Originalno književno, naučno, muzičko ili umjetničko djelo, primjerice poezija, članak, film, pjesma ili skulptura, zaštićeno Replica rolex je autorskim pravom. Jedino autor ima pravo objaviti ili reproducirati svoje djelo, kao i angažirati agenciju da ga štiti od različitih vrsta zloupotreba.
(adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});
U zemljama Evropske unije intelektualno vlasništvo se štiti autorskim buy replica watches pravom 70 godina nakon smrti autora, odnosno 70 godina od smrti koautora koji je najduže živio, ako je riječ o koautorskom djelu.
Izvan EU-a, u zemljama koje su potpisale replica watch Bernsku konvenciju, razdoblje zaštite autorskih prava može se razlikovati, ali traje najmanje 50 godina od smrti autora. Posljednjih godina u žiži javnosti i medija u regionu je bila diskografska kuća „Croatia Records“ upravo zbog kršenja autorskih prava, zbog čega je i njen YouTube kanal nekoliko puta suspendovan od strane ove platforme.
U augustu 2021. godine mediji širom regiona su izvjestili da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske utvrdio da najveći hrvatski diskograf „Croatia Records“ nije pravilno privatizirao nekadašnji „Jugoton“, otuđivši izuzetno vrijednu diskografsku imovinu. Riječ je o fonogramima, originalnim prvim snimcima izvođača kao što su „Azra“, „Bijelo dugme“ ili“ Novi fosili“, a na kojima je ova diskografska kuća decenijama zarađivala milione eura.
– „Croatia Records“ gotovo 30 godina ilegalno zarađuje iskorištavajući fonograme koji uopšte nisu njeni. Posebno nas čudi inertnost države koja nije ništa napravila po tom pitanju, budući da je već Rješenjem iz 2016. stekla pravo (pa i obavezu) brige o fonogramima, a slijedom toga i regulisanje svih otvorenih pitanja s izvođačima u pogledu njihovih prava sadržanih u tim snimcima – izjavio je tada poznati muzičar Nikša Bratoš, koji je bio i predsjednik Hrvatske glazbene unije.
(adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});
I nekadašnji frontmen “Azre”, legendarni Branimir Johnny Štulić u svojim je rijetkim javnim istupima tvrdio da ga je Croatia Records oštetila. Štulićeve tužbe protiv Croatia Recordsa uglavnom se tiču autorskih prava za njegove albume, no može se pretpostaviti kako je u istupima mislio i na problematičnu privatizaciju u kojoj nisu plaćeni Jugotonovi fonogrami.
– Mnogi misle da meni nije stalo do novca, ali ja ne razmišljam tako. Normalno je da dobijem novac koji sam pošteno zaradio. Niko mi ne može uzeti dušu – rekao je Štulić.
U novembru 2023. godine Croatia Records ostala je bez YouTube kanala, a potom i krajem januara 2025. godine. Za sve su “krive” firme EMDC Network i Connect Network koje su nedavno dobile još jednu presudu protiv ove diskografske kuće, ali i uputile zahtjev, u ime oštećenih autora koje zastupaju, za uklanjanjem videa na YouTube kanalima na kojima nemaju potrebne dozvole, te koji su kršili smjernice zajednice i objavili pjesme bez dozvole autora na YouTube kanalima. Cijelu situaciju je pojasnio advokat Mirko Mrkić koji zastupa ove firme. Posljednja tužba koju su EMDC Network i Connect Network dobili protiv Croatia Recordsa odnosila se na korištenje hitova Halida Bešlića, Tome Zdravkovića, Silvane Armenulić, Šerifa Konjevića…
– Proces je trajao oko godinu i po, a vodio ga je kolega Davor Lazić. U ovom trenutku u toku su 23 sudska spora protiv, kako Croatia Records, tako i protiv njihovih povezanih lica. Ukupno potraživanje po osnovu nanete štete iznosi više od 113.000 eura, ne računajući sudske takse, pozamašne advokatske troškove… Čini se da diskografske kuće u regionu problemu autorskih prava pristupaju poprilično ozbiljno kada je njihova korist u pitanju. Međutim, što se tiče benefita autora, postoje brojni primjeri nepridržavanja zakonu. Istini na volju, uređenju odnosa diskografa i autora nisu pomogle društveno -političke “tranzicije” na ovim prostorima, ali ni privatizacije određenih velikih diskografskih kuća.
Ovo je zbog toga što su se, primjera radi, kuće poput Croatia Records, ponijele kao da su “naslijedile” cjelokupnu diskografiju čuvenog državnog (SFRJ) Jugotona, iako je utvrđeno da fonogrami nisu bili procjenjeni kao dio stečajne mase tog bivšeg državnog giganta. Ne samo što su diskografske kuće nastavile da koriste fonograme koje su, može se reći, “zatekli” u podrumu, već su mimo dozvola autora (ili njihovih nasljednika) iste učinili interaktivno dostupnim na internet platformama i ubirali cjelokupan prihod od pregleda. Da ne bude da samo Croatia Records krši prava autora, to rade i drugi diskografi, tako da su nedavno suspendovani YT kanali Hayat Production, BN Music, kao i mnogi drugi, nakon naših prijava toj platformi– kaže Mrkić.
Kako dalje ističe, istina je da su zakonodavstva republika, koje su nekada činile veliku SFRJ, vrlo valjano i u skladu sa tržišnim trendovima donijela potrebne zakone. Međutim, odnos prema tim zakonima u smislu dosljednog poštovanja je ono na čemu se mora poraditi.
– Srećom, pomaci se polako vide, iako su mnoge “borbe” za prava autora u toku. Otkad su naše kompanije EMDC Network i Connect Network, koje inače štite prava autora iz čitavog regiona bivše SFRJ, na tržištu, položaj autora se značajno poboljšao. Kršenje autorskog prava se najviše odvija u digitalnoj sferi, putem interneta ili, kako pravnici to kažu, “putem interaktivnog činjenja dostupnim” audiovizuelnog sadržaja. Prevashodno, vjerovatno najpopularnija internet platforma YouTube nudi korisnicima kanala izbor da se dobrovoljno opredijele da li njihov sadržaj sadrži prava trećih lica, poput npr. muzičkog djela (koje može biti sastavni dio sam po sebi ili da se čuje u pozadini itd.).
Nerijetko, korisnici kanala, tj. vlasnici online sadržaja, se opredijele da se radi o stopostotno njihovom sadržaju (Web Asset) i na taj način spriječavaju kolektivne organizacije autora da prepoznaju potrebu da se “nakače” na sadržaj radi prikupljanja tantijema autora. Rijetki su oni koji traže autorsku dozvolu za uključivanje muzičkog dijela u sadržaj koji je na kanalu, a još rjeđi su oni koji ga pošteno opredijele kao “Music Asset” (nasuprot pomenutom “Web Assetu”), na koji način on bude učinjen “vidljivim” kolektivnim organizacijama i Publisherima koji štite različita prava autora (prava da ubiraju prihod od monetizacije na internetu i da izdaju dozvole za preradu muzičkih djela). Ovo ukratko opisuje hroničan problem koji traži više prostora za obrazloženje – kaže na kraju Mrkić.
