Aida Mandić rođena je u Sarajevu neposredno prije rata, da bi krajem 1992. godine zajedno sa svojom majkom, konvojem “Dječije ambasade” izašla iz glavnog grada Bosne i Hercegovine.
U razgovoru za dobarportal.net ističe kako ih je put odveo prvo u Češku pa u Francusku, Maleziju i na kraju su završili svi u Sjedinjenim Američkim Državama. Za djetinjstvo i odrastanje je veže neprijatno sjećanje.
“Gdje god sam došla, bila sam uvijek nova, neko ko ne pripada tu gdje jeste”, govori Aida Mandić.
Tvrdi da je njen životni put bio surov.
“Uvijek moraš sve od početka. Uvijek novi ljudi, nova poznanstva. Jednom riječju: stranci”, priča naša sagovornica.
Dodaje da je od malih nogu imala potrebu da piše, a do sada je izdala 55 knjiga, a napisala više od 100 knjiga.
“Od malih nogu imala sam potrebu da pišem. Uvijek sam imala talent za riječi. Moja životna iskustva su mi pomogla”, navodi Aida Mandić.
Ne krije da je najviše ponosna na svoju istrajnost i samopouzdanje, a zatim nam otkriva koja tema dominira u njenim knjigama.
“Moja životna priča, hrabrost, pravda, otpor prema nepravdi i ljudskim devijacijama”, izjavljuje naša sagovornica.
Prema njenim riječima, aktivizam je vrlo važan za dobrobit društva.
“U isto vrijeme, svijest ko si, šta želiš i gdje ideš je vizija koju moraš imati ako želiš da napraviš bolju budućnost”, napominje Aida Mandić.
Naglašava da je Bosna i Hercegovina njena domovina i da će uvijek biti dio nje.
“Meni lično je vrlo važan taj osjećaj pripadnosti. U mjestu gdje smo živjeli, u lokalnoj gimnaziji, na kraju godine, uvijek se bira najbolji đak te škole. Iako ima bosanske djece koji su super đaci, niko od naših đaka nije dobio prvo mjesto iako su to zaslužili. Uvijek je to neki đak iz reda drugog naroda”, kaže naša sagovornica.
Potom je iznijela svoja očekivanja i planove u budućnosti.
“Želim da čita moje knjige čitav svijet jer sam stavila na papir istinu o svemu kroz šta je naš narod prošao i kroz šta prolazi danas kao posljedica rata”, jasna je Aida Mandić.
Na kraju razgovora imala je i poruku za sve mlade.
“Biti konstruktivan nije uvijek lako ali vodi putem uspjeha. Red, rad i disciplina”, zaključuje naša sagovornica.
