Adela Kršo po zanimanju je magistrica biologije-usmjerenje mikrobiologija.
Interes za mikrobiologijom kod ove 29-godišnjakinje javio se još u drugom razredu srednje škole.
“Tadašnja profesorica, Mirsada Jukić (specijalistkinja mikrobiologije) je ostavila veliki dojam na mene, te sam uz nju i zavoljela ovu oblast. S njom sam pod mikroskopom gledala bacil tuberkuloze i tada sam bila jako ponosna jer je meni dozvoljavala da rukujem uzorcima i mikroskopom (za koji smo tada mi učenici mislili da košta 100.000KM). Čini mi se da se ne bih mogla zamisliti u nekoj drugoj oblasti. Životne okolnosti se mijenjaju, ali ljubav i interes prema ovom pozivu će uvijek biti jača od svega”, ističe Adela Kršo u razgovoru za dobarportal.net.
Naglašava kako je ponosna na činjenicu da nikada ne odustaje, bez obzira na čitavu situaciju vezanu za pronalazak posla u struci.
“U dosadašnjem radu sam najviše ponosna na činjenicu da sam bila u mogućnosti da savladam sve one prepreke za koje sam mislila da ne mogu i za koje su drugi mislili da ne mogu, što sam vrijedna radnica, pouzdana i željna cjeloživotnog učenja i napredovanja”, kaže naša sagovornica.
Prema njenim riječima, otvorena su nam vrata u svijet SARS-COV 2, s obzirom na to da su naučnici uspjeli sekvencionirati genom virusa.
“O ovom virusu znamo da se izuzetno lahko prenosi, znamo koliko se dugo može zadržati na površinama, u zraku ili u ljudskom organizmu, znamo njegovu etiologiju kao i način dijagnoze i terapiju. Ono što je zanimljivo za ovaj virus je da je vrlo nepredvidiv i da na taj način predstavlja izvjesno iskušunje naučnicima jer ne mogu odrediti njegov sljedeći korak. Naučnici su vjerovali kako bi ovaj virus mogao, poput njegovih prethodnika SARS i MERS, spontano nestati, međutim ni to se nije desilo”, objašnjava Adela Kršo te dodaje kako iznenađuju i različiti simptomi kod pacijenata jer pored onih opisanih simptoma, mnogi pacijenti ispoljavaju i specifične simptome koje nemaju svi pacijenti.
Našu borbu s nevidljivim neprijateljem ocijenila je kao veoma lošu.
“Brine me i rastužuje činjenica da mnogi ljudi ne shvataju ozbiljnost pandemije i da ne poštuju predložene mjere. S obzirom na to da se radi o virusu koji se prenosi vrlo lahko i da je vrlo teško motivisati ljude da poštuju mjere – nošenje maske i fizička distanca, mislim da naši stručnjaci imaju jako veliki problem da riješe, što se nadam da će uspjeti prije nego bude prekasno”, tvrdi ova mikrobiologinja.
Mišljenja je da su nadležni trebali više brinuti o ljudskim životima.
“Smatram da su na čelu našeg kriznog štaba bili ljudi koji su stavili vlastite interese na prvo mjesto a ne interese nas, građana, za čiju korist i dobro su dužni da rade”, jasna je Adela Kršo.
Potcrtava kako je vakcina trenutno jedino rješenje za zaustavljanje pandemije i eradikciju ovog virusa u skorijoj budućnosti, kojoj se svi radujemo.
“Cilja se na efikasnost vakcine od 90 posto i iznad. S tim da naučnici tvrde kako će se ova vakcina morati primiti u dvije doze za potpunu efikasnost. Međutim, nauci još nije poznato koliko će dugo trajati imunitet. Potrebno je pratiti kontrolnu skupinu ispitanika (pacijenata koji su primili 2 doze vakcine) duži vremenski period, kako bi se ustanovilo koliko imunitet zaista traje. Treba napomenuti da je vakcinacija jedno od najvećih otkrića 20. stoljeća, koje je spasilo na desetine miliona života. Ne trebam vam reći koliko će tek značajno otkriće biti vakcina protiv SARS-COV 2”, naglašava naša sagovornica.
Posebno je žalosti odnos države Bosne i Hercegovine prema nauci.
“Smatram da država koja ne ulaže sva svoja sredstva i napore u nauku i obrazovanje, nema svijetlu budućnost. Voljela bih da živimo u državi koja će svoje naučnike samovoljno da podržava i motiviše da idu dalje bez da ih moramo stalno moliti, izlaziti na proteste i napominjati u šta treba da ulažu”, kaže Adela Kršo.
Čvrstog je ubjeđenja da su mladi naučnici prisiljeni na odlazak iz naše države.
“Kada je odnos države ovakav prema nauci, jako je teško i voljeti i graditi život i karijeru u takvom okruženju. Naučnici ne samo da bivaju potplaćeni, čak i kada nađu posao u struci, već, vrlo često, bivaju žrtve mobinga od strane starijih kolega. Kada sve to uzmemo u obzir, onda je sasvim logično da će osoba koja je naučno orijentisana svoju budućnost zamišljati u državi u kojoj će moći ostvariti svoj potpuni, karijerni potencijal”, ističe naša sagovornica.
Govorila nam je i o svojim planovima za budućnost.
“Zasad, ono što bih voljela jeste upisati specijalizaciju iz oblasti epizootiologije (nauka koja proučava uzroke nastanka, širenja i prestanka zaraznih bolesti životinja, kao i načine njihovog suzbijanja radi eradikcije) na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu. Nadam se da je to nešto što ću uspjeti ostvariti, u nekom vremenskom okviru od deset godina”, govori ova mikrobiologinja.
Mladima poručuje da samo uče, a to učenje ne mora nužno biti vezano za školu ili fakultet.
“Svaki dan je prilika da se nauči nešto novo, i ne treba je propustiti. Učenje novih jezika, sviranje novih instrumenata, bavljenje različitim sportovima. Sve su to stvari koje grade naš karakter, povećavaju krug naših poznanika i šire nam vidike”, zaključuje Adela Kršo.