Višnja Marinčić, hrabra djevojka iz Tomislavgrada. Iako je imala čak pet operacija, svakog dana ide u popodnevnu šetnju, druži se sa komšijama, širi radost gdje god da se pojavi.
Priča o Višnji je nastala mojom radoznalošću. Znate, kao novinarka, privlače me neuobičajene stvari. Tako me je privuklo i ime Višnja. U posjeti Tomislavgradu, sa Sumerom i nevladinom organizacijom “People In Need“, posjetili smo Udrugu roditelja djece sa posebnim potrebama “Nada”. Magdalena Marinčić, predstavnica Udruge “Nada“, u razgovoru je govorila o svojoj kćerki Višnji, koja boluje od West syndroma, celebralne paralize. Rođena je dva mjeseca ranije.
Kada smo saznali da Višnja ima samo 19 godina i da boluje od takve bolesti, naše sljedeće pitanje je bilo: “Da li bih je mogla upoznati, lično? Njena majka mi je srčano odgovorila (op.a.): “Da, naravno“.
Dočekala nas je vedra i nasmijana Višnja. Otkrila mi je da voli slušati pjesme od zabavne do narodne, da gleda svatove bliskih osoba, rodbine i prijatelja.
Dan započinje buđenjem u devet sati. Poslije doručka slijedi odmaranje ispred kuće. Nažalost, zbog pandemije koronavirusa, nema nastave i to joj puno nedostaje. Popodne šetnja, obilazak kod druge bake i navečer druženje sa susjedima ispred zelene zgrade. Dugo sjediti ne može zbog pet operacija koje je ova hrabra djevojčica prošla pa se odmara u sobi na krevetu.
Mama Magdalena je s nama podijelila priču o Halidu Bešliću.
„Bilo je to prije nekoliko godina kada je Halid nastradao. Išle smo na duhovnu obnovu, na radiju su rekli da je Halid nastradao i da je u lošem stanju. Navečer na misi,svećenik je rekao da u sebi odlučimo za koga ćemo moliti a Višnja je šapnula da će ona moliti za Halida. Sutradan su javili da je Halid bolje. Naš susjed je dobar prijatelj sa Halidom i kada mu je išao u posjetu to mu je ispričao. Na to Halid nije ostao ravnodušan, čim mu je bilo bolje došao je kod nas kući da upozna Višnju i da joj se zahvali što je unatoč svojim poteškoćama odlučila da moli za njegovo ozdravljenje“, priča mama Magdalena.
Kada je bila mlađa, Višnjina želja bila je da hoda, s godinama je prestala govoriti o tome, a pogotovo dolaskom puberteta koji teško podnosi. Kada je raspoložena, priča o tome kako želi da ima momka, obavezno to bude neki muzičar, dečko iz tomislavgradskih bendova.
„Višnja uživa u životu unatoč svojim problemima, u živote ljudi je unijela veselje jer ljudi ne mogu pored nje kukati i jadati se, pogotovo kad je ona tako raspoložena. Zato unatoč problemima ne smijemo biti žalosni,već prihvatiti ono što nas je zapalo i nastaviti dalje“, poruka je našim čitateljima od Višnje Marinčić.
Glavni pokretač prihvatanja osoba sa poteškoćama u razvoju u Tomislavgradu je Udruga roditelja djece sa posebnim potrebama „Nada“, koja postoji već dvadeset godina. Dosta vremena je trebalo kako bi ljudi prihvatili osobe sa poteškoćama u razvoju. Glavni pokretači su roditelji.
Magdalena ne bi nikada ništa mijenjala što se tiče života s njenom kćerkom Višnjom. Kako kaže, uz sve probleme koje prolaze stalno, ona je osoba koja je unijela najviše radosti u život njihove porodice i ljudi koji je poznaju.
„Ono što me kao roditelja ponekad muči i ne da mi mira je strah od budućnosti ali ne želim sa time da se zamaram. Mislim da će se dragi Bog za sve pobrinuti(moram naglasiti da je vjera nešto što mi daje snagu da nastavim dalje)a isto tako mislim da mi roditelji treba da budemo i dalje uporni i da zajedno sa mjerodavnim institucijama osiguramo sigurniju budućnost našoj djeci“, zaključila je Magdalena Marinčić.
