Listam danas portale, uobičajena praksa za jutarnjom kafom. Na početku odmah zaje… dan, rutinski, pa da me u ostatku ništa ne može iznenaditi.
Prelistam malo i društvene mreže, vidim kako su se oglasili različiti čelnici stranaka u Bosni i Hercegovini. Svakog dana imam želju da ih pitam, zašto nisu inteligentni?
Takmičenja u predizbornoj kampanji su počela, ali ja bih jedno posebno otvorila za najgluplji post sezone.
Stranke su u svoje redove uvele ekonomiste, doktore, mašince, građevince…, samo su jednu bitnu stvar zaboravile, stručnjaka/inju za odnose s javnošću, koji će filtrirati njihova oglašavanja i kreirati smislen sadržaj na zvaničnim stranicama.
Pored toga, isti taj stručnjak/inja mora svojim stranačkim šefovima pojasniti da bi trebali informisani dolaziti na pres-konferencije, kako ne bi “kopali” sami sebe odgovorima.
Optuživanje ovih ili onih kao strategija izborne kampanje je potpuni promašaj, nedolično ponašanje za odraslu osobu i krajnja kafanska vrsta komunikacije.
Rezultati su loši, ali konzumenti su tako nezainteresovani da i ove kafanske rečenice na zvaničnim profilima naših političkih subjekata dobijaju na stotine lajkova i desetine dijeljenja.
Postavlja se razumno pitanje, da li su ti politički subjekti shvatili da pametna misao nije primamljiva za uši naših građana?
Komunikološki gledano, riječ je o velikom broju neobrazovanih kandidata, još manje stručnih, potpuno nespremnih za kritiku. Bojim se za budućnost zemlje u kojoj živim gdje sebe za relevantne kandidate smatraju ljudi jer imaju preko šezdeset godina. To im je osnovna referenca koju su nazvali iskustvo.
Iskustveno polje je individualna činjenica svakog pojedinca i nije nikakva zvanična referenca kako je koriste naši kandidati.
Imamo još jednu vrstu kandidata, onih prečitanih i potpuno beskorisnih u javnoj komunikaciji. Rečenice im obiluju stručnim pojmovima i ponekad mislim da zaista nisu ni oni shvatili šta žele reći.
Takvima, baš kao i ovima s kafanskom komunikacijom, treba zabraniti javne nastupe.
Nedavno kažu kako neki ljudi jesu stručnjaci, ali nisu dobri u javnoj komunikaciji.
Na tremu možete odbiti dvadeset posto kvaliteta, ali nikako više od toga. Javna komunikacija političara bi se trebala svoditi na dobro poznavanje teme, iskrenost i vjeru u svoje ideje. Sve to doprinosi dobrom govorniku, a ono što fali trebali bi doraditi sa stranačkim savjetnicima za odnose s javnoću.
I da rezimiramo.
Laž u javnoj komunikaciji se čuje.
Rasipanje stručnim pojmovima je najveća greška jer dobrog govornika svako razumije.
Stručnjaci za odnose s javnošću, kvalificirani, su vam neophodni.
Nemojte se optuživati po društvenim mrežama, to vam je loša strategija.
Fokusirajte se na sebe i svoju stranku.
Sve to, da nama inteligenciju ne vrijeđate.
