Arben Isufi Arči poznato je ime na bosanskohercegovačkoj muzičkoj sceni koje se dugi niz godina bavi autorskim radom. Ovaj vrsni gitarista, kompozitor i tekstopisac u ponedjeljak, 17. februara, objavit će spot za novu pjesmu “Šećer i so”.
Ovu pjesmu je na nagovor kolega odlučio snimiti na samo njemu svojstven način.
Riječ je o vrlo karakterističnoj pjesmi posebnog senzibiliteta, koja univerzalnim jezikom govori o prolaznosti vremena. Ne pojavljujem se u spotu, jer smatram da je pjesma i njena priča bitnija od mene samog – kratko pojašnjava Arben Isufi Arči.
FOTO: Promo
Na ovom projektu je okupio vrhunsku ekipu muzičara.
Tekst, muziku i aranžman potpisuje Arči, koji je na pjesmi odsvirao i gitare. Edvin Hadžić je bio zadužen za bas gitaru, a Mensura Bajraktarević je otpjevala prateće vokale.
Klavir, sintisajzer, programiranje i mix je uradio Sayid Rezić. Pjesma “Šećer i so” bit će izdata pod markicom “Hayat Productiona”.
Srna Milosavljević iz Srbije je model, a ova zanosna devojka završila je studij na Fakultetu za inženjerski menadžment u sklopu Univerziteta Union – Nikola Tesla.
U razgovoru za dobarportal.net govorila je modi, beauty savetima kao i drugim ženskim temama.
“Moda za mene predstavlja lični pečat. Način na koji mogu da izrazim sebe kroz garderobu koju nosim. U korak sam s modnim trendovima onoliko koliko rezonuju s mojim ukusom. Ali ako nešto nije u skladu sa mnom, onda ne pratim, bez obzira na to da li je trend”, govori Srna Milosavljević.
Dodaje da nema određenu odevnu kombinaciju koje se drži.
“Ali, recimo, svedeno, elegantno, a opet ležerno je nešto kako bih ja opisala svoje odevanje. Casual je nešto što negujem u dnevnim kombinacijama, dok za večernje izlaske preferiram elegantno”, kaže naša sagovornica.
Otkrila nam je i koja je tajna njene vitke linije.
“Moja vitka linija je genetski dar, rekla bih. Jer sam u mogućnosti da ne pazim na ishranu, a ne gojim se. Fitnes, pilates, brzi hod. Treniram tri puta nedeljno”, navodi ova atraktivna devojka.
Upitali smo je i koji beauty savjet bi dala drugim devojkama.
“Negovana žena je lepa žena. Tako da je nega nešto što savetujem drugim devojkama. Izbegavati praćenje trendova kada su beauty saveti u pitanju i pronaći rutinu koja odgovara lično”, jasna je Srna Milosavljević.
Nastavlja da je pobornik estetskih operacija ako je urađeno sa ukusom i nije napadno.
“Smatram da svako ko smatra da ima nesavršenosti na sebi, a koje je moguće rešiti estetskim putem, i ako je u mogućnosti, treba to da uradi”, kazuje naša sagovornica.
Prema njenim riječima, nažalost, živimo u vremenu gde predrasude ne zaobilaze nijednog čovjeka.
“Tako da su predrasude sastavni deo svakodnevnice. Svakako da su mlade, obrazovane i lepe devojke na meti loših komentara”, priča ova harizmatična devojka.
Na kraju razgovora se dotakla i budućnosti.
“Ne pravim velike planove, već se držim onih malih, svakodnevnih, koje na kraju naprave celinu i moje lično zadovoljstvo. Ali svakako, rad na sebi je prvi i krajnji plan i cilj”, zaključuje Srna Milosavljević.
Selma Jusufović iz Sarajeva, magistrica je komunikologije i direktorica marketinga u sarajevskoj mljekari MILKOS.
U razgovoru za dobarportal.net ova dama govorila je o modi, beauty svijetu i drugim ženskim temama.
“Za mene moda predstavlja individulanost, hrabrost, jedan od načina komuniciranja prije nego što izgovorite. Moda ima moć transformacije, gradi samopozdanje i daje osjećaj pripadnosti”, kaže Selma Jusufović.
Prema njenim riječima, omiljena modna kombinacija koju bi svaka djevojka, žena trebala imati u svom ormaru je crni blazer i jeans hlače.
“Osim toga vrlo rado oblačim haljine koje daju totalno drugu dimenziju u ženskom oblačenju. Ne pratim modne trendove u potpunosti, ali uživam u shopingu. Nisam još uvijek u fazi česte online kupovine, jer kupovina na licu mjesta za mene ima više benefita. Odmah je dostupno, možete provjeriti sve materijale i isprobati više kombinacija. Taj sam čin je antistres terapija”, navodi naša sagovornica.
Smatra da je hidratacija odnosno dovoljan unos vode prvi korak za ljepotu.
“Morate poznavati svoj tip kože kako bi koristili proizvode koji vam odgovaraju.Biti svakodnevno dosljedni u tome, jer koža je itekako zahvalna na svemu što uložimo. Nažalost danas je toliki izbor kozmetičkih proizvoda, koji sigurna sam dovode do zbunjenosti posebno kod mladih djevojaka a nakon toga i do problema sa kožom”, navodi ova harizmatična dama.
Priznaje da se trendovi mijenjaju, kao i društvene navike te su svi pod pritiskom posebno žene da moraju izgledati savršeno.
“Nisam protiv estetskih zahvata, ali definitivno i to prelazi sve granice u posljednje vrijeme gdje se počinje gubiti identitet sa pojedinim zahvatima. Od zdravog organizma, zdravog okruženja, korištenja osnovnih preparate dolazi do dobrog samopouzdanja, sigurne i lijepe žene. Ono što uvijek imam sa sobom su parfem i neka nude olovka za usne za mene je to must have”, izjavljuje ova Sarajka.
Mišljenja je da društvene mreže imaju uticaj ali uglavnom na mlađu populaciju, putem influensera, modnih trendova po sezonama i slično.
“Svaka sezona donosi nove modne trendove, mogli smo vidjeti da jesen 2024. godine ne bi bila ista bez jedne ključne boje – burgundy. Klasika je uvijek bila i ostati će u modi”, kazuje Selma Jusufović.
Naglašava da naše društvo ima predrasuda prema mladim, obrazovanim i lijepim djevojkama.
“Ima i reći ću samo to je Balkan. Zašto? Pa vidite nekako je to u našem mentalnom sklopu da je sve interesantnije kod drugoga nego kod nas samih koliko god uspjeha postigli. Ali neka sve dok neko nešto ima da kaže ima to i svoju pozitivnu stranu medalje. Društvo odnosno ljudi će uvijek imati nešto za reći, lijepo ili ružno. Na nama je da odlučimo šta je to što nam daje vjetar u leđa. Nema ništa lješe od mlade, lijepe, obrazovane i uspješne žene koja je svjesna sebe i širi pozitivnu energiju gdje god se nalazi”, jasna je naša sagovornica.
Na kraju poručuje da su njeni planovi u budućnosti bazirani na obrazovanje i usavršavanje u profesionalnom smislu.
“Jer da bi radili ovaj posao zaista morate voljeti, imati emocije i empatije i svakodnevno učiti nešto novo. Bilo gdje da radite, uspjeh je zagarantovan ako se radi timski. S obzirom na to da sam tek promjenila radno mjesto slobodno mogu reći da su moji planovi odlučnost, promjena, rizik. Moram priznati da sam sada okružena fenomenalnim ljudima i sretna sam zbog toga. Privatno uživam sa porodicom, majka sam jednog divnog dječaka i hedonista kada je hrana u pitanju”, zaključuje ova ambiciozna dama.
Pokrećemo akciju za jetime Palestine koja su prošla nezamislive patnje. Pozivom na broj 17044 donirate 2 KM. Molimo vas za podjelu informacija.
Mnoga djeca u Palestini ostala su u proteklom periodu bez jednog ili oba roditelja, braće, sestara i brojnih drugih članova porodice koji bi o njima brinuli.
U zemlji u koju tek pristiže humanitarna pomoć, među kojima je i pomoć Udruženja Pomozi.ba, jetimima Palestine obezbijedili smo i 300 stipendija zahvaljujući vrijednoj donaciji jednog bosanskohercegovačkog fudbalskog reprezentativca i nekoliko drugih anonimnih donatora.
Svi koji žele učestvovati u obezbjeđivanju stipendija za djecu koja su premalena ostala siročad i susrela se s najgorim ratnim strahotama mogu to učiniti na više načina.
Osim poziva na broj 17044, dostupan za sve telekom operatere u BiH, donacije su moguće i putem web platforme wwwPOMOZIBAorg, te putem Paypala i standardnih žiroračuna. Možete im pomoći i priključenjem našem programu stipendiranja, a jedna mjesečna stipendija košta 90 KM.
Za korisnike BBI, Union i Asa banke, omogućena je i donacija putem KVIKO aplikacije, uz obavezno naglašavanje svrhe uplate. Za klijente Intesa Sanpaolo Banke omogućena je donacija putem m-Intesa mobilne aplikacije, jednokratno ili uz svaki nalog plaćanja. Korisnici Sparkasse Banke mogu vršiti uplate direktno i bez naknade putem funkcije “Doniraj” u aplikaciji SIMPL, uz navođenje svrhe uplate.
Za uplate iz BiH
NLB Banka d.d.
132-260-20223371-17
UniCredit Bank
338-730-22202506-52
Intesa Sanpaolo Banka BiH
154-180-20085330-48
Raiffeisen Bank
161-000-02481200-94
Bosna Bank International d.d.
141-306-53201196-79
ZiraatBank BH d.d. Sarajevo
186-121-03108095-46
Asa banka d.d. Sarajevo
134-105-11300001-66
Sparkasse Bank d.d. BiH
199-496-00059682-82
Primalac:
Udruženje “Pomozi.ba”, dr. Fetaha Bećirbegovića br. 8, 71000 Sarajevo
Femicidom se, kao i poplavama i klizištima, bavimo onda kada se dogodi. S tim što su femicidi mnogo češći i podrazumijevaju dalekosežnije posljedice. Iako možemo preventivno djelovati i kod nepogoda, ne graditi bespravno i poštovati zakone prirode, na neke stvari ne možemo uticati niti znati kada će se zemljotres, na primjer, dogoditi. Potresi u odnosima s ljudima uglavnom su predvidljivi i na primjeru žrtava femicida koje su samo posljednjih godina zaprepastili našu „merhametli“ javnost, vidimo da se ubistvo žene nije dogodilo preko noći zbog odluke nasilnika da jednog jutra postane ubica. Svakom femicidu su prethodili različiti i kontinuirani oblici nasilja za koje su znale i institucije.
I kad jednog dana budemo išli na Mjesec, postavljaće se pitanje zašto žrtva ostaje s nasilnikom. Brojni su razlozi i svaki ukazuje na specifični odnos prema stvarnosti u životu ispunjenom nasiljem, a jedan od najpotresnijih je ostanak žrtve kako bi tim činom spriječila „veće zlo“ od onog koje sama podnosi. Žene, žrtve nasilja strahuju za vlastitu djecu i onda kada ona nisu direktno izložena nasilju i plaše se odmazde prilikom eventualnog izlaska iz nasilnog odnosa. Plaše se za svoje roditelje i druge bližnje, spremne da vlastitom žrtvom spriječe veću katastrofu.
Život u strahu paralizira, zato ni odluke često ne mogu biti racionalne
Žrtve nasilja su svjesne „maštovitosti“ vlastitih zlostavljača, te se više od udaraca ili psihičkog nasilja plaše poniženja kojima bi bile izložene nakon izlaska iz nasilnog odnosa. Tu su i ekonomski i niz drugih razloga, a prečesto i krhka vjera da se može nešto promijeniti i sve biti kao na početku. Jer nijedan odnos nije nastao iz nasilja nego je takav postao. Svako nasilje uključuje pokajničke cikluse i obećanja da će se počinilac promijeniti. A u ljudskoj prirodi je vjera, pa i onda kada je nada lažna.
Najčešće nismo svjesni koliko je naše društvo odnjegovalo visok nivo tolerancije na nasilje. Mi smo zapravo nasilje normalizovali. Ta normalizacija dio je naše stvarnosti. Pa i kada je nesvjesna, nije opravdanje, ona je samo pokazatelj niske razine svijesti o različitim oblicima nasilja, koji u konačnici, kada se ne sankcionišu, vode onima s ozbiljnijim posljedicama. Aplaudiramo kada se neko naruga političarki koja ne pripada našem ideološkom spektru. Mimoilaženje u svjetonazorima dovoljan nam je razlog da bodrimo onoga ko ismijava njen fizički izgled. Isto ćemo učiniti, kada neko vrijeđa novinarku koja nam nije simpatična. Umjesto da promijenimo kanal, pridružićemo se iza lažnih profila salvama uvreda ispod tekstova objavljenih o njoj na društvenim mrežama. I ona pjevačica, izvođačica repertoara koji nije blizak našoj estetici, zaslužila je, dakako, da je vrijeđaju po bilo kojem osnovu. U takvim situacijama ne razmišljamo koliko kolektivna diskreditacija žena osnažuje svakog zlostavljača. I koliko on iz vlastite psihopatske vizure može svijet posmatrati kao polje mogućnosti za različite oblike zlostavljanja žena koje su na privilegovanim pozicijama, pa zašto onda ne bi zlostavljao i vlastitu.
Ako je radi lakšeg razumijevanja bolje navesti primjer u slučaju muškarca, može i tako. Dok ovo pišem društvenim mrežama se „širi“ video snimak osobe koja je do nedavno bila na poziciji moći, a koja je sada (sudeći po komentarima, jer nisam pogledala niti imam namjeru) u evidentnom psihičkom rastrojstvu. Riječ je o političaru, što je istovremeno političkim neistomišljenicima, i ne samo njima, idealna prilika za obračun. Svakim dijeljenjem tog videa i ismijavanjem nečijeg mentalnog statusa, mi učestvujemo u normalizaciji nasilja. Zapravo, nasilje pretvaramo u društveno poželjno ponašanje utrkujući se u tome ko će postaviti „duhovitiji“ ili otrovniji komentar o nekome ko ima problem. A nekada je imao sve osim problema. I to nas u našim sitnim dušama i skučenim pogledima čini većim. Dok drugi padaju, naši padovi nas manje bole u ovoj gladijatorskoj areni od života i svakodnevice.
Žene nisu žrtve samo svojih partnera nego i društva koje im nije pružilo podršku
Bez svijesti o ozbiljnosti svakog oblika nasilja ne možemo ni prepoznati pravi uzrok femicida. Žene koje žive u nasilnim odnosima, nisu samo žrtve svojih partnera već i društva koje im nije pružilo potrebnu podršku, koje nije stvorilo sigurno okruženje za njihov izlazak iz tih odnosa. Bez odgovarajuće reakcije, žene postaju zarobljene u sistemu straha, koji ih vodi do vjerovanja da su njihove šanse za opstanak unutar nasilnog odnosa veće nego izvan njega. U društvu koje ne pruža adekvatnu zaštitu žrtvama, gdje ne postoji sistem koji će ih podržati u najtežim trenucima, izlazak iz nasilja postaje mnogo kompleksniji. I to je pitanje na koje bi trebalo da se fokusiramo kao društvo. Zašto žene nemaju sigurno utočište, u bh kontekstu, zašto nemamo više sigurnih kuća i zašto stalno strahujemo nad njihovim opstankom? U konačnici, ostanak u nasilnom odnosu nije nužan preduslov da se femicid dogodi. Svjedočili smo situacijama, kada žena više nije dijelila životni prostor sa zlostavljačem koji bi je pronašao i ubio pod drugim svodom.
Društvena paradigma koja nasilje normalizuje, kreira okruženje u kojem se nasilnici ohrabruju. U takvom društvu nasilje se ne tretira kao krivično djelo, već kao rezultat „pogrešne reakcije“ žene koja „nije znala da bude tiha“ ili „nije znala da se ponaša“. Da bi se spriječila dalja tragedija, potrebno je korjenito promijeniti naš pristup nasilju. To ne znači samo donošenje strožih zakona već i promjenu kulture – promjenu u načinima na koji se žene tretiraju u svakodnevnim situacijama, promjenu u načinu na koji se žrtve nasilja gledaju, i prije svega, promjenu svijesti da nasilje nije nešto što treba tolerisati, ni u kom obliku.
Kultura nasilja nije samo pitanje fizičkog nasilja, ona je ukorijenjena u našoj svakodnevnoj interakciji. Ona je u porodičnim odnosima, u školi, na poslu, u medijima, u politici. Femicid je posljednja tačka na tom putu, ali nije jedina tačka koja traži reakciju. Nasilje nije samo konkretan čin psihičkog ili fizičkog zlostavljanja jedne osobe ili femicid, kao završni čin tog nasilja. Ono počinje mnogo ranije, u našoj svakodnevnoj komunikaciji, u toleranciji na diskriminaciju, u zlostavljanju i zanemarivanju. Ukoliko želimo zaustaviti femicid, moramo promijeniti način na koji gledamo na nasilje i ulogu koju svi mi imamo u njegovoj prevenciji.
Društvo čuđenja i nebrige
O femicidu govorimo onda kada se dogodi, jer nas to pred samima sobom abolira od nečinjenja u svakodnevici. Mi smo društvo naviknuto da osuđuje, da post festum reaguje simboličnom i nemasovnom šetnjom, u kojoj se ponekad nađu i političari/ke što dodatno doprinosti tragičnosti naše ukupne zbilje unutar koje vlast prosvjeduje sama protiv sebe. Potrebna je promjena ukupne društvene paradigme da bismo se odmakli od dominantnih pristupa nasilju i njegovoj prevenciji. Potrebno je za početak da žrtvama vjerujemo.
Brojni su institucionalni propusti te brojni primjeri femicida kojima je prethodio cijeli lanac institucionalnog nečinjenja. Iako i kao pojedinci i pojedinke možemo uticati i na društvene procese, dok se oni ne dogode, možemo za početak biti ljudi i vjerovati žrtvi. Ne smijemo biti aktivni/e samo onda kada je femicid postao stvarnost ili kako se „od milja“ u medijima naziva – porodična tragedija, zločin iz strasti i slično, dodajući ubistvu žene zbog toga što je žena šekspirijanski ili epski ton.
Normalizacija nasilja ukorijenjena je u patrijarhalnom odnosu prema ulogama muškarca i žene i nužno je revidiranje tog odnosa od porodice, preko obrazovnih institucija, do radnog okruženja. Žene treba da budu istinski, a ne samo formalno ravnopravne u svim društvenim segmentima. Osim što je potrebno omogućiti nesmetanu institucionalnu zaštitu, važno je ženama učiniti što dostupnijim informacije o njoj. Nisu sve na društvenim mrežama niti imaju pristup njima. U društvu kakvo je naše još uvijek postoje porodice kojima je i korištenje električne energije luksuz.
Foto: Amira Skopljak – Fotobaza.ba
Procjena rizika kao ključ prevencije
A najvažnije je baviti se femicidom prije nego što se dogodi. I to je jedino moguće uz adekvatnu procjenu rizika što uključuje uvid i kažnjavanje prethodnog nasilnog ponašanja i zaštitu žrtve, sankcionisanje prijetnji ubistvom, koje kako praksa pokazuje, najčešće bivaju realizovane. Uvid u posjedovanje oružja i njegovo oduzimanje je takođe dio adekvatne procjene, s tim što počinioci femicida ne biraju nužno vatreno oružje, a sjekira kod nas svakako ima status svakodnevne radne alatke. Stalna kontrola žrtve, njeno onemogućavanje kontakta s porodicom i prijateljima, uskraćivanje finansija i nadzor nad ukupnim postojanjem, takođe je značajan indikator rizika. Uvid u psihičku stabilnost nasilnika dio je procjene rizika, s tim što je unutar postojećeg sistema jako teško preventivno djelovati. Naime, psihičke poteškoće liječe se dobrovoljno. Samo onda kada je riječ o drastično incidentnom ponašanju, moguće je da institucije djeluju. Najčešće bude kasno. Tada se već dogodio femicid, a često i samoubistvo zlostavljača čime je izbjegnuta adekvatna ovozemaljska kazna koja se i kod preživjelih ubica mahom ublažava, uz korištenje silnih zakonskih rupa i olakšavajućih okolnosti. U najkraćem ili u idealnim okolnostima, procjena rizika podrazumijeva korištenje specifičnih alata, protokola i metoda koje omogućuju da se jasno prepozna da li je žena u ozbiljnoj opasnosti. U nekim zemljama postoje specijalizirani protokoli i upitnici koje koriste policija, socijalni radnici, psihijatri i druge institucije da iz mjerenja rizika procijene opasnost od nasilja ili femicida. Na osnovu tih podataka mogu se poduzeti odgovarajuće mjere zaštite poput dodatne sigurnosti u vidu stalnog policijskog nadzora, upućivanja žrtve na psihološku pomoć i omogućavanje te iste pomoći, obezbjeđivanja sigurnog prostora za život uz niz drugih preventivnih mjera.
Procjena rizika nije samo jedan aspekt prevencije, ona je temelj za postavljanje sistema koji žrtvama daje šansu za izlazak iz nasilnog odnosa na vrijeme, prije nego što postanu žrtve femicida. Bez nje i dalje ćemo reagovati tek ona kada se femicid dogodi, oplakujući žrtvu, navodeći po društvenim mrežama njenu ljepotu i dostignuća kao majke, žene i radnice. Kao da i jedna osoba smije biti ubijena, sve i da nije imala ni jednu vrlinu.
Pjevač Bojan Delić, direktor NVO “Delić koji nedostaje”, organizator RMF “Biser Jadrana”, govorio je za sajt festivala, o utiscima od prošle, te planovima za ovu festivalsku godinu.
“Najponosniji sam na činjenicu da je RMF “Biser Jadrana” postao tačka spajanja veoma kvalitetne muzike i umjetnika iz Crne Gore i cijelog regiona. Nosimo breme uspješne prošlosti dva festivalaska giganta “Sunčanih skala” u Herceg Novom i “Pjesme Mediterana” u Budvi, ali i veliku školu i zahvalnost njihovog postojanja, da se ugledamo na najbolje, pa postepenim i predanim radom – postanemo još bolji.
Moram istaći, da smo već prve festivalske godine, podigli standarde i postali reper festivalima koji traju decenijama u regionu. Sa preko 400 portala koji su pisali o festivalu, 130 prijavljenih kompozicija, pjesmama koje su stigle do slušalaca u svim ex – yu zemljama putem rtv stanica, izbora članova žirija ( ESC predstavnici svojih zemalja i istaknuti izvođači pop muzike regiona), te samom organizacijom podigli smo nivo iznad očekivanog. Dobili smo pohvale od svih finalista prvog RMF “Biser Jadrana” ( koji su dugogodišnji festivalski, koncertni, te učesnici na Evroviziji), da idemo u pravom smijeru.
FOTO: Mihael Đuričić
Ove godine, još veći izazov, dvije večeri.Prve festivalske večeri ( 18. jul) održaće se Domaće veče”, (veče crnogorskih izvođača), gdje će nastupati isključivo pjevači iz Crne Gore, njih 20.
Potpomognuti domaćim, ali i regionalnim producentima i autorima, dobićemo značajan broj kvalitetnih kompozicija i veoma važno kulturno nasleđe.
Najboljih 8. takmičara, učestvovaće i naredne noći kada se održava “Regionalno veče” (19. jul), uz kolege sa ex-yu prostora (BIH, Srbije, Hrvatske, Makedonije i Slovenije), ukupno njih 20.
Veliku zahvalnost, dugujem predsedniku OT, gospodinu Željku Komnenoviću i CZKT ( ove godine se festival održava na Ljetnjoj pozornici).
Konkurs počinje u petak, 14. februara. Skoro 90 dana, imaće autori i izvođači iz regiona, da ponude ono najbolje od njih, u kategoriji pop, zabavne i mediteranske muzike.
Očekujem mnogo sjajnih kompozicija, interesovanje je već veliko, iz svih zemalja bivše Jugoslavije. Zato naš moto i glasi: “Tivat spaja region”, svi ste pozvani. Konkurs zatvaramo 14. maja, a selekciona komisija će do 10.06. odlučiti finaliste. Sve informacije pratite na sajtu i zvaničnim profilima festivala na instagramu i tik toku. Sretno svima! E-mail, za slanje kompozicija je: biserjadranakonkurs@gmail.com
Što se nas u organizaciji tiče, očekujem da ćemo svake godine ostvariti stepenicu više, jer kako poslovica kaže: “Ako ne postanemo bolji, postaćemo gori”.
HU – Holističko Udruženje iz Sarajeva predstavlja stručan tim posvećen unapređenju vašeg fizičkog, mentalnog i duhovnog zdravlja. Sastoji se od stručnjaka iz različitih oblasti koji dijele istu strast prema holističkom pristupu životu.
Aida Lepara, osnivačica HU – Holističkog Udruženja u razgovoru za dobarportal.net ističe da je Udruženje osnovala tokom pandemija korona virusa, prvenstveno da se njena djeca mogu negdje educirati i imati rekreaciju.
“Holistički pristup predstavlja čovjeka ili osobu u cjelini. Predstavlja čovjekovo fizičko, emotivno, mentalno, kreativno, finansijsko stanje. Misija HU Holističkog udruženja je: razvoj kreativnosti, koordinacije, koncentracije, intuicije, empatije, samopouzdanja, transformacije, discipline”, govori Aida Lepara.
“Imamo od vježbi istezanja, baleta, plesa do profesionalnih muzičkih radionica. Također, imamo centar za zdravlje i bavimo se alternativnom medicinom, gdje mogu doći i odrasli i djeca ili skupa na razne terapije”, navodi naša sagovornica.
Prema njenim riječima, za djecu je jako dobro da se razvijaju fizički kroz istezanje prvenstveno, pa sa vježbama za snagu kondiciju, kordinaciju…
“Muzika, crtanje, gluma i slično također jako dobro utiču na razvoj mozga i definitivno je dobro da se djetetu dopadne aktivnost prvenstveno bez prisile. Nudimo djeci više probnih časova za razne aktivnosti ukoliko ne mogu da se odluče”, kaže Aida Lepara.
Nastavlja da svakodnevno dobiva jako dobre povratne informacije od članova.
“Što se tiče aktivnosti, nudimo probne časove uvijek. Što se tiče terapija, ne obavezujemo pacijente sa 10 terapija ili slično. Bitno je da svako bira koliko želi i na osnovu toga kako se osjeća”, izjavljuje naša sagovornica.
Na kraju poručuje da se planiraju i dodatne aktivnosti u budućnosti.
“Da, definitivno! Evo, nedavno smo počeli sa kuhanjem i samoodbranom, kao i uskoro sa aikidom. Imamo dosta djece koja već dolaze na časove kuhanja”, zaključuje Aida Lepara te poziva sve zainteresirane da se pridruže nekom od brojnih aktivnosti koje provodi HU – Holističko Udruženje.
Nedžma Džambo iz Gračanice magistrica je arhitekture koja se bavi projektovanjem i dizajnom enterijera.
U razgovoru za dobarportal.net ističe da još od djetinjstva gaji interes za arhitekturu.
„Smatram se pažljivom i kreativnom osobom, te sam vrlo orijentisana ka detaljima. Volim nove izazove, a svaki novi projekat je za mene i novi izazov, gdje pokušavam uvijek napraviti balans između praktičnog i estetski lijepog dizajna“, govori Nedžma Džambo.
Dodaje da se fokusira na stvaranje funkcionalnih i estetski ugodnih prostora, kako u individualnim, tako i u poslovnim objektima.
„Prilikom projektovanja, moj pristup je uvijek temeljit i sveobuhvatan. Kombinujem kreativnost sa praktičnim rješenjima. Svaki projekat je prilika da se stvori prostor koji nije samo vizuelno privlačan, već i efikasan i dugotrajan“, kaže naša sagovornica.
Zatim nam je podijelila svoju arhitektonsku filozofiju.
„Moja arhitektonska filozofija se temelji na ravnoteži između estetike i funkcionalnosti, uz poseban akcenat na odraz ličnosti korisnika i uklapanje u ambijentalno okruženje. Svaki projekat je prilika da se stvori prostor koji unapređuje kvalitet života“, navodi Nedžma Džambo.
Prema njenim riječima, aktuelni trendovi u arhitekturi danas se sve više baziraju na stvaranju prostora koji su ekološki prihvatljivi i energetski efikasni.
„Također, sve više prostora se dizajnira da bude fleksibilno i prilagodljivo, kako bi mogli lako da se mijenjaju prema potrebama ljudi, dok minimalistički pristup, sa jednostavnijim i čišćim linijama, postaje sve češći u dizajnu enterijera“, izjavljuje naša sagovornica.
Upitali smo je i kako balansira kreativnost i zahtjeve klijenata.
„To postižem kroz otvorenu komunikaciju i duboko razumijevanje njihovih potreba i želja. Vjerujem da svaka ideja može biti transformirana u jedinstven i praktičan prostor, uz odgovarajući kompromis između estetskih vrijednosti i funkcionalnih zahtjeva“, priča Nedžma Džambo.
Otkrila nam je i na koji projekat je najviše ponosna u dosadašnjem radu.
„Najveće zadovoljstvo mi donosi trenutak kada klijent prepozna i cijeni moj rad, a prostor postane odraz njegovih potreba i želja. Kada su klijenti zadovoljni krajnjim rezultatom, to je za mene najvažniji pokazatelj uspjeha, jer uvijek težim da dizajniram prostore koji unapređuju kvalitet njihovog života“, naglašava naša sagovornica.
Na kraju je iznijela svoje planove za budućnost.
„Moj plan za budućnost je da nastavim sa širenjem svog portfolija kroz inovativne i održive projekte, kako u domaćim, tako i u međunarodnim okvirima. Nadam se da ću proširiti svoj rad na međunarodnom nivou i biti prepoznata po kvalitetu, kreativnosti i posvećenosti svakom projektu“, zaključuje Nedžma Džambo.
Da život piše romane potvrđuje priča Tajane Gudenus rođene Tajčić koja potiče iz srpske porodice iz Hrvatske. Zbog ratnih dešavanja njena porodica se iz Hrvatske odselila u Vojvodinu. Najvećim dijelom odrasla je u Novom Sadu i Zrenjaninu da bi ponovo sa porodicom preselila se u Banja Luku, a zatim 2008. godine otišla kod svoje tetke u Beč kako bi nastavila obrazovanje.
Nakon godinu dana učenja njemačkog jezika, u glavnom gradu Austrije završila je međunarodnu ekonomiju na državnom ekonomskom fakultetu, a onda i privredno pravo te master međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Beču. Trenutno na istom fakultetu piše doktorski rad koji je posvećen svoj djeci Bosne i Hercegovine.
“Iako sam u Bosni i Hercegovini živjela tek nekoliko godina, oduvijek me je oduševljavala dobrodušnost i neposrednost tamošnjih ljudi. Evo i sada, istražujući za moj doktorat, imala sam priliku da obiđem dijelove Bosne i Hercegovine, prvenstveno Federacije Bosne i Hercegovine, u kojima nikada do tada nisam bila i ne mogu se odlučiti da li sam se više oduševila prirodnim ljepotama ili mentalitetom, što je samo potvrdilo moju davno postavljenu tezu da Srbe, Hrvate i Bošnjake povezuju ne samo isti strahovi i problemi, već uz jezik, i isti sistem vrijednosti, mentalitet i smisao za humor. Umjesto političke instrumentalizacije zajedničkih strahova, trebalo bi se fokusirati na sve to što nas povezuje i energiju usmjeriti ka rješavanju zajedničkih problema, a to su prventstveno problemi ekonomske prirode”, kaže Tajana Gudenus.
Svog sadašnjeg supruga Johanna Gudenusa, koji je bivši potpredsjednik Slobodarske partije Austrije (FPÖ), upoznala je 2013. godine u Beču, a jedno vrijeme bila je i ambasadorica za integracije u sklopu Austrijskog integracijskog fonda.
“Na taj korak sam se odlučila zbog toga što sam i sama stranac u Austriji, ali za razliku od mnogih na to nikada nisam gledala kao na nedostatak, već kao na veliku prednost. Ni u jednom trenutku se nisam osjećala kao građanin drugog reda ili po bilo kom osnovu manje vrijednom, nego sam konstantno isticala svoje balkansko porijeklo i ponosila se njime. U sklopu dobrovoljnog projekta integracijskog fonda smo obilazili škole i pokušavali motivisati učenike migrantskog porijekla, ukorijeniti im vjeru u sebe, odnosno otvoriti im oči pred svim mogućnostima koje su pred njima. Moja ciljna grupa su bili mladi ljudi sa naših prostora, iako sam održavala kontakt i sa ostalim učenicama i učenicima kojima je bila potrebna moja pomoć”, priča sagovornica.
Ističe kako je 2014. godine u glavnom gradu Austrije pomagala mnogim izbjegličkim porodicama sa djecom.
“Sudbina jedne majke sa četvero male djece, koji su neuslovno živjeli, a koje sam prethodno redovno posjećivala, a samim tim i dobro upoznala me je veoma potresla, tako da sam im ponudila da pređu u moj, odnosno tetkin stan gdje su ostali nekoliko mjeseci, dok im država nije osigurala adekvatan smještaj”, prisjeća se Tajana Gudenus koja je u to vrijeme već bila u vezi sa svojim sadašnjim suprugom i kome to nije smetalo, već je pitao i kako može pomoći.
Naglašava da joj je suprug mnogo sličniji kao privatna osoba, nego u njegovoj tadašnjoj političkoj ulozi.
“Inače, nikada nisam dijelila političke poglede mog supruga, posebno kada se radi o migracionoj politici. Po tom pitanju sam se često oglašavala i putem društvenih mreža, što je nailazilo na kritike i negodovanja sa različitih strana, jer sam mnogima bila isuviše nejasna. Tražili su neki šablon u koji bi me smjestili, ali ga do danas nisu pronašli”, navodi sagovornica.
U centar medijske pažnje došla je zbog afere na Ibizi koja je uzdrmala austrijsku, ali i svjetsku javnost. Podsjetimo, 2019. godine objavljen je video na kome se vide vodeći političari Slobodarske partije Austrije (FPÖ) koji navodno prave sumnjive dogovore sa navodnom ruskom bogatašicom, a na snimku se pojavljuje i Tajana Gudenus, koju su tada pojedini mediji optužili da je srušila austrijsku Vladu jer je onda zbog svih tadašnjih dešavanja, vicekancelar Heinz-Christian Strache podnio ostvaku pa je kancelar Sebastian Kurz raspisao vanredne izbore.
“Te optužbe, koje su se sedmicama potpuno neosnovano povlačile po medijima su samo još jedan dokaz više koji svjedoči o veoma lošem medijskom istraživanju ili bolje reći potpunom neistraživanju, koje je toliko svojstveno vremenu u kojem živimo. Pojedini potplaćeni austrijski novinari su pred bečke izbore ove godine pokušali još jednom izvrnuti istinu i krivicu prebaciti na mene ne bi li svojim političkim platišama osigurali koji glas više na izborima, ali im to srećom nije uspjelo”, govori Tajana Gudenus.
Kako tvrdi, u trenutku kada je objavljen Ibiza video bila je u petom mjesecu trudnoće sa svojim malim sinom.
“Te medijske optužbe u kombinaciji sa komentarima mržnje i ozbiljnim prijetnjama su dovele do toga da sam zamalo izgubila bebu. Pošto je ta tema dugo dominirala u austrijskim medijima, ljekar mi je nakon kraćeg boravka u bolnici zabranio korištenje mobilnog telefona i gledanje televizije, čega sam se i pridržavala pa tako da mnogo toga nisam ni pročitala niti želim ikada da pročitam. Jedino čime sam se poslije bavila su bile prijetnje usmjerene protiv moje djece, jer u takvim situacijama ne znam ni za strah, ni za kompromis, niti sam stala dok odgovorne osobe nisu privedene od strane policije”, ističe sagovornica.
Mnogi ovu snažnu ženu porede sa Almom Zadić, ministricom pravde Austrije, koja je porijeklom iz Tuzle i koja se zahvaljujući svojoj edukaciji i radu, uspjela popeti na vrh austrijskog društva.
“U vrijeme dok je partija mog supruga bila na vlasti, a partija koju je Alma Zadić tada zastupala u Parlamentu Austrije, daleko od bilo kakvih izgleda da bi ikada mogli doći na vlast, ja sam slušajući njene intervjue u kojima je pričala o svojoj prošlosti i o svom putu, razvila simpatije prema njoj, što sam joj u junu 2018. godine i napisala u jednoj Facebook poruci. Tada sam joj napisala da mi je drago što je konačno neko naš u Parlamentu i što nas ona, kao inteligentna, mlada i veoma simpatična osoba predstavlja. To i dalje mislim o njoj kao osobi, pošto ne bih o politici”, priča Tajana Gudenus.
Kaže da odrastajući na Balkanu nije bila svjesna spolnih nejednakosti koje su u Austriji konstantna tema.
“Iako ovdje ljudi misle da su kod nas žene potlačene i zatvorene u kuhinju, moja slika je suprotna. U mojoj porodici i okruženju su žene uvijek bile dosta dominantnije, a uglavnom i poslovno uspješnije. Evidentna je razlika u zaradi, pa je samim time i opravdana borba za ravnopravnost. Naravno da predrasude postoje, ali one su tu da se razbiju”, jasna je Tajana Gudenus.
Iako na društvenoj mreži Instagramu ima više od deset hiljada pratilaca, najviše je ponosna na to što niti u jednom trenutku nije izgubila sebe.
“Držala sam se one stare poslovice: ‘u dobru se ne ponesi, a u zlu se ne ponizi’, ali i mnogih drugih duboko usađenih uvjerenja”. Često postavljam privatne snimke i fotografije, posebno zbog rodbine i prijatelja koji ne žive u Austriji, a na društvene mreže gledam i kao na dobru mogućnost prenošenja nekih meni bitnih poruka, tako da ih koristim i za iznošenje svojih stavova po pitanju aktuelnih diskursa”, dodaje sagovornica.
Ono što je zanimljivo jeste da Tajana govori i pet jezika, a to su: srpski, njemački, engleski, ruski, španski i malo kineskog.
“Mene fasciniraju strane zemlje i strane kulture, a kroz jezik naučite mnogo i o kulturi jednog naroda. Ja sam učenje gotovo svakog novog jezika počela time što sam prvo prostudirala i naučila napamet njihove narodne poslovice, jer su mi iste odavale mnogo i o mentalitetu tog naroda”, zaključuje Tajana Gudenus koja mladima poručuje da se bore i da ukoliko napuste svoju domovinu, nikada ne zaborave odakle su otišli.
Azra Ćatić je zanosna djevojka rodom iz Konjica koja putuje od 18. godine, a u deset godina života u koferima spakovala je najljepše uspomene i destinacije. Kroz karijeru oficira na okeanskom i riječnom brodu, te kao stjuardesa, obišla je 37 država i raduje se novim destinacijama.
U razgovoru za dobarportal.net govorila je o svojoj modeling karijeri kao i novim angažmanima.
“Interes za modeling sam pokazivala sa svojih 15 godina, gdje sam i radila svoju prvu reviju. Međutim, život me odveo putem druge karijere, stjuardese i oficira. Od prošle godine i svog povratka u Bosnu i Hercegovinu, odlučila sam da se više posvetim tom svijetu modelinga”, priča Azra Ćatić.
Upitali smo je i šta je neophodno za uspjeh u modelingu.
“Definitivno ono što mi svi kažu da imam, pored ljepote – za koju tvrdim da je prolazna – jeste dosta rada, šarma i sklapanja dobrih suradnji. Posebno volim snimanja s drugačijim idejama, ne volim samo obična studijska snimanja, koja jesu neizbježna, ali u planu imam samo drugačije stvari”, kaže naša sagovornica.
Otkrila nam je i koja je tajna njene vitke linije.
“Tajna je – dobra genetika i svakako velika fizička aktivnost. Sretna sam jer ne moram baš birati ishranu, a sve to kombinujem i treniranjem tri puta sedmično”, navodi ova harizmatična djevojka.
Zatim je izdvojila i neke beauty savjete za druge djevojke.
“Brinite se o svojoj koži, ne štedite na investicijama u svoj fizički izgled, a što bih najviše preporučila, vraćajući se i na prethodne teme – brinite se i o svom psihičkom zdravlju. Tijelo sve pamti”, izjavljuje Azra Ćatić.
Dodaje da je najviše ponosna što je ostala svoja, dostojna sebe i svojih principa.
“U nimalo lahkom vremenu i lažnom svijetu, iskrena sam prema sebi i okolini. Od augusta do sada već imam par planiranih suradnji, ponude da predstavljam Bosnu i Hercegovinu na izboru za Miss Europe 2025, te ugovore koje ću uskoro potpisati sa internacionalnom modnom agencijom, s kojom ću dalje razmatrati ponude”, kazuje naša sagovornica.
Prema njenim riječima, naše društvo je nasilno, osuđujuće, okrutno, lažno i, na kraju krajeva, sa previše predrasuda o ženskom modernom društvu.
“Ne bih se nikada nazvala žrtvom, ali kao i svaka djevojka koja se bavi javnim poslom – bilo da je influenserica, model ili samo uspješna – podobna je za nekad pretjerano loše i osuđujuće komentare. Često kažem – samo u ovoj zemlji uspjeh je grijeh”, govori ova ambiciozna djevojka.
Nastavlja da negativne komentare ignoriše, kojih je sve manje jer su lične granice postavljene, i samim tim se ljudi sami po sebi u životu razvrstaju.
“A nekada ne mogu, a da ne ostanem dužna istima. Ipak, važi da poštujem tuđe, ali i ne dopuštam nepoštovanje. Život nam je svima dovoljno otežan, tako da me najviše privlači druga strana – koja je podrška brzom načinu života. Izgled jeste važan, ali poštovanje i odanost su nešto što me i privuklo kod sadašnjeg momka, koji je trenutno u Saudijskoj Arabiji”, poručuje Azra Ćatić.
Na kraju je iznijela svoje planove za budućnost.
“Planovi su uvijek rad na sebi. Pohađam i IT Akademiju od ove godine, interesujem se za NLP radionice koje tata održava u sklopu svog privatnog obrta. Nastavljam sa modelingom, radujem se životu, trenutcima sa porodicom i svemu što mi život sprema”, zaključuje naša sagovornica.
