Prije nekoliko dana Bosna i Hercegovina je dobila rezultate TIMSS testa, a prije toga i rezultate PISA testa. TIMSS test mjeri dostignuća učenika u matematici i prirodnim naukama u četvrtim i osmim razredima osnovne škole te u četvrtim razredima srednje škole, dok PISA test akcenat stavlja na procjenu dostignuća učenika u zadacima koji se tiču realnih životnih situacija i koji se smatraju relevantnim za efikasno učestvovanje u društvu odraslih.
Oba testa su sprovedena u školama BiH radi provjere funkcionalne pismenosti naše djece. Testovi su kazali, kao nacija smo nepismeni.
Ono što je posebno zabrinjavajuće u cijeloj toj situaciji jeste izostanak bilo kakve reakcije relevantnih institucija po ovom pitanju. Ponovno je skoro pa jedina reakcija bila ona koju su uputile međunarodne diplomate u Bosni i Hercegovini.
Čini se da vrijednost naše omladine više prepoznaju zemlje inostranstva nego naša matična država. I to je ono što me najviše kao aktivistu boli. Da, postoje svijetli primjeri pojedinaca koji pod tuđom zastavom ostvare odlične rezultate, ali većina tj. ostatak ima problema sa osnovnim stvarima.
Ta djeca trebaju biti budući radnici i lideri, trebaju preuzeti štafetu budućnosti, a sistem koji ih obrazuje od njih pravi nepismene građane. Posljedice toga su ogromne, ne samo da nećemo imati neophodne stručnjake u svim poljima nego će se time uništiti demokratija u našoj zemlji jer se najlakše vlada nepismenom masom. Ako to dopustimo izgubiti ćemo sve ono za što smo se borili.
Ne morate razmišljati dugo i ići daleko da sami uvidite ovo o čemu pišem. Dovoljno je popričati sa nekoliko studenata ili profesora o problemima u nastavi i steći ćete okvirnu sliku problema. Obrazovnim institucijama nedostaje realnog finansiranja, nedostaje ulaganja u nauku, nedostaje investiranja u opremu, nedostaje stručnog osposobljavanja, sistem se sveo na minimalne povremene izdatke čime se institucije samo održavaju na životu.
To će funkcionisati dok ima novca, ali šta kada ga nestane? Mi moramo investirati neophodne količine novca u obrazovno naučne institucije kako bi se pokrenula istraživačka djelatnost koja će kasnije sama zarađivati novce i održavati svoje djelovanje. A ambijent za takve univerzitete moramo stvarati još od nivoa osnovnih i srednjih škola kako bi djeci razvili želju za znatiželjom, učenjem i istraživanjem. Poslije će mnoge stvari same doći na svoje mjesto kao rezultat obrazovane i jake omladine.
Najveći specifikum kod obrazovnih politika jeste njihova dugotrajnost. Odluka koju donesete danas imati će efekta tek kroz 12 do 16 godina kada se dijete odškoluje. Dakle, što više čekamo sa uvođenjem rješenja više generacija uništavamo, mi moramo odmah djelovati kako bi kroz deceniju imali kadar sposoban voditi i čuvati svoju državu. Zbog toga nam je potrebna sveobuhvatna obrazovna reforma, od osnovnog obrazovanja do univerzitetskog. Moramo pronaći greške u sistemu i odmah ih ispraviti inače teško da možemo očekivati bilo kakvu bolju budućnost čak i nakon hladnog rata zvanog nacionalizam.
Autor: Kenan Gutić
Bilješka o autoru: Kenan Gutić rođen je 08.02.1995. godine u Tuzli i diplomirani je pravnik. Aktivista je za unaprijeđenja obrazovanja u Bosni i Hercegovini i svoj rad usmjerio je na uvođenje praktične nastave u obrazovni proces visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini.
