Koliko puta si čuo/la rečenicu: „Mi smo samo prijatelji“, a znaš da to nije baš cijela istina? Koliko puta si osjetio/la da tvoj odnos sa nekim klizi u zonu u kojoj se briše granica između prijateljstva i intime? Mnogi ljudi u sebi nose pitanje: je li seks sa prijateljem dokaz bliskosti ili znak da jedno drugome postajemo „rezerva“ dok ne naiđe „pravi“ partner? Upravo ta siva zona otvara prostor za dileme, nesigurnosti i neizrečene strahove.
Kada prijatelj postane nešto više
Terapeut: Što se dogodi između tebe i njega kada se granica prelomi?
Klijentkinja: U početku je sve nevino. Pričamo satima, dijelimo najdublje misli, osjećam da me vidi onako kako me niko drugi ne vidi. Taj osjećaj razumijevanja me razoruža. Onda se dogodi trenutak, poljubac, dodir, noć zajedno. U tim trenucima osjećam da sam napokon pronašla sigurnost. Kao da me cijeli život vodio do toga da se otvorim baš njemu. Ali onda, već sjutradan, sve se promijeni. On se povuče, ponaša se kao da ništa nije bilo. A ja ostajem sama sa pitanjem je li to za njega bila samo avantura, dok je za mene djelovalo kao početak nečeg dubljeg? To me zbunjuje i ostavlja u stanju stalnog preispitivanja.
Terapeut: Kako se osjećaš kada on upozna novu djevojku?
Klijentkinja: Osjećam se nevidljivo. Sve ono što mi je govorio da sam mu najbliža, da sam oslonac, da mu nitko nije tako važan, odjednom prestaje da važi. Kada je sa njom, ja ne postojim. Vraća mi se samo kada prekine, kada je ranjiv. A tada opet ja postajem njegova luka spasa. To me boli jer shvatam da nisam prva opcija, samo sam neko ko popunjava prazninu između njegovih veza. To me iscrpljuje, jer u meni raste osjećaj da sam dobra, ali nikada dovoljna.
Iluzija sigurnosti
Prijateljstvo je prostor sigurnosti. S prijateljem se smiješ, dijeliš iskustva, nemaš pritisak da se predstaviš u najboljem svijetlu. Zato se ponekad granica prelomi u trenutku. Ali posljedice rijetko ostanu jednostavne.
Terapeut: Jesi li i ti ikada bio u ulozi plana B?
Klijent: Jesam. Imao sam prijateljicu s kojom sam dogovorio da nema obaveza. Govorili smo jedno drugome da je to „dogovor odraslih“ i da ćemo tako izbjeći komplikacije. I neko vrijeme je to funkcionisalo. Bilo je zabavno, lagano, činilo se pošteno. Ali onda se sve promijenilo kada je počela izlaziti sa drugim. U meni se probudio osjećaj izdaje. Znao sam da nemam pravo zahtijevati ništa, ali srce je govorilo drugačije. Osjećao sam se prevarenim iako sam sam pristao na pravila. Tada sam shvatio da dogovori ne važe pred emocijama, emocije uvijek pronađu svoj put.
Terapeut: Što ti je to iskustvo pokazalo o tebi?
Klijent: Pokazalo mi je da nisam iskren prema sebi. Na površini sam glumio da mi je dovoljno nekoliko susreta bez obaveza, ali u stvarnosti sam želio da me ona vidi kao nekog posebnog. Prihvatio sam dogovor jer sam se bojao da ću je izgubiti ako tražim više. To je bio moj način da ostanem blizu nje. Ali cijena toga bila je ogromna, svaki put kada bi bila sa drugim, osjećao sam prazninu, gubitak vrijednosti, kao da sam potrošni predmet. Shvatio sam da sam pristao na manje nego što mi je trebalo, samo da ne ostanem sam.
Psihološki slojevi iza odnosa „prijatelj sa bonusom“
- Potraga za sigurnošću. Seks sa prijateljem daje iluziju da nisi sam/a.
- Strah od praznine. Ponekad je praznina toliko teška da ljudi biraju i pola bliskosti umjesto potpune samoće.
- Odlaganje odluke. Plan B stvara privid da imaš vrijeme i da se ne moraš suočiti sa pravim odnosom.
- Neravnoteža moći. Uvijek jedno ulaže više emocija, dok drugo zadržava kontrolu.
Terapeut: Kada ostaneš u takvom odnosu, što ti kažeš sebi?
Klijentkinja: Kažem sebi da će se možda predomisliti. Da će jednog dana shvatiti koliko sam mu važna. U međuvremenu se tješim time da sam mu bliska, da mu pružam nešto što drugi ne mogu. Ali istina je da se zapravo uvjeravam u nešto što nije realno. Ostajem jer se bojim potpune samoće. Bolje mi je da dobijam djeliće pažnje, nego da se suočim sa prazninom. I znam da je to obrazac koji vučem iz djetinjstva, čekala sam pažnju roditelja, dobijala je samo povremeno, i naučila sam da ljubav dolazi u fragmentima. Sada, kao odrasla osoba, to ponavljam u svojim vezama.
Što učiniti ako si u toj situaciji
Terapeut: Kada osjetiš da si rezerva, što tada doživljavaš?
Klijentkinja: Boli me jer osjećam da sama sebe izdajem. Zanemarujem svoje potrebe i želje, samo da bih ostala blizu njega. To me troši. Istovremeno, svaki put kada poželim da prekinem, obuzme me strah, strah da ga izgubim, da ostanem potpuno sama. Kao da se stalno vrtim između dvije krajnosti: ostajem pa patim, ili odlazim pa se osjećam prazno.
Terapeut: Što bi bilo kada bi pitala sebe što mi ovdje nedostaje?
Klijent: Nedostaje mi osjećaj da sam nekome prva opcija. Da neko stoji uz mene u kontinuitetu, a ne samo kada mu je teško. Nedostaje mi mir da se ne preispitujem svako malo jesam li dovoljna. I kada to izgovorim, jasno mi je da to ovdje ne mogu dobiti. Ali još uvijek mi nedostaje hrabrosti da napravim korak i pustim ga.
Terapeut: Koja je prava cijena ovog dogovora?
Klijentkinja: Cijena je moj mir i dostojanstvo. Na trenutke se osjećam sigurno, ali odmah nakon toga praznina se vrati još jača. To je začarani krug – što duže ostajem, to sam manje povezana sa sobom. Počinjem gubiti osjećaj vlastite vrijednosti. To je najskuplja cijena, jer u jednom trenutku više ne znaš ko si van tog odnosa.
Seks sa prijateljem može izgledati kao sloboda, ali iza kulisa često krije slojeve neizgovorenih očekivanja, nesigurnosti i odlaganja pravih odluka.
Zato se pitaj:
- Donosi li ti ovaj odnos mir ili nemir?
- Pomaže li ti da rasteš ili te drži na mjestu?
- Jesi li tu iz želje ili iz straha?
Nisi sam/a u ovome. Većina ljudi će se barem jednom naći u zoni „prijateljstva sa bonusom“. Ali tvoja snaga je u tome da prepoznaš želiš li ostati rezerva ili izabrati sebe.
Ovo je poziv da staneš pred ogledalo i pitaš se: gdje sam ja u ovoj priči i što želim dalje?
Autor: Mayya Ushioko
