Sarajlija Anes Hasanbegović (20) živi u Münchenu i aktivan je član SPD-a Bayern.
Glavni grad Bosne i Hercegovine (BiH) napustio je zajedno sa svojom porodicom 2015. godine zbog, kako kaže, upitne budućnosti i političke nestabilnosti.
“Moji roditelji nisu željeli da budućnost mog brata i mene zavisi od etničke pripadnosti, političke opredjeljenosti i porodičnih veza. Željeli su da svoju karijeru stvaramo sami i to u zemlji u kojoj se vrednuju potencijali, mišljenje i struka”, kaže Anes Hasanbegović.
Dodaje kako u SPD-u Bayern vodi grupu o proširenju Europske unije (EU), vanjskoj politici i sigurnosti te da zajedno sa partijskim kolegama radi na novom planu po pitanju proširenja i vanjske politike EU.
“Politička područja kojima se bavim su europske integracije, politika proširenja EU, migracije, klimatske promjene i europsko-američki odnosi. Nakon što sam završio Adolf-Weber gimnaziju i položio Abitur u Münchenu, trenutno studiram ekonomiju i menadžment na Univerzitetu Ludwig-Maximillians u Münchenu”, priča naš sagovornik.
Dok je živio u Sarajevu, nije bio aktivan ni u jednoj političkoj stranci, iako je vrlo rano razvio svoje simpatije prema ideji socijaldemokratije, socijalne pravde i ujedinjene Europe.
“Moj konkretan politički angažman je zapravo započeo u Njemačkoj. Dio sam ovog društva i nisam želio da stojim po strani već da se angažujem i da učim mnogo novih stvari od ljudi koji imaju iskustva u politici. Mnogim partijskim kolegama u Njemačkoj je interesantno vidjeti jednu mladu osobu koja nije državljanin Njemačke, ali koja se opet angažira kao da to jeste. Kada pokažete volju, iskreno interesovanje i spremnost da radite na različitim inicijativama onda ne morate sumnjati u podršku od strane ljudi koji vas ne poznaju ili koji ne dijele ista uvjerenja kao vi”, ističe mladi Sarajlija.
Naglašava kako se nije nimalo lahko politički izboriti u stranoj zemlji te smatra da mladi aktivisti u Njemačkoj imaju bolju komunikaciju sa odgovornim ljudima u različitim sektorima i da tako sami mogu učestvovati i stjecati političko iskustvo.
“Vidim da je ta distanca u BiH mnogo veća te da je rad sa omladinom više deklarativan nego produktivan. Smatram da ima prostora za participaciju, ali potrebne su konstantne razmjene mišljenja kroz razne diskusije i što veći broj aktivnosti omladine svih političkih opcija”, mišljenja je naš sagovornik.
Dodaje da bi se trebalo više razgovarati o potencijalima i gledati mlade kao rješenja za naše probleme, a ne kao problem.
“Mladi, kao što sam i ja, su rođeni u jednoj zemlji koja je razjedinjena i koja se još uvijek bori za svoju poziciju na regionalnoj i svjetskoj sceni. Problemi su različiti. Mnogi će reći da je upravo najveći problem mladih na Blakanu što žele da napuste svoje zemlje u nadi da će njihov potencijal biti više vrednovan u zemljama Zapada. Ali zaobilazimo poentu u čitavoj diskusiji a to je pitanje, kako je moguće da se u svim zemljama Zapadnog Balkana više priča o nacionalizmu umjesto upravo egzistencijalnoj borbi vlastitiog stanovništva i mladih protiv ekonomske i socijalne nesigurnosti? Zbog nacionalizma, koji 25 godina nakon sukoba još uvijek dominira političkim diskursom, mladi ljudi su svjedoci jednog začaranog političkog kruga koji im ne dozvoljava da razgovaraju o temama koje su za njih bitne, a to su smanjenje nezaposlenosti, gospodarska rast, osiguranje ljudskih prava, socijalna sigurnost, kvalitetno obrazovanje i egzistencijalna borba protiv klimatskih promjena koje će imati neopisiv uticaj na cjelokupan svijet pa tako i BiH”, smatra Anes Hasanbegović.
Ovaj rođeni Sarajlija u Njemačkoj je i aktivan član Europskog omladinskog parlamenta.
“Europski omladinski parlament u Njemačkoj je udruženje koje se sastoji od predanih mladih ljudi koji potstiču razmjenu mladih u Europi interaktivnim, europsko-političkim obrazovnim radom i omogućavaju vlastitoj generaciji da oblikuje svoje vlastito mišljenje i aktivno sudjeluje u političkom i društvenom životu. Asocijacija trenutno ima partnere u 40 europskih zemalja – u potpunosti na dobrovoljnoj osnovi. Na svojim sjednicama simuliramo funkcioniranje Europskog parlamenta, sa ciljem da njegov rad učinimo razumljivim za nove generacije”, ističe naš sagovornik.
Prema njegovim riječima, mlada demokratija je veoma bitan pojam te je mišljenja da je pogrešno reći da je zainteresiranost mladih za politiku u Njemačkoj veća u odnosu na Bosnu i Hercegovinu ili ostale mlade demokratije.
“Zapadna Njemačka je od 1945. demokratija, BiH od 1995. Moramo biti svjesni činjenice da stanovnici zemalja Zapadnog Balkana još uvijek nisu svjesni šta je zapravo demokratija, odnosno u kakvom državnom sistemu uopće žive. Iz tog razloga omladina nije ni mogla naučiti mnogo od svojih roditelja o demokratiji i demokratskim principima. Glasati svake dvije godine nije najbitniji pokazatelj da li jedna zemlja ima demokratski sistem. Demokratija živi od stalne participacije, različitih mišljenja, istine i generacijske smjene. Mnogi ljudi u BiH su iz prethodnog sistema naučili da postoji jedna partija, jedan put i jedna tzv. istina, odnosno ne postojanje kritičkog razmišljanja”, naglašava mladi Sarajlija.
Kako kaže, najviše se boji da pogrešni ljudi, koji ni sami ne razumiju demokratiju, uče mlade ljude u politici u Bosni i Hercegovini o tome šta znači demokratija i šta je zapravo demokratski sistem.
“Ne želim imenovati bilo koga, ali se odnosi na one koji su svoj politički angažman započeli u bivšem socijalističkom sistemu i iste pogrešne metode koje su tada koristili kao komunisti koriste i danas kao tzv. konzervativci ili liberali. Vjerujem da omladina BiH pa čak i više svog slobodnog vremena provodi sa političkim temama i diskusijama u odnosu na omladinu u Njemačkoj. Problem nastaje u tome što od te iste diskusije nema baš mnogo konkretnih rezultata”, govori Anes Hasanbegović.
Smatra da diplomatija Bosne i Hercegovine konačno treba definisati konkretne ciljeve kako predstavljati Bosnu i Hercegovinu.
“Riješiti otvorena pitanja sa zemljama u okruženju, osnovati diplomatsku akademiju zajedno sa državnim univerzitetima u BiH i među konkretnim ciljevima definitivno mora biti i saradnja sa predstavnicima bh. dijaspore. Ne želim reći da bh. diplomatija nije radila ništa u vezi dijaspore ali da je dovoljno nije. Jedan od aktuelnih primjera je otvaranje BiH granica zbog pandemije korona virusa ili povratak građana BiH iz EU u BiH. Sramotno je gledati kako ambasador vaše zemlje u Kanadi negira genocid. Stoga diplomatija BiH može i mora puno bolje da bi dijaspori dala mogućnosti da odlučuju isto toliko koliko odlučuju i ljudi koji žive u BiH”, mišljenja je naš sagovornik.
Dodaje kako zajedno sa mnogim političkim aktivistima iz cijele Europe pregovara o mogućem osnivanju organizacije pod imenom “European Youth Congress” koja bi okupila mlade aktiviste različitih političkih opcija i nevladinih organizacija.
“Cilj je da u nesigurnim vremena, kao što je trenutna epidemija, zastupamo interese europske omladine i osiguramo politički kapacitet kojim bismo mogli donijeti nadu i konkretan smjer milionima mladih Europljana koji pokušavaju pronaći svoj put u ovoj zdravstvenoj, socijalnoj i ekonomskoj krizi”, ističe ovaj 20-godišnjak.
Naglašava kako je uvijek razmišljao o diplomatiji kao profesiji.
“Iz tog razloga se borim i trudim svakoga dana da ostvarim taj cilj. Moj san je zagovarati dobre diplomatske odnose i zalagati se da brojni njemački projekti zažive i pomognu stanovništvu u nerazvijenim i zemljama u razvoju”, zaključuje Anes Hasanbegović.
