Muslimani širom svijeta večeras će obilježiti 27. noć mjeseca ramazana, jednu od najvažnijih noći u islamskom kalendaru. Noć Lejletul-kadr najodabranija je noć u godini i, prema islamskom učenju, vrednija je od hiljadu mjeseci.
Tim povodom, razgovorali smo sa hafizom Nedimom Botićem, koji je prije svega istakao značaj i važnost samog mjeseca ramazana.
“Na početku, želio bih da vam se zahvalim na pozivu na razgovor i da poselamim i pozdravim čitatelje Vašeg portala. Ramazan je deveti mjesec hidžretskog kalendara, koji je specifičan po obavezi posta. To je vrijeme kada se od zore do zalaska Sunca, vjernik svojevoljno odriče nekih stvari poput jela i pića, ali to mora da prati i odricanje od loših djela, riječi, postupaka. Blagodati ovog mjeseca su brojne. Od toga da je to mjesec u kojem je počela objava Kur’ana Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, da se nagrada za dobra djela umnogostručava, do sehurskih i iftarskih radosti, druženja, pomaganja i solidarnosti sa slabima i nemoćnima, do noći Bedra i noći Kadr koja vrijedi kao hiljadu mjeseci. I kao nagrada za učinjena dobra djela, oprost od grijeha”, kaže hafiz Nedim Botić.
Naglašava da je ramazan prilika da promijenimo živote nabolje, da preispitamo prioritete, da se posvetimo samima sebi, oslobodimo loših navika, usvojimo nove i korisnije.
“Ramazan je prilika da promijenimo živote nabolje, da preispitamo prioritete, da se posvetimo samima sebi, oslobodimo loših navika, usvojimo nove i korisnije. Svrha općenito ibadeta jeste da čovjek postane bolji, da se mijenja i uljepšava svoje ponašanje. Post nam daje važne lekcije, o zahvalnosti, ustrajnosti, trudu, odricanju. Post nas uči da ne živimo da bismo jeli i pili, već da jedemo i pijemo da bismo mogli lijepo živjeti. Post nas uči da ne živimo samo za sebe, već da dok osjećamo glad i žeđ, da se sjetimo ljudi koji sve to nemaju, pa da postanemo osjećajniji i voljni pomoći drugome. Post nas uči da cijenimo svaki trenutak vremena, da vidimo koliko vrijeme trošimo uludo, i kako da ga bolje iskoristimo. Post nas uči zahvalnosti na blagodatima, jer otupimo na sve ono što nas okružuje i što imamo od lijepog, pa to shvatimo zdravo za gotovo. Recimo, zdravlje, vid, sluh, život bez bolova i onemogućenosti. Post nas uči radu i trudu, jer se vjernik trideset dana odriče nekih stvari, što je ponekad i fizički napor, kada se suoačavaš sa vlastitim slabostima, ali na kraju dana, osjetiš da si pobijedio sebe, ostvario uspjeh i da ti to možeš. To ti daje snagu i elan da i u drugim životnim stvarima odgodiš zadovoljstvo, da ustraješ, ne odustaješ, i da ideš do cilja”, ističe hafiz Nedim Botić.
Dodaje da kada se posti, treba da posti cijelo biće, i duša i tijelo.
“Ramazan tako postaje prilika da postanemo bolja verzija samih sebe, jer se učimo samosavlađivanju u svakom smislu, od ovog svijeta da nam on postane sredstvo, od materijalnog, od negative u svakom pogledu, od ružnih riječi i djela, loših navika i životnih stilova, od svega onoga što nam šteti. Do svakog čovjeka je da shvati dublji smisao posta, jer pravi ‘post’ počinje nakon iftara i Bajrama. Trebamo nastaviti biti ljubazni prema drugima, a i prema sebi, voditi računa o vremenu, raditi i truditi se, činiti ibadete, ali ne zapostaviti i naše obaveze na ovom svijetu”, priča naš uvaženi sagovornik.
Savjetuje da se kroz ramazan ide postepeno, polahko, ali ustrajno.
“Kako kaže Muhammed, a.s., dragom Bogu je najdraže ono djelo koje je ustrajno, makar bilo i malo. Dakle, bez opterećenja sa ibadetima, pa da ih kasnije ne možemo izdržati i prave nam pritisak, već se fokusirati na ono što možemo raditi svakog dana, sa lakoćom, jer ćemo tako steći naviku i oni će prerasti u sastavni dio života, neprimjetno. Posebnu pažnju treba posvetiti odnosima sa drugim ljudima, oprostiti drugima, preći preko njihovih grešaka, obnoviti rodbinske veze i veze sa prijateljima, davati poklone voljenima, pomagati potrebnima. Jer ramazan te uči, ako hoćeš da budeš sretan, prvo pomozi drugome. U tuđoj sreći se krije i naša sreća”, riječi su cijenjenog hafiza Botića.
Ramazan je mjesec koji je njemu lično promijenio život, kada je bio zaista na dnu, fizički, psihički, materijalno.
“Bio sam teško, neizlječivo bolestan, bez primanja, bez ikakve perspektive, slabog tijela i duha. Možda će baš ovaj ramazan nekome promijeniti život, pa će čovjek reći samom sebi, ovako više ne može, ne mogu samom sebi ovo više da radim, okrećem novi list. Jer kako stoji u Kur’anu, Allah neće izmijeniti stanje ljudi dok oni sami sebe ne izmijene. Odgovornost je na svakome od nas. Imamo u biti uvijek dva izbora: biti zahvalan na onome što imamo i iskoristiti to, ili kukati nad onim što nemamo. To je jako važno danas. Kada upitate čovjeka šta mu sve smeta i fali, lako će nabrojati, ali kada ga upitaš, ima li šta lijepo u njegovom životu, onda je problem”, govori hafiz Botić.
Smatra da smo previše fokusirani na one stvari koje ne možemo promijeniti, a zaboravljamo ono što možemo uraditi.
“Kažu, promjena počinje od nas samih, ako hoćeš da promijeniš svijet, promijeni sebe. To nisu floskule, već realnost. Izbor je na nama, hoćemo li da vrijeme, naš život koji je neizmjerno blago, provedemo kukajući i plačući, u ulozi žrtve, ili ćemo se pokrenuti i napraviti nešto. Tome nas ramazan uči, da budeš vjernik, ali i aktivan član društva”, naglašava naš sagovornik.
Ovaj ramazan smo dočekali sa zatvorenim džamijama, policijskim satom i drugim preventivnim mjerama usmjerenim na širenje koronavirusa.
“Sigurno da je vjernicima teško palo što se teravije i namazi nisu mogli obavljati u džamijama, jer je ramazan mjesec džemata, zajednice i druženja. Ali i tu su naša Islamska zajednica i džematlije pokazale odgovornost prema zajednici i očuvanju zdravlja i prosperiteta svih nas, propisivanjem kao i pridržavanjem mjere nadležnih službi. Posebno je to bitno kad se uzme u obzir da značajan dio džematlija čine pripadnici starije populacije, te da se njih nije smjelo izlagati riziku od obolijevanja”, ističe hafiz Botić.
Kako je mjesec ramazana odmicao, suspendovane su mnoge mjere pa su u ovom trenutku džamije otvorene za sve namaze, ukinute su zabrane kretanja za mlađe od 18 i starije od 65 godina.
“To svakako puno znači posebno na psihološkom planu, jer je stanje krize utjecalo na ljude, ne samo fizički, već i povećanjem stresa i anksioznosti. Važno je praktikovati fizičku distancu, ali ostati u kontaktu sa drugima, jer smo mi društvena bića i oslonjeni jedni na druge. Svaka briga koja se podijeli je duplo manja, svaka sreća podijeljena duplo je veća. Isto tako, ovo iskušenje nam treba otvoriti oči za mnoge blagodati koje smo imali, a uzeli smo ih zdravo za gotovo. Blagodat sigurnosti, zdravlja, slobode kretanja i putovanja, druženja su neprocjenjive i to sad vidimo. I nadati se da ćemo puno više cijeniti ono što nam je dato sa nastupajućom normalizacijom stanja. Savjet je da bez obzira koliko smo na dnu, ne trebamo gubiti nadu da sutra može biti bolje. Iz najgorih okolnosti se izrodi nešto najljepše. Mi zaista ne znamo šta je dobro za nas, a šta loše. Ova iskušenja i problemi koje imate, tu su da ispitaju našu snagu i vjeru”, naglašava hafiz Botić.
Noć Kadra se nalazi u posljednjih deset dana mjeseca ramazana, a kod nas se tradicionalno obilježava kao 27. noć mjeseca posta.
“Na vrijednost ove noći ukazao je Uzvišeni Allah rekavši: “Tako Mi Knjige jasne (Kur’ana)! Mi smo počeli da je u Blagoslovljenoj noći objavljujemo – i Mi, doista, opominjemo – u kojoj se svaki mudri posao riješi.” (Ed-Duhan, 2-4) Pored toga, Uzvišeni je objavio jednu cijelu suru u kojoj se pojašnjava vrijednost ove noći: “Mi smo ga počeli objavljivati u Noći kadra, a šta ti misliš da je Noć kadr? Noć kadr bolja je od hiljadu mjeseci, meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga spuštaju se u njoj zbog odluke svake, sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane.” (El-Kadr, 1–5) Isto tako, Muhammed, sallallahu alejhi ve selem, obavijestio nas je o vrijednostima noći Kadra rekavši: “Ko provede Lejletul-kadr vjerujući i očekujući nagradu, bit će mu oprošteni prethodni grijesi.” (Buhari i Muslim)”, kaže hafiz Nedim Botić.
Ističe da ova noć vrijedi kao hiljadu mjeseci, tj. dobro djelo učinjeno u njoj ima vrijednost kao da se činilo neprekidno 83 godine.
“Samim tim, za malo uloženog se dobije neprocjenjivo mnogo i prilika da ibadetom u jednoj noći zaradimo oprost i sevape koliko u nečijem životnom vijeku. Ovu noć treba provesti u različitim oblicima ibadeta kao što je: učenje Kur’ana, klanjanje noćnog namaza, traženje oprosta, upućivanje dova. Pored traženja oprosta, vjernik treba iskoristiti priliku i upućivati dovu za sebe i svoje bližnje ili za cijeli ummet. Ko je bolestan, treba moliti za izlječenje, ko je siromah, može moliti za bogatstvo”, riječi su našeg sagovornika.
Posebno se ističe jedna dova, Aiša r.a. je upitala Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, šta ako sazna koja je noć Kadr, šta da u njoj govori? On joj je rekao: „Reci: „Allahumme inneke Afuvvun, Kerimun, tuhibbu-l-afve, fa’fu ‘anni“ (Moj Allahu, Ti opraštaš, Ti si plemenit – voliš oprostiti, pa oprosti meni!“)
“Noć Kadra nas i uči da nam tako ‘malo’ treba za sreću. Taman toliko koliko treba da se zahvalimo na onome što imamo Onome Koji nam je sve dao. Taman toliko koliko treba da nazovemo nekog dragog i kažemo mu koliko nam je bitan. Taman toliko koliko treba da obiđemo bolesnoga, nahranimo gladnog, razveselimo tužnog i ispunimo potrebu onom kome nešto treba. Sreća se krije u zagrljaju, toploj riječi, osmijehu i srdačnosti; u abdestu, namazu, ajetu Kur’ana i zvuku ezana; sreća su momenti sa nama dragima, kada toplina srca topi sve brige ovoga svijeta. Tako malo treba za sreću. Taman toliko koliko treba da drugome pružimo osmijeh i ruku pomoći. Jer sve ono što dajemo se vraća nama”, naglašava hafiz Nedim Botić.
Ramazan je samo jedan mjesec u godini, koji nam dođe kao prilika da restartujemo naš život, da se duhovno osvježimo i onda ostatak godine provedemo u činjenju dobra.
“Nakon Bajrama se ustvari vidi pravi efekat ramazana. Hoćemo li i dalje pomagati druge, hoćemo li i dalje biti tu jedn za druge, hoćemo li nastaviti sa dobrim djelima. To je prava ocjena ramazana. Jer trideset dana svakodnevnog rada na sebi, posta, namaza, učenja Kur’ana, milostinje i potpomaganja, međusobne ljubavi i oprosta, treba da uradi plodom. Ne bih nikoga osuđivao ko se vrati starom načinu života, jer izazovi života nisu laki, svako ima svoje sopstvene izazove i probleme i razloge zašto radi neke stvari. Ali sam taj čin činjenja dobrih djela, makar i minimalnog, može dovesti do velike promjene na kraju. Kažu, putovanje od hiljadu kilometara počinje sa jednim korakom. U ovom slučaju, to su dobra djela tokom mjeseca ramazana”, zaključuje hafiz Nedim Botić.
