Emina Selimović je košarkašica rođena u Eriju, Pennsylvania, a njeni roditelji su porijeklom iz Istočne Bosne, tačnije iz Bratunca, dok su u Sjedinjene Američke Države došli 2001. godine.

Ova 21-godišnja djevojka trenutno završava master studije iz finansija, a u razgovoru za dobarportal.net govorila je o svojoj košarkaškoj karijeri kao i o ljubavi prema Bosni i Hercegovini.

Odakle Vaš interes za košarku?

Otac me upoznao s košarkom u šestom razredu. U početku nisam bila zainteresovana, ali sam odlučila da pokušam zbog njega. Nikada ranije nisam držala košarkašku loptu niti znala pravila igre (bavila sam se gimnastikom prije toga), pa sam u početku zaostajala za vršnjacima. Međutim, brzo sam učila i razvila takmičarski duh i taj bosanski mentalitet da biti prosječan u bilo čemu ne vodi do punog uspjeha. Znači, nikada nisam prihvatila da budem prosječna. Otac i ja provodili smo dodatno vrijeme van treninga radeći na individualnim košarkaškim vještinama, što mi je pomoglo da brzo napredujem. Dvije godine kasnije, zaljubila sam se u igru i počela igrati za timove udaljene dva ili više sati od mog rodnog grada te učestvovati na velikim turnirima na nacionalnom nivou tokom srednje škole. Tu su me regrutovali treneri univerziteta da igram košarku u najvišoj univerzitetskoj ligi, Diviziji 1 (Division I).

Na šta ste najviši ponosni u dosadašnjoj karijeri?

Jedan od najponosnijih trenutaka u mojoj karijeri bila je prošlogodišnja košarkaška sezona, koja je bila najuspješnija u historiji mog univerziteta (Fairfield University). Bili smo neporaženi cijelu sezonu, osvojili šampionsku titulu s rekordom 20-0 u konferenciji i završili sezonu s ukupnim omjerom 31-2. Čast mi je bila što sam izabrana u All-Championship Team. Također, moj univerzitetski tim se prvi put našao na listi “AP Top 25” u Americi, što znači da smo bili među 25 najboljih univerziteta u zemlji od ukupno 364 koji se takmiče u Division I.

Šta je neophodno za uspjeh na parketu?

Uspjeh na terenu svodi se na ono što naš trener naziva “kontrolisanje kontrolisivog.” Šutevi neće uvijek ulaziti, izgubljene lopte su dio igre, ali ono što možete kontrolisati jeste vaš trud—igranje jake odbrane, skokovi, trčanje u tranziciji, energija i komunikacija. Ne smijete dozvoliti da vaš ne najbolji napad određuje vaš trud; trud uvijek mora biti na prvom mjestu, posebno u odbrani. Kada donosite energiju svom timu, igra postaje mnogo zabavnija.

Šta za Vas predstavlja Bosna i Hercegovina?

Bosna je moj korijen—ona je ono što ja zaista jesam. Moji roditelji su me odgajali u bosanskoj kulturi i vrijednostima, i ponosna sam što predstavljam svoju zemlju. Volim dijeliti svoju kulturu s ljudima koje upoznajem. Amerikanka sam po rođenju, ali u duši sam Bosanka i ta kombinacija je uvijek bila ključ mog uspjeha, ne samo na parketu već i u obrazovanju i životu uopće.

Koliko pratite žensku košarkašku reprezentaciju Bosne i Hercegovine?

Pratim, veoma pratim bh. nacionalni tim i naše uspjehe i padove. Roditelji su me uvijek učili o onome što su oni preživjeli u agresiji na BiH i genocidu u Srebrenici. Uvijek su nam, djeci, govorili da jednog dana, kada budemo u finansijskoj ili bilo kojoj drugoj mogućnosti, ne zaboravimo da Bosna uvijek treba nas. Ja, kao mlada djevojka i košarkašica, imala sam očevu ideju da bih možda mogla uraditi nešto za BiH kroz košarku i da zaigram u dresu Zmajica. Međutim, prije otprilike dvije godine, u razgovoru s osobama iz vrha našeg nacionalnog tima, obaviještena sam da ne mogu igrati za BiH (FIBA pravila), jer sam postala bh. državljanka nakon svog 16. rođendana. Tada sam bila, a i još uvijek sam, razočarana što nisam u prilici da nešto uradim za BiH kroz ono što zaista volim.

Koja je Vaša neostvarena želja u košarci?

Moja najveća neostvarena želja je da dostignem svoj puni potencijal kao košarkašica. Treningom se bavim već deset godina, ali tek u posljednje dvije godine osjećam da igram na najvišem nivou. Povrede iz prošlosti su me usporile i ograničile moje iskustvo na terenu, ali sada se osjećam bliže nego ikad svom vrhuncu. Zato planiram nastaviti karijeru i igrati profesionalno u Evropi nakon završetka svoje univerzitetske sezone u martu ove godine.

Koji su Vaši planovi za budućnost?

Kao što sam već pomenula, planiram igrati profesionalnu košarku u Evropi. Košarka je ogroman dio mog života, posebno otkako igram na univerzitetskom nivou. Obožavam osjećaj uspjeha, znajući koliko truda i sati rada sam uložila u igru. Trenutno sam fokusirana na završetak svoje univerzitetske karijere i nadam se još jednoj šampionskoj tituli ove godine. Još uvijek smo neporaženi u ovoj sezoni (10-0). Nakon toga, radujem se odluci u kojoj zemlji ću nastaviti svoju karijeru i dalje razvijati svoje košarkaško znanje.