ŽAKLINA VADAŠ: Modeling mi pruža prostor da izrazim svoju kreativnost i energiju

0

Žaklina Vadaš iz Sombora je dizajnerica enterijera i već godinama živi u inostranstvu.

Kao stjuardesa radila je za aviokompanije u Dubaiju i Saudijskoj Arabiji, gdje je imala priliku obići razne destinacije i upoznati veoma zanimljive ljude.

U razgovoru za dobarportal.net ističe da se danas posvećuje modnoj i kreativnoj industriji, u kojoj želi ostaviti svoj pečat.

“Interes za modeling imam još od malih nogu, kada sam s oduševljenjem pratila izbore za miss i maštala o učešću na njima jednog dana. Oduvek su me privlačili ljepota, moda i scena, a modeling mi pruža prostor da izrazim svoju kreativnost i energiju”, govori Žaklina Vadaš.

Smatra da su posvećenost, profesionalnost i upornost ključ uspjeha u modelingu.

“Izgled je samo početna karta, ali karakter, radna etika i istrajnost ono su što vas zadržava na toj sceni”, kaže naša sagovornica.

Upitali smo je i na šta je najviše ponosna u dosadašnjem radu.

“Najviše sam ponosna na to što nikada nisam odustala od svojih ciljeva, bez obzira na prepreke. Sve što radim, radim maksimalno posvećeno i s verom da trud uvek donese rezultate. Posao stjuardese, osvojene lente na izborima za miss – sve je to nešto o čemu sam maštala još dok sam bila dete i u tome sam uspela, na što sam veoma ponosna”, navodi ova zanosna djevojka.

Mišljenja je da naše društvo definitivno ima predrasude prema mladim, uspješnim i lijepih djevojkama.

“Lepa i uspešna žena, nažalost, često izaziva i loše komentare, ali ja to doživljavam kao još jedan izazov da svojim primerom pokažem koliko su snaga i dostojanstvo važni”, izjavljuje Žaklina Vadaš.

Nastavlja da pozitivne komentare prihvata s osmijehom, dok se na negativne ne obazire.

“Privlače me zreli, ostvareni muškarci s manirima i dobrim smislom za humor. Najbitnije mi je da se u njegovom prisustvu osećam lepo i da mi je podrška u svemu što radim. Naravno, bitan je i fizički izgled – volim kada muškarac vodi računa o svom izgledu, ali je najvažnije ono što dolazi iznutra i kakav je čovek”, jasna je naša sagovornica.

Na kraju je iznijela i svoje planove za budućnost.

“U budućnosti planiram da pokrenem svoj biznis i stvorim nešto svoje. Želim da nastavim da rastem i profesionalno i lično, ostajući verna sebi i vrednostima koje me vode”, zaključuje ova harizmatična djevojka.

SARA KOSORIĆ: Ponosna sam što sam imala hrabrost da izađem iz zone komfora

0

Sara Kosorić iz Rogatice trenutno živi i radi u Sarajevu, gdje je profesionalno angažovana kao maserka.

Osim toga, za ovu 22-godišnju djevojku modeling velika strast kojoj se sve više posvećuje. U razgovoru za dobarportal.net ističe da voli umjetnost, fotografiju i sve ono što omogućava kreativno izražavanje i autentičnost.

Odakle interes za modom i poziranjem?

Interes za modom i poziranjem razvio se postepeno, kroz kombinaciju znatiželje ,estetske osjetljivosti i lične potrebe za izražavanjem. Moda me je uvijek fascinirala jer spaja umjetnost i identitet – ona je način da pokažeš ko si bez da išta kažeš. Poziranje mi je dalo slobodu da istražujem različite verzije sebe, da uđem u uloge, da se povežem sa kamerom kao s partnerom u izrazu. Svaki snimak za mene je nova priča, novi osjećaj, novo lice mene koje možda još nisam upoznala.

Šta Vas inspiriše da se izražavate kroz fotografiju i koji stil preferirate?

Fotografija mi je poput lične terapije – način da se izražavam bez riječi. Inspiraciju crpim iz svakodnevnih trenutaka, muzike, prirode, starog filma i modnih ikona. Preferiram stilove koji nose emociju i poruku- od minimalističkog do editorial fashion izraza. Volim i kontraste: snagu i ranjivost u jednom pogledu, jednostavnost odjeće naspram dubine izraza.

Na šta ste najviše ponosni u dosadašnjem radu?

Ponosna sam što sam imala hrabrost da izađem iz svoje zone komfora i da nastavim da gradim svoj put u velikom gradu. Svaki korak- od prvog snimanja do rada sa agencijom – za mene je podsjetnik da kad vjeruješ u sebe, granice ne postoje. Ponosna sam i na to što ostajem dosljedna sebi, bez obzira na očekivanja i trendove.

Šta mislite o erotskim fotografijama? Šta je prihvatljivo a šta ne?

Erotska fotografija, ako je urađena s ukusom i umjetničkim pristupom, može biti snažan oblik izražavanja ženske senzualnosti i samopouzdanja. Prihvatljiva mi je estetika koja ostavlja prostor za maštu, koja ne objektivizira ženu, već slavi njenu ljepotu i snagu. Ono što mi nije prihvatljivo jeste vulgarnost i bilo koji koncept koji ponižava, umanjuje vrijednost ili ima komercijalno-plitak pristup ženskom tijelu.

Ima li naše društvo predrasude o lijepim, mladim i obrazovanim djevojkama?

Nažalost, predrasude su još uvijek prisutne. Često se ljepota poistovjećuje s površnošću, a ambicija s arogancijom. Kao mlada djevojka koja teži da se profesionalno razvija, naučila sam da će vas ljudi često staviti u kalup, ali i da ne treba da im dozvolite da vas zadrže u njemu. Snaga je u tome da budete svoji, bez obzira na to koliko to nekome može smetati.

Koja su Vaša očekivanja i planovi za budućnost?

Moj cilj je da se još profesionalnije posvetim modelingu – ne samo kao poslu, već kao platformi za izražavanje, saradnju i inspiraciju. Planiram da nastavim ulagati u sebe, usavršavam svoje vještine, gradim svoj vizuelni identitet i možda jednog dana radim i na međunarodnom nivou. Takođe, želim da kroz sve što radim ostanem autentična i primjer mladim djevojkama da mogu uspjeti bez kompromisa na svom dostojanstvu.

Make up: Danijela Ljubinac i Inzira Ćorić, fotograf: Igor Čolić.

MIONA BULATOVIĆ: Modeling vidim kao način izražavanja svoje vizije umjetnosti

0

Miona Bulatović iz Podgorice studentica je arhitekture, a pored studija bavi se modelingom, crtanjem i plesom.

U razgovoru za dobarportal.net ova 21-godišnja djevojka ističe da je umjetnička duša te da u svemu pronalazi estetiku i inspiraciju, bilo da je to zgrada, fotografija ili pokret na pisti.

“Moja modeling priča je počela kad sam imala samo pet godina, kada me mama upisala u školu manekenstva. Tada sam zavoljela tu vrstu izražavanja. Život me na kratko odveo drugim putem, ali sam se prije par godina vratila modelingu, spremna da mu dam novu energiju i zreliji pristup”, govori Miona Bulatović.

Prema njenom mišljenju, za uspjeh u modelingu ključ je u samopouzdanju i autentičnosti.

“Modeling vidim kao način izražavanja svoje vizije umjetnosti, izražavajući sebe i svoje izbore, kao i priliku da upotpunimo i dizajnerske odjevne kombinacije”, navodi naša sagovornica.

Upitali smo je i na šta je najviše ponosna u dosadašnjem radu.

“Ponosna sam što uspijevam da balansiram studije arhitekture i modeling, a da u oba pravca ulažem ozbiljan trud. Posebno mi znači što kroz oba polja mogu da razvijam svoju kreativnost i da inspirišem sebe i druge”, kazuje ova zanosna djevojka.

Smatra da naše društvo ima predrasuda prema mladim, obrazovanim i lijepim djevojkama, ali je uvjerena da se polako ruše.

“Ljepota i obrazovanje ne bi trebalo da budu suprotstavljeni pojmovi — naprotiv, mogu savršeno da se dopunjuju. Važno je da djevojke pokažu da njihov izgled ne umanjuje njihovu ozbiljnost i sposobnosti”, jasna je Miona Bulatović.

Potom nam je otkrila i kako se nosi s komentarima muškaraca i kakvi je momci privlače.

“Često se dešava da komentari idu u smjeru stereotipa „ako si lijepa, onda si sigurno površna“. Trudim se da svojim radom i stavom pokažem da ljepota, obrazovanje i inteligencija mogu da idu ruku pod ruku. Kod momaka me najviše privlače stabilnost, humanost, obrazovanje i kulturan pristup svim izazovima”, priča naša sagovornica.

Na kraju je iznijela svoje planove za budućnost.

“Vidim sebe u jednom od svjetskih centara mode, gdje ću graditi karijeru i u modelingu i u arhitekturi. Želim da spojim te dvije oblasti i stvorim lični brend koji će nositi moj potpis”, zaključuje ova harizmatična djevojka.

    DUŠICA GOLUBOVIĆ: Flautistkinja, saksofonistkinja i podoficir koja osvaja publiku

    0

    Dušica Golubović, kojoj je pseudonim SoulSaxFlute, magistrica je muzičkih umjetnosti. Profesionalno svira flautu, saksofon i frule.

    Također, ova djevojka je podoficir u Vojnom orkestru Bosne i Hercegovine, flautistkinja, sa sjedištem u Banjoj Luci. Ujedno je i profesorica, tako da ponekad i pruža instrukcije flaute i saksofona.

    “Svoj lični pečat, kao umjetnica, interpretiram kroz svoje improvizacije u muzičkom showu, koji je sve zanimljiviji sve više mladima. Kroz svoje mikseve i matrice različitih žanrova, improvizujem na jedinstven način. Flautu sviram od svoje desete godine života, a saksofon samo prethodnih pet godina. Moram priznati da se prvenstveno afirmišem kao flautistkinja, a zatim i kao saksofonistkinja. Ljubav prema saksofonu rodila se veoma davno, ali je želja da ga sviram čekala da sazrim kao žena i umjetnica. Vrlo sam ponosna na sebe što sam samouka kada je riječ o sviranju saksofona”, govori Dušica Golubović.

    Potom nam je otkrila koja muzička djela su joj najdraža.

    “Veoma volim jazz, pop, R'n'B, trap, rap, house muziku i samim tim mi vrlo lako dolazi inspiracija za sviranje, kako flaute tako i saksofona. Vodim se iskrenom, čistom emocijom koju i publika osjeća. Moje najdraže muzičko djelo iz pop muzike je George Michael – Careless Whisper, a zatim jako volim i filmsku muziku, kao što su npr. Game of Thrones, Pirati s Kariba… Od novijeg i urbanijeg zvuka, ljubiteljica sam izvođača kao što su Grše, Jala & Buba, Senidah, Dino Merlin, Zdravko Čolić, Indira Radić, Ceca, kao i mnogih stranih izvođača, među kojima je legendarni David Guetta i mnogi drugi”, navodi naša sagovornica.

    Zatim smo je upitali i koji su to kod nje najtraženiji muzički žanrovi.

    “Trenutno su među najtraženijim žanrovima trap, rap, folk izvođači – na primjer, već navedeni Grše, Jala & Buba, house hitovi, Željko Samardžić, Colonia, Indira Radić, Ceca, Vojaž, Devito. Što se tiče klupskih svirki, a posebno kada su u pitanju svadbe i romantičniji događaji, tada se naravno traži smireniji zvuk – balade i evergreen hitovi, strani i domaći”, priča Dušica Golubović.

    Prema njenim riječima, najviše je ponosna na svoju inspiraciju i neizmjernu maštu za stvaranje novih improvizacija i svog pečata u svakom od hitova.

    “Uglavnom biram pažljivo repertoar u odnosu na event na kom ću nastupati. Također i stajling i performans pažljivo osmišljavam. Kombinacija svega – tako bih najrealnije opisala svoj performans. Pošto jako volim modu i ples, ne pada mi teško osmišljanje i tog dijela”, kazuje naša sagovornica.

    Priznaje da je često doživjela da mnogi imaju predrasude po pitanju žena koje se bave show biznisom.

    “Na primjer, da je potreban tim da bi sve bilo na visokom nivou i veoma profesionalno, a onda se veoma mnogi iznenade kada dođem na nastup i kao svoj vozač, i šminker, i performer, i muzičar. Moram priznati da tu disciplinu pripisujem dugogodišnjem školovanju i vojsci, kao i upornosti, mojim najvećim vrlinama. Veoma sam zahvalna što sam pored posla kao solo performer i majka, i vojno lice. Naše društvo ima dosta predrasuda, ali ne obazirem se previše na negativne komentare jer bez njih ne može biti ni dobrih. Svako ima pravo da ima svoj ukus i opredjeljenje, ali uglavnom većina izuzetno lijepo reaguje na moju energiju i muziku”, izjavljuje naša sagovornica.

    Zaključuje da su njena očekivanja i planovi za budućnost poprilično realni.

    “Želim da korak po korak još više doprem do većeg broja publike i svojom iskrenošću, strašću i energijom ostavim pečat, te po mogućnosti sarađujem sa velikim zvijezdama. Plan mi je da, pored moje prve autorske pjesme “9000”, obradim pjesme Željka Samardžića, autora Saše Dragića, kao i još hitova sličnog žanra i zvuka. Tu se osjećam lagodno i prirodno na tom terenu. Veoma sam zahvalna i na saradnji sa Hayat produkcijom. Muzika je pseudonim kraljice, a mi muzičari smo sluge kraljici, tako da sam zahvalna Bogu na svemu što mi je dao i šta sam postigla, i vjerujem da granica nema”, poručuje Dušica Golubović.

    ANĐELINA NOSIĆ: Ključ za uspjeh leži u autentičnosti i prisutnosti

    0

    Anđelina Nosić ima 18 godina i pohađa Pučko sveučilište, smjer medijski tehničar. Ova djevojka bavi se i modelingom. Također, u slobodno vrijeme trenira brzo klizanje, volontira, a velika strast su joj fotografija, crtanje i dizajn.

    U razgovoru za dobarportal.net ističe kako vjeruje da stil nije samo odjeća ili pojava, nego dosljednost između onoga ko jesi, u šta vjeruješ i kako se krećeš kroz svijet.

    “Moja sestra je bila moja najveća inspiracija i uzor. Uvijek sam ju s divljenjem gledala na revijama i pratila. Odmalena sam osjećala ljubav prema modi. Mislim da se kroz modeling upoznajemo s različitim vrstama mode i otvaramo vlastitu i tuđu perspektivu. Moda je osobna i jedinstvena. Tvoj zaštitni znak i način izražavanja”, govori Anđelina Nosić.

    Smatra da je ključ za uspjeh u modelingu leži u autentičnosti i prisutnosti.

    “Nositi sebe ne kao reakciju na svijet, već kao izraz vlastite istine. Nije riječ samo o držanju tijela, iako ono ima ulogu, već o unutarnjem stavu. To je mirna samouvjerenost nekoga tko zna tko je, i ne treba da se svijet s njim slaže. Moda nije ono što nosiš, već kako nosiš sebe”, kaže naša sagovornica.

    Dodaje da je najviše ponosna na svoj način razmišljanja.

    “On mi je pomogao da izgradim samopouzdanje, što nije lako u današnje vrijeme. Tišina bića, a ne buka reakcije, daje unutarnju snagu. Kroz taj mentalni mir sam pronašla vjeru u sebe i motivaciju da budem bolja verzija sebe svakim danom”, navodi ova harizmatična djevojka.

    Mišljenja je da nažalost društvo ima predrasuda prema mladim, obrazovanim i lijepim djevojkama.

    “Društvo često ima unaprijed stvorene slike i očekivanja. Ali vjerujem da njihov sud nije moj problem to je njihovo ograničenje. Ako znaš tko si i gradiš svoje ciljeve, mišljenje okoline ne bi trebalo imati toliku moć”, jasna je Anđelina Nosić.

    Priznaje da komentari od muškaraca znaju biti neugodni, iako nije problem pohvala, već način na koji se ona iznese.

    “Vjerujem da se prema djevojkama treba odnositi s poštovanjem i razumijevanjem. Lijepo je čuti kompliment za izgled, ali još ljepše kad netko prepozna tvoju dubinu, razmišljanje i ponašanje. Privlače me momci koji imaju razvijeno razmišljanje, s kojima mogu dijeliti sličnu percepciju svijeta. Vanjski izgled privuče na prvu, ali karakter i mentalna povezanost su ono što ostaje”, izjavljuje naša sagovornica.

    Poručuje da bi se i u budućnosti voljela kretati u smjeru modelinga, medija i kreativnog izražavanja.

    “Iako ne volim previše pričati o svojim ciljevima, jer vjerujem da neki putevi trebaju ostati između mene i mog rada, oni su uvijek usmjereni prema razvoju u tom području i onome što me ispunjava”, zaključuje ova zanosna djevojka.

    NASILJE UŠUŠKANO U LJUBAV: “Bio je dobar otac, ali me je tukao”

    0

    Šta se desi kad ne znaš da li si voljen ili povrijeđen?

    „Nisam sigurna kako da pričam o tome. On je bio dobar čovjek. Nikada nas nije ostavio. Radio je, donosio pare kući, znao je da me zagrli. Ali… tukao me je.“ Ovo je rečenica koju sam čula više puta nego što bih voljela. I svaki put ostane ista praznina u glasu kada neko to izgovori. Kao da ni sam ne zna smije li da kaže ono što stvarno boli.

    Ako ti je ova rečenica poznata, ako ti je tata bio i nježan i nasilan, i voliš ga i zamjeraš mu, ovaj tekst je za tebe. Pokazaću ti zašto ta zbrka u glavi nije slučajna. Zašto mnogi od nas ne mogu da kažu „bio je nasilan“. I kako se ta nesigurnost i danas odražava na tvoje odnose.

    Kako nasilje izgleda kada je ušuškano u ljubav?

    Roditelji koji tuku svoju djecu često misle da je to „za njihovo dobro“. I često poslije kažu: „Voli te tata. Morao sam.“ I djeca to pokupe. Dijete ne zna da razlikuje ljubav od kontrole. Ono osjeća i jedno i drugo. I ne zna da li da bježi ili da ostane.

    U praksi, nasilje ne mora da izgleda kao scena iz filma. Ponekad je to kaiš u nedjelju prije ručka. Ili vika zbog prosutog mlijeka. Ili šamar koji se kasnije pretvori u izvinjenje i čokoladicu. I onda ti ne znaš da li si voljen ili kažnjen.

    Jedna klijentkinja mi je rekla:
    „Sjećam se da sam mu kupila poklon za rođendan i napisala ‘Najboljem tati na svijetu’. Tada me je već pet puta udario. A ja sam i dalje željela da me voli.“

    To je stvarnost mnogih. Djeca koja pokušavaju da zasluže ljubav čak i kada ih boli.

    Zašto ne možeš da kažeš da je bilo nasilje?

    Ako si odrastao s takvim ocem, vjerovatno si čuo stvari poput:
    „Nisam te tukao iz mržnje.“
    „I mene su tako vaspitavali.“
    „To je bio red, ne zlostavljanje.“

    Ali tvoje tijelo zna razliku. Znaš to jer se i danas trgneš kada neko vikne. Kada se “smrzneš” jer  neko podigne ruku, iako znaš da te neće udariti.

    Problem je što većina ljudi ne želi da vjeruje da ih je povrijedio neko koga vole. To pravi kratak spoj u glavi: kako da budem odan, ako kažem da mi je bilo loše? I onda godinama praviš priču u kojoj je sve bilo „normalno“.

    Ali nije bilo normalno. I nije bilo u redu.

    Šta djeca nauče iz batina?

    Radim sa ljudima koji su danas odrasli, funkcionalni, školovani, neki i roditelji. I svi imaju jednu zajedničku stvar: teško im je da postave granicu. Boje se konflikta. Boje se autoriteta. Ili se ponašaju kao da uvijek moraju da dokažu da su „dovoljno dobri“.

    Jedan klijent, tridesetpetogodišnji muškarac, sjedio je ispred mene, potpuno blokiran.
    „Ne mogu da vičem na sina. Ni kad me provocira. Ne mogu ni da ga kaznim. Imam osjećaj da ću mu uništiti djetinjstvo. Ja još uvijek nosim tragove tih batina. I onda samo ćutim.“

    Drugi primjer: žena od 42 godine, visoko obrazovana, direktor u firmi.
    „Ja se u vezi ne bunim. Čak i kada mi smeta. Samo gledam da ne provociram. Isto kao kada sam gledala da ne izazovem tatu. Danas više nema njega. Ali moj sistem još uvijek igra istu igru.“

    Naučeno ponašanje iz djetinjstva se ne briše samo zato što smo odrasli. Ono se upliće u brakove, prijateljstva, posao, roditeljstvo.

    Možeš da voliš i da ne opravdavaš

    Jedna od najvećih zabluda je da moraš da biraš: ili voliš roditelja, ili ga osuđuješ. To nije tačno. Ljubav i bijes mogu da postoje u istoj osobi. Možeš da kažeš: „Vidio sam ga kao uzora. I bio je nasilan.“ Oboje je istina.

    Jednom sam pitala klijentkinju: „Možeš li da mu kažeš, makar u sebi – Tata, voljela sam te, ali to što si radio nije bilo u redu?“
    Nastala je tišina. Pa suze. Pa blagi osmijeh.

    To je prvi korak. Da sebi daš dozvolu da osjetiš sve što si tada morao da potisneš.

    Ako si sada roditelj evo šta možeš da učiniš

    Ako si odrastao uz batine, a sada imaš svoju djecu, moguće je da ti se vrate stare navike. Možda ti u nekom trenutku „iskoči“ isti onaj glas. Možda vikneš, pa se šokiraš i pitaš se: da li sam isti kao moj otac?

    Ono što je razlika jeste svijest. Ako se pitaš da li radiš nešto loše, već si daleko otišao. Tvoj otac se vjerovatno nikada nije pitao. Ti sada imaš mogućnost da zaustaviš lanac.

    Počni tako što nećeš opravdavati ono što je tebi naneseno. Ne moraš da osvetiš svoje djetinjstvo, dovoljno je da ga razumiješ.

    Odrasti pored oca koji je bio „dobar, ali je tukao“ ostavi trag. U glavi. U tijelu. U odnosima. Godinama kasnije i dalje tražiš sigurnost i dalje tražiš ljubav koju ne moraš da zaslužiš.

    Ovaj tekst ti je možda dao riječi koje si tražio. Možda ti je pomogao da ne osjećaš krivicu što imaš zamjerke prema ocu. I možda ti je pokazao da nisi sam.

    Ako ti se ikada u glavi pojavi rečenica: „Bio je dobar… ali…“ znaj da to „ali“ ima težinu. I da imaš pravo da ga osjetiš.

    I ako si se prepoznao u ovom tekstu, možda je vrijeme da se pogledaš u ogledalo i kažeš: „Vrijeme je da ispričam svoju priču. Bez prepravki. Bez opravdanja.“

    Autor: Mayya Ushioko

    IRENA GOLUBOVIĆ: Volim da kroz fotografije i pokret ispričam neku priču

    0

    Irena Golubović iz Valjeva studentica je Pravnog fakulteta. Pored studija, ova 23-godišnja djevojka bavi se i modelingom, koji je njena velika strast.

    U razgovoru za dobarportal.net ističe da voli izazove, rad na sebi i svaku priliku da kroz posao izrazi svoju kreativnost i karakter.

    “Iskreno, sve je počelo sasvim spontano. Ljudi su mi često govorili da bih mogla da se bavim modelingom, a vremenom sam i sama poželela da probam. Prvi put kad sam stala pred kameru ili na pistu, osetila sam da je to nešto u čemu uživam. Volim da radim sa različitim ljudima, da kroz fotografije i pokret ispričam neku priču – i baš zbog toga mi je modeling postao mnogo više od hobija”, govori Irena Golubović.

    Upitali smo je i koja je tajna njene vitke linije.

    “Nemam neku posebnu tajnu – trudim se da živim balansirano. Zdrava ishrana, dovoljno sna, fizička aktivnost i ono što smatram da je najvažnije a to su unutrašnji mir i samopouzdanje”, kazuje naša sagovornica.

    Kada je riječ o odijevanju, dodaje da najviše voli klasične i elegantne kombinacije.

    “Recimo, dobro krojen sako, jednostavna košulja i pantalone visokog struka, ili mala crna haljina. Ne volim preterivanja, više sam za ono manje je više. Stil mi je važno da bude ženstven, čist i sa merom – da odiše samopouzdanjem, ali bez napadnosti”, navodi ova zanosna djevojka.

    Potom nam je otkrila na šta je najviše ponosna u dosadašnjoj karijeri.

    “Najviše sam ponosna na to što sam postala druga pratilja na izboru za Miss Adriatic. To mi je bio prvi veći uspeh, pogotovo jer sam tek nedavno ušla u svet modelinga. Bilo je to jedno novo iskustvo, puno uzbuđenja i izazova, i dalo mi je dodatnu motivaciju da nastavim dalje i radim na sebi”, priča Irena Golubović.

    Smatra da naše društvo ima predrasude prema mladim, uspješnim i lijepim djevojkama, ali da se i to polako mijenja.

    “Ljudi često imaju pogrešnu sliku – kao da lepota i uspeh ne mogu da idu zajedno sa trudom i ozbiljnim radom. Mlade devojke koje vode računa o sebi i žele nešto više od života ponekad naiđu na osudu, ali verujem da se rad, posvećenost i karakter na kraju ipak vide i prepoznaju”, naglašava naša sagovornica.

    Na kraju je iznijela svoja očekivanja i planove za budućnost.

    “U narednoj godini planiram da završim Pravni fakultet, što mi je trenutno jedan od glavnih ciljeva. Pored toga, uskoro bih trebalo da putujem u Kinu, gde ću imati priliku da nastavim da se bavim modelingom na ozbiljnijem nivou. To vidim kao prvi veći korak u karijeri i iskreno se radujem novim iskustvima i izazovima koji me tamo čeka”, zaključuje ova harizmatična djevojka.

    FEHIM MUJEZINOVIĆ, PRIPADNIK ARMIJE RBIH: Posljednji selam mom prijatelju Eminu Švrakiću

    0

    U Sarajevu je danas preminuo Emin Švrakić, osnivač i komandant legendarnih Zelenih beretki, piše portal “Crna hronika“. Na ovu vijest reakciju nam je poslao i njegov prijeratni drug i ratni saborac i ratni komandant, Fehim Mujezinović – Brada.

    Njegovu poruku u kojoj se oprašta od svog prijatelja Švrakića, prenosimo u cjelosti bez redakcijskih korekcija.

    “Na bolji svijet preselio je moj drug, prijatelj i saborac Emin Švrakić. Ovako bih htio da se poselamim zadnji put i da odam čast i poštovanje velikom čovjeku kao što je bio on.

    U par riječi ću se osvrnuti na prošlost i šta smo sve prošli zajedno. Od našeg prijatnog druženja na Baščaršiji uz kahvu, zatim i osnivanja SDA uz našeg velikana rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića.

    Do početka osnivanja Zelenih beretki i početne odbrane našeg grada od agresije, kad je bilo najteže. Posljednji selam mom ilegalcu, kako smo se znali zvati, Eminu Švrakiću. Selam prijatelju moj.

    Svi smo Allahovi i Allahu se vraćamo” napisao je u oproštajnoj poruci pripadnik Armije RBiH i ratni komandant Fehim Mujezinović – Brada.

    MAYYA USHIOKO: Zašto biramo bliskost, a onda pobjegnemo kada je dobijemo?

    0

    Kažeš sebi: ovaj put neću da se povučem. Ovaj put ću reći što osjećam. I onda opet tišina ili povlačenje ili impulsivna reakcija pa ti poslije bude krivo. Ako ti se to ikada desilo nisi sam/a. Ovaj tekst je tu da ti pokaže zašto se to dešava. Zašto bliskost koju želiš postaje teret kada je dobiješ i  što je najvažnije kako da prestaneš da se gubiš u istom obrascu.

    Zvuči poznato? Kada se neko udalji baš kada ti želiš blizinu

    Jedna klijentkinja mi je jednom rekla: „Što mi je više stalo, to više djelujem hladno. Kao da me nešto zakoči.“ I nije jedina. Kada ti je stalo uključe se slojevi koje i ne primjećuješ. Prošli odnosi. Poruke iz djetinjstva. Sjećanje na razočaranje. Svjesno želiš da budeš blizu. Ali tijelo i um reaguju kao da si u opasnosti.

    Bliskost je zahtjevna jer nas podsjeća na ranjivost. A ranjivost znači da neko može da vidi ono što ni mi ne želimo da gledamo. Znači da više ne možemo da kontrolišemo kako nas druga osoba vidi. I tada na površinu isplivaju stvari koje smo godinama potiskivali, nesigurnost, strah, osjećaj nedovoljnosti.

    Zato, kada veza postane stvarna mnogi se povlače, glume nezainteresovanost ili počnu da napadaju. Jer ako pokažemo koliko nam je stalo, osjećamo se ranjivo. A ranjivost boli. Zato biramo masku ravnodušnosti.

    Ovo se ponavlja u tvojim vezama? Nije slučajno

    Ako u više odnosa osjećaš isto nije do drugog. Nije ni do tebe u negativnom smislu. To je obrazac. A obrazac nije greška obrazac je putokaz. Kada ga prepoznaš, ne moraš da ga ponavljaš.

    Neko uvijek bude “zadužen za sve”. Neko uvijek osjeća da nije dovoljno važan. Neko stalno pokušava da dokaže da je dovoljno vrijedan. I svaki put, u drugačijem odnosu, završiš sa istim osjećajem u stomaku da si opet neviđen/a, neshvaćen/a, ili da moraš da zaslužiš ljubav.

    Jedna osoba mi je rekla: „Tek kad sam shvatila da nisam zaboravljena, nego da mi se aktivirala rana sve je počelo da ima smisla.“ I to jeste poenta, kada razumiješ što ti se dešava, reaguješ drugačije. Ne zbog snage. Nego zbog jasnoće.

    Kada si povrijeđen/a, mozak ne sluša. Napada

    U trenutku konflikta, mozak ide u mod „preživljavanja“. Sve tumačimo lično. Svaka rečenica djeluje kao kritika. Svaka tišina kao odbijanje. Umjesto da kažemo što nas boli napadnemo ili se povučemo.

    Tada prestajemo da komuniciramo. Prestajemo da budemo dvoje ljudi koji se pokušavaju razumjeti i postajemo dvoje ljudi koji samo pokušavaju da se zaštite i tu nastaje jaz. Jaz između onoga što osjećamo i onoga što pokazujemo.

    Kada znaš što osjećaš možeš to da prevedeš u riječi. Kada to izgovoriš drugo lice više ne vidi neprijatelja. Vidi osobu.

    Zato je važno da naučimo da prepoznamo trenutak kada nas emocija preplavi. Da usporimo. Da ne reagujemo odmah. Jer u tim sekundama imamo šansu da ne ponovimo stari obrazac. Da biramo novi način.

    Bliskost ne znači da nestaneš znači da ostaneš svoj

    Bliskost nije simbioza. Nije gubitak sebe. Zdrava bliskost počinje onda kada znaš gdje ti počinješ, gdje završavaš, što ti treba i kako to da kažeš. Bez optužbe. Bez defanzive. Bez igranja moći.

    Zdrava bliskost traži granice. I traži odgovornost. Da znaš kada su tvoje emocije tvoja stvar. I da znaš kada treba da zastaneš i kažeš: „Tu sam, iako mi je teško.“

    To ne znači da nikada ne griješiš. Znači da znaš kako da staneš. Da se izviniš. Da pogledaš drugu osobu. I da je stvarno vidiš.

    Zdravi odnosi ne nastaju sami od sebe. Oni se grade. I to nije posao za dvoje savršenih ljudi nego za dvoje spremnih da rastu. Zajedno. Sa svim nesavršenostima.

    Ako si se u ovom tekstu prepoznao/la znaš i sam: ovo nije stvar u nekoj velikoj grešci. Ovo je stvar u obrascu koji se može razložiti. Ako znaš gdje da gledaš i imaš sa kim da ga pogledaš.

    Zato… Ako se osjećaš kao da ti treba prostor za sebe, za svoje emocije, za svoja pitanja rezerviši svoj termin. Ne da bismo tražili krivce. Nego da bismo našli odgovore koji te vraćaju sebi.

    Bliskost nije privilegija. To je potreba. A potreba koju prepoznaš zaslužuje mjesto. Jer odnosi ne moraju biti teren za preživljavanje. Mogu da budu prostor u kojem se razvijaš. Prostor gdje možeš da dišeš. Gdje ne moraš da glumiš. Gdje si stvarno ti.

    Autor Mayya Ushioko

    Kantautor Dubravko Duco Knežević: Stigli su novi album “Ako ikad poželiš” i obrada starog hita

    Bosanskohercegovački kantautor Dubravko Duco Knežević, rođen 2. juna 1965. u Bosanskom Novom (današnji Novi Grad), proslavio je 60. rođendan bogatom muzičkom karijerom koja seže od sarajevskih 80-ih do današnjih nastupa širom regiona.

    Od “Nešto između” do “Ethno World Orchestra”

    Knežević je svoj muzički put započeo sredinom 1980-ih kao pjevač benda “Nešto između”, s kojim je 1987. snimio istoimeni album za sarajevski Diskoton. Devedesetih godina seli se u Švedsku, gdje i danas živi, te osniva “Ethno World Orchestra”, ansambl posvećen muzici kao mostu između različitih kultura.

    Povratak u region i novi albumi

    Posljednjih godina Knežević je sve češći gost na scenama bivše Jugoslavije. Godine 2020. objavio je album “Na peronu”, a 2022. “Trag u pijesku”, s pjesmama poput “Moj crni labude”, “Una” i “Novljanka”.

    Prošle godine osvojio je prvu nagradu žirija na Međunarodnom festivalu pjesme i vina “Marko Polo” u Korčuli, a tokom 2024. nastupao je na brojnim festivalima, uključujući Kantautorski festival “Kantarion” u Trebinju i Zagrebu.

    Novi album i saradnja sa Croatia Recordsom

    U septembru 2024. Knežević je dobio autorsku nagradu za kompoziciju “Spomenar” na festivalu u Novom Sadu. Nedavno je potpisao ugovor sa Croatia Recordsom te krajem godine objavio treći samostalni album “Ako ikad poželiš”. Produkcijom i aranžmanima bavio se Brano Likić, a album je sniman u Minhenu (studio BLAP). Likovni dizajn kreirao je Dragan S. Stefanović.

    Promociju albuma pratilo je i predstavljanje spotova, uključujući “Piši mi” – obradu hita grupe “Drugi način”, kojoj je Knežević dao svoj prepoznatljivi autorski pečat.

    Kantautor koji povezuje generacije

    Kneževićeva karijera obuhvata četiri decenije – od sarajevskog rock vala preko švedskih etno eksperimenata do današnjeg autorskog stila. S novim albumom i nastupima, potvrđuje status jednog od najzanimljivijih kantautora u regionu.