Zada Agić je magistrica pedagogije, edukatorica za djecu i roditelje s bogatim iskustvom u odgojno-obrazovnim segmentima rada. Osnivačica je edukativne platforme za djecu i mlade “ASR EDU” na kojoj nastoji prenijeti važne i snažne odgojne poruke i tako aktivno djelovati u društvu.
Također voditeljica je edukativno-kreativnih radionica za djecu i roditelje te pedagoško-psihološkog konsultativnog pristupa i savjetodavnog rada. Dugogodišnja je članica i volonterka udruženja za pomoć djeci s teškoćama u razvoju.
Šta zapravo označava “ASR EDU” i odakle ideja za pokretanje pedagoško-edukativne platforme za djecu i roditelje?
ASR je riječ koja znači “vrijeme” a EDU je oznaka za “edukaciju”. Kada posmatramo ovaj naziv posebno se ističe riječ “vrijeme” kao oznaka za neprocjenjivo, nepovratno sredstvo čije bismo vrijednosti trebali biti svjesni svakog trenutka. Platforma za djecu i roditelje je osmišljena prije četiri godine iz moje želje i težnje da doprem do onih koji su i do tada željeli odgovore na brojna pitanja o djeci, mladima, roditeljstvu i nisam očekivala da će to zaista da preraste u jednu lijepu i prepoznatljivu priču, zbog čega sam jako sretna i zahvalna.
S obzirom na Vaš kontinuirani rad s djecom, roditeljima i mladima koja su aktuelna pitanja i stavovi u savremenom društvu?
Da, s obzirom na dinamiku posla i susrete s različitim spektrom osoba i njihovim raznolikim osobinama istakla bih da je ključna percepcija koja je važna u donošenju mišljenja i u izgradnji stavova društva o nečemu ili nekome a njena osnova je obilno znanje, informisanje, iskustva i istraživanje. Upravo ovi navedeni faktori su velika potreba našeg društva. Jedna od najčešćih grešaka društvenih članova jeste upoređivanje sebe ili svojih mlađih generacija s drugima, toliko da se zapostavlja saznanje da neko sada upravo živi svoj maksimum ili da neko još nije još dao svojih 100 posto u procesu i radu. Dakle upoređivanje ispred ulaganja u lični razvoj i sposobnosti. Upoznala sam mnogo mladih ljudi koji su u ranom periodu života postigli izvrsne rezultate, također i one koji svoj vrhunac karijere i društvenog djelovanja dosegnu u 60-im. Zato je jako važno poštovati prirodu osobe i njenu individualnost. Godine i razvojne faze nisu oznake niti mjerilo nečijeg potencijala. Zagovornik sam cjeloživotnog učenja i vodim se onim da je svakodnevno potreban pomak u otkrivanju sebe i novih saznanja.
Kako savjetodavni rad koji provodite s djecom i roditeljima unatoč svim njegovim izazovima na današnjici djeluje da to bude posao koji volite da radite?
Savjetodavni rad s djecom i roditeljima je produkt ljubavi prema mom životnom pozivu zbog čega sam jako zahvalna da mogu svojim radom i djelovanjem biti na putu rješavanja odgojno – obrazovnih situacija, kao i problemskih situacija djece i roditelja. U ovom radu me posebno motiviše feedback ljudi s kojima radim kao i rezultati koje postignemo zajedničkim ulaganjem. Kažem zajedničkim jer je bilo koji rad važan za obje strane. Poseban naglasak u individualnom radu jeste prepoznavanje prirode svake individue, njihovog odnosa prema pojavama, načina na koji posmatraju pojave oko sebe, kako regulišu svoje emocije i koliko su kao i u kojoj mjeri spremni osvijestiti svoj problem. Jedan od ključnih faktora bilo kojeg rada jeste susresti se sa sobom i priznati da nam je potreban pokret i savjet. Najbolja stvar svake promjene da li kod djece ili roditelja jeste da se iz takvih situacija uvijek izrode neke nove vještine, navike, lijepe osobine i mindset. Dolazi do pozitivnih promjena a takve promjene su naš pokretač.
Koliko je okruženje u kojem se nalazite važno i kako doprinosi tvom uspjehu i radu?
Okruženje je jako važno u životu svakog čovjeka. Ono je zaslužno za njegovanje vaše prirode i cvjetanje u svim životnim fazama. Zahvalna sam na porodici i ljudima koji me okružuju, iako je to mali krug velikih ljudi s mnogo životnog iskustva, ideja, ambicija, odabrani su po posebnoj pozitivnoj i duhovnoj energiji, ljubavi i pogledima na ovaj život kao poziv da živimo najbolje što možemo i da njegujemo sebe i druge oko nas. Čovjek je prosjek pet ljudi u svom okruženju zato je veoma važno da biramo one s kojima provodimo vrijeme, koji će da nas motivišu i raduju se našoj sreći s nama, to je jedan od težih zadataka a i dobar primjer selekcije onih koji zaista zaslužuju mjesto u našem životu.
Koji su to najčešći izazovi u roditeljstvu u današnjici?
Jedan od velikih izazova roditeljstva danas je oduprijeti se svim faktorima koje društvo nefiltrirano nudi iz dana u dan i pri tom pritisku osnažiti svoje roditeljske kompetencije i voditi odgoj djeteta u pozitivnom smjeru, ne posustati pri zahtjevima, novim trendovima i nesmetano gajiti nematerijalne vrijednosti koje trebaju biti ukorijenjene u ličnost svakog djeteta. U roditeljstvu su jako važne granice koje djeca često ispituju na različite načine. Stabilne granice u roditeljstvu su veliki izazov i veoma je važno da se određena pravila, izbori, osjećaji jasno definišu kroz razgovor te da se kontinuirano radi na njihovom održavanju u skladu s uzrastom djece i mladih. Razgovor je neprocjenjive vrijednosti i način komunikacije koji je djeci nužan, kroz koji možemo doprijeti do djeteta i razumijevanja njegovih osjećanja, potreba, želja i vaših očekivanja. Mali razgovori grade velike ljude. Također jako je važna svjesnost roditelja o problemu ili malim zapažanjima koja vode do zabrinutosti. Važno je da roditelji pristupaju problemu kroz informisanost ali i uključivanje stručnog i profesionalnog osoblja u odgoj i obrazovanje djece. Svijest je važna jer nam dopušta da se bilo kojoj teškoći pristupi na vrijeme, njen dalji tok kroz rad i ulaganje u taj proces može ići samo u pravcu poboljšanja. Upravo ti mali koraci, savjetovanja i kontinuirani rad prave velike pomake i odlične rezultate.
Zada Agić (FOTO: Zada Agić, privatni arhiv)
Šta to nedostaje u našem društvu kako bi bilo još uspješnije kada je u pitanju odgojno obrazovno polje?
Postoji mnogo faktora o kojima bi se moglo pisati ali ono što bih posebno voljela je da društvo bude više informisano o svim procesima unutar njega uključujući i osobe s teškoćama u razvoju. Naglasila bih ovo jer se na osnovu znanja gradi i djelovanje. Mi još uvijek možemo sresti različite izraze i terminologiju koja se više ne koristi za osobe s teškoćama u razvoju. Voljela bih kada bismo više prostora poklonili osobama koje su uključene direktno u inkluzivni odgojno – obrazovni rad s ciljem osvještavanja društva ali i potrebama i načinu ophođenja prema osobama s teškoćama. Potrebno je dosta uključenosti, istraživanja o tome i odgajanja djece da budu tolerantna, da prihvataju druge i da grade odnose koji će biti kvalitetno zasnovani. Tako možemo biti aktivni učesnici promjena koje su jako važne u društvenom smislu a koje nam i potreba.
Koju biste poruku o roditeljstvu poklonili čitateljima?
Pored nekoliko odgojnih smjernica koje sam nastojala prenijeti osvrnula bih se i na modele i ideale naše djece. Obratite pažnju na osobe koje su uzori vašoj djeci na svim razinama odnosa i ponašanja. Djeca su odlični imitatori. S vremenom postaju odraz uvjerenja, navika, stavova i vrijednosti kojima su okruženi. Poklonite vašoj djeci vrijeme i dopustite da upravo vi svojim djelovanjem, ophođenjem i prisustvom u životu budete najbolji primjer mlađim generacijama.
