Dženan Zeničanin iz Vogošće i Kemalemir Frashto iz Foče u braku su sedmu godinu.
Žive u Charlotte-u u Sjevernoj Karolini. Upravo s njima smo razgovarali o bračnoj zajednici LBGT populacije i kako naše sredine gledaju na tu vrstu ljubavi?
Kemalemir je bio u bračnoj zajednici sa ženom, ali to nije najbolje funkcionisalo jer, kako kaže, svoju suprugu volio je kao sestru.
“Živjeti dvostruki život je jako teško. A, zašto gay žive dvostruki život? Zbog okruženja, porodice, prijatelja….Znači Ti u stvari praviš sve druge sretne a ti si tužan truhneš iznutra. Zbog toga sam se oženio sa ženom. Tada počinje moja muka. Sa ženom sam, ali je volim kao sestru a ne kao ženu. Ne mogu imate seksualne odnose zato što imam osjecaj prema muškarcima a ne prema ženama. Mučim se, plačem, dolazi do pokušaja samoubistva zato što ne mogu funkcionirati i mislim da sam mentalno poremećen. A u stvari sam vrlo normalan. Dragi Allah me takvog stvorio, a ljudi i needukacija ljudi me pokušava napraviti ludim, zbunjuju me sa svojim temama protiv gay osoba…Znači tek 2002 sebi u glavi uz pomoc psihijatra odlučujem da sam ja sasvim normalan i da me bosanski mentalitet i okruženje pravio budalom.”
LGBT osobe do suočavanja sa istinom prođu kroz nekoliko faza koje nisu nimalo jednostavne u bosanskohercegovačkom društvu i već na samom početku ta lica shvataju da će živjeti s nekom vrstom osude.
“Znači “Comming out” ili priznavanje je proces u fazama koje mogu trajati godinama.
Prva faza je priznati samom sebi da si gay i da si sasvim normalan i da si ok sa tim.
Druga faza je priznati dragim ljudima i familiji
I napokon treća faza kada ti je absolutno svejedno da li će te neko voliti što si gay ili ne…
Znači prve dvije faze su jako bolne, iscrprljujuće. To vam je kao guliti luk. Guliš luk polahko, a svaki dio te peče za oči.”
Da li ste zamišljali ikada kako izgleda trenutak kada trebate doći pred porodicu i priznati da ste LGBT? Da li bi vas bilo strah reakcije? Situacija u stvarnosti izgleda ovako:
“Priznati svojoj porodici je bilo jako teško. Da li će te prihvatiti, da li neće…
Ispočetka neki u porodici su prihvatili a neki ne. Kasnije uz pomoć porodičnih članova koji su prihvatili, odnosno pošto im objašnjavaju da smo mi iste osobe, da mi ne ugrožavamo nikoga, da mi samo želimo slobodu ljubavi i ostali članovi prihvaćaju. Sada živimo normalno i naši porodica, familija i prijatelji nas vole i cijene.”
Kažu nam još i ovo:
“Biti gay je od Allaha. To je u genima. Vrlo bi lahko bilo da to može tako ” danas ću biti gay a sutra heteroseksualac”. To bi isto bilo da vam postavim pitanje :” Kada ste odlučili da budete heteroseksualac” znači to se uvijek zna samo što te drušvo gdje odrastaš pokušava zavarati i utisnuti svoje mišljenje u tvoj mozak sa antigay ponašanjem i antigay propagandom.”
Dok su živjeli u Bosni i Hercegovini Kemalemir i Dženan su se kao i većina LGBT osoba susretali sa stigmatizacijom i komentarima sredine.
“Uvijek ima onih malograđana i needukovanih ljudi koji misle da ako stanu sa gay osobom da će i oni sami postati gay. Ima onih koji misle da u gay svijetu se samo upražnjava nonstop sex odnosno da mi ništa drugo ne radimo nego samo općimo. Boje se pričati sa nama da ih ne bi sexualno napali. Ti malograđani i needukovani ljudi ne znaju da smo mi puno ljubavi i dobrote. Mi ustvari širimo pozitivnu energiju i ljubav. Ljudima smo objašnjavali našim ponašanjem, našim gestovima a ponekad i činjenicom da ne stvaramo mi hromosome i gene
nego dragi Allah to određuje.”
Kemalemir i Dženan su posvećeni islamu i vjeri u Boga.
“Ispočetka nas je vrijeđalo najviše kada neko kaže Vi ste griješnici i kvarite Islam. A oni ne znaju da i mi klanjamo redovno i da Allah voli raznolikost, različitost. Allah nas namjerno stvara različite da bi voljeli jedni druge, pomagali, a ne da bi jedni drugima razdor i patnju činili.”
Kemalemir i Dženan su svakodnevno u kontaktu sa svojim porodicama u Bosni i Hercegovini. Međusobno se poštuju i vole. Po dolasku u Vogošću kažu da se nikada nisu sreli sa stereotipima sredine.
Njihova vjera u ljubav i Boga vodi ih kroz ovozemaljski život, te mole da se LGBT osobama ne osporava pravo na to.
“Ljubav je Božije davanje. Ako ti dragi Allah nije očistio srce od mržnje i ispunio ga ljubavlju džaba vam je sve. A pronaći ljubav svog života mozes samo ako ti je srce čisto i ne mrziš ništa i nikoga. Mi smo hvala Allahu pronašli jedan drugoga. Ljubav je kada legneš sa nekim koga voliš i koji te razumije u svakom trenutku i kada se probudiš pored te osobe. Ljubav ne bira heteroseksualce ili gay, boju kože, religiju….Ljubav je istinski osjećaj tvoje duše.”
Mi osobe LGBT populacije širimo ljubav i samo želimo biti voljeni i da nam ne osporavaju da se volimo. “Da li tražimo puno?”
