Nakon što je sedamnaest dana proveo u izolaciji zbog pozitivnih rezultata testova na COVID-19, kapiten naše reprezentacije Edin Džeko je napokon dobio i negativan rezultat. To je sigurno jedna od vijesti koje su u ovim prilično teškim vremenima vratile ili barem izmamile osmijeh na lice. Sreću nije skrivao ni sam Edin, koji je objavama na društvenim mrežama poručio kako se raduje ponovnom povratku na zelene terene.
Upravo ta vijest je i mene ponukala da napišem ovu kolumnu posebno nakon posljednja dva kola Lige nacija u kojima je naša reprezentacija doživjela još dva poraza, u gostima od Holandije i na domaćem terenu od reprezentacije Italije. U tim utakmicama nismo mogli računati na našeg kapitena i kada uzmemo u obzir da on ima 34 godine, nameće nam se pitanje, imamo li adekvatnu zamjenu za Edina Džeku ili Dijamanta kako ga mi od milja volimo zvati?
Jednostavno je to pitanje, ali je teško pronaći odgovor i teško je zamijeniti čovjeka koji je trenutno najbolji strijelac reprezentacije sa 59 golova u 112 utakmica koliko je odigrao u reprezentativnom dresu, čovjeka koji pet puta proglašavan fudbalerom godine u našoj državi, čovjeka koji je na klupskom nivou osvajao titule prvaka u Njemačkoj, Engleskoj i koji je trenutno jedan od glavnih igrača u italijanskoj Romi.
Mnogi su mu osporavali kvalitete, govoreći kako se ne trudi dovoljno kada dođe na reprezentativna okupljanja, ali on kao pravi profesionalac, nije pridavao mnogo pažnje takvim izjavama i kritikama, nego je ‘rešetao’ mreže i donosio radost u domove Bosanaca i Hercegovaca širom svijeta.
U onim utakmicama u kojima nije nastupio, vidljivo je koliko nam zapravo fali i koliko je bitan za tim, tako smo na nesreću morali odigrati i preostala dva kola Lige nacija i to ciklusa koji je ionako prošao loše i sigurno da ćemo se svi potruditi što prije zaboraviti ga. Pokušavao je selektor naći adekvatnu zamjenu pa su tako na poziciji centralnog napadača igrali Armin Hodžić od prve minute protiv Holandije te Smail Prevljak koji je u Holandiji ušao u igru u drugom poluvremenu i uspio upisati se u listu strijelaca,a protiv Italije je počeo od prve minute i zamijenio ga je Irfan Hadžić.
Upravo su to imena koja se najčešće spominju kada se traži zamjena za Edina, ali mogu li ti momci koji igraju u Kasimpasi (Armin Hodžić), belgijskom Eupenu (Smail Prevljak) i Akhisarsporu dostojno zamijeniti 10 miliona Eura vrijednog Edina Džeku?
Osim nabrojanih, u krug eventualnih zamjena možemo dodati Ermedina Demirovića koji još uvijek čeka debitantski nastup za reprezentaciju, a on je u ovoj sezoni dobijao šansu sa klupe u njemačkom bundesligašu Freiburgu, pored njega tu su još povrijeđeni Elvir Koljić čiji se povratak očekuje u februaru sljedeće godine, a koji je već četiri puta nastupio i upisao jednu asistenciju u dresu reprezentacije, te Aldin Turkeš koji trenutno nastupa u Švicarskoj igrajući za Lausanne-Sport.
Riad Bajić i Kenan Kodro su već najavljivani kao potencijalni kandidati za ‘devetku’ kada Edin Džeko ode u zasluženu penziju, ali njihova karijera je nekako u silaznoj putanji, ali imaju još vremena da se vrate na ‘puteve stare slave’.
Sve u svemu, trebamo biti sretni što imamo napadača svjetske klase kakav je Edin Džeko, biti ponosni na njega i sve ono što je napravio u svojoj karijeri i slaviti svaki njegov naredni uspjeh i podvig kao naš lični, jer proći će vremena i vremena da Bosna i Hercegovina dobije napadača istih kvaliteta i sposobnosti.
Autor: Nail Hercegovac
Bilješka o autoru: Nail Hercegovac rođen je 12.07.1995. u Varešu i polaznik je prve godine studija na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Zaljubljenik je u fudbal i sport općenito, član i kapiten gradskog kluba NK Vareš.
