Fojničanin Abdulhak Hadžimejlić u julu 2019. godine diplomirao je na jednom od 15 najjačih univerziteta u Turskoj, u gradu Konyi na „Selčuk Univerzitetu“, na Filozofskom fakultetu, smjer Historija umjetnosti te se vratio u Bosnu i Hercegovinu i trenutno radi u Sarajevu na Berise Akademiji kao edukator arapske kaligrafije.
Ljubav prema arapskoj kaligrafiji u porodici ovog mladića gaji se skoro dva stoljeća, a njegovi prvi dodiri s kaligrafijom desili su se još dok je pohađao Karađoz-begovu medresu u Mostaru.
“Na ljetnom raspustu neposredno prije polaska u treći razred, tokom jedne ramazanske noći sjedeći sa babom nakon iftara i gledajući u radove koje imamo u našoj kući, ostao sam impresioniran kompozicijama te velikom ljepotom harfova (arapskih slova) i mnogim drugim ljepotama koje nudi kaligrafija. Pa mi je nekako „kliknulo“ kako bi bilo dobro da i ja pokušam uraditi nešto slično pa mi je otac napravio ‘kalem’ za pisanje od tesarske olovke”, kaže Abdulhak Hadžimejlić.
Dodaje kako je njegov babo svoj radni vijek proveo kao imam te je imao iskustva vezana za arapsku kaligrafiju pa mu je dao neka osnovna uputstva kako da napravi poneki rad.
“Što sam više pisao, sve sam se više zaljubljivao u ovu umjetnost. Nakon raspusta sam se vratio u Mostar te sam bio jedan od polaznika kursa arapske kaligrafije kod cijenjenog profesora i majstora Muniba Obradovića. Sa profesorom Obradovićem družio sam se oko dvije godine i on je najviše zaslužan što arapsku kaligrafiju toliko uvažavam i volim”, priča naš sagovornik.
Nakon odlaska u Konyu na studij, nastavio je učiti zanat od cijenjenih kaligrafa.
“Učio sam prvo od Ali Kemal Kakana, a zatim uz preporuku od profesora Obradovića, u Konyi sam upoznao braću i sjajne kaligrafe Abdurahmana i Seyit Ahmet Depelera od kojih sam se najviše okoristio. Nakon povratka u domovinu prošle godine, radim sa prof. dr. Ćazimom Hadžimejlićem kao i sa prof. Munibom Obradović na sulusu i dželi (velikom) sulusu, a vrlo uskoro i na nesh (kur’anskom) pismu”, ističe ovaj talentovani mladić.
Naglašava kako je arapska kaligrafija divna umjetnost i da svaki dan vidi nove ljepote u njoj.
“Ponosan sam prvo što se ovim hajratom bavim, ljudi u kućama žele imati radove kao podsjetnik, a ne samo kao jedan ukrasni predmet unutar njihovih domova, mislim da upravo ta veza koju pravim između te levhe i ljudi koji naručuju rad je ono što me najviše raduje i gura da i dalje pišem. Mogu reći da se ponosim što je ovaj skromni rad ponukao našu omladinu ali i stariju generaciju da se oprobaju u arapskoj kaligrafiji, da vide da arapska kaligrafija je puno više od preciznog i lijepog izvođenja linija na papiru. Ljudi žele da uče, a ja im mogu u okviru svojih mogućnosti određene stvari pokazati i to je ono što me istinski ispunjava”, govori Abdulhak Hadžimejlić.
Kako kaže, trenutno se bavi sulusom i dželi tj. velikim sulusom.
“Radim na masnom papiru za arapsku kaligrafiju kao i na profesionalnom, ručno pravljenom papiru kojeg u terminologiji arapske kaligrafije zovemo Ahar ili Mukahhar. Zavisno od veličine teksta kao i formata papira na kojem radim, rad može potrajati od pola sata pa do sedmicu a ponekad i do 2-3 sedmice. Ukoliko su u pitanju radovi za koje treba više vremena, radim istovremeno na par njih da mi ne dosadi, dinamičan rad i različitost među radovima čini da mi to vrijeme sa njima brzo prolazi”, riječi su našeg sagovornika.
Ističe kako mu mnogi ljudi kažu da pisanje arapske kaligrafije izgleda tako lahko i jednostavno te da je izuzetno talentovan.
“Ne kažem da je moguće biti kaligraf bez neke doze osjećaja za ljepotu i umjetnost općenito, ali mukotrpan rad i hiljade sati uz papir i kaleme, tinte i sve ostalo daje kao rezultat upravo tu jednostavnost dok pišete. Moja najveća inspiracija za rad je ljubav prema kaligrafiji i arapskom harfu. Desi se da se previše zabavim naruđbama, pa jednostavno osjetim veliku potrebu da napravim jednu pauzu u kojoj ću rad napraviti za sebe, ne želim da potisnem osjećaj da sam kaligrafiju počeo učiti iz velike ljubavi i poštovanja prema njoj”, priča ovaj 25-godišnjak.
Istinski ga raduje napredak kaligrafije u Bosni i Hercegovini koji je očit u odnosu na raniji period.
“Do prije nekih sto godina na ovim prostorima imali smo oko sto kaligrafa širom BiH, ali određena dešavanja na Balkanu odradila su svoje pa je kaligrafija spala na svega par kaligrafa koji su bili jako bitan most na današnje učitelje arapske kaligrafije u BiH. Mislim da je stanje danas puno bolje i nadamo se da će zainteresovanost biti sve veća ako Bog da”, smatra Abdulhak Hadžimejlić.
Potcrtava kako je reakcija kupaca jedna od najljepših stvari koje je viđao otkako se bavi prodajom svojih radova.
“Njihova želja da to što prije odnesu kući i postave na zid, njihov osmijeh i sreća što imaju originalan rad je znak da znaju cijeniti prvo arapsku kaligrafiju kao umjetnost, a znaju cijeniti i ručni rad. Trenutno sva zarada kao nafaka od dragog Boga dolazi mi upravo sa arapskom kaligrafijom. Pored pisanja klasičnih radova, radim i na logotipima kao i naslovnicama za udžbenike na fakultetima. Radio sam npr. logotipe za hafiza Kenana ef. Musića, Mustafu Isakovića, horove Rejjan, Ašik, Ehli Iman, radio sam također na logotipima za različite kompanije u svijetu kao i natpise za džamije i slično. Radove ne prodajem dakle samo na teritoriji naše domovine, već u cijelom svijetu. Nisam ni sanjao da će neki moji radovi završiti u Čileu, Argentini, Australiji, SAD-u, Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Francuskoj, Egiptu, Dubaiju itd. Sve to insana gura da bude još bolji, da se trudi i daje maksimum u određenom momentu”, ponosno kaže naš sagovornik.
Dodaje da insan mora biti zahvalan na svakom stanju, pa bilo da se nešto poremeti ili da se
unaprijedi.
“Otkako je nastupio period pandemije koronavirusa lično nisam osjetio neki pad u svom poslu, što svakako ne znači da ga neće biti, ali moramo biti spremni na sve. Trenutno imam hvala Bogu dosta projekata na kojima radim, pa nadamo se samo lijepom zdravlju a posla će biti ako Bog da”, govori ovaj mladi kaligraf.
Naglašava kako u Bosni i Hercegovini ima priliku učiti kaligrafiju od velikih majstora.
“Nadam da će biti zdravlja i dovoljno strpljenja da pred njima izučim u potpunosti arapsku kaligrafiju i postanem profesionalni kaligraf arapskog pisma. Pored toga ako Bog da želja je velika za nastavak akademskog obrazovanja, najvjerovatnije u BiH. Nadam se da će uz Božiju pomoć moja vizija moje karijere biti uspješno realizovana u budućnosti”, riječi su našeg sagovrnika.
Mladima poručuje da nikad ne odustaju od svojih snova.
“Svakome je dragi Bog dao neku ulogu na ovom svijetu, ne možemo svi biti doktori, inžinjeri, arhitekte i slično, ali ako vidimo da nam ide određena grana tipa umjetnost, onda potrudimo se da budemo najbolji umjetnici, ako smo dobri u matematici, potrudimo se da budemo najbolji matematičari, ako volimo poljoprivredu, potrudimo se da budemo najbolji poljoprivrednici, jednostavno neka nam prioritet bude visok, strpljenja ne smije da manjka, a uspjeh će doći kad tad. Slušajte svoje srce, znanjem i srcem dosegnite najbolju verziju sebe”, zaključuje Abdulhak Hadžimejlić.
