Sajra Kustura je istaknuta dvadesetogodišnja UN aktivistica. Nominirana od strane Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, od 2022. godine je savjetnica za mlade Ujedinjenih nacija Bosne i Hercegovine.
Pored svoje uloge aktivistkinje UN-a, radila je i kao korecenzentica za regionalnu studiju Ujedinjenih nacija o rodnoj ravnopravnosti i socijalnoj koheziji za Zapadni Balkan. Koordinirala je programima u lokalnim zajednicama, bila jedna od mladih delegata iz Bosne i Hercegovine na Skupštini mladih Ujedinjenih nacja na Kosovu, a nakon toga i moderatorica UN regionalnog programa “Voices of youth” za rodnu ravnopravnost i inkluziju u Albaniji i Srbiji. Sa svojim aktivističkim angažmanima počela je još u osnovnoj školi, a već tokom srednje škole prepoznata je kao jedna od mladih braniteljica ljudskih prava i šampiona Ujedinjenih nacija.
Godine 2022. bila je predstavnica mladih na svjetskoj konferenciji “UNESCO SEE Youth Newsroom na djelu” u Južnoj Americi, a u decembru 2023. najmlađa govornica i liderica mladih na internacionalnom skupu UN-a u Ženevi. Njen aktivizam i poslovi fokusirani su na Ciljeve održivog razvoja, gdje je posebno posvećena ciljevima 5 (rodna ravnopravnost), 8 (dostojanstven rad i ekonomski rast), 10 (smanjenje nejednakosti) i 16 (mir, pravda i snažne institucije). Sajra predstavlja Bosnu i Hercegovinu kao mlada UN aktivistica, jačajući saradnje s mladima iz regiona, a fokusirana je na svakodnevno učenje i skupljanje iskustava globalno.
Usvajanje UN Rezolucije o Srebrenici ima važnu ulogu u osiguravanju pravde za žrtve genocida i njihove porodice. Kroz internacionalno priznanje i osudu ovog zločina, šalje se snažna poruka svima da se zločini protiv čovječnosti neće tolerirati. Rezolucijom se traži da slučaj Srebrenice bude dio udžbenika, da 11. juli bude internacionalni dan sjećanja na genocid u Srebrenici. Rezolucijom se traži i da se osudi svako negiranje genocida u Srebrenici, te da države članice očuvaju utvrđene činjenice kroz svoje obrazovne sisteme razvijanjem odgovarajućih programa. Također, jedna od tačaka osuđuje djelovanje koje glorifikuje lica koja su osuđena za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti i genocida u Srebrenici. Rezolucija naglašava i važnost okončanja procesa pronalaženja i identifikovanja preostalih žrtava genocida u Srebrenici, obezbeđivanja dostojanstvene sahrane, a od generalnog sekretara UN se traži da osnuje program za informisanje pod nazivom Genocid u Srebrenici i UN.
Koja je važnost usvajanja UN Rezolucije o Srebrenici?
Odluka o rezoluciji Ujedinjenih nacija o Srebrenici očekuje se 2. maja, dok je rasprava o istoj počela 17. aprila. Rezolucija UN-a o Srebrenici nije samo dokument na papiru, već simbol dubokog moralnog i političkog značaja koji obvezuje internacionalnu zajednicu na djelovanje koje nam je prijeko potrebno. Kao aktivistica, vidim usvajanje ove rezolucije isključivo kao poticaj za daljnje djelovanje u promicanju mira, pravde i jednakosti. To nas obvezuje da se aktivnije angažiramo u borbi protiv mržnje, nacionalizma i svih oblika diskriminacije kako bismo stvorili društvo u kojem svaka osoba može živjeti sigurno i dostojanstveno, bez straha od nasilja ili netrpeljivosti. Za mlade građane Bosne i Hercegovine, ovo usvajanje predstavlja poziv na još aktivnije djelovanje i angažman u borbi protiv negiranja zločina, revizionizma i manipulacije historijom. Naša uloga je osigurati da se istina o Srebrenici ne izbriše i da se sjećanje na žrtve očuva kao podsjetnik na posljedice nacionalističke i etničke mržnje.
Na osnovu svojih iskustava, kako bi opisala stanje u Bosni i Hercegovini kada je riječ o mladima i njihovim stavovima prema ovim i sličnim temama?
Jednostavno je pričati o miru, toleranciji i pravednosti na seminarima, kampovima i programima gdje su okupljeni obrazovani i osviješteni mladi iz akademskih zajednica. No, na terenu i kada se stvari analiziraju iz bližeg ugla, sve je dosta kompleksnije. Sigurna sam u to da su svi mladi umorni od mukotrpnih priča o ratu i rasprava političkih skupina. Upravo iz tog razloga, važno je da se suočimo sa svim historijskim činjenicama kako bismo usmjerili naše energije i znanja prema istraživanju naše bogate zemlje i izgradnji boljeg, zdravijeg sistema za sve. Ovo nam omogućuje da razvijemo konstruktivan pristup u rješavanju izazova s kojima se suočavamo, te da radimo na stvaranju inkluzivnog društva koje promiče isključivo mir, toleranciju i pravednost. Negirajući historijske činjenice, možemo samo stagnirati. Često zaboravljamo da Bosna i Hercegovina nije samo Sarajevo. Bosna i Hercegovina je i Sarajevo, i Banja Luka, Višegrad, Prijedor, Trebinje, Mostar, Bihać, Sanski Most, Livno, Srebrenica, Gračanica, Tuzla, Foča, Travnik, Zenica… Bila sam u svim tim gradovima i svjedočila sam raznim situacijama u kojima mladi na vrlo eksplicitan način izražavaju mržnju prema pripadnicima drugih etničkih grupa. Vodila sam programe gdje sam imala učesnike koji na svojim naslovnim fotografijama imaju osuđene ratne zločince ili koji otvoreno vrijeđaju osobe druge vjeroispovijesti. Moramo biti jasni i iskreni; tu nije riječ o pojedincima, već o brojnim grupama i nekoliko generacija mladih, među kojima su rijetki oni koji se tome suprotstavljaju. Svima nam je poznato da je naš region bio suočen s dugotrajnim etničkim, političkim i teritorijalnim sukobima, što je ostavilo duboke rane, duboke podjele i traume. Mrzilački narativi koji kruže u javnom prostoru služe kao sredstvo komunikacije mladima i na društvenim mrežama. U izvještaju Evropske komisije o Bosni i Hercegovini ističe se da naše zakonodavstvo u vezi s govorom mržnje ne odgovara internacionalnim i evropskim standardima, zbog čega kod nas govor mržnje, vrijeđanje i negiranje genocida prolaze nekažnjivo. Kroz projekte kojim sam koordinirala, sprovodila sam ankete u svim lokalnim zajednicama gdje su, u većini, mladi vrlo otvoreno izjavili da ne žele sarađivati s mladima iz druge etničke skupine, ili da se boje reakcije svoje porodice i okruženja, zbog čega “miješanja” izbjegavaju. Naš nobelovac Ivo Andrić je u svom djelu “Pisma iz 1920.”, napisao sljedeće: “U nekoj Mopasanovoj pripoveci ima jedan dionizijski opis proleća koji se završava rečima da bi u takve dane po svim uglovima trebalo izlepiti oglase: Građanine francuski, proleće je, čuvaj se ljubavi! Možda bi u Bosni trebalo opominjati čoveka da se na svakom koraku, u svakoj misli i svakom, i najuzvišenijem čuva mržnje, urođene, nesvesne, endemične mržnje. Jer u toj zaostaloj i ubogoj zemlji, u kojoj žive zbijeno četiri razne vere, trebalo bi četiri puta više ljubavi, međusobnog razumevanja i snošljivosti nego drugim zemljama”. Moramo se čuvati te mržnje i biti oni koji će glasno promovirati prave vrijednosti.
Koje konkretne koristi ili promjene očekujete da će donijeti usvajanje ove rezolucije za mlade u Bosni i Hercegovini?
Mladi na Balkanu, kao i širom svijeta, moraju učiti istinu i historiju kako bi razumjeli složenost prošlosti. Obrazovanje o istini i historiji ključno je za prevladavanje predrasuda, stereotipa i mržnje koje su prisutne u društvima na Balkanu, a posebno u Bosni i Hercegovini. Samo kroz istinsko suočavanje s prošlošću i poštovanje ljudskih prava može se izgraditi trajni mir i prosperitet. Usvajanjem UN rezolucije o Srebrenici, pokrenut će se mnogo benevolentnih akcija kako unutar Bosne i Hercegovine, tako i u internacionalnim krugovima. Glavni cilj će biti osigurati da djeca i mladi budu upoznati sa svim historijskim činjenicama, dok će se narativi mržnje i negiranja genocida strogo kažnjavati.
Koje bi konkretne akcije preporučila mladima kako bi podržali implementaciju UN Rezolucije o Srebrenici u svojim zajednicama?
Kako bi podržali implementaciju UN Rezolucije o Srebrenici u svojim zajednicama, mladi u Bosni i Hercegovini mogu poduzeti niz konkretnih akcija koje promiču pomirenje, razumijevanje i suživot među različitim grupama. Prije svega, važno je da mladi istraže i uče više o svojim kulturama, religijama i historiji. Razumijevanje vlastitog identiteta može pridonijeti razbijanju predrasuda i stvaranju osnove za međusobno poštovanje i toleranciju. Imamo bogatu zemlju čije vrijednosti nažalost nismo svjesni. Putovanja i razmjene predstavljaju izvanredan način da mladi prošire svoje horizonte i razviju empatiju prema drugima. Posjećivanje različitih dijelova zemlje i svijeta omogućuje mladima da se susretnu s različitim perspektivama i kulturama te da razviju otvorenost uma i razumijevanje. Kreiranje akcija usmjerenih na poboljšanje životnih uvjeta u svojim zajednicama također može biti od velike važnosti. To može uključivati volontiranje u lokalnim projektima koji promiču inkluziju, osnaživanje mladih i poboljšanje kvalitete života svih građana. Obrazovanje igra ključnu ulogu u prevenciji nacionalizma i mržnje. Stoga bi mladi trebali težiti stalnom učenju i stjecanju novih znanja kako bi razvili kritičko mišljenje, otvorenost i toleranciju prema različitostima. Vjerujem u snagu mladih, u njihove ideje i htijenja da živimo u zemlji koju ćemo promovirati sa svim njenim ljepotama, a ne uništavati mržnjom, nacionalizmom i nekulturom.
