ‘Japodski konjanik’ smatram priznanjem za svoj trud i ustrajnost, jer bilo je trenutaka kada je odustajanje izgledalo kao tako pametna odluka, a ipak, za neke uspjehe koji su stvarno vrijedni, treba biti pomalo trdoglav i iracionalan. Naravno da se ništa ne radi za pohvalu, nagradu, aplauz i priznanje, ali zaista pomažu u svakom narednom teškom trenutku, jer znamo da to što radimo ima svrhu i zaista čini nečiji život boljim. Ja ću zaista dati sve od sebe da moj grad ostane ponosan na mene, jer odgovornost prema takvom priznanju ne prestaje onog trenutka kada ga primite u ruke”, govori Arijel Kurtagić.
Naglašava da je kao aktivistica sarađivala sa Zanom Marjanović i Magacinom Kabare u kreiranju predstave “Ženska posla”, a nije krila ni oduševljenje i čast jer je radila i sa udruženjem žena oboljenih od raka.
“U svrhu prikljupljanja iskustava žena sa različitim životnim iskustvima, posjetili smo i udruženje žena oboljelih od raka i od svega što smo uradili za taj projekat, to je nešto što će se uvijek isticati u mom sjećanju. Članice udruženja su govorile o svom životu sa rakom, te su neke od njih spomenule, kako su u trenutku u kojem su saznali za dijagnozu, morali da tješe svoje članove porodice, koji su, sasvim razumljivo, bili shrvani. I naravno, ništa nije bilo isto nakon dijagnoze. Ali ono zbog čega ja o tome najviše razmišljam jeste činjenica da se nijedne od njih nije ‘odrekla’ svoje ‘uloge’. Svaka od njih je nastavila biti majka, supruga, prijateljica, sestra… iako je to sad izgledalo malo drugačije. Ove hrabre žene su me naučile koliko je ljudski duh zaista neuništiv i da se od dostojanstva ne odustaje, pa čak ni u najtežim trenucima”, potctava naša sagovornica.
Ova entuzijastična djevojka iz grada na Uni tvrdi kako pripada tamo gdje njena energija može biti iskorištena.
“Sad sam u tom periodu života u kojem zaista imam mnogo energije i ako dobijem neku ideju u pola noći, gotovo je sigurno da neću spavati do jutra; što zbog uzbuđenja, što zbog straha da ću izgubiti misao. Definitivno, pripadam negdje gdje ta moja energija može biti iskorištena, želim biti u aktivnoj sredini u kojoj se uvijek traži više. Neću uvijek biti u istoj formi, neću uvijek imati isti nivo energije i smatram da je bitno to iskoristiti”, riječi su ove harizmatične Bišćanke.
Poručuje da su joj roditelji najveća podrška u životu.
“Bilo koji odgovor osim ‘roditelji’ je katastrofalno pogrešan. Bez oduživanja, to su ljudi koji me skoro uvijek bezuslovno podržavaju. Nikad se nećemo u svemu slagati, niti bismo trebali, ne trebamo biti identični ljudi, ali uvijek se nadam da su ponosni na mene”, kaže Arijel Kurtagić.
Kao najveću motivaciju izdvaja svoje prijatelje i pozitivne osobe koje je okružuju.
“Moja najveća inspiracija i ljudi kojima se doista divim su moji prijatelji. Ne znam da li sam zaslužila mjesto među ljudima toliko impresivnim i motiviranim, od kojih zaista svakodnevno učim nešto novo. Oni su taj vjetar u leđa i nova snaga kada snage više nemam i zahvalna sam im na tome”, ističe naša sagovornica.
Ne krije da ima svoje planove i želje, ali najviše od svega se nada da će sve ovo što danas radi dovesti do trajnih promjena.
“Želim da nekom ko bude išao ovim putem sutra bude lakše, zbog svega što radim danas. Iako sam željela studirati u Ljubljani, ipak ostajem u Bosni i Hercegovini, najvjerovatnije na studijima prava. Nadam se da ću, nakon toga, završiti i master na međunarodnim odnosima”, govori ova ambiciozna Bišćanka.
Na kraju našeg razgovora imala je i poruku za sve mlade ljude.
“Mislim da je dosta nas zarobljeno vlastitim očekivanjima i strahovima; ili nećemo uspjeti u nečemu ili ćemo uspjeti i nismo spremni za to što nam taj uspjeh donosi. Postavljamo previsoke standarde, tamo gdje za visoke standarde nema mjesta. Ne morate biti najbolji ni u čemu, ali da biste imali priliku da postanete najbolji u bilo čemu – morate početi, a niko ne počinje sa znanjem, ni sposobnostima. Znatiželja uvijek treba biti veća od straha”, zaključuje Arijel Kurtagić.
Autor: Melika Mehmedović
Bilješka o autoru: Melika Mehmedović rođena je 26.11.2000. godine u Sarajevu. Studentica je sanitarnog inžinjeringa na Fakultetu zdravstvenih studija u Sarajevu. Članica je skupštine Asocijacije studenata Fakulteta zdravstvenih studija te zaljubljenica u sport, muziku, književnost i prirodu.