Doba pandemije korona virusa je doba koje mnoge ostavlja bez radnih mjesta uslijed ekonomske krize. Međutim, ovoga puta situacija je drugačija. Zamislite da napustite državni (siguran) posao i da postanete sami svoj šef.
Visočanin, Ilhan Muhamedagić, napustio je državni posao kako bi se u potpunosti okrenuo ka fitnessu, onome što zapravo voli. Po završetku Mašinskog fakulteta, zaposlio se u Specijalnoj policijskoj jedinici, što mu se, kako kaže, činilo dosta primamljivijim od kancelarijskog posla.
“Tamo je moj hobi postao dobar dio posla, pa sam se i privatno posvetio istraživanju ljudskog tijela i načinima na koje se može unaprijediti, ojačati tijelo ali i duh. Počeo sam istraživati oblasti iz anatomije, biomehanike, biohemije, fiziologije, nutricionizma, sporta. Danas radim kao online trener, držim časove i intenzivno radim na izgradnji svoga brenda”, kaže Ilhan Muhamedagić.
Ističe kako je vrlo bitno raditi ono što volite, a ne ono što morate.
“Iako sam zahvalan na iskustvu koje sam doživio na svom bivšem poslu, nikada nisam osjećao da je to moj životni poziv. Nisam tip koj i voli slušati naređenja drugih i želim raditi samo ono što volim, mislim da smo samo tada ispunjeni u potpunosti i možemo raditi velike stvari. Uprkos ‘sigurnosti’ koju sam imao, pandemiji i odgovaranju ljudi u mojoj sredini odlučio sam izaći iz zone komfora i počeo raditi za sebe bez garancije da ću išta zaraditi. Jedina stvar koja me plaši jeste kajanje na kraju života. Pandemija je donijela krizu, ljudi su počeli ostajati bez posla ali i bez života. Koliko god to plaši, više me plaši činjenica da mogu umrijeti dok radim stvari koje ne želim”, riječi su ovog fitness trenera.
Ništa ne dolazi preko noći pa tako nije ni njegova odluka da je možda vrijeme da krene dalje i počne raditi ono što iskreno voli.
“Moja odluka nije bila ishitrena, ranije sam osvijestio šta želim biti, krenuo sam raditi razmišljajući samo o narednom koraku. Bio sam odlučan, pa kada se ukazala prilika da napustim posao to je bio samo još jedan korak, sa malo više adrenalina”, priča naš sagovornik.
Navodi kako su trening i kretanje na različite načine njegov hobi, otkako zna za sebe. Pored toga bavio se i različitim sportovima, od borilačkih vještina pa do atletike i gimnastike. S druge strane, smatra da ako se odlučimo baviti sportom, najbitnija podrška jeste vlastita.
“Nekolicina danas posvećuje pažnju svome izgledu, a još manje funkcionalnosti, zdravlju tijela i duha. I ako ljudi treniraju uglavnom je to zbog ega bez nekog jasnog i kvalitetnog cilja. Podrška je uvijek dobrodošla ali nije neophodna. Ako želimo biti uspješni moramo imati jako samopouzdanje, vjerovati u sebe i sami sebi biti najveća podrška. Dok god dajemo sve od sebe na pametan način, ulažemo u svoje znanje i imamo disciplinu možemo biti među najboljima u svojoj oblasti, to ljudi prepoznaju i konkurencija je apsolutno nevažna. Zato motivacija mora biti unutrašnja”, ističe Ilhan Muhamedagić.
Imati cilj u svome životu je zasigurno pola odrađenog posla ka realiziranju istog.
“Zapišite svoj cilj, podijelite ga na male korake koje možete napraviti i nemojte stajati dok snovi ne postanu stvarnost. Budite nezavisni, uspjeh je probuditi se i raditi posao koji voliš, biti sa ljudima koje voliš i pomagati drugima da urade isto. Bolje je živjeti jedan dan po svojim pravilima nego 100 godina po tuđim”, zaključuje ovaj mladi Visočanin.
