HASAN MURATOVIĆ I DŽANIN ZEKOVIĆ: Dan zaljubljenih uz harmoniku i gitaru na koncertu u Sarajevu

DOBAR PORTAL
-
0
HASAN MURATOVIĆ I DŽANIN ZEKOVIĆ: Dan zaljubljenih uz harmoniku i gitaru na koncertu u Sarajevu

Na programu festivala Sarajevska zima 2026, publiku u subotu 14. februara očekuje posebno muzičko uživanje. U prostoru sarajevske Kinoteke, s početkom u 18 sati, na scenu stupaju umjetnici Džanin Zeković i Hasan Muratović.

Ovaj koncert predstavlja nastavak njihove umjetničke prisutnosti na festivalu. Koncert stiže nakon uspješnog nastupa na svečanom otvaranju Sarajevske zime 7. februara.

U bogatom i raznovrsnom programu, posjetioci će imati priliku čuti remek-djela svjetske muzičke baštine. Od strastvene tango nove Astora Piazzolle, preko genijalnih kompozicija Johanna Sebastiana Bacha, do djela Semyonova. Program će biti obogaćen i inspirativnim aranžmanima domaće muzike, potpisujući autorski pečat izvođača.

Poseban dio koncerta bit će posvećen promociji kompozicije “Guerrini Waltz”, poznate po spotu, kao i izvođenju aranžmana koje je pripremio Džanin Zeković. On time ističe i autorski doprinos domaćoj sceni.

FOTO: Hasan Muratović, privatni arhiv

Ovaj nastup samo je jedan u nizu planiranih aktivnosti ovih umjetnika. Obojica svojim kontinuiranim radom i predanim nastupima nesebično doprinose promociji kvalitetne umjetnosti i muzičkog stvaralaštva na našim prostorima.

Koncert u Sarajevu obećava nezaboravnu večer u srcu glavnog grada, u skladu s visokim standardima koje festival Sarajevska zima donosi već dugi niz godina.

FOTO: Džanin Zeković, privatni arhiv

ANITA ARADINOVIĆ: Strast u vezi i braku je mrtva?

DOBAR PORTAL
-
0
ANITA ARADINOVIĆ: Strast u vezi i braku je mrtva?

Strast u vezi i braku je mrtva? Ne svuda, ali dovoljno često da prestanemo da se pravimo da je to tabu tema.

Nema tu velike drame ni jednog spektakularnog kraja. Samo se jednog dana probudimo pored nekoga koga volimo, ali više ne želimo na isti način. I pitamo se kad se to desilo. A desilo se tiho. Neprimetno. U sitnicama koje smo zanemarili, u navikama koje smo pustili da se razvodne, zaboravljajući kako smo izgledali i ponašali se na početku veze ili braka.

Verovali smo da sve ono što smo tada govorili važi zauvek. Da se podrazumeva.
A strast ne funkcioniše na podrazumevanje.

Fakat je da ona lako zamre. I da njeno odsustvo ne napravi lom odmah — prvo napravi pukotinu. Pukotinu kroz koju polako ulazi ravnodušnost. Strast je kao kipuće mleko: dovoljan je sekund nepažnje i nastane nered, a mi kasnije više nismo sigurni gde je tačno sve krenulo po zlu.

Prvi znak smrti strasti je odustajanje od zavođenja.
Prestane se sa komplimentima, sa pogledima koji traju mrvicu duže nego što treba, sa trudom da se drugom bude lep, poželjan i zanimljiv. Kao da smo se neizgovoreno dogovorili da više nema potrebe. Ostali smo zajedno — pa valjda se zna.

Drugi znak je gubitak intime pod izgovorom bliskosti.
Prdenje, podrigivanje, nezatvaranje vrata od kupatila. Fiziološki normalno, emotivno razorno. Bliskost ne znači da je sve dozvoljeno. Intima se ne gradi potpunim razgolićavanjem, već sitnim granicama koje čuvaju želju. Kad ih izbrišemo, brišemo i erotičnost.

I onda dolazi ono najopasnije — loša komunikacija.
Raskorak u željama i potrebama o kojima se ćuti, umesto da se izgovore. Umor koji se ne priznaje. Nezadovoljstvo koje se gura pod tepih. Možda bi baš ovo trebalo da bude prvi faktor, jer iz tog ćutanja često krene i prevara. Nekad fizička, nekad samo mentalna. Traganje za onim što nam fali, a što kod kuće više ni ne pokušavamo da dobijemo.

U savremenim odnosima, strast se često pogrešno meri prisustvom na društvenim mrežama i učestalošću instant poruka. Srca, kratke poruke, „mislim na tebe“ između dva sastanka — sve to može biti lepo, ali ne i dovoljno. Digitalna pažnja ne umanjuje želju, ali često ne pokazuje trud. A trud je ono što strast hrani. Posebno kod žena. Kod njih želja retko počinje od dodira — ona kreće iz glave. Iz osećaja viđenosti, iz načina na koji im se neko obraća, iz pažnje koja ima dubinu, a ne samo brzinu. Ženska strast je složenija i dublja od pukog nagona. Ona traži prisutnost, kontinuitet i svest da se želja ne podrazumeva, već se gradi — svaki dan, iznova.

Strast ne umire zato što se ljudi naviknu.
Ona umire zato što prestanu da se biraju kao ljubavnici, a ostanu samo partneri u logistici života. U rasporedima, obavezama, kreditima, porukama „jesi li kupio hleb“.

Važno je reći i ovo: trenutak u kojem strast zamre ne znači da je ljubav nestala. Često znači samo da je zapostavljena. Da je potisnuta pod obavezama, umorom, rutinom i svakodnevnim prečicama koje biramo da bismo lakše funkcionisali. Svest o tome je prvi i najvažniji korak ka njenom ponovnom rađanju između partnera. Jer strast se ne vraća spektakularno, već postepeno — kroz iste one sitnice kroz koje je nekada i nestala. Kroz pažnju, dodir koji nije usputan, reč koja ima težinu, vreme koje se ne deli sa ekranima. Kroz izbor da se ne odustane, već da se ponovo uloži u odnos koji već postoji.

Zato strast u vezi i braku jeste mrtva — onog trenutka kada poverujemo da se sama po sebi podrazumeva.

Autor: Anita Aradinović

Bilješka o autoru: Rođena 1989. godine u Beogradu, Anita Aradinović diplomirala je na Akademiji za diplomatiju i bezbednost. Tokom života obišla je više od 20 zemalja, a svoja iskustva planira da pretoči u knjigu u zrelijim godinama. Autorka je romana Ispovest beogradskog avingera, Utamničena i zbirki Ljubavnici i preljubnici i (ne)izgovoreno. Svoj talenat za analizu ljudi i bogatu maštu pretače na papir verno i slikovito, opisujući muške i ženske likove brutalno, iskreno i autentično – bez ulepšavanja, ali i bez osuđivanja, ostavljajući sud publici.

ŽIVOT: Kako tvoje nesvjesne traume biraju tvoje prijatelje umjesto tebe?

DOBAR PORTAL
-
0
ŽIVOT: Kako tvoje nesvjesne traume biraju tvoje prijatelje umjesto tebe?

Sjedimo za kafom sa prijateljem koji nas redovno razočarava. Opet. Obećao je nešto i nije ispunio. Opet. Mi se ljutimo, kajemo se, zaklinjemo da ćemo prekinuti kontakt, ali već sjutra odgovaramo na poruku kao da se ništa nije desilo. Pitaš se zašto, zaboga, uvijek biram iste ljude? Zašto mi se ponavljaju isti obrasci u prijateljstvima? Odgovor je istovremeno jednostavan i zastrašujuć: ti uopšte ne biraš. Tvoja trauma bira umjesto tebe.

Duboko u nama, na nivou koji svjesni um ne može ni naslutiti, postoji nevidljivi sistem koji filtrira ljude u našem okruženju. On ne funkcioniše na osnovu logike, zajedničkih interesovanja ili morala. Funkcioniše na osnovu odjeka, kao muzički instrument koji vibrira samo na određenoj frekvenciji, naša psihološka struktura, formirana traumatičnim iskustvima, rezonuje sa određenim tipom ljudi. Ne sa najboljim, ne sa najiskrenim, ne sa najzdravijim već sa onima koji na bizaran način oponašaju ili dovršavaju nedovršenu priču iz prošlosti.

Zamislimo djevojku koja je odrastala sa emocionalno odsutnom majkom. Svaki njen pokušaj da dobije pažnju, topline, priznanja, ostajao je nezapažen. Ona je naučila da trči brže, da bude bolja, da se više trudi, nadajući se da će jednog dana zaslužiti ljubav. Ta djevojka danas, kao odrasla žena, ima prijateljicu koja je uvijek u centru pažnje, koja uzima ali ne daje, koja očekuje ali nema reciprocitet. I ona je stalno tu, pokušava, daje, prilagođava se, slama se, ponavljajući tačno isti ples koji je naučila sa majkom. Zašto? Jer joj je poznato, jer u dubini duše, ona i dalje pokušava dobiti ono što nikada nije dobila, samo sada sa drugom osobom u glavnoj ulozi.

To nije slučajnost. To je trauma koja tiho diriguje orkestrom tvog socijalnog života.

Anatomija nesvjesnog privlačenja

Hajde da razjasnimo jednu stvar koja ti neće biti draga, tvoj prijatelj koji te iskorišćava nije upao u tvoj život slučajno, ti si ga pozvao. Ne riječima, ne svjesnom odlukom, već energetskim potpisom koji nosiš. Ljudi sa neizlječenim traumama emituju specifičan signal u svijet „tražim nekoga ko će igrati ulogu iz moje prošlosti” i uvijek se nađe neko ko savršeno pristaje na tu ulogu.

Mehanizam je elegantan u svojoj okrutnosti. Pretpostavimo da si odrastao u okruženju gdje je ljubav bila uslovljena, voljen si samo kada poslušaš, kada budeš savršen, kada ne praviš probleme i tvoja psiha je to kodirala kao normalu. Kao odrasla osoba, nećeš formirati duboku vezu sa nekim ko te bezuslovno prihvata. Zašto? Jer ti to nije normalno, tvoj sistem za prepoznavanje opasnosti ne prepoznaje tu vrstu ljubavi. On čak može reagovati na nju sa sumnjom „što ovaj hoće od mene kada je tako dobar bez razloga?”.

Umjesto toga, privlačiš i privlače te ljudi koji ponašanjem evociraju stare rane. Prijatelj koji te kritikuje „zbog tvog dobra”, drugarica koja te cijeni samo kada joj nešto trebaš, osoba koja ti

povremeno daje toplinu, ali najčešće je hladna i distancirana, tjerajući te da ponovo zarađuješ ljubav koju bi trebao dobijati besplatno.

Ovdje dolazimo do najgore istine: nesvjesna trauma ne želi samo da ponovi prošlost, ona želi da je ispravi. U svakom toksičnom prijateljstvu, u svakoj jednostranoj vezi, mi držimo malu, gotovo nevidljivu nadu, možda će ovaj put biti drugačije. Možda ću ovaj put dobiti ono što mi je uskraćeno. Možda će ova osoba, koja podsjeća na osobu koja me je povrijedila, biti ta koja će me napokon izliječiti, ali ne budet tako, jer ljudi koje biram nisu terapeuti moje prošlosti. Oni su samo statisti u predstavi koju moja trauma beskonačno ponavlja.

Postoji još nešto što rijetko ko govori, komplementarnost trauma. Tvoja trauma privlači komplementarnu traumu kod druge osobe. Osoba koja je naučila da preuzima kontrolu jer se osjećala bespomoćnom kao dijete, savršeno će se uklopiti sa osobom koja je naučila da bude pasivna i da dopusti drugima da upravljaju njenim životom. Osoba koja ne zna postaviti granice privlači osobu koja će te granice redovno gaziti i to nije sudbina to su dvije rane koje savršeno korespondiraju, stvarajući iluziju potpunosti, a zapravo produbljujući bol.

Oslobađanje, kada počneš birati umjesto da budeš biran

Najteži dio ovog putovanja nije spoznaja da tvoja trauma bira tvoje prijatelje, najteži dio je ono što dolazi poslije, odluka da prekineš taj ciklus, jer prekidanje znači prihvatiti prazninu. Znači stati sam sa sobom i priznati, ovi ljudi koje sam birao, ovi odnosi koje sam njegovala, nisu bili ljubav, bili su ponavaljanje. I kada konačno uvedem zdravu granicu, kada odbijem da igram poznatu igru, ostaću sam, bar na trenutak.

Ta praznina plaši. Plaši kao smrt, jer na neki način i jeste smrt, smrt starog identiteta koji je bio izgrađen oko tih toksičnih obrazaca. Ko si ti kada ne trčiš za nečijom ljubavlju? Ko si ti kada ne spašavaš, ne popravljaš, ne daješ previše sebe nekome ko ne cijeni? Ko si ti kada nisi u dinamici koja te boli, ali ti je toliko poznata?

Odgovor je: ti si osoba koja može napokon doživjeti pravu povezanost, ali da bi do toga došlo, moraš proći kroz proces koji zahtijeva brutalnu iskrenost. Moraš pogledati svoja prijateljstva i zapitati se što oni aktiviraju u meni? Koja potreba iz prošlosti ovdje igra ulogu? Da li sam uz ovu osobu jer volim ko je ona ili jer ona ponavlja ulogu nekoga iz mog djetinjstva?

I onda dolazi najkonkretniji dio, terapijski rad, jer razumijevanje nije dovoljno. Možeš analizirati svoje obrasce do mile volje, ali dok ne zaliječiš traumu koja ih pokreće, nastavićeš birati iste ljude sa različitim licima. Trauma nije intelektualni problem, trauma je emocionalno, tjelesno, duboko ukorijenjeno stanje koje zahtijeva više od svijesti, zahtijeva transformaciju na nivou nervnog sistema.

Kada počneš taj proces, primijetićeš nešto čudesno, ljudi koji su ti nekada bili neodoljivi postaju prozirni. Vidiš manipulaciju prije nego što te uhvati u zamku, osjetiš hladnoću prije nego što investiraš srce. Primijetiš uzimanje prije nego što se isprazniš davanjem i polako, gotovo neopaženo, prestaneš biti privučen tim ljudima. Frekvencija se mijenja.

I ulaze novi ljudi. Ljudi koji te ne podsjećaju na neizliječene rane, ljudi kod kojih se ne moraš dokazivati, zaradjivati, prilagodjavati do samozaborava, ljudi sa kojima možeš biti, jednostavno biti i to je jezivo na početku, jer je nepoznato, jer nisi naučio tu vrstu bliskosti. Ali ako izdržiš, ako dopustiš sebi da ostaneš i da osjećaš tu novu, čudnu, neuobičajeno mirnu dinamiku, konačno ćeš razumjeti kakva prijateljstva mogu biti.

Put od nesvjesnog ponavljanja ka svjesnom biranju nije lak, ali jedini je put ka odnosima koji ne bole, ka ljudima koji te ne liječe jer nisu dizajnirani da zaliječe rane koje su ti drugi nanijeli, već te dopunjuju. Trauma možda jeste birala umjesto tebe sve ove godine, ali od danas možeš preuzeti kontrolu i početi birati ne one koji ti se čine poznatim, već one sa kojima stvarno možeš biti slobodan.

Autor: Mayya Ushioko

HANA ALIĆ: Korisnici na društvenim mrežama proizvode i podatke za profit

DOBAR PORTAL
-
0
HANA ALIĆ: Korisnici na društvenim mrežama proizvode i podatke za profit

Hana Alić iz Zenice studentica je master studija na Fakultetu društvenih nauka, na odsjeku Digitalni mediji u Evropi, na Vrije Universiteit Brussel (VUB) u Briselu.

Ova 24-godišnja djevojka interesovanje za istraživanje digitalnih tehnologija gaji još tokom dodiplomskih studija, posebno za vrijeme Erasmus razmjene u Francuskoj.

“Tamo sam pohađala predmet koji se bavio odnosom između digitalnih tehnologija, društvenih mreža i privatnosti podataka, što mi je omogućilo da prvi put uočim koliko su ovi fenomeni međusobno povezani. U tom kontekstu sam se upoznala sa interdisciplinarnim poljem Science and Technology Studies (STS), koje proučava međusobni uticaj tehnologije i društva. Upravo kroz STS pristup postalo mi je jasno da digitalne tehnologije nisu neutralni alati, već aktivno oblikuju društvene odnose, ponašanja i strukture moći, posebno kada je riječ o prikupljanju i obradi ličnih podataka”, priča Hana Alić.

Dodaje da je privatnost vrlo širok i subjektivan pojam, ali da se iz naučne perspektive ona može razumjeti kroz društvene norme i pravne okvire koji definišu šta se smatra legitimnim korištenjem ličnih podataka.

“Jedna od klasičnih definicija privatnosti, s kojom se često započinje akademsko izučavanje ove teme, jeste da je privatnost pravo pojedinca da bude ostavljen na miru, odnosno pravo na „samostalni prostor“ bez nadzora drugih. Danas je ovo pravo od izuzetne važnosti jer predstavlja temelj regulative o zaštiti ličnih podataka u Evropskoj uniji, posebno kroz Opću uredbu o zaštiti podataka (GDPR). Ova regulativa omogućava pojedincima da štite svoja prava kako u offline, tako i u online okruženju, a naročito na društvenim mrežama gdje je obrada podataka najintenzivnija”, navodi naša sagovornica.

Prema njenim riječima, ono što se često pogrešno shvata jeste činjenica da su lični podaci postali oblik nematerijalnog rada (immaterial labour).

“Na društvenim mrežama korisnici ne proizvode samo sadržaj, već i podatke koji se koriste za ostvarivanje profita. Kroz procese profiliranja, digitalne platforme analiziraju ponašanje korisnika kako bi im plasirale ciljane oglase. Jedan od ranih primjera ovakvih praksi jeste razvoj Google Ads sistema, koji se počeo intenzivno razvijati od sredine 2000-ih godina, što je kasnije dovelo i do uvođenja tzv. cookie bannera. Dodatno, slučaj Cambridge Analytica iz 2017. godine pokazao je kako se lični podaci mogu koristiti u političke svrhe. Tokom američkih predsjedničkih izbora, podaci korisnika Facebooka su prikupljani i korišteni kroz tzv. dark patterns, s ciljem psihološkog profiliranja birača i potencijalnog uticaja na njihove političke odluke. Svi ovi primjeri ukazuju na važnost zaštite privatnosti podataka, posebno u kontekstu društvenih mreža, jer danas živimo u tehnološki posredovanom društvu koje je u velikoj mjeri oblikovano digitalnim platformama”, ukazuje Hana Alić.

Nastavlja da je svaki pojedinac u određenom trenutku izložen riziku u digitalnom okruženju. Ipak, posebnu pažnju je neophodno posvetiti maloljetnicima.

“Djeca i mladi su danas vrlo aktivni korisnici digitalnih tehnologija i društvenih mreža, često bez dovoljno razvijene svijesti o posljedicama dijeljenja ličnih podataka. Zbog toga pristup zaštiti njihove privatnosti mora biti posebno prilagođen njihovom uzrastu, potrebama i razvojnim fazama. Ovo predstavlja veliki izazov koji zahtijeva sistemsku pažnju, regulatorne mjere i edukaciju, kako bi se maloljetnici zaštitili od pretjeranog nadzora, manipulacije i komercijalne eksploatacije u digitalnom prostoru”, kaže naša sagovornica.

Nadalje tvrdi da još uvijek ne postoji potpuna svijest o moći digitalnih tehnologija.

“Može se reći da smo donekle u povoljnijoj poziciji jer sistemi socijalne zaštite, obrazovanja i zdravstva kod nas još uvijek nisu u potpunosti digitalizirani. U društvima s visokim stepenom digitalizacije postoje brojne prednosti, poput lakšeg pristupa uslugama, administraciji, računima i zdravstvenim ili obrazovnim sistemima, što značajno povećava efikasnost. Međutim, s druge strane, građani koji koriste ove sisteme nalaze se pod stalnim nadzorom, jer se njihovi podaci kontinuirano prikupljaju, pohranjuju i povezuju s identitetom, lokacijom, godinama i drugim ličnim karakteristikama”, objašnjava Hana Alić.

Mišljenja je da problem dodatno nastaje kada su državni sistemi zavisni od privatnih tehnoloških kompanija koje pružaju digitalne usluge.

“Sigurnost tih sistema uvijek nosi rizik od hakerskih napada ili zloupotrebe podataka u komercijalne svrhe. Jedan od primjera koji je izazvao veliku pažnju javnosti u Ujedinjenom Kraljevstvu tokom pandemije COVID-19 jeste korištenje digitalnih platformi za online nastavu, gdje su se pojavile ozbiljne zabrinutosti u vezi sa zaštitom podataka djece, što je rezultiralo zahtjevima za strožom regulacijom i većom odgovornošću platformi”, jasna je naša sagovornica.

Smatra da umjetna inteligencija ima sve značajniju i kompleksniju ulogu u savremenom društvu.

“Iako prema njoj imam kritički stav, posebno kada je riječ o njenoj netransparentnosti, neosporno je da ona snažno utiče i na oblast digitalne privatnosti. U Evropskoj uniji je usvojen EU AI Act, koji ima za cilj regulaciju upotrebe umjetne inteligencije u različitim sektorima, uključujući i obradu ličnih podataka. Ovaj regulatorni okvir je izuzetno važan jer pokušava uspostaviti ravnotežu između tehnoloških inovacija i zaštite osnovnih prava građana, uključujući pravo na privatnost”, obrazlaže Hana Alić.

Na kraju poručuje da najveći rizik u narednim godinama vidi u ubrzanom razvoju digitalnih inovacija i sveprisutnoj integraciji umjetne inteligencije u gotovo sve sfere života.

“Poseban izazov za Evropu predstavlja relativno spor tempo prilagođavanja regulatornih okvira u odnosu na brzinu tehnoloških promjena. Ukoliko odgovor institucija na ove promjene ne bude pravovremen i adekvatan, postoji opasnost od društvenih poremećaja i produbljivanja nejednakosti, što može imati dugoročne i ozbiljne posljedice po društvo u cjelini”, zaključuje naša sagovornica.

HENA MEHIČEVIĆ: Umjetnost i kreativnost daju empatiju i širinu razmišljanja

DOBAR PORTAL
-
0
HENA MEHIČEVIĆ: Umjetnost i kreativnost daju empatiju i širinu razmišljanja

Hena Mehičević studentica je Pravnog fakulteta u Sarajevu koja teži balansu između discipline koju zahtijeva pravo i slobode koju pruža umjetnost.

Velika je zaljubljenica u fotografiju i slikanje, ali i aktivna volonterka koja kroz istraživanje različitih hobija ili takmičenja nastoji doprinijeti zajednici. Njen cilj je pokazati da mladi ljudi mogu biti uspješni u akademskom svijetu, a istovremeno njegovati svoju kreativnu stranu kao ključni dio ličnog identiteta.

Odakle interes za fotografiju i slikanje?

Interes za umjetnost u mom slučaju nije bio slučajan izbor, već prirodno okruženje u kojem sam odrasla. Moji roditelji su akademski obrazovani umjetnici, pa su miris boja i oko za detalje bili sastavni dio mog djetinjstva. Od njih sam naslijedila tu potrebu da svijet posmatram kroz vizuelnu estetiku i da emocije pretačem u radove. Iako sam odabrala pravo kao svoj životni poziv, ta umjetnička podloga mi daje jedinstvenu perspektivu. Fotografija i slikanje su za mene način da nastavim porodičnu tradiciju kreativnosti, ali na svoj autentičan način, spajajući naslijeđeni talenat sa modernim pristupom.

Šta za Vas predstavlja umjetnost i kako Vam pomaže da izbalansirate svakodnevicu?

Umjetnost je za mene mnogo više od pukog hobija; to je moj unutrašnji prostor slobode i mira. Studij prava je po svojoj prirodi izuzetno precizan, uokviren strogim normama, pravilima i logikom, što može postati iscrpljujuće. Umjetnost mi služi kao neophodan balans tom ozbiljnom svijetu.Taj balans mi omogućava da ostanem fokusirana na fakultetu, jer znam da uvijek imam svoj “sigurni kutak” u koji se mogu povući kako bih napunila baterije i izbalansirala stresnu svakodnevicu.

Koliko je važno da studenti imaju svoj ispušni ventil, i šta se desi kada ga nemaju?

Smatram da je ispušni ventil apsolutna nužnost za svakog studenta u današnjem društvu koje forsira toksičnu produktivnost. Studenti su pod ogromnim pritiskom da postignu savršene rezultate u rekordnom roku, što često vodi do gubitka motivacije i “burnouta”. Bez kreativnog ili sportskog ispušnog ventila, mentalno zdravlje biva direktno ugroženo. Kada nemamo prostor za opuštanje, gubimo kreativnost i postajemo preopterećeni obavezama. Hobiji su ti koji nas čuvaju od sagorijevanja, podsjećajući nas da smo ljudska bića s emocijama, a ne samo mašine za polaganje ispita i učenje teorije.

Na šta ste najviše ponosni u dosadašnjem radu?

Najponosnija sam na to što sam uspjela izgraditi čvrst sistem vrijednosti koji mi omogućava da slušam sebe, uprkos pritiscima da se uklopim u samo jedan kalup. Veliku zahvalnost dugujem roditeljima koji su me naučili da obrazovanje i kreativnost ne isključuju jedno drugo. Upravo mi je taj unutrašnji balans dao hrabrost da se odvažim na nove izazove, što je rezultiralo npr.pobjedom na fakultetskom takmičenju i uspješnim stručnim praksama kroz koje sam sticala dragocjena iskustva. Drago mi je što sam se odvažila na te korake, jer mi je svako to iskustvo pokazalo da su i znanje i kreativnost podjednako važni za moj lični razvoj i put kojim želim ići.

Ima li naše društvo predrasude prema mladim i obrazovanim djevojkama?

Nažalost, naše društvo još uvijek pati od određenih stereotipa. Često se smatra da mlada djevojka koja se bavi umjetnošću ne može biti shvaćena ozbiljno u pravnom ili poslovnom svijetu. Postoji ta neka tiha predrasuda da svestranost zapravo znači površnost, što je potpuno pogrešno. Ja se trudim rušiti te barijere svakim svojim radom i uspjehom. Obrazovanje nam daje znanje, ali nam umjetnost i kreativnost daju empatiju i širinu razmišljanja. Vrijeme je da društvo počne cijeniti žene koje su kompleksne i koje se ne uklapaju u unaprijed definisane društvene kalupe.

Koja su Vaša očekivanja i planovi za budućnost?

Moji planovi za budućnost su prvenstveno usmjereni na kontinuirani rad na sebi, kako na akademskom, tako i na kreativnom polju. Ne želim se ograničavati strogim rokovima, već mi je cilj da uživam u procesu učenja i stvaranja, dopuštajući da se stvari odvijaju svojim prirodnim tokom. Vidim se kao osobu koja će, bez obzira na životni poziv i izazove koje nosi, uvijek zadržati ovaj balans koji sam sada pronašla i nastaviti inspirisati druge da ne odustaju od svojih istinskih interesovanja. Vjerujem da, kada radimo ono što volimo i slušamo svoj unutrašnji glas, pravi putevi i prilike se sami otvore u najboljem mogućem trenutku.

NEJRA GORANČIĆ: Ekološki aspekt smatram dijelom dizajnerskog procesa

DOBAR PORTAL
-
0
NEJRA GORANČIĆ: Ekološki aspekt smatram dijelom dizajnerskog procesa

Nejra Gorančić magistrica je produkt dizajna, s primarnim fokusom na industrijski dizajn, uz dodatno iskustvo u grafičkom dizajnu.

Prvi i drugi ciklus studija završila je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, gdje je za uspjeh tokom oba ciklusa nagrađena srebrnom značkom. Kroz Erasmus razmjenu na Akademiji Jan Matejko u Krakovu imala je priliku raditi u drugačijem akademskom sistemu i u međunarodnom okruženju, što je značajno proširilo njen pristup dizajnu. Zanima je dizajn koji povezuje funkciju, jasnoću forme i odgovoran odnos prema materijalima i proizvodnji.

“Polazna tačka mog rada najčešće je vizualno istraživanje. Kroz reference i moodboarde definišem atmosferu, proporcije i smjer projekta. Nakon toga slijede skice i prostorni eksperimenti u formi prototipova, gdje paralelno razvijam formu, konstrukciju i funkciju. Prototipiranje mi je ključna faza jer kroz fizički rad testiram ideje i donosim konkretne dizajnerske odluke”, kaže Nejra Gorančić.

Nastavlja da joj umjetnost omogućava slobodniji pristup razmišljanju i pomaže da ne ostane na prvoj, očekivanoj funkcionalnoj soluciji.

“Kroz eksperimentiranje i istraživanje često dolazim do neočekivanih rješenja, koja kasnije racionalizujem i prilagođavam realnim proizvodnim i upotrebnim uslovima”, navodi naša sagovornica.

Napominje da ekološki aspekt smatra sastavnim dijelom dizajnerskog procesa, a ne njegovim dodatkom.

“O materijalima, trajnosti proizvoda i proizvodnim procesima razmišljam već u ranim fazama razvoja. Cilj mi je dizajnirati predmete koji imaju dug životni vijek i smislen odnos prema resursima. Priroda i njeni sistemi i procesi predstavljaju mi stalnu inspiraciju — ona već posjeduje odgovore na mnoga pitanja s kojima se danas suočavamo, a na nama je da ih dovoljno pažljivo istražimo i razumijemo. Pored formalnog obrazovanja, učestvovala sam i u neformalnim radionicama i edukativnim programima fokusiranim na održivost, buduću primjenu materijala i razvoj standarda koji će oblikovati savremene i buduće proizvodne prakse”, izjavljuje ova mlada produkt dizajnerica.

Upitali smo je i na šta je najviše ponosna u dosadašnjem radu.

“Posebno sam ponosna na diplomski i master projekat – JATO posudu i hoklicu – jer kroz njih jasno artikulišem svoj odnos prema materijalima, konstrukciji i cjelokupnom dizajnerskom procesu. Projekti su predstavljeni na međunarodnim izložbama poput Zagreb Design Weeka i FAR – Female Art Rising, kao i na akademskim izložbama u Sarajevu i Krakovu, što mi je potvrdilo da moj rad ima relevantnost i izvan akademskog konteksta”, kazuje Nejra Gorančić.

Prema njenim riječima, digitalni alati i savremene proizvodne tehnologije omogućavaju bržu iteraciju, veću preciznost i ranije sagledavanje proizvodnih ograničenja.

“Smatram da će ključna vještina budućih dizajnera biti sposobnost povezivanja kreativnog razmišljanja s tehničkim, materijalnim i proizvodnim znanjem, uz razumijevanje ekonomskih i ekoloških realnosti u kojima se dizajn danas razvija”, jasna je naša sagovornica.

Na kraju poručuje da i u budućnosti želi dalje razvijati svoj rad kroz produkt dizajn i umjetnost, istražujući njihovu međusobnu povezanost.

“Zanima me rad na projektima koji imaju jasnu funkciju, ali i istraživački i izražajni sloj, s ciljem stvaranja promišljenih, trajnih i smislenih proizvoda u savremenom kontekstu”, zaključuje ova produkt dizajnerica.

            ALMIRA KONJIĆ: Tradicionalne sorte jabuke su značajan dio poljoprivredne baštine BiH

            DOBAR PORTAL
            -
            0
            ALMIRA KONJIĆ: Tradicionalne sorte jabuke su značajan dio poljoprivredne baštine BiH

            Almira Konjić je doktorica poljoprivrednih nauka iz oblasti genetike i oplemenjivanja biljaka. Trenutno je viša asistentica na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje se bavi istraživanjem genetske raznolikosti kultura voćaka, posebno jabuke, te primjenom savremenih molekularnih i bioinformatičkih alata u oplemenjivanju biljaka.

            U razgovoru za dobarportal.net ističe da je istraživanju tradicionalnih sorti jabuke iz Bosne i Hercegovine privukla činjenica da naša zemlja ima bogato, ali nedovoljno istraženo genetsko naslijeđe u voćarstvu.

            “Tradicionalne sorte jabuke su značajan dio poljoprivredne baštine BiH. Oblikovane su specifičnim društvenim i kulturnim faktorima, i predstavljaju jedinstvene izvore gena upravo zbog uslova u kojima se uzgajaju. Ove sorte mogu biti vrijedan izvor gena koji će pomoći prilagodbi klimatskim promjenama”, kaže Almira Konjić.

            Prema njenim riječima, pediree mreže igraju ključnu ulogu u otkrivanju i potvrđivanju historije migracije i razmjene biološkog materijala, pružajući uvid u nasljeđivanje osobina kroz generacije.

            “U okviru ove analize otkrili smo nekoliko parova sinonima u kolekciji npr za sorte ‘Ovčiji nos’ i ‘Zečija glava’. Također izvršeno je poređenje sorti iz naših ex situ kolekcija s internacionalnom bazom podataka koja sadrži preko 5000 sorti, formiranom u okviru niza istraživanja na Wageningen Univerzitetu. Ova analiza je pomogla da identifikujemo službene nazive nekih sorti kao i zabilježene roditelje istih. Uz navedeno izvršena je i procjena srodnosti pri čemu se vrši razlučivanje da li su ispitivane sorte naslijedile te alele od zajedničkog pretka (Identity by Descent). Otkriveni su roditeljski odnosi pojedinih sorti u kolekciji gdje kao najzanimljivije mogu izdvojiti da je sorta ‘Đulabija’ identifikovana kao roditelj ukupno šest sorti iz kolekcije (Butulija’, ‘Misirka’, ‘Ruzmarinka’, ‘Šarenika tvrda’, ‘Senabija’ i ‘Tetovka’)”, navodi naša sagovornica.

            Posebno zanimljiv dio njenog rada je softver za određivanje ploidnosti koji je nastao iz potrebe da se precizno i efikasno odredi ploidnost velikog broja genotipova koristeći SNP podatke.

            “Naime, najprovjereniji metod provjere ploidnosti jeste upotrebom metoda protočne citometrije, međutim tokom svog istraživanja otkrila sam da platforma Illumina ima softver s kojim se može odrediti ploidnost jabuke bez potrebe za laboratorijskim analizama, pa se iz toga razvila radoznalost za otkrivanjem načina određivanja ploidnosti jabuke pomoću podataka sa Axiom platforme pomoću koje sam ja genotipizirala svoje podatke. Bitno je napomenuti da Ilumina array sadrži maksimalno 20.000 markera za analizu dok Axiom array sadrži tačno 487 000 SNP-ova i najveći je ikad proizveden marker sistem za kulture voćaka, a ujedno je i među najvećim marker sistemima za više biljke. Softver danas ima praktičnu primjenu u genetičkim analizama i oplemenjivanju, jer omogućava bržu identifikaciju diploidnih i triploidnih sorti”, objašnjava Almira Konjić.

            Na kraju je iznijela svoja očekivanja i planove za budućnost.

            “Želim raditi na svom ličnom usavršavanju u oblasti oplemenjivanja biljaka, posebno kroz dalji razvoj bioinformatičkih metoda i primjenu genomskih alata u istraživanju kultura voćaka. Također, želim nastaviti rad na očuvanju i valorizaciji genetičkih resursa u Bosni i Hercegovini te jačanju saradnje s međunarodnim istraživačkim institucijama, kako bi rezultati naučnih istraživanja imali konkretnu primjenu u praksi”, zaključuje naša sagovornica.

            AJNA SOKOLOVIĆ: Nikada neću birati prosječan put, cilj mi je izvrsnost

            DOBAR PORTAL
            -
            0
            AJNA SOKOLOVIĆ: Nikada neću birati prosječan put, cilj mi je izvrsnost

            Ajna Sokolović učenica je Treće gimnazije u Sarajevu, a ova svestrana djevojka aktivno je uključena i u volonterske, međunarodne, edukativne i omladinske projekte, jer vjeruje da se čovjek ne gradi samo kroz udžbenike.

            U razgovoru za dobarportal.net ističe da je od malih nogu vodi radoznalost, potreba da uči, da se okuša u novim stvarima i da uvijek ide korak dalje od onoga što se „mora“. Njen cilj nikada nije bio da bude prosječna, nego da izvuče maksimum iz sebe i prilika koje ima.

            “Neformalno obrazovanje mi je pokazalo koliko je važno šire razmišljati. Kroz različite projekte i radionice učimo stvari koje škola često ne stigne, kako komunicirati, kako raditi s ljudima, kako preuzeti inicijativu i odgovornost. Imala sam sreću da upišem školu koja podstiče učenike da traže više, da sami istražuju i uče stvari koje ih zanimaju. To su iskustva koja te oblikuju kao osobu i pomažu ti da shvatiš čime se zapravo želiš baviti u životu”, priča Ajna Sokolović.

            Mišljenja je da mladi često nisu svjesni svoje moći u društvu.

            “Mladi danas ponekad zanemaruju rad na sebi i očekuju promjene izvana. A zapravo, sve počinje od toga koliko si spreman da sebe gradiš. Kada radiš na sebi, automatski doprinosiš i društvu. Moj cilj je da budem korisna i značajna karika u zajednici, ali znam da to mogu samo ako stalno rastem i razvijam se kao osoba”, navodi naša sagovornica.

            Upitali smo je i na šta je najviše ponosna u dosadašnjem radu.

            “Najponosnija sam onda kada mogu sebe i svoju domovinu predstaviti na najbolji način. Kroz Erasmus projekte i putovanja imala sam priliku upoznati svijet iz drugačije perspektive, ali i bolje upoznati sebe. Posebno mi je važno da sve ono što naučim ne zadržim samo za sebe, već da to znanje i iskustvo dijelim s drugima. Rad u SOS Dječijem selu i radionice s djecom su mi pokazali koliko je vrijedno kada se ono što dobiješ kroz prilike i učenje dijeli, tada se osjećam najkorisnije i najispunjenije”, navodi ova mlada Sarajka.

            Dodaje da se nedavno okušala i u jednom poduzetničkom takmičenju.

            “Ono što mi je ostalo najznačajnije nisu samo ideje, nego ljudi koje sam tamo upoznala. Čuješ njihove priče, vidiš koliko su puta padali i koliko su puta iznova ustajali. To te nauči da se ne odustaje. Upravo zahvaljujući jednom takvom takmičenju uskoro idem u Berlin, i to mi je još jedan dokaz da nikad ne znaš koja ti se vrata mogu otvoriti samo zato što si jednom odlučio da odeš i pokušaš”, izjavljuje Ajna Sokolović.

            Nastavlja da su putovanja neizostavni dio njenog života, a najdraža su joj ona koja je najviše izazovu.

            “Japan je do sada bio kultura koja je bila potpuno drugačija od svega na šta sam navikla, pa je samim tim zahtijevala i najveću prilagodljivost. Upravo zato sam tamo možda i najviše naučila. Ipak, svako putovanje mi je posebno, jer pored upoznavanja svijeta, to je prilika da upoznaš sebe i vidiš kako se snalaziš u različitim situacijama”, kaže naša sagovornica.

            Na kraju je iznijela svoja očekivanja i planove za budućnost.

            “Gdje god bila i šta god radila, nikada neću birati prosječan put, moj cilj je uvijek izvrsnost. Vjerujem da uvijek postoji prostor za učenje i napredak, i zato sebe u narednim godinama vidim van granica Bosne i Hercegovine, stičući nova iskustva i znanja. Ipak, Bosna i Hercegovina će uvijek imati posebno mjesto u mom srcu, i ono što naučim nadam se da ću moći vratiti zajednici i na svoj način učiniti nešto dobro”, zaključuje ova svestrana Sarajka.

            MELINA ČATAK: Najveća zabluda je da je modeling lagan posao

            DOBAR PORTAL
            -
            0
            MELINA ČATAK: Najveća zabluda je da je modeling lagan posao

            Melina Čatak je već dugi niz godina uspješni internacionalni model te vlasnica agencije M&E Models Management.

            U razgovoru za dobarportal.net ističe da je veoma ponosna na mnoge angažmane koje je do sada radila širom svijeta, a osvrnula se i na najnovije.

            “U posljednje vrijeme mogu se pohvaliti naslovnicama i editorijalima poput US Bazaar magazina, Milano Journal covera, kao i drugim modnim projektima na kojima sam radila. Posebno bih izdvojila jedan vrlo poseban i drugačiji projekt koji sam realizirala s dragim Romanom Grozićem — umjetničko-poetski projekt posvećen Ljubici Vraz. Riječ je o projektu koji se svake godine održava u Samoboru i Zagrebu, a ove godine imam čast utjeloviti lik Ljubice. To je nešto potpuno drugačije od klasičnog modnog izraza i veselim se da publika početkom proljeća vidi jednu novu, intimniju i dublju stranu mog rada”, kaže Melina Čatak.

            Dodaje da paralelno i intenzivno radi sa svojim timom i kroz agenciju.

            “Posebno sam ponosna na ljude s kojima sarađujem i na profesionalni nivo na kojem radimo. Veliku ulogu ima i moja draga mentorica Tea Zebić, koja je već deceniju najtraženiji hrvatski model te iza sebe ima oko 300 revija, kao i moji fotografi i ostali saradnici. Kroz agenciju razvijamo modele, gradimo portfolije te radimo high fashion, commercial i beauty vizuale, uz stalnu komunikaciju s agentima i partnerima u inozemstvu. Ponosna sam jer iza mene stoje stvarni rezultati i ljudi koji rastu zajedno sa mnom”, navodi naša sagovornica.

            Upitali smo je i koja je to najveća zabluda o životu modela danas.

            “Najveća zabluda je da je modeling lagan posao i da se sve svodi na izgled i glamur. U stvarnosti, to je ozbiljan posao koji zahtijeva disciplinu, mentalnu snagu, odricanje i veliku odgovornost. Ono što se vidi izvana je samo mali dio cijele priče”, jasna je ova zanosna Sarajka.

            Naglašava da kod mladih modela najviše cijeni karakter, radnu etiku, skromnost i dosljednost.

            “Talent je važan, ali bez discipline i poštovanja prema poslu ne traje dugo. Mladim modelima savjetujem da budu strpljivi, da uče, da slušaju i da ne preskaču korake. Karijera se gradi vremenom, a ne preko noći”, napominje Melina Čatak.

            Nastavlja da se njena priprema pred veliki angažman ili reviju temelji na organizaciji, fokusu i miru.

            “Volim unaprijed imati sve jasno kako bih na sam angažman došla smirena i sigurna u sebe. Smatram da se prava profesionalnost vidi upravo u načinu na koji se nosiš s pritiskom i odgovornošću”, kazuje naša sagovornica.

            Prema njenim riječima, autentičnost je izuzetno važna u svijetu modelinga.

            “Standardi se stalno mijenjaju, ali osobnost ostaje. Dugoročno uspijevaju oni koji znaju ko su i šta predstavljaju. Biti svoj nije uvijek najlakši put, ali je jedini koji ima smisla i trajanje”, izjavljuje ova harizmatična Sarajka.

            Kad se svjetla piste ugase, otkriva da je njen život vrlo normalan i jednostavan.

            “Volim provoditi vrijeme s najbližima, putovati i puniti baterije. Upravo taj mir i balans mi omogućavaju da u poslu uvijek dajem najbolju verziju sebe. Moja najveća podrška su moj partner i moji roditelji. Oni su moj temelj, moja sigurnost i snaga”, govori Melina Čatak.

            Poručuje da i u budućnosti želi nastaviti graditi kvalitetne i dugoročne projekte, kako kroz vlastite angažmane, tako i kroz rad s modelima i agencijom.

            “Fokus mi je na stabilnom rastu, međunarodnoj saradnji i stvaranju zdravog okruženja u industriji. Paralelno s tim, važno mi je i lično sazrijevanje — graditi sebe u najboljoj mogućoj verziji i ostati bliska porodici, jer vjerujem da bez tog unutrašnjeg balansa nema ni pravog uspjeha. Ne jurim brzinu, nego smisao i kontinuitet”, zaključuje naša sagovornica.

            IRMA TAHMAZ: Prevencija je ključ dugoročnog oralnog zdravlja

            DOBAR PORTAL
            -
            0
            IRMA TAHMAZ: Prevencija je ključ dugoročnog oralnog zdravlja

            Irma Tahmaz je doktorica dentalne medicine koja svojim znanjem, posvećenošću i profesionalnim pristupom gradi prepoznatljivo ime u savremenoj stomatološkoj praksi.

            Diplomirala je 2022. godine na Stomatološkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje je tokom studija ostvarila izuzetne akademske rezultate, za koje je nagrađena Srebrenom značkom Univerziteta u Sarajevu, kao i Zlatnikom Grada Sarajeva. Već tri godine aktivno radi u privatnoj stomatološkoj praksi, pružajući sveobuhvatnu brigu o oralnom zdravlju kako odraslih, tako i djece.

            Poseban akcenat stavlja na edukaciju pacijenata, unapređenje oralne higijene i podizanje svijesti o značaju redovnih preventivnih pregleda, smatrajući prevenciju ključem dugoročnog oralnog zdravlja. U svom radu posvećena je restaurativnoj stomatologiji, endodonciji i protetici, a značajan dio njenog rada usmjeren je i na estetsku stomatologiju. U tom segmentu posebno se ističe primjena savremenih metoda ispravljanja zuba pomoću prozirnih folija, kao i profesionalno ordinacijsko izbjeljivanje zuba, čime pacijentima pomaže da postignu zdrav i estetski privlačan osmijeh. Svojim kontinuiranim usavršavanjem i individualnim pristupom svakom pacijentu, Irma Tahmaz predstavlja primjer mlade doktorice koja uspješno spaja znanje, iskustvo i savremene stomatološke trendove.

            Koje su najčešće greške koje se prave u svakodnevnoj oralnoj higijeni?

            Najčešće greške u održavanju oralne higijene odnose se na nedovoljno često i prekratko trajanje pranja zuba, primjenu nepravilne tehnike četkanja, kao i pogrešan odabir četkice i paste za zube. Također, česta greška je i zanemarivanje dodatnih sredstava za oralnu higijenu. Kada je riječ o četkici, preporučuje se upotreba isključivo četkica s mekanim vlaknima, dok pasta za zube treba sadržavati fluor, koji ima važnu ulogu u zaštiti zuba od nastanka karijesa. U svakodnevnu oralnu higijenu poželjno je uključiti i pomoćna sredstva poput zubnog konca, interdentalnih četkica, vodica za ispiranje usne šupljine bez alkohola, kao i oralnog tuša (waterpicka), koji dodatno doprinose uklanjanju naslaga i očuvanju zdravlja zuba i desni.

            Kako pravilno prati zube – koliko puta dnevno i koliko dugo?

            Preporučuje se pranje zuba najmanje dva puta dnevno u trajanju od oko tri minute. Idealno bi bilo prati zube nakon svakog glavnog obroka, međutim važno je sačekati najmanje 20 minuta nakon jela kako bi se pH vrijednost usne šupljine normalizirala. Pored učestalosti, od izuzetnog značaja je i pravilna tehnika četkanja, koja omogućava uklanjanje svih naslaga i ostataka hrane. Pravilno četkanje podrazumijeva izvođenje kružnih pokreta mekanom četkicom, pri čemu su vlakna postavljena pod uglom od 45 stepeni u odnosu na zubne plohe i gingivu. Pritisak treba biti umjeren, a agresivna, takozvana „ribajuća“ tehnika treba se izbjegavati, jer prejak pritisak može dovesti do oštećenja mekih tkiva i povlačenja desni.

            Kako prehrambene navike utiču na zdravlje zuba?

            Ishrana ima izuzetno važnu ulogu u očuvanju cjelokupnog zdravlja organizma, ali i zdravlja zuba i usne šupljine. Kvalitet i način prehrane mogu značajno utjecati na razvoj različitih oralnih oboljenja, poput karijesa, parodontalnih bolesti, erozije zuba i drugih problema. Kako bi se spriječio nastanak karijesa, važno je pravilno rasporediti dnevne obroke i voditi računa o učestalosti konzumacije hrane. Posebno se preporučuje smanjena konzumacija ljepljive hrane, slatkiša, gaziranih pića i prerađenih šećera, koji pogoduju razvoju bakterija u usnoj šupljini. S druge strane, određene namirnice mogu imati izuzetno povoljan učinak na zdravlje zuba, naročito one bogate kalcijem, fosforom, vlaknima i vitaminom C. Ovi hranjivi sastojci nalaze se u namirnicama kao što su zeleni čaj, mliječni proizvodi, meso, jaja, suho voće, krompir, zelena salata, žitarice i bobičasto voće.

            Šta uzrokuje karijes i može li se u potpunosti spriječiti?

            Zubni karijes nastaje kao posljedica razlaganja ugljikohidrata u usnoj šupljini, pri čemu dolazi do stvaranja kiselina koje snižavaju pH vrijednost u ustima. Ovakvo kiselo okruženje dovodi do postepenog oštećenja zubne cakline, čime se omogućava prodor bakterija u dublje strukture zuba. Karijes se može razviti i usljed nepravilnog položaja zuba, jer takvo stanje otežava održavanje adekvatne oralne higijene. Pored toga, na njegov nastanak utječu i genetski faktori (mineralizacija tkiva, sastav pljuvačke, imuni odgovor), kao i određene sistemske bolesti poput leukemije, dijabetesa, HIV-a i kardiovaskularnih oboljenja. Ipak, uz pravilno održavanje oralne higijene i redovne kontrolne stomatološke preglede, rizik od nastanka karijesa može se svesti na minimum.

            Šta savjetujete osobama koje imaju strah od stomatologa?

            Osobe koje osjećaju strah od stomatoloških intervencija mogu ga u velikoj mjeri ublažiti otvorenim razgovorom sa svojim doktorom prije samog zahvata, kroz koji će iznijeti svoje strahove, prethodna negativna iskustva ili eventualne traume. Savjestan i odgovoran stomatolog nastojat će pristupiti pacijentu s razumijevanjem, detaljno objasniti planiranu proceduru te prilagoditi tempo rada, omogućavajući pauze i bezbolan tretman uz primjenu adekvatne anestezije. Redovni kontrolni pregledi predstavljaju najbolju odluku za pacijenta, jer se upravo kroz kontinuitet i pozitivna iskustva strah postepeno smanjuje, a povjerenje u stomatološki tim jača.

            Koji su to savremeni trendovi i koje mitove o „holivudskom osmijehu“ biste voljeli razbiti?

            Savremeni trendovi u stomatologiji danas su u velikoj mjeri usmjereni ka estetskim procedurama koje pacijentima omogućavaju unapređenje izgleda osmijeha na diskretan i prirodan način. Među najzastupljenijim zahvatima izdvajaju se ortodontsko ispravljanje zuba pomoću prozirnih folija, ordinacijsko izbjeljivanje, ali i sve popularnija izrada takozvanog holivudskog osmijeha. Hollywood smile podrazumijeva brušenje zuba vidljive regije radi postavljanja vinira ili cirkonijumskih keramičkih krunica, čime se u potpunosti može promijeniti osmijeh pacijenta ukoliko nije zadovoljan oblikom, bojom, položajem ili veličinom svojih zuba. Iako mnogi pacijenti smatraju da holivudski osmijeh znači isključivo izbor najsvjetlije „bleach“ nijanse, to ne mora nužno biti slučaj niti je uvijek preporučljivo ukoliko se želi postići prirodan i skladan izgled. Upravo zato je uloga stomatologa ključna – pravilnim odabirom nijanse koja odgovara crtama lica te boji kože, kose i očiju, moguće je u potpunosti ispuniti estetska očekivanja pacijenta i postići osmijeh koji izgleda lijepo, ali i prirodno.

            1...345...186Stranica 4 of 186