Osman Junuzović dolazi iz Doboj Istoka i prvak je Bosne i Hercegovine na 3000 m, 3000 m stipl, 5000 m, 8000 m kros, 10 000 m na stazi, 10 000 m na cesti, na 21 km i na 42 km. Prvak je Balkana na 3000 m stipl. Osvojio je treće mjesto na 3000 m stipl na prvim Evropskim Igrama u Baku te je pobjednik kupa Evrope na 3000 m i 5000 m na Malti.
U razgovoru za dobarportal.net otkriva da ga mnogi pitaju kako pronalazi motivaciju da ustaje ujutro u pet i da trenira.
“Motivaciju izvlačim iz sebe da budem što bolji, jer sam svjestan da će moji rezultati koji budu ostali iza mene biti dio historije Bosne i Hercegovine. Svako jutro želim da u tom danu budem što bolji i da mi trening bude vrhunski. U tome sam mnogo zahtjevan, npr. zna se desiti da trener bude prezadovoljan odrađenim treningom, dok ja nisam. Zašto? Zato što uvijek imam u glavi da mogu bolje i da trebam bolje. Tjeram sebe do krajnjih granica. Poseban osjećaj je kada predstavljam svoju Bosnu i Hercegovinu na velikim takmičenjima i donesem medalje. To mi je zapravo najveća motivacija”, kaže Osman Junuzović.
Ispričao nam je i sa kojim se sve životnim izazovima susretao.
“Imao sam povredu 2018. godine, gdje su mi rekli da dvije godine ne mogu trenirati atletiku, ali ja sam nakon samo dva mjeseca počeo da treniram sa jakim bolovima i postao sam prvak Bosne i Hercegovine! Kada sebi nešto zacrtam, to i ispunim. Baš sam uporan i tvrdoglav. Ne volim kada mi neko kaže da nešto ne mogu. Čak sam i ljekare demantovao i dokazao sam da za kratko vrijeme, poslije takve povrede i pauze, mogu postići svoj rezultat. Oni su zaista bili u čudu!”, priča naš sagovornik.
Kako kaže, to je bila prekretnica u njegovoj karijeri.
“Tada sam morao donijeti odluku da li nastaviti sve iz početka ili prestati se baviti atletikom. Atletika je takav sport da sporo ulazite u formu i treba dosta vremena i truda uložiti da budete u formi. Deset dana vam treba da ispadnete iz forme, a kamoli dvije godine pauze”, ističe Osman Junuzović, koji najviše voli trenirati u prirodi, pogotovo na atletskoj stazi između borova šuma na Ozrenu i Preslici, ali i na stadionu Tušanj.
Na pitanje u kojem se još sportu pronalazi, Osman je odgovorio da mu je nogomet uvijek bio ne samo zanmiljiv, nego je i jedno vrijeme trenirao mali i veliki nogomet.
“Pored nogometa, mogu se vidjeti u bilo kojem sportu, jer volim taj takmičarski duh i taj mentalitet za pobjeđivanjem. Od malih nogu sam volio da pobjeđujem nevažno u kojem sportu. Ali sam se pronašao u atletici, jer ne zove se džaba ‘kraljica sportova’. Atletika je temelj za sve ostale sportove”, govori ovaj izuzetni sportista.
Tvrdi kako ima poseban plan ishrane.
“Moja ishrana se sastoji od mnogo bjelančevina, ugljikohidrata, proteina. Mnogo jedem piletine, ribe, dok crveno meso jedem u manjim količinama. Ponekad uzmem i slatkiš, jer sam veliki ljubitelj slatkiša, ali nažalost ne smijem puno toga jesti iako sagorim do 2500 kalorija. Tu su još pahuljice, med, bademi i lješnjaci”, priča naš sagovornik.
Njegovi najveći uzori su roditelji.
“Kada sam bio mlađi niko me nije inspirisao u atletici, jer kada sam počeo trenirati atletiku, nisam mislio da ću biti u ovom sportu i da ću zavoliti i da ću biti ovoliko uspješan. Ali su mi uvijek i u svemu bili uzor moji roditelji, jer smatram da su me fino odgojili i vaspitali”, naglašava Osman Junuzović.
Dodaje da se morao dosta toga odreći kako bi postigao sve ove rezultate.
“Svega sam se bukvalno morao odreći. Od ishrane do izlazaka do kasno. Nisam imao ni školski raspust kao ostali. Morao sam svaki dan trenirati dva treninga, nebitno da li je kiša, snijeg ili vrućine. Nema izgovora niti izuzetaka. Ali sve te slatke muke postanu drage kada vidite šta ste postigli, pogotov kada se popnete na najvišu stepenicu na postolju”, riječi su jednog od najboljih atletičara u Bosni i Hercegovini.
Opisao je i kako izgleda njegov trening kada se ne osjeća dobro.
“Tjeram se do te psihičke i fizičke granice da pobjedim taj bol i osjećaj, a potom se natjeram da završim trening onako kako sam planirao, iako taj dan nisam u stanju da treniram. Ta spoznaja da nadvladam sebe me motiviše da i u tim danima odradim odličan trening. Ponekad se desi da kad se baš loše osjećam, da baš taj dan odradim najbolji trening, pa čak i trku”, priča naš sagovornik.
Naglašava kako bi volio da ima još veću podršku od nadležnih institucija.
“Od Općine očekujem da pruži mnogo više podrške. Moraju voditi računa o vrhunskim sportistima i da mora postojati stipendiranje za najboljeg sportistu ili više njih. Vjerujem da bi bilo mnogo lakše postizati rezultate, jer sportisti trebaju imati vrhunsku vitaminizaciju, opremu, bogatu ishranu. Takve uslove nisam nikada imao, ali se nisam nikada žalio”, potcrtava ovaj bh. atletičar.
Na kraju našeg razgovora dodaje kako se susreće i sa predrasudama poput “ma to je samo trčanje”.
“Zbog toga mi je drago da su sada imali priliku gledati me na maratonu 42,195 metara i vidjeti kako to izgleda i da to nije ‘samo trčanje’. Drago mi je što sam na taj način srušio te predrasude i što su imali priliku vidjeti šta je trčanje i atletika. Sada me mnogo više cijene”, zaključuje Osman Junuzović.
Autor: Nela Banjić
Bilješka o autoru: Nela Banjić rođena je 25.01.1995. godine u Gifhornu (Njemačka). Diplomirani je pedagog/psiholog, sa iskustvom profesorice psihologije, logike i filozofije u srednjoj školi. Aktivistica je koja se zalaže za liderstvo mladih, prava žena te za teme usmjerene ka vlastitom duhovnom razvoju, a sve sa ciljem da doprinose razvoju zajednica u Bosni i Hercegovini, a time i cijelog svijeta. Govori njemački i engleski jezik, svira gitaru i zaljubljenica je u jogu.
