PAOLO SORRENTINO: Ovo je važan festival

0

Proslavljenom talijanskom autoru Paollu Sorentinu, kao priznanje za izuzetan doprinos filmskoj umjetnosti, u Ljetnom kinu Coca-Cola, uručeno je Počasno Srce Sarajeva.

“Počastvovan sam, ovo je veliko zadovoljstvo. Kada bi ovo bilo priznanje za karijeru, nadam se da bih došao ponovo, za dvadeset godina, da dobijem još jednu nagradu. Hvala vam mnogo, ovo je zaista velika čast. Ovo je važno priznanje, ali važnije od toga je što je ovo važan festival za Evropljane”, rekao je Paolo Sorrentino.

Počasno Srce Sarajeva Sorrentinu je uručio Jovan Marjanović, direktor Sarajevo Film Festivala.

“Večeras je posebna noć, jer ćemo gledati jedan evropski filmski klasik. Također je posebno zadovoljstvo što ćemo predstaviti jedan od najprepoznatljivijih glasova u savremenoj kinematografiji, gospodina Paola Sorrentina. U posljednje dvije dekade poklonio nam je izuzetne filmove. Njegovi radovi bilježe životne proturječnosti, ljepotu i dekadenciju, krhkost, ironiju i emocije, sa besprijekornim stilom i glasom koji je i ličan i univerzalan. Film VELIKA LJEPOTA, koji ćemo gledati, jednoj je od njegovih najpoznatijih dijela i definira kinematografski portret njegovog vremena”, rekao je Jovan Marjanović.

Nakon uručenja Počasnog Srca Sarajeva, u Ljetnom kinu Coca-Cola prikazan je Sorrentinov film VELIKA LJEPOTA. U sklopu programa „Posvećeno“ (Tribute to) na 31. Sarajevo Film Festivalu bit će prikazana kompletna retrospektiva Sorrentinovih filmova. Sorrentino je u nedjelju u Bosanskom kulturnom centru (BKC) održao Masterclass i u razgovoru s publikom podijelio svoja razmišljanja o umjetnosti danas.

Godine 2016. s filmom „Mladost“ ponovo je u konkurenciji festivala u Cannesu. Film je osvojio tri EFA nagrade, nominaciju za Oscara® i dvije nominacije za Zlatni globus.

Godine 2016. kreira i režira TV seriju „Mladi papa“, koja je nominirana za Zlatni globus za najboljeg glumca te za nagrade Emmy u kategorijama najbolje scenografije i najbolje kamere. Godine 2018. režira film „Silvio“ s Tonijem Servillom, a 2019. režira drugu seriju smještenu u svijet suvremenog papinstva – „Novi papa“, s Judom Lawom i Johnom Malkovichem u glavnim ulogama.

Godine 2021. režirao je film „Božja ruka“, nominiran za Oscara® 2022. za najbolji strani film, s kojim je osvojio Srebrnog lava – Veliku nagradu žirija i nagradu Marcello Mastroianni na 78. Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji, pet nagrada David di Donatello, uključujući one za najbolji film i najboljeg reditelja, kao i četiri nagrade Nastri d'argento, uključujući onu za najbolji film.

Godine 2024. napisao je scenarij i režirao film „Parthenope“, prikazan u konkurenciji Međunarodnog filmskog festivala u Cannesu, koji je osvojio nagradu Biglietto D’oro kao jedan od najgledanijih filmova godine.

MICHEL FRANCO: Sarajevo je moj drugi dom

0

Film SNOVI reditelja Michela Franca prikazan je večeras u KSC Skenderija, u okviru Open Air programa 31. Sarajevo Film Festivala.

Prije projekcije, publiku su pozdravili direktor Sarajevo Film Festivala Jovan Marjanović, reditelj Michel Franco i Eréndira Núñez Larios, producentica filma SNOVI.

“Uvijek je zadovoljstvo poželjeti dobrodošlicu filmskim autorima koji su obilježili historiju filma. Michel Franco, dobitnig Počasnog Srca Sarajeva na 26. Sarajevo Film Festivalu večeras se vratio u Sarajevo sa svojim posljednjim filmom SNOVI, koji je premijerno prikazan na ovogodišnjem Berlinskom filmskom festivalu. Francovi filmovi su precizni, nikoga ne ostavljaju ravnodušnim i ne plaše se suočiti sa međuljudskim odnosima i društvom. Film SNOVI nije drugačiji. Rekao bih da je i radikalniji”, rekao je Jovan Marjanović.

“Sarajevo je moj drugi dom. Dolazio sam godinama sa brojnim filmovima i zahvalan sam na dobrodošlici. Mogu reći da su ljudi u Sarajevu sretni što imaju jedan od najboljih filmskih festivala na svijetu. Godinama sam pričao mojoj producentici o Festivalu i sada je došla samnom da se uvjeri koliko je ovdje prelijepo”, rekao je Michel Franco.

“Ovo je nevjerovatno, jako sam uzbuđena i nadam se da ćemo zajedno uživati u filmu”, rekla je Eréndira Núñez Larios.

Film SNOVI govori o mladom meksičkom baletanu Fernandu koji sanja o međunarodnom uspjehu i životu u Americi. Vjerujući da će ga njegova ljubavnica, članica otmjenog društva i filantropistica Jennifer, podržati, ostavlja sve za sobom i odlazi, a u procesu za dlaku izbjegava smrt. Međutim, njegov dolazak remeti Jenniferin pažljivo kontrolisani svijet. Jennifer će učiniti sve što je u njenoj moći da zaštiti i njihovu budućnost, ali i život koji je izgradila.

PAOLO SORRENTINO: Film mora biti nesavršen, baš poput života

0

Dobitnik Počasnog Srca Sarajeva, italijanski reditelj Paolo Sorrentino, na 31. Sarajevo Film Festivalu održao je Masterclass tokom kojeg je otkrio kako nastaju njegovi hvaljeni filmovi, ali i kako brzo snima jer – samo želi otići kući.

„Zabavno mi je snimati filmove, ali ne toliko i pričati o njima“, izjavio je italijanski reditelj Paolo Sorrentino, ovogodišnji dobitnik Počasnog Srca Sarajeva, na početku Masterclassa koji je održao na 31. Sarajevo Film Festivalu. Gostima festivala, mladim filmašima i publici, koji su ispunili dvoranu Bosanskog kulturnog centra, mogao je to biti znak da im slijedi ne previše uzbudljivih 90 minuta, no Sorrentino se, kao i u svojim filmovima, pokazao vrlo zabavnim, iskrenim i pronicljivim.

„Moji filmovi su o osjećajima, ne o zombijima i drugim katastrofama. Prikazuju ljude, njihove probleme i unutrašnji svijet. Kako to predstaviti na platnu? Film je tu dobar jer na raspolaganju imate niz trikova – muziku, glumce, svjetlo, kameru… Možete poput mađioničara stvarati iluziju. No, i mađioničar ne radi ništa magično, samo se koristi trikovima. Tako i filmaši. Problem je u tome što te trikove ne možete naučiti iz knjige, morate ih znati i osjećati“, otkrio je Sorrentino svoj način rada s kojim je osvojio srca zaljubljenika u filmove diljem svijeta.

Rođen u Napulju, Sorrentino je već s prvim dugometražnim igranim filmom „Suvišan čovjek“ 2001. ušao u takmičarski program Međunarodnog filmskog festivala u Veneciji. Uslijedio je niz hvaljenih filmova, kao što su „Div“ i „Ovo mora biti pravo mjesto“, koji su prikazani u Cannesu, baš kao i „Velika ljepota“, s kojom je osvojio nagrade Oscar®, Zlatni globus i BAFTA za najbolji film na stranom jeziku, kao i tri nagrade Europske filmske akademije.

Pohvale publike i kritike dobio je i za filmove „Mladost“, „Silvio“ i „Božja ruka“, ali i TV serije „Mladi papa“ i „Novi papa“, a njegov posljednji film „Partenope“ prikazan je u glavnom programu Međunarodnog filmskog festivala u Cannesu.

A cijeli taj sjajni niz, prema riječima samoga reditelja, počeo je s depresijom i lijenošću.

„Kada sam imao 18 godina bio sam depresivan kod kuće, sav bezvoljan. Nisam znao što bih sa sobom. Ipak gledao sam dosta filmova, pa sam pomislio da je to posao koji možete raditi, a da zapravo ne radite ništa. Otišao sam u knjižaru i kupio dvije knjige. Jednu kako napisati scenarij, a drugu kako snimiti film. Shvatio sam da sam bio u pravu“, odgovorio je Paolo Sorrentino moderatoru, reditelju Ognjenu Glavoniću, kako se zainteresirao za film, ujedno istaknuvši da je reditelj odlučio postati tek kada je pomislio da više ne zarađuje dovoljno kao scenarist.

Ipak, nije sve bilo tako jednostavno.

„Brzo sam shvatio da za snimiti film ne morate imati nikakav poseban kapacitet. No, tek godinama kasnije sam shvatio da morate imati veliku širinu i doista znati neke stvari kako biste snimili dobar film“, naglasio je italijanski reditelj.

Govoreći kako nastaju njegovi filmovi, istakao je da uvijek kreću od – ljudi. Zainteresira se za neki lik, koji može biti spoj tri ili četiri osobe koje poznaje u stvarnom životu, a zatim počne istraživati u kakvim bi se situacijama taj lik mogao pronaći. Nakon toga o vizualnom izgledu filma odlučuje tijekom istraživanja lokacija i u razgovoru s direktorom fotografije.
„Ne petljam se previše u posao direktora ili direktorice fotografije. Jednostavno im kažem što osjećam o filmu, opišem sve – priču, likove, što želim od filma – a onda su oni dovoljno pametni da znaju što mi treba. To je razgovor od deset minuta“, istakao je Paolo Sorrentino.

I inače, reditelj iznad svega cijeni brzinu na snimanju. Za to ima i praktičan razlog. Ne voli biti na setu.

„Brzo snimam, jer jedva čekam otići kući. Zato često koristim dvije ili tri kamere, pa redovno snimanje završim dva-tri dana prije roka. Producenti me obožavaju jer im štedim novac, a ja samo želim otići kući gledati nogomet“, nasmijao je Sorrentino prisutne svojim opisom procesa nastanka filma. „Moj je problem što ne volim previše film, volim knjige, muziku, nogomet… Ne toliko filmove. Jako mi znače neke scene, ali posvetiti dva sata svojega života filmu, čini mi se previše. Kao i pjesme, koje moraju biti do 3 minute, film ne bi smio biti predugačak.“

Naravno, kao i njegovi filmovi, razgovor sa Sorrentinom nije mogao proći bez da se spomenu njegov rodni grad, nogomet i veliki nogometaš Diego Armando Maradona, koji je u Napulju stekao status božanstva baš dok je reditelj odrastao.

„Nogomet u Napulju mi nije bitan, bio je bitan Maradona. Tada sam prvi put upoznao što je to show. Do tada nisam znao što je to veliki spektakl, a Maradona nam je pokazao kako on izgleda. Ja sam u filmu dobio mogućnost iskazati takav spektakl“, opisao je svoju opčinjenost Maradonom, o čemu je i napravio hvaljeni film „Božja ruka“.

Govoreći o ostalim filmovima, priznao je da mu je njegov najdraži film „Div“, dok je od ostalih reditelja odabrao kultni film „8 i pol“ Federica Fellinija.

„Fellinijev film je sjajan jer nije savršen. Postoji dio kada vas doista zamori, kada u sebi govorite ‘ajmo dalje’, ali onda dođe drugi sjajan dio. Film mora biti nesavršen, baš poput života“, poručio je Sorrentino.

Nesavršenost života, dapače njegov najbolniji dio, spomenut je u pitanju iz publike, kada je upitan za svoj komentar o tragičnim događajima na Bliskom istoku, odnosu filmske industrije i grozota koje se događaju u Palestini.

„Mislim da nema filma koji može prevenirati ili zaustaviti ovakve stvari. Nisam sposoban govoriti o svemu što se događa, jer nemam autoritet i mogu koristiti samo opće fraze, koje se i inače govore. Ali, ako želite čuti moje mišljenje, ono je vrlo jednostavno – slažem se sa svima koji kažu da se u Gazi događa genocid“, jasno je rekao italijanski reditelj.

Prisutnima je priznao da u sebi nosi određenu tugu, što je i razlog zašto se u Bosni i Hercegovini osjeća kao kod kuće, jer takvu istu tugu, što smatra komplimentom, osjeća u cijeloj istočnoj Europi.

„Sva umjetnost je na kraju rezultat boli i patnje. Sreća i zabava nisu loši, ali od njih nikada ne nastane umjetničko djelo zanimljivo srcu“, izjavio je Sorrentino.

A što od njega možemo očekivati u budućnosti? I tu je bio prilično izravan.
„Skeptičan sam prema ljudima koji govore da imaju neki plan. Osobno, ne volim imati ciljeve ispred sebe. Ostajem kod kuće ne radeći ništa, sve dok mi se nešto ne rodi u glavi, što postane moja opsesija. Tada odlučim o tome napraviti“, kazao je Paolo Sorrentino na Masterclassu održanom na 31. Sarajevo Film Festivalu.

31. SARAJEVO FILM FESTIVAL: Stellanu Skarsgårdu uručeno Počasno Srce Sarajeva

0

Glumcu Stellanu Skarsgårdu, kao priznanje za izuzetan doprinos filmskoj industriji i izuzetnu glumačku karijeru, u Ljetnom kinu Coca-Cola, uručeno je Počasno Srce Sarajeva.

“Ovo je više nego što sam očekivao. I ovo je sjajno kino. Bio sam ovdje prije 16 godina, po mom sinu, koji je tada bio beba, vidim koliko brzo vrijeme prolazi. Ovo je više nego što sam se nadao. I ovo je nevjerovatan kino. Dobiti ovakvu nagrade je kao oproštaj i zlatni sat od kompanije, koji kaže da ste dobro radili, ali ste završili, zbogom. Ali ja to vidim kao novi početak”, rekao je Stellan Skarsgård.

Počasno Srce Sarajeva Skarsgårdu je uručio Mirsad Purivatra, predsjednik Obala Art Centar, osnivača i organizatora Sarajevo Film Festivala.

“Večeras smo u Sarajevu ponovo ugostili jednog od velikih glumaca našeg vremena i istinskog prijatelja ovog Festivala. Stellan Skarsgård prvi put je bio sa nama 2009. godine, kada je govorio o svojoj ljubavi prema Sarajevu i Festivalu koji, prema njegovim riječima, ostaje nepokolebljiv u svom cilju da istakne teme od velikog značaja, podcrtane intenzivnom žudnjom za životom. U ime Sarajevo Film Festivala, kao priznanje za izuzetan doprinos kinematografiji i trajno prijateljstvo sa Festivalom i gradom, čast mi je uručiti Počasno Srce Sarajeva Stellanu Skarsgårdu”, rekao je Mirsad Purivatra.

Skarsgård je počeo glumiti u dobi od petnaest godina u švedskoj TV seriji „Bombi Bitt i ja“. Nakon ovog početnog uspjeha, nastavio je intenzivno raditi s prestižnim Kraljevskim dramskim pozorištem u Stockholmu, a istovremeno se pojavljivao u nizu švedskih filmova.

Njegov međunarodni proboj stigao je 1982. godine s „The Simple-Minded Murderer“ reditelja Hansa Alfredsona, za koji je Skarsgård osvojio Srebrnog medvjeda za najboljeg glumca na Berlinaleu. Nastavio je da radi sa drugim cijenjenim skandinavskim rediteljima kao što su Bo Widerberg i Kjell Grede.

Njegova prva značajna holivudska uloga bila je 1990. godine, kada je glumio kapetana ruske podmornice u filmu „Lov na crveni oktobar“. To je označilo početak plodnog međunarodnog perioda, uključujući „Zero Kelvin“ (1995.), njegov prvi od mnogih filmova sa norveškim rediteljem Hansom Petterom Molandom, i „Lomeći valove“ (1996.), koji je pokrenuo njegovu dugogodišnju saradnju sa danskim autorom Larsom von Trierom. Potonji film osvojio je Veliku nagradu žirija u Cannesu i donio Skarsgårdu široko priznanje. Kasnije se pojavio u von Trierovim filmovima „Dogville“, „Melanholija“ i „Nimfomanka“.

Skarsgård je od tada radio sa nizom utjecajnih filmskih stvaralaca, uključujući Gusa Van Santa („Dobri Will Hunting“), Stevena Spielberga („Amistad“), Johna Frankenheimera („Ronin“), Paula Schradera („Egzorcist: Vladavina“), Davida Finchera („Muškarci koji mrze žene“) i Miloša Formana („Goyini duhovi“).

Ušao je u svijet blockbustera kao Bootstrap Bill Turner u prva dva filma iz serijala „Pirati s Kariba“ i očarao globalnu publiku u filmu „Mamma Mia!“ i njegovom nastavku. Pridružio se Marvelovom filmskom univerzumu kao fizičar Erik Selvig u filmu „Thor“ i reprizirao ulogu u četiri dodatna naslova MCU-a.

Na televiziji, Skarsgård je 2015. godine glumio u dirljivoj BBC-ijevoj seriji „River“ Abi Morgan. Zatim je dobio nominaciju za Emmy i Zlatni globus za svoj nezaboravni nastup u HBO-ovom „Černobilu“. U 2020-im, nastavlja balansirati prestižni i popularni rad sa glasovnom ulogom u „Simpsonima“, jednom od glavnih uloga u filmovima Denisa Villeneuvea „Dina“ te hvaljenim izvedbama u seriji „Andor“ (Ratovi zvijezda) i filmu „Sentimentalna vrijednost“ (Sentimental Value), dobitniku Grand Prixa na filmskom festivalu u Cannesu 2025.

SVEOBUHVATAN PROGRAM: Argeta donosi inovativne aktivnosti i jedinstveno festivalsko iskustvo

0

Argeta, dio Atlantic Grupe s iznimnim zadovoljstvom nastavlja dugogodišnju saradnju sa Sarajevo Film Festivalom. Ovo strateško partnerstvo demonstrira predanost podršci kulturnim manifestacijama, promicanju inovacija i aktivnom sudjelovanju u inicijativama za održivi razvoj.

Kao broj 1 mesna i riblja pašteta u Bosni i Hercegovini i Evropi*, Argeta je za ovu prigodu pripremila sveobuhvatan program jedinstvenih događaja i sadržaja, s ciljem obogaćivanja festivalskog iskustva za sve posjetitelje.

„Argeta je više od paštete. To je simbol kvalitete, pouzdanosti i povjerenja. Naša priča je priča o predanosti i pažljivo odabranim sastojcima. S ponosom ističem da smo zahvaljujući tome postali broj 1 mesna i riblja pašteta u Evropi i Bosni i Hercegovini. To postignuće je potvrda našeg rada, ali i vjernosti naših potrošača, na čemu im se od srca zahvaljujemo“ – riječi su Mirsade Kadribašić, Senior Brand Building Managera u Argeti, Atlantic grupi.

U srcu Argetine poslovne filozofije leži program “Spread Good”, koji obuhvaća holistički pristup širenju pozitivnih vrijednosti u svim segmentima poslovanja – od kvalitete proizvoda do ekološke i društvene odgovornosti. Prepoznajući svoju globalnu odgovornost, Argeta aktivno ulaže u postizanje ambicioznih održivih ciljeva, a kroz aktivnosti na SFF-u, nastoji educirati i inspirirati posjetitelje o važnosti održive prehrane, efikasnog smanjenja otpadne hrane i implementacije praksi recikliranja.

Ove godine, Argeta je pripremila dvije ključne lokacije koje će postati centralna mjesta za interakciju, edukaciju i gastronomski užitak.

U srcu festivalskih događanja, na Festivalskom trgu, Argeta Korner će posjetiteljima pružiti jedinstvenu priliku da kroz interaktivne degustacije upoznaju bogatstvo i raznolikost Argeta asortimana. Od mesnih i ribljih pašteta, preko povrtnih namaza, pa sve do inovativnih Argeta salata, posjetitelji će imati priliku otkriti nove okuse i kombinacije.

Osim gastronomskog iskustva, Argeta Korner će svakodnevno biti domaćin nizaa edukativno-zabavnih radionica koje na kreativan način spajaju prehranu, održivost, umjetnost i znanje. Kroz šest dana radionica – od umjetničkog serviranja hrane i kvizova o sastojcima, do radionica reciklaže i zero-waste kuhanja – posjetitelji će imati priliku aktivno sudjelovati, učiti kroz igru i ponijeti vrijedna znanja, uz poklone i zanimljive goste poput food blogera, nutricioniste, profesionalnog kuhara i eko-artista.

Za najmlađe posjetitelje i njihove roditelje, Argeta Junior Korner smješten ispred Pozorišta Mladih, bit će prostor za igru, zabavu i kreativno učenje. Ovaj kutak osmišljen je kao mjesto gdje se djeca mogu povezati s festivalom kroz interaktivne sadržaje i radionice prilagođene njihovom uzrastu.

Argeta s velikim entuzijazmom iščekuje sudjelovanje na 31. Sarajevo Film Festivalu i priliku da posjetiteljima pruži nezaboravno iskustvo ispunjeno bogatim okusima, korisnim znanjem i nezaboravnom zabavom. Veselimo se što ćemo biti dio ovog iznimnog kulturnog događaja i doprinijeti njegovom uspjehu.

*Na temelju podataka NielsenIQ RMS u kategoriji ribljih i mesnih pašteta (prema definiciji kompanije Atlantic Droga Kolinska) za razdoblje od 12 mjeseci, koje završava 30. novembra 2024., za zajedničko maloprodajno tržište koje čini 17 evropskih država. Više informacija dostupno je na argeta.com/ba/o-nama.

Mirza Delić pogodio pravo u srce: “SAVRŠENA” osvaja emocijom i modernim zvukom

Kada Mirza Delić objavi novu pjesmu, publika očekuje emociju, priču i kvalitet. A “SAVRŠENA” donosi sve to, i još malo više.

Novi singl, premijerno predstavljen 1. avgusta 2025. na kanalu Grand produkcije, već je na putu da postane jedan od najslušanijih Mirzinih hitova. To potvrđuju stotine hiljada pregleda i more pozitivnih komentara.

Mirza Delić pogodio pravo u srce

Numera, spoj modernog pop-folka i prepoznatljive balkanske emotivnosti, priča o ljubavi koja je idealna, ali ne i savršeno jednostavna. Tople harmonije, refren koji ostaje u glavi i produkcija svjetskog ranga čine da pjesma “sjedne” na prvo slušanje.

Spot, snimljen u minimalističkom, sofisticiranom stilu, dodatno pojačava emotivni naboj – svaki kadar izgleda kao kadar iz filma, a Mirzin vokal vodi slušatelja od početka do kraja bez trenutka pada energije.

Publika ga hvali kao “pun pogodak” i već ga dijeli po društvenim mrežama, a radio stanice imaju sav materijal da ga uvrste među najtraženije numere ljeta.

Poslušajte “SAVRŠENU” OVDJE.

PRAZNIK KULTURE: Svjetskom premijerom bh. filma “Paviljon” otvoreno 31. izdanje Sarajevo Film Festivala

0

Svjetskom premijerom bh. filma Paviljon, u režiji Dine Mustafića, večeras je otvoreno 31. izdanje Sarajevo Film Festivala, koji će trajati od 15. do 22. augusta.

Paviljon je crna komedija o grupi stanara staračkog doma koji se, nakon godina zlostavljanja i poniženja, odlučuju na oružanu pobunu. Naoružani ilegalnim sredstvima, zauzimaju dom, uzimaju osoblje za taoce i ulaze u sukob s vlastima.

Glumačku postavu čini više od 30 regionalnih glumaca, među kojima su: Rade Šerbedžija, Zijah Sokolović, Miralem Zubčević, Ksenija Pajić, Jasna Diklić, Branka Petrić, Meto Jovanovski, Mirjana Karanović, Ermin Sijamija, Aleksandar Seksan, Snežana Vidović, Ivica Šarić, Faketa Salihbegović-Avdagić, te mnogi drugi.

Prije same projekcije filma, tradicionalno je održana ceremonija otvaranja u Narodnom pozorištu, koju je vodila glumica Lidija Kordić.

U konkurenciji za nagrade Srce Sarajeva u Takmičarskim programima 31. Sarajevo Film Festivala je 50 filmova, dok će jedan film biti prikazan izvan konkurencije.

“Takmičarski programi Sarajevo Film Festivala su prostor za predstavljanje novih autorskih glasova iz regije. Ponosni smo što ove godine donosimo snažan izbor filmova koji odražavaju umjetničku hrabrost, društvenu relevantnost i raznolikost perspektiva – potvrđujući da se u filmskom prostoru naše regije dešavaju itekako zanimljive stvari”, izjavio je Jovan Marjanović, direktor Sarajevo Film Festivala.

POZV ZA MLADE: Prijavi se na drugi Kamp medijske i digitalne pismenosti

0

Ako te zanima kako razumjeti medije, prepoznati nekredibilne izvore i dezinformacije, analizirati naučne i zdravstvene teme, koristiti alate umjetne inteligencije i druge alate za provjeru činjenica, onda si na pravom mjestu! Pozivamo te da se prijaviš na četverodnevni kamp za mlade koji organizujemo na Jahorini od 26. do 29. septembra.

Ko i šta? 

Drugi Kamp medijske i digitalne pismenosti za mlade organizuje Udruženje građana i građanki „Zašto ne” u sklopu projekta Evropske unije „“Podizanje svijesti i znanja o medijskoj pismenosti među mladima u BiH”. 

Učesnici i učesnice će tokom četiri dana intenzivnog rada i druženja kroz interaktivne radionice, praktične vježbe i razgovore sa stručnjacima/kinjama imati priliku da prošire znanja o medijskoj i digitalnoj pismenosti i steknu korisne vještine snalaženja i istraživanja u online prostoru.  

Šta su teme i ko su predavači i predavačice? 

Program je osmišljen tako da učesnicima/ama pruži sveobuhvatan uvid u medijsku, naučnu i digitalnu pismenost, kao i alate umjetne inteligencije i druge alate online istraživanja i forenzike. 

Doc. dr. Lamija Silajdžić s Odsjeka za žurnalistiku/komunikologiju Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu učesnike/ce će uvesti u svijet medija i društvenih mreža, i prošiti njihova znanja o medijskoj pismenosti.  

Nakon toga će Jelena Kalinić, biologinja, naučna novinarka i komunikatorka, s učesnicima/ama razgovarati o izvještavanju o nauci i zdravstvu, i ojačati njihove vještine iz oblasti naučne pismenosti.  

U trećem dijelu kampa, doc. dr. Nasir Muftić s Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu s učesnicima/ama će podijeliti iskustva i znanja o alatima generativne umjetne inteligencije i obraditi pitanja (zlo)upotrebe takvih alata.  

Na kraju će Marija Ćosić, zamjenica glavnog i odgovornog urednika na platformi Raskrinkavanje, koja djeluje u sklopu UG “Zašto ne”, učesnicima/ama ponuditi korisne vještine utvrđivanja kredibiliteta online izvora informacija, brze i efikasne pretrage na internetu, foto i video forenzike i drugih aspekata provjere činjenica i istraživanja u online prostoru. 

Kada i gdje? 

Kamp će se održati od 26. do 29. septembra 2025. godine na Jahorini u Hotelu „“Board”, koji pruža odličnu atmosferu za učenje, rad i druženje. 

Ko se i kako može prijaviti? 

Kamp je namijenjen mladima od 19 od 28 godina iz cijele Bosne i Hercegovine, a broj mjesta je ograničen. Troškovi smještaja, hrane i prevoza su pokriveni. Ono što ti treba jesu motivacija i spremnost da naučiš nešto novo! Svi/e učesnici/e će po završetku kampa dobiti certifikat o učešću. 

Ako želiš biti dio ove priče, požuri i PRIJAVI SE na vrijeme tako što ćeš popuniti upitnik na sljedećem linku: https://forms.gle/kBbTnXEfp8UvSydc9  

Rok za prijave je 25. august 2025. godine.  (UG „Zašto ne”) 

PUTOVANJE KROZ TUGU: Kada majka ode

0

Odlazak majke mijenja temeljnu sliku o sebi i svijetu. Ta rana može oblikovati odnose, izbore i granice cijeli život. Ali osvješćivanjem obrazaca, prepoznavanjem svojih potreba i učenjem kako graditi sigurnost iznutra, moguće je živjeti bez stalnog straha od napuštanja. Iscjeljenje ne briše prošlost, ali mijenja način na koji je nosimo.

Razgovori između terapeuta i onoga koji je ostao.

Prvi trenutak: šok napuštanja

Terapeut: Sjećaš li se trenutka kada si shvatio da tvoja majka odlazi?

Klijent: Sjećam se da sam u početku mislio da je to samo običan odlazak. Vrata su se zatvorila sporije nego inače i taj zvuk mi je nekako ostao u tijelu. Tada nisam znao da zvuk može imati težinu, ali taj je imao. Vjerovao sam da je otišla po hljeb. Kako su dani prolazili, počeo sam pratiti svaki zvuk iz dvorišta, svako otvaranje kapije, nadajući se da je ona. Prvih nekoliko noći nijesam mogao da zaspim dok ne bih potrošio sve scenarije u glavi o tome kada će se vratiti. Kada sam shvatio da je stvarno nema, prvi osjećaj nije bila tuga nego neka praznina koja me tjerala da se pitam, ako se ne vrati, znači li to da sam učinio nešto što ju je otjeralo?

Introspektivni zadatak: Prisjeti se prvog trenutka u životu kada si osjetio da neko važan odlazi. Zapiši što si tada pomislio o sebi i kako si objašnjavao taj odlazak.

Emocionalna lavina

Terapeut: Koje si emocije osjetio u prvim danima nakon njenog odlaska?

Klijent: Najprije zbunjenost, jer sam pokušavao shvatiti što se promijenilo i zašto. Onda ljutnja, ne samo na nju, nego i na sebe jer sam možda nešto skrivio. Tuga je došla kada sam vidio kako drugi idu kući majkama nakon škole, a ja nijesam imao gdje sa tim osjećajem. Držao sam njenu šoljicu i mirisao je jer me podsjećala na sigurnost, ali taj isti miris mi je govorio da je ta sigurnost sada negdje drugo. U meni su istovremeno postojala dva glasa: jedan koji ju je želio vidjeti odmah i drugi koji ju je krivio što me ostavila.

Introspektivni zadatak: Napiši listu emocija koje osjećaš kada se sjetiš tog događaja. Pored svake emocije zapiši što ti donosi, a što ti oduzima.

Ranjena slika o sebi

Terapeut: Kako je njen odlazak uticao na tvoje mišljenje o sebi?

Klijent: Počeo sam gledati na sebe kao na nekoga koga je lako ostaviti. Iz toga sam razvio ideju da ću, ako budem besprijekoran, izbjeći da me drugi napuste. Postao sam tih, bez zahtjeva, uvijek spreman da se prilagodim. Mislio sam da ću tako “zaslužiti” ostajanje. Tek kasnije sam shvatio da sam time učio da ignorišem svoje potrebe. Perfekcija mi je davala lažan osjećaj kontrole, ali me istovremeno i odvajala od onoga što stvarno jesam.

Introspektivni zadatak: Zapiši tri situacije iz prošlosti kada si se ponašao “savršeno” iz straha da te neko ne napusti. Uz svaku situaciju napiši što si tada potisnuo kod sebe.

Tišina u porodici

Terapeut: Jeste li razgovarali o njenom odlasku?

Klijent: Ne. Osjećao sam da bi samo spominjanje njenog imena bilo previše za druge. Pitanja su mi se sakupljala, ali nijesam ih postavljao. Umjesto toga, slagao sam priče da radi negdje daleko, da će se vratiti kada zaradi dovoljno, da ima neki plan u kojem sam i ja dio. Te priče su mi kratkoročno pomagale, ali su dugoročno stvorile zbunjenost jer nijesam znao što je istina. Naučio sam da ćutim i u drugim situacijama, čak i kada sam imao pravo da pitam.

Introspektivni zadatak: Zapiši sve verzije priče koje si nekada ispričao sebi ili drugima o njenom odlasku. Označi što znaš da je činjenica, a što pretpostavka.

Majka u fantaziji

Terapeut: Kako si je zamišljao nakon što je otišla?

Klijent: Imao sam tri slike. Prva je ona iz vremena kada je sve bilo u redu, smije se dok mi reže jabuku. Druga je trenutak odlaska i leđa koja se udaljavaju. Treća je iz mašte, dolazi nazad, objašnjava zašto je otišla, kaže da sam joj nedostajao. U toj verziji ja sam bio vrijedan njenog povratka. Ta fantazija mi je pomogla da izdržim dane kada mi je bilo teško, ali me držala i u mjestu jer nijesam htio da pustim ideju da će jednog dana sve biti kao prije.

Introspektivni zadatak: Nacrtaj ili napiši te tri slike. Pored svake napiši kakvu ti nadu daje i što ti otežava da je pustiš.

Uloga oca

Terapeut: Ko je preuzeo brigu o tebi?

Klijent: Otac. Radio je dva posla i dolazio kući kasno. Kuhinja je mirisala na grašak i cigarete. Nije bio od riječi, ali je bio tu svaki dan. Nijesam od njega čuo objašnjenja, ali sam kroz njega vidio što znači ostati. Od njega sam naučio da se ljubav može pokazati bez velikih gestova, samo time što si prisutan.

Introspektivni zadatak: Prisjeti se osobe koja je ostala uz tebe u teškom periodu. Napiši tri konkretne stvari koje je ta osoba činila da bi ti znao da možeš da se osloniš na nju.

Adolescencija

Terapeut: Kako se rana napuštanja odrazila na tvoje tinejdžerske godine?

Klijent: Osjećao sam se izdvojeno. Kada bi vršnjaci pričali o svojim majkama, nijesam znao kako da se uključim. U prvoj vezi bio sam stalno na oprezu, bojao sam se da će svaka svađa završiti odlaskom. Zbog toga sam postajao pretjerano privržen, što je znalo da uguši drugu osobu. I tada bih sebi govorio da sam opet ja kriv.

Introspektivni zadatak: Prisjeti se svoje prve bliske veze. Zapiši što si radio da bi spriječio odlazak druge osobe. Označi što je bila potreba za bliskošću, a što strah od gubitka.

Odraslo dijete napuštanja

Terapeut: Jesi li primijetio da biraš određeni tip partnera?

Klijent: Da, nesvjesno sam tražio ljude koji su bili emotivno distancirani. Osjećao sam da, ako uspijem s njima stvoriti bliskost, popraviću ono što se dogodilo sa njom. Ali svaki takav pokušaj je završio istim ishodom , ostao bih sam, sa osjećajem da sam opet ponovio staru priču.

Introspektivni zadatak: Napravi listu svojih prošlih odnosa. Uz svako ime napiši da li je osoba bila emocionalno dostupna ili distancirana. Zatim zapiši što te privuklo kod onih distanciranih.

Razbijanje mita

Terapeut: Kada si shvatio da  rečenica “svaka majka voli svoje dijete” nije uvijek istinita?

Klijent: Trebalo mi je puno godina i razgovora sa drugima koji su prošli slično. Shvatio sam da postoje majke koje vole, ali ne mogu da ostanu, bilo zbog svojih rana, strahova ili nemogućnosti da se nose sa odgovornošću. To ne govori ništa o vrijednosti djeteta, iako dijete to rijetko može tako da vidi.

Introspektivni zadatak: Napiši što za tebe danas znači “ljubav” i što znači “ostati”. Uporedi ta dva pojma i razmisli jesu li za tebe ranije značila isto.

Oprost

Terapeut: Jesi li joj oprostio?

Klijent: Pisao sam joj pisma koja nikada nijesam poslao. U njima je bilo i ljutnje i zahvalnosti. S vremenom sam shvatio da oprost nije “puštanje nje”, nego puštanje ideje da će mi dati objašnjenje koje sve rešava.

Introspektivni zadatak: Napiši pismo osobi koja te napustila, bez namjere da ga pošalješ. U tom pismu iznesi sve što osjećaš danas.

Iscjeljenje

Terapeut: Što ti je pomoglo da se počneš iscjeljivati?

Klijent: Kada sam prestao da tražim razloge počeo sam da gradim život u kojem moja sigurnost ne zavisi od toga ko će ostati. Naučio sam da postavljam granice i da biram odnose u kojima se osjećam stabilno. To mi je donijelo mir koji nikada nisam imao kao dijete.

Introspektivni zadatak: Napravi listu stvari koje ti danas daju osjećaj sigurnosti. Označi one koje ne zavise od drugih ljudi.

Postati roditelj

Terapeut: Kako te tvoje iskustvo oblikovalo kao roditelja?

Klijent: Kada sam postao roditelj, znao sam da moj zadatak nije da budem savršen, nego da budem tu. Svaki put kada zagrlim svoje dijete, osjećam da se stari strah smanjuje. To je moj način da prekinem ono što je počelo prije mene.

Introspektivni zadatak: Ako si roditelj, napiši tri načina na koja svom djetetu pokazuješ da ostaješ. Ako nijesi, napiši tri načina na koja sebi pokazuješ da možeš da se osloniš na sebe.

Autor: Mayya Ushioko

definite article “The following” vs “Following” English Language Learners Stack Exchange

0

Agile, on the other hand, is a set of methodologies like Scrum or Kanban, designed specifically for software development and project management. Agile emphasizes iterative, collaborative, and customer-centric approaches. Both share a commitment to adaptability and continuous enhancement, albeit at different levels of specificity. In conclusion, while implementing the PDCA cycle for continuous improvement in organizations can be challenging, it’s ultimately worth the effort. After testing, your team will evaluate the success of the iteration and align on anything that needs to change. If something needs to change, you can restart the iterative process by going back to step two to create the next iteration.

Tip 2: Involve employees in the planning stage

This can lead to a lack of engagement and buy-in, making it difficult for the organization to implement the changes effectively. In a non-iterative process, your team works toward a final product without making major changes along the way. More time is spent upfront in the conceptualization and creation phase to ensure everything works as intended in the testing phase. This framework can enhance any process or product by breaking it down into smaller, manageable steps. It is applicable across various business environments, including new product development, project and change management, product lifecycle management, and supply chain management.

A problem is a brief description/statement of the weakness in the process or an issue to be solved. Alternatively, if a single problem is to be selected from a set of problems, a Selection Matrix7 or a Fish Bone Diagram8 may be used. Using the PDCA cycle, the retailer decides to introduce three new products every month.

Design Tools

If step one was the process of outlining your goals, step two is when you brainstorm a design that will help you ultimately hit those goals. Documentation transforms individual learning into organizational knowledge, allowing teams to build upon previous work rather than starting from scratch with each project. Every successful iteration begins with a solid understanding of the problem space and user needs. This foundational stage ensures that design efforts are directed toward solving the right problems. When an organization is looking to improve its processes or when a specific problem needs to be addressed, the PDCA cycle is frequently used. In this answer, we will go over when and how to use the PDCA cycle for project improvement.

Answers

For example, some marketing teams might test different advertising copy to see which one gets better engagement or send out two versions of an email newsletter to compare click-through rates. Alternatively, a brand marketing team could use iterative design processes to identify the imagery that works best for their target audience. Think of the iterative process like refining a recipe—you start with a basic version, test it out, gather feedback, and tweak it until it's just right. In iterative project management, this means breaking a project into step-by-step iterative cycles that improve with each round.

Affected individuals must be involved, and preference must be given to improving existing processes before revamping them entirely. To expect uncertainty and pay attention to adjust along the way based on learnings. PDCA provides a practical means of attaining a challenging target condition by formulating hypotheses and testing them with information obtained from direct observation. Organizations often plan and then intend to execute, but the reality is neither linear nor predictable for this approach to be effective in reaching the target conditions. The good part is you have reliable, next-generation CAPA management software to make things simpler.

FAQs about PDCA Model

Metrics that measure and track the performance of the initiative overtime should also be clarified. Failed initiatives move back to the first stage and are adjusted to prepare for a new cycle. Edwards Deming, widely attributed as the father of modern quality control. Transform overwhelm into opportunity when you align your teams, automate tracking, and make data-driven decisions. Success comes from treating PDCA as a continuous loop, not a one-time project. If the results from the test do not meet the expected outcome return to the plan stage and repeat the process with a different potential solution.

You need the definite article because they are still specific examples, even though you haven't mentioned them before. They're not just any examples, they're specifically the following examples, as opposed to the best examples or the examples of history or the examples I found in my sock drawer. It's always following in this context because it's an adjective, and we don't decline adjectives in English.

  • The clear structure of the PDCA cycle facilitates communication and collaboration within teams.
  • They're not just any examples, they're specifically the following examples, as opposed to the best examples or the examples of history or the examples I found in my sock drawer.
  • For more tips, read our article on 25 essential project management skills.

Iterative processes are a fundamental part of lean methodologies and Agile project management—but these processes can be implemented by any team, not just Agile ones. During the iterative process, you will continually improve your design, product, or project until you and your team are satisfied with the final project deliverable. PDSA is an analytical process that considers the process as is, analyzes it further, revises it as appropriate and then repeats the cycle for continuous improvement.

Without reliable data, it can be difficult to accurately assess the effectiveness of the changes and determine the root causes of problems. This can lead to ineffective improvements or even exacerbate the problem. However, like with any improvement process, there are bound to which of the following is iterative four stage approach for continually improving the process be some challenges along the way.

A PDCA stands for Plan Do Check Act Cycle also called as Shewhart cycle. Mr. Walter A. Shewart first introduced PDCA in 1939 in one of his books and there after it was Dr. Deming who emphasized it has to be changed to PDSA in 1950’s. After implementing changes, it’s important to monitor and adjust as necessary. This can include gathering feedback from employees and customers, tracking metrics, and making adjustments to the action plan as needed. You might be surprised to realize that most product development is very iterative. Think of any personal technology you’ve ever purchased for yourself—there was likely a previous version before the one you bought, and maybe a version afterwards, as well.

For example, in game development, companies release early versions for testers and focus groups to refine functionality before launch. Through trial and error, teams refine a project in an iterative process, continuously improving it based on user feedback and new insights. The focus is on making adjustments over multiple development cycles to enhance the final product.

How Do You Measure Success in the PDCA Cycle?

By involving employees in the process, they’ll feel a sense of ownership and be more likely to embrace the changes. If you restart the iterative process, make sure everyone is still aligned on your project goals. The iterative process can take weeks or months, depending on how many iterations you run through. Keeping your iteration focused on your project objectives each time you restart the iterative process can help you stay on course.

  • This guide walks through the key principles, stages, benefits, and challenges of iterative design, giving you practical ways to use this effective approach in your own work.
  • Metrics that measure and track the performance of the initiative overtime should also be clarified.
  • Finally, it’s important to highlight the importance of employee buy-in and commitment.
  • In the final example, a retailer wants to open a new fashion store but is unsure of which product lines are best suited to its customers.

To overcome this challenge, organizations should invest in data collection and analysis tools. This can include customer feedback surveys, employee feedback surveys, and tracking metrics such as sales or productivity. By collecting reliable data, organizations can make informed decisions and ensure that the changes they implement are effective. While non-iterative processes work well for structured projects, they can be challenging when unexpected issues arise.

Stack Exchange network consists of 183 Q&A communities including Stack Overflow, the largest, most trusted online community for developers to learn, share their knowledge, and build their careers. Now, let’s dive deeper into the benefits of using the PDCA cycle for continuous improvement in organizations. During this step in the iterative process, you will define your project plan and align on your overall project objectives. This is the stage where you will outline any hard requirements—things that must happen in order for your project to succeed. Without this step, you run the risk of iterating but not hitting your goals. This approach leads to more user-focused solutions, lower risk, more innovation, and higher quality products, making it vital in today's fast-moving digital world.