Hana Kurspahić studentica je završne godine Finansijskog Menadžmenta na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Ova 21-godišnja djevojka trenutno, pored studija, radi i u bankarskom sektoru.
U razgovoru za dobarportal.net ističe da se uvijek uključivala u različite inicijative, projekte, razmjene, volontiranja u čemu iskreno uživa. Voli biti aktivna, istraživati nove prilike i da kroz različita iskustva gradi i sebe i zajednicu oko sebe.
Odakle interes za aktivizmom?
Ako govorimo o društvenom aktivizmu, mislim da on kod mene dolazi iz jednog vrlo snažnog stava, a to je da mi jako smeta nepravda. Iskreno me pogađa kada osjetim da je nefer i nekorektan tretman prisutan, bilo prema mladima ili prema bilo kome. Mi nismo birali u kakvom sistemu ćemo odrastati i obrazovati se i upravo zato vjerujem da svi zaslužujemo barem neku osnovnu pravednu polaznu tačku i priliku za kvalitetan za život. Kako će ko to iskoristiti kasnije, to je već stvar ličnih afiniteta. Ako na aktivizam gledamo više kao na ličnu inicijativu, to je nešto što je kod mene uvijek postojalo. Vjerujem da sam jako aktivna, radoznala i komunikativna osoba, jednostavno me ispunjava i imam potrebu da se uključujem u projekte, volontiranja, inicjative, razmjene. Nikad mi nije bilo teško da probam nešto novo i stvarno uživam u tome.
Kolika je važnost neformalnog obrazovanja?
Mi svi u formalnom sistemu prolazimo kroz dosta sličan okvir – završimo osnovu i srednju školu i pratimo plan i program koji je propisan. Ali ako se svi svedemo na tih pet knjiga iz historije i geografije, i pročitamo svi istih desetak lektira, postat ćemo jednolični kao zajednica. Svako od nas u sebi ima neki lični interes i priliku da ga razvija van škole. Ja stvarno volim da ulažem u svoje vještine i u svoje akademsko znanje, a posebno mi je drago što mogu reći da sam okružena ljudima koji vrednuju iste kvalitete i navike.
Jesu li mladi svjesni svoje moći u društvu?
Vjerovatno ne, mada kroz nedavne, nažalost tragične događaje, vidim da se u nama budi neki novi duh zajedništva. Ponosna sam što mogu reći da jasno izražavamo nezadovoljstvo i želju za promjenom, što ja podržavam. Naravno, treba biti i realan – naš utjecaj zavisi od toga koliko nam sistem to dopušta i koliko smo ozbiljno shvaćeni, ali vjerujem da smo na dobrom putu.
Koliko Vam je pomogla Erasmus razmjena u razvoju i karijeri?
Ako sam se ikada u životu stvarno izgradila kao osoba, onda je to bilo tokom tih šest mjeseci razmjene. Kada odeš živjeti sam u drugu državu, u potpuno novi sistem, među nove ljude i nova pravila, shvatiš koliko brzo moraš naučiti da se prilagodiš jer te niko neće čekati da se ti polako snađeš. Ti jednostavno ulaziš usred nečijeg već izgrađenog svijeta. Osjetim da sam se sa razmjene vratila zrelija – i lično i akademski, da sam učvrstila svoje stavove i bollje upoznala samu sebe. Tih 6 mjeseci me stvarno obogatilo i dalo mi i širinu i samostalnost koju vjerujem da je teško steći na drugi način.
Na šta ste najviše ponosni u dosadašnjem radu?
Najviše sam ponosna na raznolikost iskustva koje sam stekla. Kroz godine sam radila i volontirala u mnogo različitih uloga – od prodaje i organizacije događaja do studentskih projekata, razmjena, takmičenja i sada rada u finansijskom sektoru. Nikada nisam imala potrebu da se ograničim samo na jednu stvar i stvarno mi je drago što nisam, a još mi je draže što nastavljam da se uključujem u jednako raznolike aktivnosti i prilike.
Koja su Vaša očekivanja i planovi za budućnost?
Postoji neki okvirni plan, šta želim da ostvarim i kako želim da se izgradim, ali moram reći da mi je teško imati neki fiksni plan koji mi ne nudi puno prostora za korekciju. Pokušavam ostati otvorena za sve dodatne prilike koje mi se otvore i vrlo rado ću ih iskoristiti. Ono što sigurno znam jeste da ne želim stati samo na bachelor studiju – želim nastaviti svoje akademsko usavršavanje. Paralelno s tim želim nastaviti sticati praktično iskustvo, raditi na projektima i naravno još više putovati i ulagati u sebe.
