Lejla Srna studentica je Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu i aktivna je u lokalnoj zajednici.
Mlada Sarajka članica je nekoliko nevladinih organizacija kroz različite pozicije, a u razgovoru za dobarportal.net govorila je o svom radu te značaju društvenog angažmana kod mladih.
“Još od osnovne škole radim na tome da budem najbolja verzija sebe, a kako bih to uspjela shvatila sam da školska učionica ne može biti jedino mjesto na kojem dobivam nove informacije. Iako sam zaista mnogo voljela školu i uvijek bila super odlikaš, najdraži dio školskog dana bi bio trenutak kada zakoračim preko praga učionice i pohrlim “u svijet” da ga otkrivam”, kaže Lejla Srna, inače aktivna članica folklorne sekcije KUD-a “Lola” Sarajevo.
Zahvaljujući svojoj radoznalosti i angažovanosti, veoma je ponosna na sebe.
“Učešće u vannastavnim aktivnostima ili u NVO sektoru, otvorilo mi je mnogo šire vidike za budućnost. Od toga da imam zaista mnogo poznanika, važnih kontakata, više iskustva i znanja, do toga da sam posjetila mnoge gradove i okolne države. Vjerujem da sam zahvaljujući ovome u velikoj prednosti nad svojim vršnjacima ili općenito osobama koje su se posvetile isključivo školi ili nisu ni to”, dodaje naša sagovornica koja gaji i veliku ljubav prema knjigama, nogometu i košarci te svemu onome što ima veze sa umjetnošću, ali onoj koja je nastala u historiji o kojoj uči.
Nepresušnu motivaciju nalazi u porodici.
“Tu su također pohvale sa raznih strana koje su mi vjetar u leđa i daju mi razloga da nastavim raditi to što radim. Imam neke svoje influensere, ako tako mogu reći, koji nemaju veze sa blogerkama, poznatim djevojkama na Instagramu i sl., već na jedan potpuno drugačiji način utiču na mene svojim postojanjem i djelovanjem i velika su mi motivacija u radu. Volim za sebe reći da ovo nije moje vrijeme i da bih se bolje uklopila u neki period od ’60.-’90.”, riječi su mlade Sarajke.
Govorila je i o značaju društvenog angažmana kod mladih.
“Kao što sam već spomenula, nešto što se ne uči u klupama, a sada ima veoma velikog utjecaja, ako ne i većeg od formalnog obrazovanja, to je upravo društveni angažman ili neformalno obrazovanje kroz različite vidove angažovanosti”, smatra naša sagovornica.
Dodaje da bi voljela da se uvede neki zakon koji svaku osobu, bilo mladu, staru, zaposlenu ili nezaposlenu, obavezuje na barem jedan sat volonterskog rada u sedmici.
“Vjerujem da bi tek tad shvatili koliko pomažu sami sebi, svom razvoju i psihičkom stanju, a ujedno i doprinose poboljšanju lokalne zajednice i općenito društva u kojem živimo. Nažalost, volonterski rad je danas okarakterisan kao jeftina/besplatna radna snaga, i u tome leži čitav problem”, ističe ova svestrana djevojka.
S ponosom naglašava da je završila i pisanje svoje prve knjige, koju uskoro planira objaviti.
“Ostale su još neke pojedinosti koje je potrebno završiti prije samog objavljivanja, ali se nadam da s tim neće biti problema i da ću po završetku ovog haosa koji nas je zadesio imati svoju knjigu u rukama i biti spremna promocijom, obznaniti je i drugima. Prije svega, to bi mnogo značilo meni, mojoj porodici i prijateljima, jer su zapravo svi oni na neki način doprinijeli samoj priči”, govori Lejla Srna.
Potom nam je otkrila nekoliko detalja o samoj knjizi.
“Naime, djevojka Amina i momak Emir su nosioci radnje, a njihovi životi su sastavljeni od pojedinih dijelova i životnih priča mojih prijatelja i općenito ljudi u mojoj okolini, kao i mene same. Znači, sve su to istiniti događaji samo su dodijeljeni izmišljenim likovima. Kroz knjigu je provučeno pitanje rođenja i smrti, drugim riječima postavlja se pitanje da li je smrt zapravo naše i “prvo i posljednje”?”, riječi su mlade Sarajke koja se nada se da će svi imati priliku pročitati knjigu.
Dobitnica je i mnogobrojnih priznanja i nagrada.
“Jedno vrijeme sam toliko bila u fazonu sakupljanja diploma, certifikata, zahvalnica i sl., da sam popunila dvije fascikle u kojima se trenutno nalazi oko 85 priznanja, iz različitih oblasti, kao što su nauka, sport, inovacije, ples, volonterski rad, poduzetništvo, učešće na zimskim školama, praksama, konferencijama, kursevima, Erasmus treninzima te literarnim konkursima. Bilo bi ih čak i više, da u jednom trenutku nisam shvatila da mi taj papir ne predstavlja mnogo, već je važno ono što zaista naučim i ponesem sa sobom kroz život, jer su mi pojedinci u državi dokaz da diploma ili certifikat kao papir može biti kupljen, a da su znanja i vještine ono što se vrijednuje. Hvala Bogu pa iza svake svoje diplome/cetrifikata/zahvanice mogu stati i za svaku garantovati”, govori Lejla Srna.
Ipak, najponosnija je na onih stotinjak stranica koje je napisala i koje će, nada se, ostaviti trag u vremenu koje tek dolazi .
“Nakon toga, izdvojila bih činjenicu da sam jedan od ukupno deset stipendista studenata iz BiH, koje je OLX.ba platforma odlučila stipendirati, ne po osnovu akademskog uspjeha, već i društvenom angažmanu i uspjesima na drugim poljima. Također bih izdvojila jedno prelijepo iskustvo na „COYC-u“ (Company of the Year Competition 2018) u Beogradu, gdje sam svojim volonterskim radom zajedno sa volonterima iz JA Alumni Srbija doprinijela uspješnoj realizaciji jednog ogromnog događaja, koji je okupljao učenike i veoma uspješne ljude iz cijelog svijeta. Tu je i odlazak na regionalno takmičenje „Poslovni izazov zapadnog Balkana“, u aprilu 2017.god. u Beogradu”, ističe naša sagovornica.
Pandemija koronavirusa poremetila je njene mnogobrojne planove.
“Imala sam nekoliko planova koji su bili predviđeni za ovaj period, međutim ili su odgođeni ili su propali upravo zbog pandemije. Krajem marta je trebao biti održan LEAP Summit u Zagrebu, na koji sam planirala ići, kao i nastavak Erasmus trening – projekta u Grčkoj, krajem ovog mjeseca, ili početkom juna. Nadam se da će se desiti u neko ljepše vrijeme, a da ću ja do tada sve ovo što sam planirala a nije se desilo, uspjeti završiti odmah po završetku ovog stanja”, dodaje ova ambiciozna djevojka.
Vrijeme u samoizolaciji za nju je bilo dugo i iscrpljujuće.
“Pogrešno je očekivati da smo svi bili produktivni i vrijedni za vrijeme ove izolacije. Sasvim je u redu da neko nije naučio novi jezik, nije naučio neku tamo fiziku, ili naučio kuhati nešto novo. To ne znači da je manje vrijedan ili učen čovjek od onih koji to jesu. Ja nešto malo znam španskog jezika, pa sam tokom izloacije pokušala da ga učim i usavršavam, međutim vrlo brzo sam odustala, kao i u želji da naučim kuhati. Zaista nije išlo. Jednostavno svi imamo neke periode u životu tj. neko određeno vrijeme ili okolnosti pod kojima radimo bolje. Mene je ova izolacija dosta umrtvila, tako da nisam bila ona svoja ja, koja iz svega izvuče najbolje i situaciju maksimalno iskoristi. Međutim, sve se polahko vraća u normalu, tako da ne sumnjam da ću i ja krenuti već u nove uspjehe”, riječi su mlade Sarajke.
Ova ambiciozna djevojka mnogo toga želi ostvariti u budućnosti.
“Za početak, nemam namjeru ići iz svoje domovine, tako da, sve što postanem i ostvarim, to će biti ovdje i iskreno se nadam da nikad neću morati spakovati kofere i otići. Prvenstveno, fokusirat ću se na to da završim fakultet i zaposlim se u svojoj struci. Smatram da mi ovaj poziv za koji sam se opredijelila otvara širok spektar prilika za zapošljavanje tj. uspjeh općenito, pa ću se truditi to na najbolji mogući način da iskoristim”, dodaje ova samouvjerena i hrabra djevojka .
Također, kroz svoje kulturno-umjetničko društvo želi doprinijeti očuvanju naše historije i tradicije.
“Na tome zapravo već i radim, kako kroz aktivno članstvo, tako i angažovanost u upravnom odboru. Radim na tome da se ovaj vid slobodne aktivnosti što više promoviše, popularizira među mladima i da oni koji su već uključeni ne posustanu u nastojanju da sljedećim generacijama prenesu prave vrijednosti”, naglašava naša sagovornica.
Imala je i poruku za sve ljude.
“Ne dozvolite sebi da vas zanesu velike stvari, koje bi od vas napravile malog čovjeka. I za kraj ću izdvojiti jedan dio iz Merkesovog “Oproštajnog pisma” u kojem stoji: “Naučio sam da čitav svijet želi da živi na vrhu planine, a da ne zna da je istinska sreća u načinu savladavanja litica”. Mislim da onaj ko stvarno detaljno ovo prouči, može mnogo toga vrijednog izvući”, zaključuje Lejla Srna.
